Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Mislim da veliki broj ljudi ima problema s razlikovanjem ova dva fenomena. Možda sam i ja sve pogrešno povezao, ali ipak imam mišljenje o njihovoj različitosti, pa makar i pogrešno.

Zaljubljenost nije osećanje. Zaljubljenost je nagon. Nagon za parenjem, "teranje", što bi rekla jedna interesantna osoba s prethodnih internet putešestvija. Žao mi je što moram ovako da je banalizujem, ali zaljubljenost je primarni instinkt koji nam kaže da bi ona druga osoba bila podobna za parenje, da bi potomstvo s njom bilo lepo i zdravo. Instinkt, iako po mnogo čemu sličan ludilu.

Mnogi parovi imaju problem prelaska iz zaljubljenosti u ljubav. Oni pokušavaju ljubav graditi na temeljima zaljubljenosti. Pristup je pogrešan jer zaljubljenost nestaje, temelji se urušavaju, a građevina na njima se neminovno ruši. Treba graditi oko zaljubljenosti. Tako ostaje krug koji nas vezuje za drugu osobu "u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti".

Ljubav iziskuje trud. Ona se ne oseća, ona se daje, pruža. Ljubav nećemo dokazati sitnim poklonima (iako, naravno, jesu lep gest koji nešto znači). Dokazaćemo je tako što ćemo se radovati s voljenom osobom kad je srećna, tugovati s njom i tešiti je kad je tužna,pomagati kad joj je pomoć potrebna, sklanjati se kad želi da je sama... to sve iziskuje trud. Trud da je razumemo, da saosećamo, da živimo s njom i za nju. Mnogi to ne shvate dok ne bude prekasno.

Kakva su vaša razmišljanja na temu?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja nemam pojma kada je i kako moja zaljubljenost prešla u ljubav.

Kao da je i bila ljubav od prvog dana jer sam je takvu sanjao i tražio godinama...

I kao da je još uvek zaljubljenost jer me još povremeno hvata "instikt"...

Možda TO postaje ljubav kada uočimo njene mane, ali ih opraštamo, pa čak i zavolimo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

@Apolodore, daj recepis za imunitet :)

Zaljubljenost je ono, što želimo da vidimo na, uslovno rečeno, voljenom biću.

U principu nerealna, ali je osećaj fenomenalan.

Kada imam osećaj da ću u svakom momentu da dotaknem zvzde, kada strepim, kada dobijem ten boje kajsije, kada je ''zemlja tako malena''...

I onda se desi proTok vremena...

Ili pad... iako lično svaki pad pretvaram u pad u Vis... ali opet pad i srdačan :lol: susret sa realnošću... skidanje ružičastih naočara...

a to može i da zaboli...

Da li će zaljbljenost da preraste u obostranu ljubav, zavisi od pre svega kompromisa.

Empatija, kompromis,razumevanje i prihvatanje jesu najvažniji uslovi za ostvarenje prave zrele ljubavi.

Izmenjeno od strane člana Goga
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

Zaljubljenost je onaj odvratni osjećaj nemoći, kada ludiš za nekim i mozak ti ne služi da bi mislio o pametnim stvarima, već da bi smišljao kako je ta neka u stvari savršena :blabla:

Pripisuješ joj neke tamo polubožanske, ako ne i božanske osobine i balaviš k'o da nisi normalan. Naravno da je lepo dok traje zabluda da je to sve tako kako si se istripovao da jeste, ali šta onda kad ona otkrije da si ti idiot? Ili kad ti otkriješ da je ona idiot?

Onda se sve ruši kao kula od pijeska, i ti ostaješ da cmizdriš ko plačipi*ka i kao sad ti nije dobro i treba ti vremena i vremena da se oporaviš.

Mrzim taj osjećaj, koliko god da je lijep u početku i koliko god da mi nabacuje osmijeh na lice, mrzim ga, zato što uvijek poslije toga mi se kotrljaju suze niz obraze kad skontam da je to sve bila najobičnija mrsomudija i šarena laža, bez obzira da li zbog mene ili te druge strane.

Ljubav je umirujući osjećaj zajedništva.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Zaljubljenost je neverovatan osećaj leptirića u stomaku koji trepere i ne daju ti da realno sagledaš osobu sa kojom si :stid:... koja ti se sviđa... slep si za mane, nedostatke i ne vidiš nikakve probleme i sve ti je lepo...diiiivan osećaj, zaista...

Ako zaljubljenost potraje i preraste u dužu vezu, dođe i ljubav, kad pojedeš džak soli sa nekim (kako kažu stari ljudi) pa sagledaš partnera u celosti. Saznaš i njegove dobre i loše osobine, pa se prilagođavaš ti njemu i on tebi, pa napravite i kompromise ako mislite da vredi da se dalje gradi veza.... Pa kad voliš tu osobu i sa svim manama i vrlinama i bolesnu i zdravu i veselu i tužnu i znaš da je tu kraj tebe na kraju napornog dana...

Ja sam uvek sa ružičastim naočarima... volim taj osećaj treperenja i rumenih obraza, jbg... možda ne valja tako, al' ja ne umem drugačije...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...
  • 2 godina kasnije...

Ovo je meni jakooo ljubavno...:treptrep:

''Rani mraz, moj prijatelju... Padne tako po mladim voćkama... Po tek niklom žitu... Po čokoću... Nežno, kao čipkani veo... U snu... Da ni ne primetiš... I odredi im sudbinu... Da cvetaju a ne rode... Uvenu... Ili da ponesu kao nikad, ako mu se odupru... Nekom pelen, nekom struk bosilja, nekog kazni, nekog blagosilja, kažu stari paori... ''

Kao i ovaj deo iz filma:

"-..i ti si je voleo, priznaj.

-Otkud ti sad to? Brdo peska iscurelo je od onda iz peščanik časovnika. Ne teraj me da se penrtram na tu planinu tako mator. Vidi, u nekog se zaljubiš a ne dospeš da ga voliš, posebno kad si mlad.

-Zaljubiš se ali ne odeš…zar to nije isto?

-Ne znam, meni nije. Zaljubiš se, nije to tebi potrebno, a voliš jer je to potrebno nekom drugom. Ne misliš. Jedno je kad čezneš za nekim ko je daleko a drugo kada čezneš za nekim ko je kraj tebe…tu…e onda to …moj Sveti Nikola…"

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...