Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Prvo bismo morali definisati šta je duša i da li ona postoji. Pošto našu svesnost doživljavam kao čistu mrežu električnih impulsa koji nam omogućavaju skladištenje i obradu informacija, koncept duše mi nije baš naročito blizak. Ali, ako pretpostavimo da je ta "svesnost" u stvari duša... tada bi mrtva duša pripadala osobi koja nema nikakvih želja ni ambicija, ne oseća ništa ni prema kome i ni prema čemu, dakle osobi koja je iz sebe iscedila svu radost življenja. Mislim da je to dovoljno blizu definiciji mrtve duše.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Zombiji? :streber: ...... Khm, ne analiziram kao Morf, vec malo vise racionalizujem i pojednostavljujem stvari i pojave, te Mrtve duse vidim u ljudima, koji su masom zivotnih sranja 'digli ruke od borbe sa rekom zivota', i prepustili se da ih voda nosi svojim tokom ...bez snage da joj se odupru. Drugim recima - depresivne duse. Na umu su mi i drugojacije Mrtve duse, iliti Siromasne duse. To su duse koje su gladovale zbog neprijemcljivosti za kulturnim, umetnickim i ostalim bitnim sadrzajima, (koji oplemenjuju svako bice), te ostali 'dusevno sakati i siromasni' :uzdise:

Izmenjeno od strane člana Morpheus
poduplala se poruka
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

:cesces: Za razliku od uvaženih disqtanata iznad moje glave (:hahaha:) ja (eto) imam sasvim drugačiju theory o mrtvoj duši..

i nemam baš.. ama baš nikakvu viziju mrtve duše u živom telu :beyond:... niti moguće žive duše u mrtvom telu

a ... to o čemu uvaženi diskutanti prichajoo nisu mrtve duše.. to su mrtva puvala :lol: obična

sledi dugačak post...

jer duša (makar i mrtva) zaslužuje mnogo više mesta.. i mnogo više pažnje.

U vreme kada sam bila surovi, žestoki, okoreli, totalni.. neumoljivi i nepokolebljivi ateista.. ostala sam bez oca.

Odlazila sam na groblje toliko često i tamo ostajala toliko dugo, da se ne bi pogrešilo kada bi se reklo... da na groblju živim.

Stajala bih pored groba satima, a umela sam neretko na grobnu ploču i da legnem.. i da tako ležeći odlutam ko zna gde.

Bila sam ljuta..

i na život i na smrt. I na ljude koji su na drugim grobovima kukali, i na popove koji su nešto čitali ili pevali.. a naročito na budaletine koje su na groblju jele i pile. Nervirali su me svi.. i sve. I oni koji pale kandila i neke velike i male sveće.. i oni koji donose neke vence i neko cveće.

S'nekih svojih ateističkih visina posmatrala sam sve to sa prezirom... i mislila " ooooo, srpu moj i čekiću.... kako su ovi bogomoljci neverovatno zatucani i glupi".

Mislila sam... bila potpuno ubeđena, da je to moje stajanje.. ili moje ležanje, uz moje namršteno lice - sasvim dovoljno. Prava stvar.

Da sasvim jasno šaljem poruku i životu i smrti - da ih iz dna duše mrzim. Tačka.

A onda se odnekud pojavio neki popić.. fini čikica.. s'finom bradicom.. i fačicom, stao je pored mene i pitao me:

- Dete, kome si to na grob došla?

- Ocu.

- A.. zašto mu ne zapališ sveću?

- Zato što je moj otac komunista. Zato što sam ja komunista. I zato što mi ne verujemo u Boga... i ne palimo nikakve sveće.

- Dobro. Ti onda nemoj da zapališ sveću. Samo znaj, duše umrlih nalaze se na onom svetu.. a na onom svetu je mrak

ako bi upalila sveću i namenila je njemu, tvoj otac bi znao da si došla, jer bi te tek tada video. Paleći sveće, mi njima osvetlimo mrak, bar na toliko dok sveće ne dogore. Oni kojima niko ne zapali sveću, stalno su u mraku... mogli bi da pomisle da su zaboravljeni.

... a onda me je pozdravio, okrenuo se i otišao.

Priča mi se učinila toliko naivna, providna, izmaštana, nestvarna.. dečija

ali.. istog momenta okrenula sam se i ja, u svojoj sopstvenoj glavi, u svom sopstvenom srcu... i shvatila.

Sledeći put, donela sam stotine sveća.

I tačno znala zašto ih palim.

Kažu: Čovek umire dva puta.

Prvi put - kada umre.. kada mu se duša odvoji od tela.

Drugi put - kada ga zaborave oni što su ostali da ga pamte.

Nema mrtvih duša.

Mrtvom dušom bi se jedino mogla nazvati - zaboravljena duša.

ali, ni ona nije zapravo mrtva.. ona je samo strašno usamljena.. i na smrt uplašena

u svom mraku.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...
  • 1 mesec kasnije...
  • 2 meseci kasnije...

Mrtva duša = duša bez ljubavi, mašte, i po malo sebe kao deteta.

- - - Updated - - -

Kažu: Čovek umire dva puta.

Prvi put - kada umre.. kada mu se duša odvoji od tela.

Drugi put - kada ga zaborave oni što su ostali da ga pamte.

Nema mrtvih duša.

Mrtvom dušom bi se jedino mogla nazvati - zaboravljena duša.

ali, ni ona nije zapravo mrtva.. ona je samo strašno usamljena.. i na smrt uplašena

u svom mraku.

2496382268.png2496382268.png2496382268.png

- - - Updated - - -

to je verovatno faza potpunog razocarenja, otudjenosti (usamljenosti), ogorcenja sa depresijom...

mogu biti destruktivni po sebe ili druge, a mogu i samo pasivno venuti...

tesko da ce se sami od sebe izbaviti iz takvog stanja...

tuzno je to...

shumice,

Pa ovo što si ti opisao jeste živa duša prepuna osećanja, daleko od svakog mrtvila.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

to je verovatno faza potpunog razocarenja, otudjenosti (usamljenosti), ogorcenja sa depresijom...

.

:uredu:

Slažem se u ovom sa tobom...

Neko ko je bio vedar, pozitivan, nasmejan, imao planove i ciljeve ka kojima je stremio, desi se neka strašna tragedija, strašna stvar,

događaj i ta osoba potone... potone u svakom smislu...

Umesto vedrine, nastupi razočaranje, tuga, žalost i bol...

samim tim, osoba se povuče u sebe, otuđi od svih i ne ume da se bori i snalazi sa problemima...

ostane ukopana na jednom mestu...

teško se pomera i nije spremna da krene dalje...

jedan težak primer je moja koleginica kojoj je poginuo muž...

sasvim druga osoba od tada...

jednostavno, mislim da je tada sa njim otišla i njena duša...

jer,

ona živi među nama, ali u mislima je i dalje sa njim...

ne postoji način da je neko otrgne iz tog stanja...

to traje

to stanje traje već prilično dugo... :hmm:

Ona sama je rekla jednom prilikom da je sa njim otišlo sve... da je sasvim prazna...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

shumice,

Pa ovo što si ti opisao jeste živa duša prepuna osećanja, daleko od svakog mrtvila.

Bio sam jednom mrtva dusa... Niko ne prepoznao nije, kamoli da me izbavi... Sam sam se izbavio i posle nekoliko godina postao sam na tren besmrtna dusa.

- - - Updated - - -

Ona sama je rekla jednom prilikom da je sa njim otišlo sve... da je sasvim prazna...

Nasa dusa je kao drvena palica, moze se saviti do neke mere a iznad toga se polomi. Preveliki stres ``lomi`` dusu, menja nase shvatanje, razgradjuje smisao i veru, menja nase eticke i moralne norme, menja nas zauvek... na gore...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Čovek može doživeti velike gubitke ali ih i preživeti. Verujem da je svako čuo primer iz života. Za osobu koja gubitkom partnera kaže tako kako govori udovica, pre bih rekla da je u pitanju nesigurna osoba.

Svako od nas svoje sreće i nesreće iznosi na sebi svojstven način.

Lako je nalepiti etiketu nesigurne osobe,

a ne zapitati se, što ne znači da nisi Glorija Treća,

zašto je to izjavila, na koji način, i da li je u krajnjem slučaju zaista

tako i mislila.

Trenutno jeste, a ''trenutno'' je relativan pojam.

Stanje šoka, stresa nakon gubitka partnera može da traje danima,

godinama... Može da traje i veoma kratko.

Zavisi od mnogo faktora: podrške porodice, prijatelja...

Moj otac je nakon smrti moje majke, izjavio kako bi bilo bolje

da je on otišao... nego ona...

Evo skoro već tri decenije nije živa,

ali ja verujem da je njena duša neuništiva,

kao i moja, kao i duša mog deteta,

pogotovo mog oca.

Nemojmo olako govoriti o nesigurnosti.

U krajnjem slučaju, u svakome od nas ''čuči''

izvesna doza iste.

Pih... Hajde da polepimo etikete i... šta onda?

Poenta pisanja je da ne donosimo olako zaključke,

jer se nikada ne zna...

Tačnije, svako od nas se sa svojim gubicima bori,

na ovaj, ili onaj način... Izborno.

Ne može niko da me ubedi da postoji mrtva duša.

Ranjena, trenutno zalutala, povređena, bolesna... ali mrtva - ne!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Svako od nas svoje sreće i nesreće iznosi na sebi svojstven način.

Lako je nalepiti etiketu nesigurne osobe,

a ne zapitati se, što ne znači da nisi Glorija Treća,

zašto je to izjavila, na koji način, i da li je u krajnjem slučaju zaista

tako i mislila.

Biti nesiguran u sebe nakon odlaska bliske osobe nikako ne stavljam u negativan kontekst niti mislim da je osloba slaba. Velika je verovatoća da je žena bila izuzetno bliska sa suprugom pa otuda i moj zaključak da se osetila nesigurnom. Nesigurnost će proći nakon što izađe iz šoka i lagano će nastupiti faza saživljava sa činjenicom da je ostala sama. Razumem takva stanja i ne osuđujem. Nasuprot tome, isto tako postoje vrlo bliske veze i, nakon odlaska na put bez povratka jednog partnera, onaj ko ostaje nastavi sigurno ali s jednakom količinom tuge. To su naše različitosti i bio bi greh bilo kome zameriti a još veći osuditi ga. Ljudi smo, nije nam stavljeno u zadatak da osuđujemo.

Tačnije, svako od nas se sa svojim gubicima bori,

na ovaj, ili onaj način... Izborno.

Bio bi poduži spisak onh najbližih koji su otišli na onaj svet pre nego što im je bilo vreme. Samo ću spomenuti majku i oca. Da, svi na različite načine preživljavamo trajne rastanke. Nije naš izbor kako ćemo dalje, već izbor srca i onoga što smo u stanju sebi dati u zadatak kao što sam ja sebi dala u zadatk da "živim" moju majku; da radim koliko god je moguće sve ono što bi moje roditelje radovalo. U meni se nikada nije izbubio osećaj da će večno, dokle je mene, njih dvoje bditi nada mnom.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Možda ću zvučati neSkromno (a tako i treba jer neskromna i jesam :lol: pLus skromnost i inače prezirem)

LM..

ako sam ja mogla da preživim smrt moje ljubavi (a preživela sam.. čini mi se).. i da mi duši nije palo na pamet da 'mre (meni jeste.. al' njoj jOk)

onda to može sVako!

EtoTo sam imala da izJavim za dNevnik.

:king:

:pst: preTeruje (čitaj laže) ko kaže da mu je duša mrtva.... nije nego

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Biti nesiguran u sebe nakon odlaska bliske osobe nikako ne stavljam u negativan kontekst niti mislim da je osloba slaba. Velika je verovatoća da je žena bila izuzetno bliska sa suprugom pa otuda i moj zaključak da se osetila nesigurnom. Nesigurnost će proći nakon što izađe iz šoka i lagano će nastupiti faza saživljava sa činjenicom da je ostala sama. Razumem takva stanja i ne osuđujem. Nasuprot tome, isto tako postoje vrlo bliske veze i, nakon odlaska na put bez povratka jednog partnera, onaj ko ostaje nastavi sigurno ali s jednakom količinom tuge. To su naše različitosti i bio bi greh bilo kome zameriti a još veći osuditi ga. Ljudi smo, nije nam stavljeno u zadatak da osuđujemo.

Bio bi poduži spisak onh najbližih koji su otišli na onaj svet pre nego što im je bilo vreme. Samo ću spomenuti majku i oca. Da, svi na različite načine preživljavamo trajne rastanke. Nije naš izbor kako ćemo dalje, već izbor srca i onoga što smo u stanju sebi dati u zadatak kao što sam ja sebi dala u zadatk da "živim" moju majku; da radim koliko god je moguće sve ono što bi moje roditelje radovalo. U meni se nikada nije izbubio osećaj da će večno, dokle je mene, njih dvoje bditi nada mnom.

Osvrt na tvoj post je upravo i bio na ''etiketiranju''

olakom za moj ukus,

a ne na delovima posta koje si citirala.

Tema nije nesigurnost, već duša - anima.

Mrtva duša.

Koju ne priznajem, niti poznajem.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nema izvinjavanja, sve je ok, i nema smisla da spamujemo temu.

Svaka priča, pogotovo životna je barem za mene, i više nego dobrodošla.

Po treći i poslednji put:

ključna reč: ''Nesigurnost''.

Pročitaj temu ispočetka,

ako ti nije jasno zašto sam ti se obratila.

Ende :) od mene. Žive - živahne duše.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pročitaj temu ispočetka,

ako ti nije jasno zašto sam ti se obratila.

Iskreno, i nije mi baš jasno zbog čega si mi se obratila, tačnije što mi zameraš na, kako ti kažeš, "etiketiranju". Zašto bi to bilo etiketiranje? Govorimo o "mrtvoj duši" ili, kako udovica kaže "ostala je prazna", a ja sam to procenila kao nesugurnost i ne napamet, već iz iskustva ljudi koji su baš kao i udovica ostali sami pa im se činilo kao da su "prepolovljeni".

Kako se čovek rađa sâm za očekivati je da može i opstati sâm bez obzira kako će opstanak trajati. Sve će zavisiti od stanja duše koju je vreme oblikovalo ali ne dalje od onoga kakva je ona po prirodi stvari. Zaista, ovde etiketiranje nije primereno i ne koristim ga osim tamo gde je "etiketa" potrebna, a naročito ne koristim kada govorimo o ljudskim dušama.

:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Imam utisak da je mrtva dusa kao orgazam. Ko nije doziveo, ni ne zna sta je to. :)

Volem ja stilske figure, volem poNekad i da se odvalim od tužne priche (i nakićene i one u thRu-thrU DeMolu), volem i dozirani EmO mazohizam.. i pikolo autodestruktivizam.. i DePresija mi nije strana a ni aPatija nepoznata..

plus, volem da preteeeeeee erujem više nego prase da oGlođem

(a znaMo da mi je sepra na jelovNiku - hiT)

bUt

priča o mrtvoj duši je pJur bulshit.

Duša je beSmrtna! :zakletva:.... i samo ona velikomuchenica zna kako joj je

kad pomnoži sabere podeli i oduzme, sve što je preko svoje grbache preturila, sve šta trenutno pretura .. i šta je još iza choshka cheka

:(

Duša je borac.. ratnik.. uber soldŽer

Ona je pobednik

uvek

.. i kad gubi.

:neznam: Tak'a joj roLa pala.

PoRediti je sa orgazmom je neDopustivo.... to je čis' uJed za dušu, klasično dušohuljenje (:lol:)

orGazam s'dušom nema ništa zajedničko.. oN je privilegija smrtnog tela!!!

(i možda bi se moglo reći da je neko ubogo, bezorgazmičko telo - mrtvo telo... možda..ali, i tu treba zadržati izVesnu rezervu)

Drugo... orgazMičkom doživljaju svi (živi orgaZnizmi) hrle.. a lešDušnom doživljaju ne hrli niko!

i treće

verujem (na blanko) da ti je ogazam stari znanac, al' nemoj mi reći (stvarno nemoj by čoRba) da si plak'o na sahrani svoje duše.

ma daaaj..

pa ti si bar duša od čoVeka.:smeh:

(izVinjavam se svim mrtvačkim dušama.. ovo mi je bila odLična Soul jutarnja gimnastika za pospane sive ćelije.. slaTkosamsenazaebavala :hahaha:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...