Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Krajnje je vreme bilo da se otvori tema ovakvog tipa.

Ovde možete da citirate postove, koji su Vas dotakli na neki način:

raznežili, nasmejali, proizveli bilo kakvu emociju, zbog koje smatrate, da bi trebalo da budu baš na ovom topicu.

Pre godinu i po dana napravio sam film starijem sinu za 18. rodjendan.

Prelistavajući slike, snimke, papire sa prvim crtežima, pisma Deda Mrazu često mi je što od miline, što od sreće, što od smeha, što od nostalgije..."upadalo nešto u oko" i izdajnički izazivalo vlagu u istim...

Prvi koraci...prve reči...tepanje...antologijske scene koje se i danas prepričavaju u porodici, rodjendani...ljudi kojih više nema, a bili su deo njegovog odrastanja su me često "razbijali" najstrašnije...

Film je premijerno gledala najuža familija i kumovi. Vladala je tišina, propraćena smehom, ponekim tihim šmrcanjem mame ili bake...Sin nije progovorio ni reč čitavih sat i po.

A ja sam prečesto "imao baš nešto u kuhinji da obavim ili sipam piće ili ispraznim pepeljare..."

Upravo ovih dana čeka me repriza istog za mladjeg sina.... Ako sam na forumu, a "ćutim" znajte da mi "nije ništa....i SVE mi je..."

Ovo nije biser od mog sina, nego je najlepši poklon za 8. mart koji sam do sada dobila. U školi su imali zadatak da za mamu spreme neku pesmu, priču ili poruku i da uz poklon koji su pravili, uruče meni i to što su napisali. Naravno, naučnik, vrlo racionalan i težak na rečima, napisao je kratku poruku u dve osnovne rečenice. Ali zato, moj Biserko me je ostavio u suzama... prvo sam se samo osmehivala, a onda su suze same potekle...

-Znaš mama, možda ti se pesma i neće svideti... ali nisam mogao da nađem drugačije rime...:beyond: - bio je sav njegov uvod i komentar pre čitanja stihova:

Moja mama

Moja mama ima lepe oči

Moja mama lepo sanja noći.

Moja mama draga, mila,

Lepa si kao svila.

Moja mama ima lepe ruke,

Crta i piše bez muke.

Moja mama draga, mila,

Lepa si kao svila.

Moja mama ima lepe noge,

Lepo glumi uloge.

Moja mama draga, mila,

Lepa si kao svila.

Moja mama ima lepa leđa,

Al' nema sina Peđa.

Moja mama draga, mila,

Lepa si kao svila.

Moja mama ima lep vrat,

Moja mama u vrtiću radi na prvi sprat.

Moja mama draga, mila,

Lepa si kao svila.

Moja mama čisti kuću,

U svanuću.

Moja mama draga, mila,

Lepa si kao svila.

:srce:

Šta da vam kažem za ovaj trud i stihove... to može samo moj sin...:srce:

Nemam komentar, jer se plašim da bi i jedno iskuckano slovce na ovakvo nešto, pokvarilo ugođaj.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • Odgovori 98
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Napisano pre 26 minuta - @Smucalica   To je to   Ovo je naša Smuca       ​

Smuci, izbi mi suzice, naježih se od sreće... 

​  

Teoretski me nervira mnogo toga, but... nemam neki važni, iskustveni, konkretni primer za ovu temu.

Osim...

U jednom momentu me je strašno iznervirao moj men... moj SuperMen,

koji me pre toga baš nikada nije nervirao.

U svoj toj iluziji njegove nesalomivosti, našeg beskraja i večnosti... iluziji koju mi je baš on stvorio,

u kojoj sam bezbrižno plivala i beskrajno uživala,

nije me pripremio da SuperMen može i da (mi) pogine.

A morao je.

Razbila me Glisha na sastavne delove....................................................................

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

До следећег септембра ја сам моју прву љубав већ заборавио....

Моја друга прва љубав се десила у првом разреду, баш првог дана у школи, и баш када ми је испао први зуб. Можда баш због тога што се десило толико важних ствари баш у једном дану, та моја прва љубав баш и није имала срећан крај.

...........

Evo...obećah se...pa da ne ispadne da sam lagao. :roll:

Priča o kradji čokolade je "mimo reda"...

Sad idem redom... :)

Rođen sam u centru Beograda, blizu Slavije, ali sam se sa porodicom u trećoj godini života preselio na Novi Beograd u soliter sa šesnaest spratova i dvesta stanova....

Za mene je taj soliter bio pravi avanturistički raj. Tri lamele po šesnaest spratova, četiri velika i brza lifta, igralište ispred solitera sa ljuljaškama, klackalicama i velikim bazenom punim peska...Kada bi bilo loše vreme igrali bi se u hodnicima solitera koji je imao bezbroj skrivenih prostora i prolaza.....

Moj tata i ja i dan danas se bijemo oko kockice cokolade :uzbud: a tako je oduvek i bilo!Moj tata bez slatkog ne moze da pocne dan,a na njega sam sva .....

Dakle, ova tema ( cela!!) me definitivno topi....

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Izigravam alavog gosta ......otela komp, i ne pušćam decu blizu :lol:

Uf, toliko toga imam za pregledavanje, a ne postizavam...

Lm, od drage persone dobih na mail:

Kažu muškarci:

"Žene, NE uzbuđujte se previše ako trčimo za vama ...

Trčimo I za loptom I na kraju je ipak šutnemo...

"

Al' zato žene kažu:

"Muškarci NE uzbuđujte se ako vam kažemo DA smo zaljubljene u vas,

Zaljubimo se I u cipele pa nabavimo još 15 pari, onako za svaki slučaj.. :)))...

...i tako... :vez:

:hahaha: svaka čast za dragu ti personu :too:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ljudi sa notom tuge u sebi, se najlepše smeju :uredu: najzaraznije.

Osobe u čijem sam okruženju su u žešćim bedacima

(naravno, svakom je svoja muka najveća).

Mislite li da se vidi, na prvi pogled da ih muči zilion problema?

Ne... Oni se najviše zezaju, oni najviše pevaju.

Smejanje je njihova pesma.

To je taj lek.

Vezano za topic, kada mi je drugarica još u srednjoj školi ispričala priču, da je dovoljno pogledati se u ogledalo, nebitan je izraz i odraz, koji nije baš najsrećniji i najlepši prizor na svetu, treba naterati sebe na :osmeh:

bez obzira, koliko Vam se usne krivile u želji da postignete željeno, uspećete da pokrenete sve nabrojano u početnom postu.

Meni je bio dovoljan lenjkin klip, recimo :lol:

U centar..:too::too::too:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Možda sam staromodan (ili sam jednostavno u životu imao sreće), ali ja verujem, pre svega, u ljubav. Da li je na prvi, drugi ili na već neki n-ti, manje je važno. Najbitnije je prepoznati je i umeti je "zgrabiti".:)

Još jedan dokaz, da je lepota, i suština u jednostavnosti :ok:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Juče Glisha:

Pa kako nema veze..? Kako može da nema veze :roaarrrrr: maiku li vam boŽju...! :aarrrrrrrrgggh:

Žao mi što ne može ceo post stati u citat... suze su mi krenule.

Danas Apolodor:

.... a prateći temu Moja erotika, da Morf ima bar dvoje gaća, što je danas, priznaćete, za mnoge nedistižan standard. Svaka čast Morfe, gaćaonjo jedan!:ok::roll:

:hahaha::(:hahaha:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na temi Losi momci..

uglavnom su emotivno nezreli

nemaju ispravan sistem vrednosti

emocije burne,kratke,afektne

postoje nijanse i nijanse

mozda je neko sirov a neko je uspeo da se malko i islifuje

recimo,Andrija Draskovic

ali i pored manira,skupocenih dugmadi za kosulju,parfema i besprekornih cipela,on je i dalje krimos

ne osudjujem ja tu lose momke

to je njihov nacin zivota

vise mi je muka od lakih komada koje bi zarad tasne, cipela ,sampanjca i dzipa rado zamurile na poneko ubistvo njihovog decka,policijske upade i poneko pomeranje vilice u stranu kad se ne smese dovoljno cesto i glupo....

prezirem...

Nije prvi put da kliknem na temu i naidjem na situaciju da je zena objasnila i da nemam sta da dodam..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Sin i sad kao relativno mali(8godine)pokazuje kako je nezan prema zenama!On je prvi da mi pomogne,da me poslusa,da raspremi i tako to!Kod nas u kuci vlada demokratija i ne dele se poslovi na musko zenske pa samim tim se nadam da ce i prema zenskom svetu u njegovoj buducnosti biti nezan i odan,kao sto je majki sada :kez:

Ucim ga da bude gospodin,finih manira i svi mi kazu kako imam jako kulturnu decu(verovali ili ne,ali su jako kulturni(kao da nisu moji:roll:))

Ali isto tako ih i ucim da znaju da se brane(verbalno) i da imaju svoje JA!

Kad odraste,tvrdim da cu mu biti podrska,ma kakvu zenu da izabere za sebe,a verujem da ce izrasti u finog i odanog momka!(ljubi ga majka):)

:too:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

postoje putevi koje biramo sami, postoje i oni koji biraju nas. Neki od njih ce ostati u mraku, ako ih sami ne osvetlimo, nagovestavajuci stazice; Neki ce ostati mutni, dok ih otkrivajuci sebe ne razbistrimo. Svi se oni stapaju u jednu liniju, jedan put - zivot.

Jedno je izvesno, niko od nas ne zna gde je kraj tom putu, ciji smo usputni gosti!

:uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

svako ima svoju rak-ranu

moja je jedna duga,krivudava ulica,na periferiji jednog sumadijskog grada

bagremovi pri kraju ulice,i zabrani koji preprecuju povrtnjake i stite ih od vetra

a negde pri dnu ulice,na nekakvoj nepravilnoj kobajagi raskrsnici (kazem kobajagi jer ti putevi zaopravo su sokaci koji se racvaju do kuca) je bila ta moja kuca

kraj kapije tuja

tu je i mlekar,i mali povrtnjak,i jedna tresnja koja je zamenila kajsiju,i jedna sljiva ranka i pored nje cesma s pumpom-moravkom

i mala kuca s tremom,i ruzama puzavicama koje se penju uz stubove

svako ima svoju rak-ranu

moja je tu,na broju 76

nisam krocila nogom,evo sad ce dvanaest godina

nikad vise necu da krocim

a nocu sanjam

spavam u toj kuci,a jedna strana razvaljena pa se vidi nebo i ono izakuce

nekad sanjam da je temelj crna rupa

nekad su boje kuce i onoga oko kuce ko sa slika Sumanovica

nikad me nije strah

valjda taj osecaj pripadnosti sprecava strah da me izede

svako ima svoju rak-ranu u zivotu

ja moju sanjam a ne posecujem

a danas me na fejsu naslo dete koje je odraslo u kuci prekoputa

iskreno obradovana upucuje mi molbu da dodjem sa svojim sinom,da svi zele da me vide,da me vole,da dodjem na celo leto

ja onda placem

citav dan placem tumarajuci po kuci,kuvajuci bolonjeze svom sinu,peruci sudove,ribajuci police u kupatilu

citav dan placem ja koja nikad ne placem nad sobom,samo nad drugima

svako ima svoju rak-ranu

moju zaokruzuje jedan grob,visoko postavljen na brdu,sa jorgovanom koji cveta u prolece

...

no koment

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Čika Bane, kaži ti meni kada je neko iz nekog upravnog odbora u Srbiji odgovarao za bilo šta? Ja ne znam da je iko na'ebao za sve svinjarije koje su se dešavale po javnim preduzećima, a ne dešava se malo. Baš me zanima ko će da plati ceh za ovo sa Galenikom sada! I za Kolubaru i za železnice, itd.

To što si ti imao kesa primanja samo govori o tome koliko ti je jaka opština, e sad, šta misliš koliko dobijaju članovi koji sede u uo JAT-a, Telekoma i jp gde direktori imaju primanja od više hiljada evra? EPS, Kolubara, pa ti nastavi listu sam. Smederevska Palanka... :lol:

Čemu služe upravni odbori, upravni obori bre služe da se namire apetiti stranačkih guzica i ničemu više. Da je drugačije ne bi se nabijao tamo neki Radiša Urošević u uo PTT-a. Koji moj on ima stručnosti u toj oblasti i koje bre ti kvalifikacije imaš da sediš u uo parking servisa? :kez: Osim članske knjižice....

:lazy:

Neki dan rekoh "Don't mess with Putin"... a sad bi' da dodam

Don't mess with Turkmenbashi

:lol::lol::lol:

Znam.. znam.. nije lepo smejati se tuđoj "muci".. ako ništa drugo, ono.. nije pristojno da "muci" to vidi

ali..

on ovo nikada neće videti :neznam: jerBo smo mu ja i moji postovi na ignor listi.. sa svim karakteristikama F-117А :hahaha:inVisible

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Draga Kumice, s nestrpljenjem sam iščekivao dan kad ću te napokon videti. Srce mi je podrhtavalo svakim korakom koji sam napravio tog julskog poslepodneva. Korakom ka tebi, jednoj i jedinoj... Kad sam te ugledao, sva čežnja i nestrpljenje su ustupile mesto čarobnoj opčinjenosti. Sva dela majstora književnosti ne bi mogla dočarati snagu mojih osećanja. Upijao sam svaku reč koju si izgovorila, disao svaki dah koji si ispustila... vreme je prestalo postojati. Sad, kad si me napustila, u mojim grudima više ništa ne kuca... samo tihi jauci u iščekivanju konačnog suda. Nijednu drugu ne vidim, nijednu drugu na čujem... vrati mi moje srce, da se osetim čovekom nanovo. Il' me ubij, da mi muke prekineš...

Istina ili izazov

Iako je zezanje,pala sam na doope :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Noćas mi je umro golub. Kažem umro, zato što se izlegao u mom golubarniku davne 1996. Dugo smo se družili ta ptičurina i ja, evo 15 punih godina. Bio je jedan veliki mužjak, tamne boje sa crvenkastim odsjajem oko vrata (ćale mu je bio ogromni darčin pa je to crvenkasto povukao na njega).

Zimus se razboleo, u stvari nije baš da se razboleo, jednostavno je starost uzimala svoje, moglo je to da se vidi po usporenim pokretima, po ogromnim nozdrvama, po kapcima koji su bili naborani vremenom, po pogledu, starom i dostojanstvenom. Ko se smeje dok čita ovo što pišem, taj nikada nije i neće razumeti ptice. Elem, izlečio sam ga, kljukajući ga kojekakvim vitaminima, uporno i sistematski. Dočekao je još jedno proleće.

Ovih dana sam znao da mu više nema spasa. Juče je stajao u mreži ceo dan. Gledao je u sunce. Moja seka me pitala:

"Šta ti je sa ovim golubom?"

Ništa. Umreće do jutra.

"Jooj...daj da ga malo pomazim."

Nemoj da ga maziš. Nije on pas. Puisti ga neka umire kako on hoće.

"A otkud ti znaš da će da umre?"

Znam.

Stvarno sam znao, majke mi. Gledao sam ga kako ceo dan gleda u sunce, u nebo. Opraštao se. Opraštao se, poslednji put. Uveče sam video da je ostao napolju, nije hteo da uđe u kavez. Sišao sam do golubarnika, i pogledali smo se poslednji put. I rekao sam mu

vidimo se opet, nekad

stvarno sam mu rekao.

Oči su mu se gasile.

Ujutru sam ga našao mrtvog, na mestu gde je ostao sinoć. Nisam ga zakopao, nije to za ptice koje svoje srce ostave među oblacima. Ostavio sam ga među trnjinama, to je ono gusto žbunje sa plodovima toliko gorkim da skupljaju usta, možeš da ih jedeš samo zimi kad ih ubije mraz i kad se osuše na hladnoći, ostavio sam ga da lebdi u vazduhu, i mrtav.

Vidimo se, negde.

Nekad.

:(...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

:srce:

Gledam onu temu simpatija.. pa mi đače prvače Veljko i nije baš tol'ko bitan da ga tamo oBsrerviram.. jer "trajao" je kao leptir :neznam: jedan dan

Ali mi je prva ljubav bitna.

Darko.

To je onaj u koga sam paralelno bila zaljubljena dok sam se zabavljala sa Novicom... zvanim Njonja :lol:

Onaj sa kojim sam se prvi put poljubila, kada mi je u ulazu napravio najbolju sačekušu ikad sačekanu.. onda kada me je pristojni Novica pristojno dopratio do pristojnog ulaza i smatrao nepristojnim da samnom uđe u bezobrazni mrak.

To je onaj zbog koga sam zavolela Novi Sad..

onaj koji mi je s'nepodnošljivom lakoćom približio razliku od osam godina.. učinio da je zavolim... i smatram idealnom

onaj zbog koga sam i sama upisala prvo umetničku, a onda i akademiju

onaj sa kojim sam se krišom sastajala u Zlaticinom ulazu.. bežeći od mamine varjače, a i da od Njonje ne dobijem po njonji

onaj koga sam nestrpljivo čekala da dođe na raspust

onaj čiji miris lica i ukus žvake nikada neću zaboraviti

onaj koga i danas smatram najluđim duhom.. i srodnom dušom

To je onaj koga sam iz čista mira šutnula, kada se najmanje nadao.. kada je polazio u vojsku

koji mi je iz vojske napisao.. nacrtao... jedno pismo.. pismo koje i dan danas znam napamet

onaj kome sam izgubila svaki trag

.. koji me je pronašao kada mi je ljubav poginula... i rekao mi prave reči

koje su me kao užad izvadila iz ponora u koji sam tonula.

To je on.

Moj Darko.

a to smo mi... tad

596d6412.jpg

Kada mi se pojavio na vratima nismo progovorili ni reč. Nismo mogli, jer smo vrištali, zacenili se, popadali........ od smeha.:lol::lol:

To je onaj što mi je, kada smo prestali da se smejemo, rek'o:

:crkoh: "uuu jeebt.. al' si ti narasla...?!" :hahaha::hahaha::hahaha:

db4e863c.jpg

fb4487cd.jpg

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

SajberQ

Re: Ljubavnici

Ljubavnika sam imala. Svaki sa kojim sam bila mi je bio i ljubavnik.

Dojebnika nisam.

Ako mi onaj koji mi je bio i ljubavnik postane nedovoljan, menjala sam ga. Naravno, postojali su periodi kada mi nije bio dovoljno dobar, a još sam bila sa njim.

Što tada nisam našla/pristala da mi neko bude dojebnika?

Ne vidim sebe kao drugu violinu, da nekog nemam kad mi treba da ga imam i da čekam na par sati koje neko može tajno da uštine od porodičnog života. Ne volim da se krijem sa kim god bila i gde god se nalazila. Ne bi mi bilo prijatno da se osvrćem i strepim da će me neko videti, da će nekom reći, da će krenuti priča koja ne treba da krene. Ne želim da strepim da li će me neko nazvati u pogrešno vreme. Zapravo, ne volim ilegalu. I možda suviše cenim sebe i one sa kojima sam da bih pristala na te igre.

Elem, ne osuđujem druge koji to rade. Nemam prava na to. Ponekad ih samo ne razumem, možda više zbog načina na koji to rade. Jednostavno, i takve stvari se, kao i sve ostale u životu, mogu raditi sa stilom i bez njega. E, malo mi se gade oni koji to čine bez stila. A zapravo, uvek nam u oči i upadaju oni koji to čine bez stila.

Da li bih bila ljubavnica? Danas ne. Sutra - ko zna. Naučila sam, nikad ne reci nikad. :)

Sa stilom. :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

A vi kako'te?

Danas, mix nekih osjecaja. Poslije prilicno dobre i tople veceri, dobrog izlaska, druzenja, naspavanosti...uslijedio je niz cudnih osjecanja.

Cijeli dan pada kisa, i sada lupa na sve strane. Nije vise "samo promjena" ...nije vise neozbiljno. Postaje stvarnost. To malo plasi.

Nekako sam nabrzaka ostavila neke ljude iza sebe, znajuci u sta i gdje idem, i prilicno je sve proslo glatko. Sad na izmaku onih "brzo ce proci" 3 mjeseca...sve nekako postaje opipljivo. I nisu vise juli, august i septembar. Pocele su kise. I nema lezanja na travi na Heldenu, i topline, sad pocinje i hladnoca da siba. I pocela je utrka za stizanjem raznoraznih stvari koje ne ostavljaju prostora za manevrisanje.

Za osobu koja mrzi promjene, koja voli ususkanost svakodnevnice, lica dragih, poznatih lica...kako sam se nadala, dobro sam se udala. :)

I pomakla sam neke svoje granice. Nisam izgubila sebe, nisam pokleknula pred raznoraznim izazovima, ali i "najjaci" se slome nekad...meni je danas nedjelja, bas onako cijeli dan...par puta sam se morala uvjeriti da je stvarno srijeda. Falilo mi je danas da se ususkam pored nekoga, falilo mi je da vidim neke ljude koji me razumiju bez da progovorim, falile su mi male oci koje tek otkrivaju svijet...falile su mi one oci koje su me naucile svemu. Jako. I nikad joj ne priznam da puno fali, jer ne zelim da bude teze...preguram. Koliko je novo, koliko otvara mnoga vrata, toliko umije i da zaboli. I uskoro se otvara nova stranica, uskoro ce ostanak biti upisan malo trajnijom tintom...uskoro cu ostati gdje sam mislila da cu samo proci.

Tek sad zapocinje avantura...

:(...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Aj da vezbam :roll:

Pogresno si me razumeo.

Ne smena 6.....nikako.

Trebali smo NIS dati za smenu 8.

To bi bilo realno.

NIS zasluzuje mnogo vise.

Smenu 8 ...najmanje.

Pa i u onom odnosu 49 - 51..

I uz Zamrznutu rudnu rentu od 3 posto.

U Sibiru Zima ......nigde lada nema ........:)

:lol:

Eto šta se desi kada se mešaju Dunjevača (sa sve velikim slovom) i tastatura :beyond:

Al' nasmejao me čovek pošteno u sitne sate :ok:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

, isto tako je Rusija donirala mnogo toga u vrednosti od više miliona dolara,

:lol:

Ah ta retrospektiva......

Ah ti biseri .................

Tesko je izdvojiti samo jedan ali sam izabrao samo jedan.

.........Dolari a ne dinari.......:roll:......i to vishe miliona ..:roll:...na kvadrat.:uredu:.....skoro pa milijarda ......

Kada procitam ovakav divan biser beli dodje mi da odem u Sibir beli

i zapevam ...na minus 50 .........oj kopejko ............bices i ti rublja ( ruska a narodna )..........:(

Izmenjeno od strane člana bigrancer
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja sam za pomirenje medju ljudima...i ne volim sto se sad mijesa ovo i ono...ako hoce da pjeva neka pjeva...ali i ako si brate nesto pricao sto nisi trebao jbg... budi covjek stani iza svojih rijeci...

Ja sam bio u ratu...nikome nisam nazao nista ucinio...ako nisam pomogao nisam ni odmogao... i ovaj rat je bio "prilika" za neljude da postanu ljudi...ali toga je bilo vrlo malo... na svim stranama...

Medjutim ovde vidim da vi nemate tacne predstave sta se dogadjalo...ne znamo ni mi sve...a kamoli vi...koji ste bili podaleko...i tesko je to razmrsivo...i ko sad kome treba da se izvinjava...je vrlo tesko pitanje...

Sarajevo nije bombardovano nego je granatirano...ali se i desetine drugih gradova granatiralo...ko je koga mogao udarao ga je gdje je stigao i niko nikoga nije zalio....zena mog poznaninka je poginula u sred grada od granate...moj komsija je ranjen od granate koja je ispaljena sa 40 KM udaljenosti...u mom podrumu se krio citav komsiluk od granata jer je bila jaka gradjevina...ali je Sarajevo najveci grad i tu je sjediste politicara i televizija i novinara i zbog toga tolika pompa a i istina je da se i najvise granatiralo...ali to i takvo Sarajevo ima i drugu stranu... ja sam naprimjer imao rodjake malo starije ljude... koji su pred sam pocetak rata dosli cerki u posjetu u Sarajevo...i ostali su tamo zarobljeni...i sta su sve prezivili...strahota...svaka noc rulet...samo zahvaljujuci tome sto su imali debele veze i sto su debelo platili ostali su zivi...onim celama licno i tim avetima...i ne mogu zaboraviti njihovu pricu kada su prelazili taj famozni most za razmjene...po noci...i njihove emocije kada su to pricali...jer nisu znali hoce li im neko zapucati u ledja a nisu znali ni ko ih ceka tamo...na drugoj strani...

Da li oni trebaju da se izvine Dini...i na hiljade ljudi koji su bili u logorima u Sarajevu i koji su nestajali preko noci...a u Sarajevo je...ako niste znali... bilo na desetine logora...

Jedno je sigurno da je jadan bio onaj narod koji je u nekom gradu bio u manjini...

A ko hoce neka pjeva gdje hoce...a ko hoce da ga slusa neka ga slusa...

:ok:

Priča sa poukom i porukom :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Na današnji dan palim sveću mom ocu.

Na današni dan prastala sam da budem bezbrižna devojka.

Moj tata je otišao da mu anđeli prave društvo.

Ostavio mi gomilu nedorečenih rečenica...

Ostavio mi je puno neodgovorenih pitanja...

Ostavio mi dane koji su se pretvorili u uspomenu na njega...

Ostavio mi je svoje ime da me podseća na njega...

Ostavio mi je svoju narav da njega prepoznajem u sebi...

Ostavio mi je svoju spretnost i umeće da sve zna, da sve može sam, da mu ne treba pomoć...

Ostavio me je da njegovim unucima pričam kako bi uživali sa dedom...

Ostavio je otvoren put suzama koje teku i posle tako puno godina...

Nadam se da znaš koliko te volim, koliko si nedostajao i koliko nedostaješ svih ovih godina.

:(:(:( ...ja bih odmah mogla plakati

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...