Sunflower

1) Moj život traje 10-15 godina. Svaki rastanak od tebe, znači za mene patnju. Razmisli o tome pre nego što me uzmeš.
2) Daj mi vremena da shvatim šta ti od mene tražiš.
3) Imaj poverenja u mene, jer živim od toga.
4) Nemoj se nikad ljutiti na mene, i nemoj me za kaznu zatvarati. Ti imaš svoj posao, svoju razonodu, sve prijatelje, ja imam samo tebe.
5) Govori ponekad samnom. Iako tvoje reči ne razumem, ipak poznajem tvoj glas koji se obraća meni.
6) Znaj, bilo kako da se samnom postupa ja to nikad ne zaboravljam.
7) Razmisli, pre nego što me tučeš, da bi moje čeljusti s lakočom mogle zgnječiti koščice tvoje ruke, ali ja to nikad ne radim.
8) Pre nego što počneš da me grdiš, «tvrdoglavog» i «lenjog» dok me učiš nešto, razmisli, možda me muči neprikladna ishrana, mošda sam bio predugo izložen suncu, ili imam istrošeno srce.
9) Brini se za mene kad postanem star, i ti ćeš jednom postati star.
10) Prati me na mom poslednjem putu. Nemoj nikad reći: «Tako nešto ja ne mogu gledati», ili «Neka se dogodi u mojoj odsutnosti». S tobom je za mene sve lakše.
11) Ti si mene birao – ja tebe volim takvog kakav jesi.

----------------------------------------------------------------------------------
Da li danas idem kući?

"Doneli su me kući, ušuškanog u naručju.
Mazili su me, smešili mi se i govorili da sam sladak.
Igrali su se sa mnom, smejali su se sa mnom, i obasipali su me igračkama.
Volim svoju porodicu, posebno decu.
Deca su volela da me hrane, davala su mi slatkiše,
Čak su me puštala da sa njima spavam, umotan u čaršave.
Vodili su me u šetnju, nekoliko puta dnevno,
I ponosan sam da kažem, otimali su se ko će da me vodi.

To su stvari koje neću zaboraviti, dragocene uspomene.
Sada živim u azilu, daleko od moje porodice.
Smejali su se i mazili me kada sam se igrao sa starom cipelom,
Ali ja nisam umeo da razlikujem stare od novih.
Deca su se igrala sa mnom otimajući mi krpu iz usta,
I ja sam mislio da je u redu da žvaćem tepih.
Onda su rekli da sam prešao svaku meru, da moram da živim napolju.
I nisam mogao da razumem, iako sam pokušavao i pokušavao.
Šetnje su polako prestale-govorili su da nemaju vremena.
Voleo bih da sam to mogao da promenim, da sam mogao da uočim svoju grešku.

Moj je život postao usamljen, iza kuće na lancu.
Lajao sam i lajao po čitav dan, samo da ne bih poludeo.
Tako su me odveli u azil. Stideli su se da kažu zašto.
Rekli su da je neko alergičan,
I svako me je poljubio jednom na rastanku.
Da su me samo naučili dok sam bio štene,
Ne bi mi im bilo tako teško da brinu o meni kad sam odrastao.

"Imaš još jedan dan", čuo sam kako mi govori radnik.
Da li to znači da ći dobiti još jednu šansu?
Da li danas idem kući?"

Danas, mix nekih osjecaja. Poslije prilicno dobre i tople veceri, dobrog izlaska, druzenja, naspavanosti...uslijedio je niz cudnih osjecanja.
Cijeli dan pada kisa, i sada lupa na sve strane. Nije vise "samo promjena" ...nije vise neozbiljno. Postaje stvarnost. To malo plasi.
Nekako sam nabrzaka ostavila neke ljude iza sebe, znajuci u sta i gdje idem, i prilicno je sve proslo glatko. Sad na izmaku onih "brzo ce proci" 3 mjeseca...sve nekako postaje opipljivo. I nisu vise juli, august i septembar. Pocele su kise. I nema lezanja na travi na Heldenu, i topline, sad pocinje i hladnoca da siba. I pocela je utrka za stizanjem raznoraznih stvari koje ne ostavljaju prostora za manevrisanje.
Za osobu koja mrzi promjene, koja voli ususkanost svakodnevnice, lica dragih, poznatih lica...kako sam se nadala, dobro sam se udala.
I pomakla sam neke svoje granice. Nisam izgubila sebe, nisam pokleknula pred raznoraznim izazovima, ali i "najjaci" se slome nekad...meni je danas nedjelja, bas onako cijeli dan...par puta sam se morala uvjeriti da je stvarno srijeda. Falilo mi je danas da se ususkam pored nekoga, falilo mi je da vidim neke ljude koji me razumiju bez da progovorim, falile su mi male oci koje tek otkrivaju svijet...falile su mi one oci koje su me naucile svemu. Jako. I nikad joj ne priznam da puno fali, jer ne zelim da bude teze...preguram. Koliko je novo, koliko otvara mnoga vrata, toliko umije i da zaboli. I uskoro se otvara nova stranica, uskoro ce ostanak biti upisan malo trajnijom tintom...uskoro cu ostati gdje sam mislila da cu samo proci.
Tek sad zapocinje avantura. . .

Sjetim se cesto Belle...i bas sam sinoc i danas razmisljala kako trebam da je vidim..kako je nema. Kako fali. :(

...

Sjetim se cesto Belle...i bas sam sinoc i danas razmisljala kako trebam da je vidim..kako je nema. Kako fali. :(

Sjetim se cesto Belle...i bas sam sinoc i danas razmisljala kako trebam da je vidim..kako je nema. Kako fali. :(

Danas, mix nekih osjecaja. Poslije prilicno dobre i tople veceri, dobrog izlaska, druzenja, naspavanosti...uslijedio je niz cudnih osjecanja.
Cijeli dan pada kisa, i sada lupa na sve strane. Nije vise "samo promjena" ...nije vise neozbiljno. Postaje stvarnost. To malo plasi.
Nekako sam nabrzaka ostavila neke ljude iza sebe, znajuci u sta i gdje idem, i prilicno je sve proslo glatko. Sad na izmaku onih "brzo ce proci" 3 mjeseca...sve nekako postaje opipljivo. I nisu vise juli, august i septembar. Pocele su kise. I nema lezanja na travi na Heldenu, i topline, sad pocinje i hladnoca da siba. I pocela je utrka za stizanjem raznoraznih stvari koje ne ostavljaju prostora za manevrisanje.
Za osobu koja mrzi promjene, koja voli ususkanost svakodnevnice, lica dragih, poznatih lica...kako sam se nadala, dobro sam se udala.
I pomakla sam neke svoje granice. Nisam izgubila sebe, nisam pokleknula pred raznoraznim izazovima, ali i "najjaci" se slome nekad...meni je danas nedjelja, bas onako cijeli dan...par puta sam se morala uvjeriti da je stvarno srijeda. Falilo mi je danas da se ususkam pored nekoga, falilo mi je da vidim neke ljude koji me razumiju bez da progovorim, falile su mi male oci koje tek otkrivaju svijet...falile su mi one oci koje su me naucile svemu. Jako. I nikad joj ne priznam da puno fali, jer ne zelim da bude teze...preguram. Koliko je novo, koliko otvara mnoga vrata, toliko umije i da zaboli. I uskoro se otvara nova stranica, uskoro ce ostanak biti upisan malo trajnijom tintom...uskoro cu ostati gdje sam mislila da cu samo proci.
Tek sad zapocinje avantura. . .

Danas, mix nekih osjecaja. Poslije prilicno dobre i tople veceri, dobrog izlaska, druzenja, naspavanosti...uslijedio je niz cudnih osjecanja.
Cijeli dan pada kisa, i sada lupa na sve strane. Nije vise "samo promjena" ...nije vise neozbiljno. Postaje stvarnost. To malo plasi.
Nekako sam nabrzaka ostavila neke ljude iza sebe, znajuci u sta i gdje idem, i prilicno je sve proslo glatko. Sad na izmaku onih "brzo ce proci" 3 mjeseca...sve nekako postaje opipljivo. I nisu vise juli, august i septembar. Pocele su kise. I nema lezanja na travi na Heldenu, i topline, sad pocinje i hladnoca da siba. I pocela je utrka za stizanjem raznoraznih stvari koje ne ostavljaju prostora za manevrisanje.
Za osobu koja mrzi promjene, koja voli ususkanost svakodnevnice, lica dragih, poznatih lica...kako sam se nadala, dobro sam se udala.
I pomakla sam neke svoje granice. Nisam izgubila sebe, nisam pokleknula pred raznoraznim izazovima, ali i "najjaci" se slome nekad...meni je danas nedjelja, bas onako cijeli dan...par puta sam se morala uvjeriti da je stvarno srijeda. Falilo mi je danas da se ususkam pored nekoga, falilo mi je da vidim neke ljude koji me razumiju bez da progovorim, falile su mi male oci koje tek otkrivaju svijet...falile su mi one oci koje su me naucile svemu. Jako. I nikad joj ne priznam da puno fali, jer ne zelim da bude teze...preguram. Koliko je novo, koliko otvara mnoga vrata, toliko umije i da zaboli. I uskoro se otvara nova stranica, uskoro ce ostanak biti upisan malo trajnijom tintom...uskoro cu ostati gdje sam mislila da cu samo proci.
Tek sad zapocinje avantura. . .

neki dan...


Htela sam da zatamnim sebe .. pa zatamnih i njih



evo nas svih.. osvetljenih





Nedostaje najstariji .... koji odavno nije mališan.

Smrzavam se ... U iskusenju sam da uskocim u lonac sa supom (da ima mesta, ali vec je jedna tjurka u njemu ) .......... E,'iznenada i nicim izazvana', resih da pravim kolaC - sa'cu da ukljucim i rernu :roll:

...kisu.
Mrzim.
Osim kad ne moram nigdje.
I toplo je.
U svakom drugom slucaju...
Mrrrzim!
I ove nagle promjene vremena.
Fuj.

gledam "Domacine,ozeni se!"
jedan ko nas Bane,ama isti! tako emotivan,urban,duhovan....
...
Domacin:"Skini naocare,da ti vidim oci..."
lepojka skida,izvinjavajuci se..ima osetljive,svetle oci...
Domacin: To su oci boje neba Arizone...

ja: :hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

moj sin: Nije valjda da neka padne na ovakve fore?!~?!?!?!?!:blink:

Goooorimmm..sutra je dan D..:(

Znam da je Mijatovic podrzavao neodrzanu paradu ...zato ga boLe gooza. :lazy:

Boli me guza.

Proklete injekcije.

Aaaaaaaargx! :(

Razmisljam da se za ozbiljno manem velikih kolicina alkohola.
Proslo je dana i dana otkad sam se "malo" vise druzila sa casom....i sinoc... ...a sve je licilo kako cu provesti fino vece u stanu, al´mi djavAo ne dade mira...i eto, valjda sam do 6h bauljala ...bilo je dobro...umalo da se potucem sa nekom dziberkom, ali nisam. ...i izvjesni Nemanja mi je pozelio laku noc porukom, pa vjerujem da smo se bas fino ispricali i da on ocekuje da cemo se vidjeti.
Pivo, tekila, pivo, tekila...nema vise opijanja za mene...danas sam umirala vise puta. Nece ni smrt kad joj se nadas. Prezivjela sam.
Prestara sam za taj sport.
Eto to radim. Razilazim se sa alkoholom. :kez:

Razmisljam da se za ozbiljno manem velikih kolicina alkohola.
Proslo je dana i dana otkad sam se "malo" vise druzila sa casom....i sinoc... ...a sve je licilo kako cu provesti fino vece u stanu, al´mi djavAo ne dade mira...i eto, valjda sam do 6h bauljala ...bilo je dobro...umalo da se potucem sa nekom dziberkom, ali nisam. ...i izvjesni Nemanja mi je pozelio laku noc porukom, pa vjerujem da smo se bas fino ispricali i da on ocekuje da cemo se vidjeti.
Pivo, tekila, pivo, tekila...nema vise opijanja za mene...danas sam umirala vise puta. Nece ni smrt kad joj se nadas. Prezivjela sam.
Prestara sam za taj sport.
Eto to radim. Razilazim se sa alkoholom. :kez:

Razmisljam da se za ozbiljno manem velikih kolicina alkohola.
Proslo je dana i dana otkad sam se "malo" vise druzila sa casom....i sinoc... ...a sve je licilo kako cu provesti fino vece u stanu, al´mi djavAo ne dade mira...i eto, valjda sam do 6h bauljala ...bilo je dobro...umalo da se potucem sa nekom dziberkom, ali nisam. ...i izvjesni Nemanja mi je pozelio laku noc porukom, pa vjerujem da smo se bas fino ispricali i da on ocekuje da cemo se vidjeti.
Pivo, tekila, pivo, tekila...nema vise opijanja za mene...danas sam umirala vise puta. Nece ni smrt kad joj se nadas. Prezivjela sam.
Prestara sam za taj sport.
Eto to radim. Razilazim se sa alkoholom. :kez:

Razmisljam da se za ozbiljno manem velikih kolicina alkohola.
Proslo je dana i dana otkad sam se "malo" vise druzila sa casom....i sinoc... ...a sve je licilo kako cu provesti fino vece u stanu, al´mi djavAo ne dade mira...i eto, valjda sam do 6h bauljala ...bilo je dobro...umalo da se potucem sa nekom dziberkom, ali nisam. ...i izvjesni Nemanja mi je pozelio laku noc porukom, pa vjerujem da smo se bas fino ispricali i da on ocekuje da cemo se vidjeti.
Pivo, tekila, pivo, tekila...nema vise opijanja za mene...danas sam umirala vise puta. Nece ni smrt kad joj se nadas. Prezivjela sam.
Prestara sam za taj sport.
Eto to radim. Razilazim se sa alkoholom. :kez:

Razmisljam da se za ozbiljno manem velikih kolicina alkohola.
Proslo je dana i dana otkad sam se "malo" vise druzila sa casom....i sinoc... ...a sve je licilo kako cu provesti fino vece u stanu, al´mi djavAo ne dade mira...i eto, valjda sam do 6h bauljala ...bilo je dobro...umalo da se potucem sa nekom dziberkom, ali nisam. ...i izvjesni Nemanja mi je pozelio laku noc porukom, pa vjerujem da smo se bas fino ispricali i da on ocekuje da cemo se vidjeti.
Pivo, tekila, pivo, tekila...nema vise opijanja za mene...danas sam umirala vise puta. Nece ni smrt kad joj se nadas. Prezivjela sam.
Prestara sam za taj sport.
Eto to radim. Razilazim se sa alkoholom. :kez:

Cudim se kako sam danas ostala na nogama.
Od 8h sam pocela da radim...na pauzi sam prodala ves masinu (eee gdje je bLiverka bila, njoj bi povoljno oSla) ...i jos mi uvalila cimerka da cuvam neko bogatunce. Ja i djeca. On ne zna engleski, ja ne znam njemacki. Doduse, zaspreham ja malo kad prigusti. I prodje dan. A naredna tri dana ne smijem ni da pomislim kako cu prezivjeti. Sto sebi covjek moze natovariti...vise no sto moze podnijeti.

:pijani:

...prije neki dan sam sklopila prosirenu recenicu na njemackom, nisam zvala upomoc engleski iiiii lik me zezao (sto sam razumjela, isto je za pohvalu ) iiii eto...bila sam ponosna. Napredujem. :stid2:

Slusaaaaaaaaaaaaaaaam....
http://www.youtube.com/watch?v=43Hpbwrirdo
...i taj sto je umReo sam ja. JerBo moram ici raditi jopeeet...ne se zalim, samo pjevam.
Niiiiiiiiiiiiisam preziveeeeeeeoooooooooo esteraaajh esteraaajh

:pijepivouzsveto:

Javlja se covek na radio i kaze:
- Ja sam nasao novcanik!
- Dobro i sta ste nasli u njemu?
- Pa, imalo je 1500 evra, 150 000 dinara i licna karta na ime Zoran.
- I, dobro.. Sta želite sada?

- Pa, ako moze jedna pesma za Zokijaaaa!!!

:hahaha: :hahaha: :hahaha:

"joVanka iz Niša Ivana Milutinovića bez broja"