Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Orion Lady

"Danas mi kolegica prica kako ima neke probleme sa stomakom,

i tam vam, vice ovaj njen ''reko sam ja njoj, 8. putnik'', kaze

ona njemu ''da nije mozda tvoj putnik'' .. zamal da mu oci ispadnu.. "

A i nesto razmisljam , pa 8 putnik, poznatiji kao Elijen, polaze jaja preko usta u stomacnu duplju, cega su se igrali ti tvoji prijatelji i kako, bas mi je nejasno......?:hahaha::hahaha::hahaha:

Da ne pitam, ostale detalje te avanture....:hahaha::hahaha::hahaha:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...
  • Odgovori 98
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Napisano pre 26 minuta - @Smucalica   To je to   Ovo je naša Smuca       ​

Smuci, izbi mi suzice, naježih se od sreće... 

​  

Danas bi sjajna promocija knjige u jednoj školi.

Deca divna...energija izmedju nas takodje.

Jedna starija učiteljica gleda i "ne diše"...

Na kraju mi prilazi...da mi čestita oduševljena. Koleginica me upoznaje sa njom i ja čujem poznato ime poznatog kreatora i pisca Čitanki za jednu veliku izdavačku kuću...Žena od autoriteta i imena.

Kaže...pročitala je knjigu i jako joj se dopada. Ovo što je videla na promociji je samo učvrstilo njenu odluku... i onda kaže. Predložite mi priču za Čitanku za IV razred...

Ja u blagom šoku...promucah...molim Vas...izaberite po Vašem ukusu...

Večeras mi javlja koju je izabrala i traži 5-6 rečenica iz biografje...

Ja...pored svih onih antologijskih imena....u Čitanci.

(nepostojismajlizaovo)

Zbog ovakvih bisera sam ponosan što sam član ove male (po broju članova) družine. grouphugg.gif

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Evo ga još jedan! :ok:

Sve češće, čitajući komentare na internetu na gotovo bilo koju temu, dobijem poriv da i sam nešto napišem. Ali jednako često odustajem suočen sa obimnošću zadatka koji sam sebi postavio. Jer da bih raspetljao zablude nataložene decenijama nezainteresovanosti ili godinama egocentrične samouverenosti (u zavisnosti od godina autora komentara) morao bih krenuti daleko iz istorije, preći na filozofiju i sociologiju, isprepletati ih sa ograničenim nivoom psihologije koji mi je poznat, da bih na kraju sve zaokružio u svoj stav koji dotičnom autoru govori da je kompletan idiot i da nema pojma o čemu priča. A kako raste broj tema u kojima mislim da sagovornici ne mogu biti dalje od istine nego što jesu, tako statistički raste mogućnost da sam upravo ja taj idiot. Onaj što se kreće autoputem u suprotnom pravcu od svih ostalih. Teorija kaže da bi moralo biti da jesam. Teorija greši. :lol:

Šta li je to danas?!? :ces:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Zavolelo se dvoje mladih...ima tome 29 godina...Bio sam svedok te ljubavi, čak sam joj i malo pomogao, jer ona nije znala srpski, a on engleski...

On iz Srbije, ona iz Madrida. Sreli se u Egiptu i tamo proveli desetak dana zajedno.

Kilometri ih razdvojiše i sledeće 3 godine se videli nekoliko puta po 6-7 dana. Kada je bila ovde on je upoznao sa celom rodbinom, komšilukom, prijateljima.

Kada je on bio tamo ona ga upoznala samo sa prijateljima...

Onda je on zaprosio...i ona rekla da...i on je pitao kada?

Ona pokušala da mu objasni kako su njeni roditelji i braća patrijahalni i kako imaju neki plan za njenu udaju. On joj rekao ili sad i odmah ili kraj.

Puno neprospavanih noći i puno prolivenih suza ih je sve više razdvajalo.

Njegov prijatelj koga je ona upoznala ovde posle par godina ode u Madrid da radi i živi i sa sobom povede svog prijatelja. I taj njoj postade muž. Od koga se razvela pre 5 godina. Muž koji je ustvari nikako nije voleo. Voleo je samo papire koje je dobio tim venčanjem.

On se oženio ovde ženom za koju je u startu znao da nije ona prava. Jednostavno "red je bio" za to. Danas živi u mrtvom braku, a zarad troje dece radi kao crnac dan-noć...

Pre tri dana ona je došla turistički u Beograd. Kada mi se javila na FBda stiže, pitao sam je bez okolišanja da li želi da ga nadjem. Odgovor je bio "obavezno"!

Došao sam u četvrtak u 21h u njen hotel. Mi se nismo videli 28 godina. Pitala me je gde me vodiš? Rekao sam joj da neću da joj kažem. A onda sam se smilovao na 2 minuta pred susret i rekao joj....Soledad, tamo u onom kafiću te čeka Dragan.

Želeo sam da joj dam vremena da uhvati dah. Išao sam iza nje i mislio o surovom, ali predivnom životu...koji im je dao još jednu priliku. A ja sam bio i svedok tome i neko ko je isti taj život pogurao u pravcu kome treba i vredi...

OMG Kako je ovo diiiiiiivnoooo!!!!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Muz i ja nemamo dece. Zajedno smo vec citavu deceniju. I primecujem svoju jako veliku vezanost za njega. A i njegovu za mene. Onda sam malo obratila paznju na ljude oko sebe, na parove koji nemaju dece. Svi oni, nema ih puno, ali ako su opstali i proveli veliki broj godina zajedno, usmereni jedno na drugo, imaju tu neku poezanost i upucenost koju parovi sa decom nemaju. Ustvari. pogresno je reci nemaju, nego je sasvim drugacija. I cesto ja o njemu brinem kao sto bih verovatno o detetu brinula. A i on to isto radi.

...i uopšte nije bezveze.

Naprotiv!

Prepuno topline i nežnosti. :naklon:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Osjećam se kao izduvan balon...kao da me neko sažvakao...

Vozila sam jutros tatu u Sarajevo na operaciju.

Nije nam dao da idemo sa njim u bolnicu.

Otjerao je mamu i mene...nazvaću vas kad bude gotovo da dođete po mene.

Posle se pitam na koga sam.

Sve držim u sebi.

Za sve druge sam jaka.

Dok ne ostanem sama i onda se slomim.

Tih sat ipo dok nije nazvao bila sam napola luda...

Pričala sam bilo šta, samo da skrenem ili bar pokušam skrenutu misli mami i sebi dok čekamo.

Onda razmišljam...nešto krije, zašto bi nas inače otjerao.

Ozbiljnije je nego što jeste, a neće da saznamo...

Hiljadu gluposti mi je prošlo kroz glavu.

Poziv...

Gotovo je, dođi po mene.

Krećem.

Radila mu je sa lokalnom anestezijom, odstranila je sve.

Isječak je poslala na analizu.

Za 7 dana kontrola.

Vodiće se da leži u bolnici 2 dana.

A snijeg pada i pada i pada...

:kiss: ...nešto sam emotivna ovih dana...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Tako nekako...

Dođe dan, konkretan i stvaran, kada je vreme da 'tić napusti porodični gnezdo i počne sam da maše svojim krilima. Ostaje samo da gledaš za njim i nadaš se da si ga naučio osnove letenja. Ostalo ionako mora sam da otkrije tokom leta.

To je normalno, to je životni krug koji se nastavlja. To doživljavaju mnogi, skoro svi roditelji. I oko toga ne treba praviti dramu. Tako se odrasta i postaje svoj čovek, definitivno i nepovratno. To je dobro za njega. I neka je 6 meseci i neka je inostranstvo.

Ali opet, sinoć, noć uoči puta ne mogah da zaspim. Sve me slike njega kao bebe napadaju. A onda ustah odoh do njegovog kreveta sedoh na ivicu i pomazih ga po glavi tokom sna. Kao nekad...Kao zauvek.

Videh mog miceka u istoj situaciji...

Nek' je sa srećom, ponosni oče :kiss:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

Starsica, on 02 Jul 2014 - 03:48 AM, said:

1.

- "Je l' ok da mi nedostaješ kad odeš preko?"

- "Kontam da jeste.. Je l' ja sad treba da kažem kako ćeš i ti meni.." (njegova šala u pokušaju)

- "Nemoj da usereš momenat. Samo ćuti i zagrli me."

2.

Tišina, mrkli mrak u sobi, lica su nam na nekoliko santimetara udaljena jedno od drugog, samo mu beonjače vidim. Nasmeje mi se i kaže: "'Ladno nisam raspoložen za seks." na šta dobija odgovor: "Ne brini, nisam ni ja."

Mrsi u bradu, govori neodređeno: "Godinu dana.. Ne bi bilo isto preko Skajpa.."

I dalje tišina. Najduža tišina koja je odjeknula svim onim rečima koje sam htela da izgovorim, i koje sam htela da čujem od njega a nije bilo potrebe. Razumela sam ga, razumeo me je. Prebacujem njegovu ruku preko sebe, ispreplela sam prste sa njegovim prstima, i izgovara, opet neodređeno: "Za tri dana letim." ... Tišina. Pita me o čemu razmišljam. Kažem, kroz osmeh: "Razmišljam kako za tri dana letiš. Razmišljam kako volim da te držim za ruku i da ti čačkam prste." Osmeh u mraku. Ne treba više ništa.

3.

Jutro, sedimo i jedemo, on diže pogled značajno, vidim da se razmišlja kako da počne rečenicu.

- "Moram odmah da ti kažem da ne volim rastanke."

- "Pod jedan, ne volim ih ni ja. Pod dva, što se mene tiče, mi smo se sinoć oprostili."

4.

Rastajemo se, on odlazi kod drugova, ja ga ne puštam i u'vatio me vrag da ga ljubim i da me bole uši.

- "Šta sam ti rekao za duga opraštanja?"

- "Ništa nisi rekao za opraštanja, rekao si mi za rastanke." :kez:

Puštam ga i kroz glavu mi prolazi da je to-to. Okrećem se od njega, on odlazi i ja počinjem da plačem. Šetam ulicama do svog stana i grcam. Kad sam stigla, prespavala sam pola dana, jer me je glava ubijala. Uveče u'vatim bus i dođem kući da mi Snupi pruži ljubavi, možda mi od toga bude lakše.

5.

- "Pošto od sutra nismo zajedno, a rekla si da ne želiš da ti budem samo prijatelj.. Hoćeš li da se čujemo kad odem preko?"

- "Javi mi se kad sletiš, da znam da si živ. Ne bih da te oplakujem pre vremena."

Prekinula sam vezu na Skajpu i ostala da zurim u njegovu sliku. Jebi ga, ne mogu da zadržim suze.

Avion mu poleće za 12 sati. Ja nemam sna.

Pre čitave ove priče, ja sam ubeđena bila da sam ja ta koja gura vezu, i da mi je više stalo. Možda zato što sam navikla na reči i da određene stvari čujem, umesto da ih tražim između redova ili da ih jednostavno čitam kakvim jesu, na osnovu postupaka. Izgleda da sam pogrešila u ovom slučaju.

Navikla sam da me zove svaki dan od 23:30 do 00:00. Oboje smo se odlučili da budemo u vezi na daljinu, iako ni on ni ja ne verujemo da takve veze mogu da traju.

Poziva neće biti u to vreme. Daljina koja će nas sad razdvajati će biti ogromna, plus što se ne vraća godinu dana.

Postala sam plačipička, da idem baš u kurac.

 

 

 

:naklon:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Smucalica, on 12 Jul 2014 - 10:13 PM, said:

Danas, u crkvi...

razgovor kroz suze sa ocem Aleksandrom...

i na kraju njegove reči:

Tvoje je da žališ.

Da plačeš.

Ako ti je tako lakše, radi tako, ne slušaj šta drugi govore...

ali zapamti - u životu uvek ima i nečeg dobrog.

I sad, dok si u ovako dubokoj tuzi,

ako potražiš, u svom životu,

sigurno ćeš naći i nešto dobro... zar ne?

Zapamti... Bog nas nikada ne zaboravlja...

a sveća je gorela

a suze su nemo tekle niz moje lice

...

boli

nedostaje

njegovo prisustvo

njegov glas

i ono Soćo...

 

 

 

:kiss: :kiss: Sigurno ćeš naći i nešto dobro!!!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Odavno sam zaljubljenik u odbojku...

A onda se desilo da sam došla u N. Sad u zlatno, Vošino vreme...

Ispratila sam sve utakmice igrane na Spensu,

čak sam svojevremeno imala i sezonsku kartu

i bila vatreni navijač...

Nikad nisam ni sanjala da ću doživeti ovako nešto kao danas,

da moj sinak igra utakmicu...i to od starta...

da sam ponosna na njega...njegovu igru...

da delim radost zbog pobede...

Gledam u njega, a jedna suza lagano klizi niz lice...

Neverovatno, ali... to se samo kraj njih tako osećam  :)

 

 
:naklon:  :pehar: 

Smuci, izbi mi suzice, naježih se od sreće...  :srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Ihhh... I ti se setila u pet do dvanaest.  :dry:

Iako taj praznik ne priznajem, niti ga praznujem, zadatak je zadatak. Ti počni da se pakuješ. Pripremi neku svečanu haljinu. Štikle ne moraju biti visoke, ali patike ne dolaze u obzir. Još večeras operi kusu(rdaču), izdepiliraj noge (zbog gore pomenute haljine) i pronađi pasoš (proveri da nije istekao), jer ću te sutra oko podne pokupiti ispred zgrade i šibamo u Zagreb. U Esplanadi su mi se izvinjavali što nemaju slobodne dve jednokrevetne sobe, pa sam rezervisao jednu dvokrevetnu, ali sa odvojenim krevetima. Nadam se da ti to ne smeta i da ne hrčeš preglasno. Tamo ćeš se plahnuti i presvući u večernju toaletu, pa idemo u Lisinski na koncert. Posle svirke lagana večerica i na spavanjac. Ustajanje pre petlova i dovozim te direkt pred vrtić. Ako ne bude gužve na putu, taman na vreme da preuzmeš smenu. 

 

 

 

 

Sledećiiii....    :boca:

 

vesticara, on 07 Mar 2015 - 9:06 PM, said:snapback.png

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!  :oblak:  :jupi:  :jupi:  :girldance:  :girlpink:  :trep:

 

Znači gotova sam!!! Dakle pogodio si me pravo u srce!!

:kiss:  :kiss:  :kiss:  (udarila ja dva reda poljupaca ali ne  da forum!!) 

 

Što se tiče dvokrevetne sobe uopšte mi ne bi ni trebala jer bi celu noć sabirala utiske sa kocerta!!

 

Uostalom što moram da čekamo sutra i podne za polazak???

Ja spremna!!!    :fijuk:

:naklon:   :stid2:    :trep:    :jupi:       :stid:   :stid:   :narcisa:      :girlpink:   :oblak:  

 

PS: Nisam ti rekla da me ubiješ, nego samo da me iznenadiš i obraduješ!!  :hhh:

 

 

Ovakvi opisi.. i ovakve reakcije me oduševljavaju. 

Ulepšali ste mi jutro :srce:

 

Vojin rođeni dan ne računam ;):kiss:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Све су звезде с њом легле

 

Седела је у пекари, чекала да стане киша, или једноставно да исцури песак, лагано прелиставала новине, испијала чај, није јој се журило кући. Он је седео два стола од ње, чај није ни једном додатакао, новине није ни узео, погледа прикованог на њен потиљак, испод пунђе. Правила се да није свесна његовог присуства иако је врло добро знала да је ту, да је гледа, да је у пекару стигао пола сата пре ње да би заузео сто у углу са ког се види цела пекара, да ће изаћи 2 минута после ње, да се неће видети целе недеље док она поново не уђе у пекару, праћена његовим погледом са стола из угла. Започело је све оне суботе када је уморна стигла са гробља, сломљена тугом за умрлим мушкарцем, схрвана страхом од живота без иког, саплетена сумњом да ли је више жена икоме као што је била њему 30 прелепих година брака. Закорачила је несигурно и одмах била сачекана његовим погледом, није је напуштао док је корачала ка столу, забацио јој је рамена, извио кичму у прелепи лук који се наставља до исправљеног врата, откривеног пунђом. Села је, леђима окренута, прикована врелином његових ледено плавих очију на темену. Седам година је трајао тај њихов плес, сваке суботе, од 10 до 11, није се прекидао ни ружним временом, ни празником, ни болестима... Стао је изненада, после 370 извођења, он се није појавио, приметила је чим је ушла, одједном поново слаба, застала је, није пала јер су је придржале продавачице у пекари. Чекале су је од уторка кад је умро изненада, тихо, плакале су за њим, плакале унапред са њом. Одмах је отишла на гробље, стала поред свежег гроба, спустила пољубац на мермер и онда дуго стајала, дуго плакала. Наставила је тако сваког дана, све до данас. Ја сам је јутрос видео а све ово испричали су ми када сам питао ко је та грацилна госпођа која стоји у сенци брезе и безгласно плаче, само сливајући сузе низ лице.

 

by: antioksidant

​Uhhhhh...ubi me Smuco... :(

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...
 

Mati mi već neko vreme "ide po doktorima" što bi rekli ovde na zapadu, što se sve završilo drastičnom petočasovnom  hirurškom intervencijom izvedenom juče. Razlog iz kog me ovde ima manje nego obično. Javila mi se, rekla da je dobro i da je dobro podnela zahvat, ali nije to - to dok sam ne vidim. Danas sam je posetio u bolnici i video je rumenu i veselu, završila se velika bitka. Pao mi kamen sa srca. Rat još uvek traje, ali dobićemo ga zajedno.

​Blago majci što te ima :srce: 

:zagrljaj: 
Neću da priznam ;) da sam se... nja - nja - nja :kiss:  

Izmenjeno od strane člana Goga
Uzbud - zaboraviYo sam kako da kopiram citat od uzbuda i sreće!!!
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

#onokad... definitivno shvatiš da krv nije voda. 

Poslednja 24h.. saznanje da brat od rođene tetke ima tumor na mozgu... metastaze.. da... 

Od jutra si na telefonu. Prikupljaš informacije. 

Zabrinuta za njega, njegovog rođenog brata.. snajku.. 

Reagujem hladno, pribrano, svesna da ću morati dobro da izbalansiram u vezi sa ''protokom informacija''.. jer moj tata ne sme sada da sazna u kakvom mu je stanju sestrić. 

 

Motam film - da.. cela nedelja.. koja je btw. bila u znaku g.o. - bila je isprepletana amplitudama... i da.. instinkta.. da se nešto loše dešava nekom tvom.. 

Razgovor sa snajkom. 

(objasnila mi je do tančina šta su rekli doktori, kako se moj brat oseća, koje terapije dobija.. i kako sve to podnosi moj bata (njen muž) - mogla sam sve ovo i bolje da zapetljam :lol: 

Zakazani razgovori sa batom. 

Razgovor sa sestrom, učiteljicom, koja mi je podarila tri blaga od tetkine dece. 

Moja seka se ne libi nikakvog posla... i da bi obezbedila kakvu-takvu egzistenciju, ići će da bere papriku (dnevnica 1000,00 din.) 

I ne dozvoljavam više ni reč pljuvačine o ''razmaženim prosvetarima'', jer izuzeci postoje. Imamo ih i ovde, na forumu - prepoznaće se. 

Razgovor sa bratom od strica, koji naravno nije znao.. a ja kao njihova mala razmažena sestra širi informacije, selektuje ih. 

Imala sam takvu želju da odletim do njega i da ga zagrlim... jer mu nisam rođena, ali sam najrođenija. 

Njegovo derište i lajavi krelac. 

Razgovor sa batom.. mirno sam pričala.. jasno. 

''Slušaj, ti jesi 22 godine stariji od mene, ali da li ja sada treba da brinem i za tebe..?'' 

Uh... kakav muk.. pa jecaj.. i nada... 

Razgovor sa tatom i vest da će u januaru da postane pradeda ponovo :srce: 

 

Razgovor sa bolesnim bratom... 

''Ma šta ti to radiš.. šta se dešava.. jedeš li.. piješ li ono što sam ti rekla..?''

Izjadao se brat... rekoh: ''Znam šta te muči.. pogledaj tvog ujaka, a mog tatu.. bio je nepokretan..lišen trunke ljudskog dostojanstva.. a sada ima baštu.. najlepšu na svetu.. tako ćeš i ti.. jer.. ja imam tebe..i ti imaš mene.'' :) 

I sada sedim.. slušam dečicu kako pevaju.. i plakala bih.. ali velike devojke ne plaču - suzama se vatre ne gase ;) 

Kako je psiha moćna i čarobna stvar. 

A ja ću.. po običaju da se umotam u svoju čarobnu ešarpu.. odmaram.. 
Svesna svoje snage.

Kao i toga, da će da dođe vreme, kada ću umornu glavu da spustim na jedno rame... 
 

''Koračaj smelo...'' kaže moj tata... i koračam... pišem.. pevam.. slušam.. đuskam... 

 

 

​ :srce: 

:zagrljaj:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

 

 

Napisano pre 26 minuta - @Smucalica

Meni ste svi dragi i čitam vas sve po redu :zagrljaj: 

čak i temu poput ~ šta ste poslednje skinuli sa neta, mada nemam pojma o čemu pišete  :lol: 

većinu vas i poznajem i sve što sam i zamislila, obistinilo se...

prema tome, moje mišljenje je sledeće:

mi smo svi stanovnici ove divne oaze i uvek joj se vraćamo,

jer ovde delimo naše radosti, brige, tuge, ljubavi... malko se igramo, malko se raspravljamo,

aliii... nema ružnih reči niti neprijatnih komentara,

ova naša oaza ima :srce: 

 

To je to :srce: 
Ovo je naša Smuca :srce: 
  :zagrljaj: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 6 meseci kasnije...

Pokušavam da nađem snagu da izdržim sve ovo što se dešava...

sećam se priče, koju mi je prijateljica pričala, 

dok sam se ja pitala zašto umiru mladi ljudi... zašto baš njih Boz uzima...

i ona me upita kakvo cveće berem za buket: ono lepo, mirisno ili sasušeno i klonulo?

- E, vidiš, tako i Bog uzima dobre ljude...

Uh! Kako sam tad bila ljuta na nju...

kakvo je to opravdanje?!? kakva je to uteha meni ili njenoj majci?!? bilo kome?!?

 

Sad... danima plačem... pokušavam da pronađem reči ohrabrenja i nade za moju dragu...

a to je tako teško, kad je vidim i svesna sam da ne ide kako treba...

teško je dok je gledam u suzama i govorim da će joj biti bolje... a ona pita

jesam li sigurna da će biti bolje... pogledaj me... - i samo nemoćno širi ruke...

 

znate šta je život?

veeeelikooo...

bolje da ne lajem...

:kiss::kiss::kiss: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Juče se nalazim u kolima, polako tražim mesto gde da parkiram Maksu (tako tepam mom novom C-maxu) odlično raspoložen. Njen prelepi osmeh kao da mi je naslonjen na desno rame. Osećam njene oči na meni i znam odakle dolazi njen osmeh. Uživam dok sedi sa mnom u autu. Siguran sam da je obožavam. Nismo se videli dugo i jedva smo dečekali da se vidimo i da napustimo auto i odemo u restoran na ručak. I dok smo pokušavali da napustimo parking jer slobodnih mesta nije bilo ispred nas lagano prodje auto kojim je upravljao oboma vrlo poznat vozač. Ženskog pola, namrštenog lica. Istovremeno, kao da smo se dogovorili glasno smo se nasmejali. 

Vrlo sam ponosan na moj izbor i na moju odluku. Ne želim da pojednostavljujem moje postupke ali ni da im dajem neku drugu dimenziju jer one su samo moja tajna. Zaista je divno kada nemaš razloga za čim da žališ.

Dok smo izlazili iz auta držao sam je za ruku, oglasio se i alarm posle nekoliko sekundi obaveštavajući me da je brava zaključana. Napuštajući parking ja sam znao da su naši dlanovi zaključani jednan za drugi mnogo jačim vezama od brave i alarma.

​Jakoooooo lepoooooooooooo  .. :naklon: 

Šteta što  Faramir ne svraća češće i ne piše više... 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 7 meseci kasnije...

I proslavismo  mi  tu 31vu godisnjicu  braka.Nekako  mi   to   uvek  slavimo  cetiri  dana,i  onaj  nezvanican  datum,a   posto  je  blizu  i  onaj  zvanican. Na  onaj nezvanican  obicno   to  radimo  nas nekoliko,zensko  drustvo.Plus  platonka ove  godine,posto  je  dosla  iz  Italije'za  stalno'.Ubila  nas  u  pojam.Sve   smo  posle  otisle  kuci  s  osecajem  krivice.Sto  smo  udate,sto  nismo  slobodne  takve,sto  ne  zivimo  zivot  punim  plucima,sto  smo  se  pretvorile  u   osobe  koje  vise ne  razmisljaju o'ja' vec  uvek  'mi',sto  smo  pogubile  identitete..i  sta  tu  ima  uopste  da  se slavi.

Posle,na  nas  zvanicni  dan ,rucak  proslavimo  coporativno,a uvece sedimo  mm i  ja ,ja  zvrnjkam neke  kolacice,pomalo  zalivam  koktom,on  gleda  neku  utakmicu ,pola  dremka,i   krenem  ja  razgovor..

-Jel  ti  vidis  koliko  smo  se  mi  ucaurili?

-Mmm?pita   on..ponovim  ja  ..da,da  kaze  on..

-I   nismo  vise  slobodni,jelda,osecas  li  se  i  ti  tako?

-Kako?pita on,letimicno  me pogleda..

-Pa,neslobodno..razmisljas  uvek  'mi'..ne  mislis  vise  samo  na  sebe..

-Paaa?sta  je  tu  lose,kaze  on?Zar  mi  nisi  deset   godina  punila  glavu  time  da  sam egoista,sebican,da moram   da  mislim  u  mnozini..

-Pa da.Ali,jesi li  ti  sacuvao  negde  svoje  ja?

-Da,da..kaze,evo  goool..bravo..valjda   cemo  ove   pobediti..

-Hoces  da  se razvedemo,pitam  opet,da  opet  imas  slobodu..

-Mmmm,moze,posle  utakmice..ajde,pusti  me   da gledam..

Uzmem ja  knjigu,dignem ruke,izgubljen  slucaj!

Jutros mi donese  kafu  u  krevet  i  kaze'necu  da  se  razvedem,prija  mi  ucaurenost,i  ne  fali  mi  nikakva  sloboda..zatim me  poljubi.. :)

..pa,nastavljamo..

​Totalno me... :uzdise:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

Gledala sam ga, umornog.. žednog.. gladnog.. 
Na XI spratu - Sunce je udaralo direktno u njega, mog svog velikog dečaka. U prostoriji nije bilo svežeg vazduha, jer su prozori i vrata bili zaptiveni. 
Sve vreme sam stajala, da mu Sunce ne bi smetalo. Šalili smo se, imali super drugara Ogišu.. posle nam je stigla i mala slatka Iva. 
I sve je išlo nekako.. dok kolicima nisu došli po njega. Odvezli ga na rutinsku operaciju. Slomila sam se, zajecala. Valjda je moralo da izbije. 
Naterala sam sebe da uzmem dva tri zalogaja nečega, jer nisam znala kako će da reaguje na anesteziju. Kako će da reaguje na sve. Svesna da je u mojoj glavi kaNtastrofa, i da će sve da bude okEJ. 
Dovezli su ga, jedva smo ga prebacili u krevet. Povraćao je, izbacio sve iz sebe. Nastavio da spava.. kao beba.. a ja sam i dalje stajala i štitila ga od Sunčevih zraka, da bi odmorio što bolje. Mali moj veliki dečak. Herojski je izdržao, ono što nazivamo rutinom. 
Došla sam k sebi.. danas i odoh u šetnju. Sunce me zove. :sunce: 

:kiss::kiss: :kiss:  

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...