Turkmenbashi 937 Napisano April 3, 2011 Prijavi Share Napisano April 3, 2011 Strepnja Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka Da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lepa samo dok se čeka, Dok od sebe samo nagoveštaj da. Ne, nemoj mi prići! Ima više draži Ova slatka strepnja, čekanje i stra'. Sve je mnogo lepše donde dok se traži O čemu se samo tek po slutnji zna. Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu? Iz daleka samo sve k'o zvezda sja; Iz daleka samo divimo se svemu. Ne, neka mi ne priđu oka tvoja dva. Smucalica i stiklica 2 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano April 7, 2011 Prijavi Share Napisano April 7, 2011 On hoda čelicnim nogama i gazi po mom srcu isprekidanog daha što gubi se u svanuću svake zore krvavog neba, kroz moje oči ne vidi suzu udara snažno kao stena odvaljena mašinom vremena zastalog na prozoru prošle noći istopljene strašću On želi glasno mislima i čupa sve moje utkano u žilama stvarnosti što se udavila u porazima zbog drugih ljudi, ne shvata da sam toliko sama i željna jedinstvene nežnosti koja se porada iz srama i ne znam kuda ću više sa životom postajem nema i jadna On misli brzinom pomnoženom brojem otkucaja srca moga po kome su skrame nastale suzama Andjela koji žale zamnom i ne pomažu, ne mogu i više ne znaju kako, pred svakom porotom sam nepovratno kriva. On voli kao da to čini stalno a tek mu je prvi put da oseti vlažnost prstiju mojih slomljenih od želje da ga grle najiskrenije i ne sluti da mi dah umire ako priznam ljubav na lomaču stavljam glavu i dželatu se smejem dok izgovaram Volim te.... Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano May 1, 2011 Prijavi Share Napisano May 1, 2011 Ja i Ja O kad bih mogla samo jednom ja nekuda iza bregova pobeci od sebe. Sasvim sama i vedra projurila bih kroz sume, razgrnula livadi nedra. U zivot bih se zagnjurila, svakom bih ruku pruzala. Sa strascu bih se pozurila: da vidim u zivotu kako je, dusa necija ako je za radost stvorena. Jer od rodjenja sa mnom, ma kud se makla, idem ja vecno sumorna. A meni se uvek dopadalo: kad su tice kroz noc letele, kad je lisce tiho opadalo; kad su senke u sen sletale, kad me ljudi nisu voleli, kad su stvari dusi smetale. Oduvek je jedna ja slutila kobi, suze i bolove, i radosti moje sve pomutila. Oduvek me slatko zlostavljala: ni u sumi, ni u ljubavi, ni u radu ni caska me nije ostavljala. Znam, umrecu i ostaricu; a nju uvek mladu, uvek zednu bolova na zemlji ostavicu. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Dana 123 Napisano May 6, 2011 Prijavi Share Napisano May 6, 2011 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
stiklica 339 Napisano May 6, 2011 Prijavi Share Napisano May 6, 2011 SUDBA U proleće,u proleće kad vrbe zelene I potok teče plavim nebom umiven, U cvetovima kad mirišu magle; U proleće,u proleće ruže uvele Zavoleh miris skriven. U maju,nad srcem kad su mi se nagle, Suđenice vile nisu umele Od ludosti da mi ga spasu. U proleće,u proleće ja zavoleh Senke u nečijem glasu. U proleće,u proleće,tako je suđeno, Srcu mom uvek će ljudi da se čude I žeđi mu niko neće shvatiti. O,žao mi je mladića koji me voleo bude U proleće,jer će patiti. Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Malena 178 Napisano May 7, 2011 Prijavi Share Napisano May 7, 2011 Nasa tajna O tebi neću govoriti ljudima. Neću im reći da li si mi samo poznanik bio, ili prijatelj drag; ni kakav je, ni da li je u našim snovima i žudima dana ovih ostao trag. Neću im reći da li iz osame, žeđi, umora, ni da li je ikada ma koje od nas drugo volelo; niti srce naše da li nas je radi nas ili radi drugih kadgod bolelo. Neću im reći kakav je sklad oči naše često spajao u sazvežđe žedno; ni da li sam ja ili si ti bio rad da tako bude - ili nam je bilo svejedno. Neću im reći da li je život ili od smrti strah spajao naše ruke; ni da li zvuke smeha voleli smo više od šuma suza. Neću im reći ni jedan slog jedini, šta je moglo, ni da li je moglo nešto, da uplete i sjedini duše naše kroz čitav vek; ni da li je otrov ili lek ovo što je došlo onome što je bilo. Nikome neću reći kakva se zbog tebe pesma događa u meni večito: da li opija toplo kao šume naše s proleća; ili tiha i tužna ćuti u meni rečito. O, nikome neću reči da li se radona ili boleća pesma događa u meni. Ja više volim da prećutane odemo ona i ja tamo gde istom svetlošću sja i yora i noć i dan; tako gde su podjednako tople i sreća i bol živa; tamo gde je od istog večnog tkiva i čovek i njegov san. :srce: Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Dana 123 Napisano May 13, 2011 Prijavi Share Napisano May 13, 2011 Srbija je velika tajna Srbija je velika tajna: ne zna dan sta noc kuva, ni noc sta zora radja, ne zna grm sta susedni grm sanja niti ptica sta se dogadja izmedju granja. Ne zna guster sta puzi ispod kamenja, niti kukuruza struk sluti sta se u susednoj njivi sprema. Svakoga casa sve se menja, nijednog kuta ni lista nema da nije tajna. Ko zna sta krije u sebi i ta nevina rosa sjajna; ti seljacki poslovni krici sto se sbrda na brdo cuju zaveru mozda kuju. Ko ce u toj zemlji kada znati sta i devojka mlada u nedrima netaknutim nosi; kakvu tesku tajnu u rukama svojim drzi dete; i starica pogrbljena svaka do kakve se uputila mete. U toj zemlji i vetri, i mirisi, potoci i reke, i crkvena zvona potajne prenose vesti, na prvom zavijutku, gde suma pocinje ona. U toj zemlji ni zecjoj stopi neprijatelj verovati ne sme, ni tragu konjskih kopita. Dogovori su mozda tajni i zetelacke pesme i udari sumskih sekira i uspavanka uz kolevku skrita. ko zna sta mozes sresti Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
zirne 78 Napisano May 16, 2011 Prijavi Share Napisano May 16, 2011 Vernost Gajim cvet da te zakitim kad se vratiš. Ničije oči ne smeju na njega pasti, ničije oči do tvog povratka. Niko sem tebe osetiti ne sme kako mu je duša mirisna i slatka. Pred ljudima spuštam zemlji oči, čuvam ih za tebe kad se vratiš, neka budu pune kao jutarnji zdenci, kad pridješ u njima radost da zahvatiš. Učim za tebe u potaji pesme, niko od ljudi njime tople zvuke pre tvog povratka nikad čuti ne sme. Zapevaću ih tek kad izdaleka spazim da ti si mi ispružio ruke. Smiri napaćenu dušu, smiri, čuvam srce do tvog povratka. Sva patnja, ma kako duga bila, tad činiće mi se da je bila kratka. Zagrljaj naš biće dug kao čekanje, bice dug beskrajno. Uzeću te u suton na svoje grudi i pustiti tek u jutro sjajno. Gajim cvet da te zakitim kad se vratiš. Preda te s cvecem uvek ja požurih. O, biće opet hiljadu dana sreće posle hiljadu suznih i tmurnih Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano May 31, 2014 Prijavi Share Napisano May 31, 2014 Ožiljak Ima u duši mojoj ožiljak koji samo u snu boli. I ne znam od kog bola on je ostao, i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dušu. Takva je naša duša. Ispunjena uspomenama koje nas rastuže, nasmeju, zabole. Ponekad namerno diramo te stare ožiljke iako znamo da nas čeka neprospavana noć. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tuđe nebo i uzalud tražimo one zvezde ka kojima smo nekad davno upirali čežnjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalačkih ljubavi. Pa se naprežemo da čujemo onaj letnji povetarac što je šaputao u krošnjama drveća ispod kojeg smo se, držeći svoju prvu ljubav za ruke, skrivali od radoznalih pogleda. Ali umesto tog šapata samo uzdah srca svoga čujemo. Prohujalo je vreme i mnoge vode protekle. Nema više ni parnjača ni zvižduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu čeka uzdrhtalog srca. Niti iščekivanja poštara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put pročitamo reči koje su drhtavom rukom pisane; “ljubim te”, “mislim na tebe”, “nedostaješ mi”. Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola što nam kroz srce mine. Od svega ostaše samo uspomene od kojih se pobeći ne može. Čak i kada bi znali put što vodi u zaborav, mi ne bi pošli njime. Već se uvek istom stazom vraćamo što vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju, nose, vuku u dubine. I plovimo, plovimo ka onim nekim dalekim, nedostižnim obalama što nas svake noći zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplašimo da ćemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena. A kad se pogledamo u ogledalo, vidimo ispod očiju nekoliko sitnih kapi… blistavih… slanih… Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano May 31, 2014 Prijavi Share Napisano May 31, 2014 Moj svet Moj svet se sastoji od misli mutnih, od srca pometenoga, od onoga što u bolu dokučim, što naslutim, moj svet se sastoji od nedorečenoga. Moj svet se sastoji od sumnje u Boga, od priželjkivanja da ga ima negde gore, od prigovora njegovim zakonima, njegovoj volji da čovek bude stvoren. Moj svet se sastoji od nespokojstva, od prezanja pred svačim, u njemu su i skrušenosti blage svojstva i pobuna što čovek prođe tek što zakorači. Moj svet se sastoji od onoga što se misli kad je ponoćna tama, nestalniji je moj svet od dima, od tuge tiši. Stotinu vasiona svet sad u meni ima i stotinu krugova čistilišnih. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano June 1, 2014 Prijavi Share Napisano June 1, 2014 Slovo o ljubavi Ako se volite ljubavlju koja buja u samoći, od razdaljine, koja je više od sna nego od svesti, i po rastanku drhtćete od miline, mognete li se još ikada sresti. Vi koji se volite ljubavlju isposnika, sa strahom od sagrešenja, koji kao ptica o kavez lomite krila, sećaćete se uvek jedno drugom lika. I po rastanku zamreti vam neće gušena htenja. Ako zbog nje patiš od nesanice i u ponoć hodaš budan po bašti, ako te lomi neutoljena želja luda, sećanja na nju nikad se nećes spasti. Onih s kojima se igramo oko vatre, a bojimo se da je dodirnemo, s kojima idemo kraj ponora nezagrljeni i nemi, sećaćemo se dugo ma i zavoleli zatim druge. Ako je želis bezgranično, a sediš kraj nje bez glasa slušajući bajku koja se u vama rađa, svanuću slično, pamtićeš je i kad se zima pred tobom zabelasa. Ako veruješ sedeći uz nju da je ljubav maslačkov puhor koji svaki dodir može da strese, ako voliš u njoj san i dete, ako ti je bez nje pusto i gluho, misao na nju budiće te i kad se rastanete. Zauvek se pamte oni s kojima se grlili nismo, čije su nam usne ostale nepoznate, kojima smo samo s proleća, u snu, pisali pismo. Oni koji se kao reke ne mogu sliti, među kojima nema spojnog suda krvi i krvi vrele, a srca im se dozivaju ludo, zaboraviti se neće ni kad im duše budu posedele. Ako vam je ljubav nož u srcu, a bojite se taj nož izvući, kao da ćete tog časa umreti, pamtiće te on, setiće te se i umirući. Oni zbog kojih srca osećamo kao ranu, ali ranu zbog koje se jedino živi, u sećanje nam banu i kad zavolimo druge - i osetimo se nesrećni i krivi. GlorijaTreca 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano June 1, 2014 Prijavi Share Napisano June 1, 2014 Dušu mi pokloni Dušu mi pokloni. Mene rastužuju ti krvi požari što iza sebe ostavljaju pepelište, te oluje što nište ženina snevanja blaga. Dušu mi pokloni, u ljubavi ja bih htela do u večna vremena da sve ostavlja traga Dušu mi pokloni. Meni je malo taj trenutak zaborava, to nestrpljivo krvi htenje. Dušu mi, dušu pokloni, od iskoni u meni spava čežnja plamena za večnim, za ljubavi trajanjem i uznesenjem. Ja sam žena i ne čeznem samo za vrelim ljubavničkim bdenjem posle kojeg duša pada; htela bih u zagrljaju da doživim svetle snove i pijanstvo onog mutnog sklada što ljubav se zove. Htela bih da se ne izgubi nijedan naš trenutak da svaka naša milošta se stvori u kakav život, pa ma malen bio kao grumen večitog zlata, da mi duša blista posle zagrljaja kao julska nebesa zvezdama krcata. Dušu mi pokloni. Pričaj mi svoje snove u tami, pričaj mi detinjstva sećanja. Želi i ti da budeš uza me do poslednjeg dana. Dušu mi pokloni i zadnju joj česticu svaku i najlakši dašak svaki njenog bezdana. O daj mi svojih suza, noćnih nejasnih muka, pričaj šta srce ti najčešće sanja. Drhti od iznenadnog zvuka moga koraka i glasa. Želi i ti u mom zagrljaju da i posle smrti časa ostanu ti na mene sećanja. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
vojo 1783 Napisano June 5, 2014 Prijavi Share Napisano June 5, 2014 Nije Desanka ali je o Desanki...naislo mi da stavim pa ne zamjerite... Zvezdo, spavaj s mirom Desanka sad mirno spava Na oblaku svojih snova Dok se njene pesme bude I pevaju sve iznova Desanka sad mirno spava I u snu se malo smeje A taj smešak kao sunce Još uvek nas isto greje Desanka sad mirno spava Pesnikinja sa šeširom Ja joj ništa neću reći Osim zvezdo spavaj s mirom Kad se neka “strepnja” javi I kad “čežnja” srce slama Pogled gore sam se vine I traži je međ’ zvezdama J.Č. Pjesma je pisana i čitana povodom dana škole "Desanka Maksimović" u Banjaluci 2005 godine. a poslije je i komponovana...istina vrlo vrlo tužno...ali tako je...jer je kao povod za pisanje poslužila muzika od Jadranke Stojaković za pjesmu "Što te nema"...koja je bas tako da je kompozitoru bilo teško izbjeći tužnu notu u njoj... Smucalica i GlorijaTreca 2 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano December 16, 2014 Prijavi Share Napisano December 16, 2014 Nemam više vremena Nemam više vremena za duge rečenice, nemam kad da pregovaram, otkucavam poruke kao telegrame. Nemam vremena da raspirujem plamen, sad zaprećem šake zgorela žara. Nemam više vremena za hodočašća, naglo se smanjuje putanja do ušća, nemam kad da se osvrćem i vraćam. Nemam više vremena za sitnice, Sad treba misliti na večno i neobuhvatno. Nemam kad da razmišljam na raskrsnici, mogu stići jedino kudgod u blizinu. Nemam vremena da išta izučavam, nemam vremena sad za analize, za mene je voda sada samo voda kao da sam je pila sa kladenca; nemam kad da razlažem na sastojke nebo, vidim ga onakvo kakvo ga vide deca. Nemam više vremena za bogove tuđe, ni svoga nisam dobro upoznala. Nemam kad da usvajam zapovesti nove, mnogo mi je i starih deset zapovesti. Nemam više kad da se pridružujem ni onima koji istinu dokazuju. Nemam kad da se borim protiv hajkača. Nemam kad da sanjam, da lagano koračam. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
GlorijaTreca 602 Napisano July 26, 2016 Prijavi Share Napisano July 26, 2016 IznenađenjeSrela sam na putu mladića; nikada očaran krug neću mu života znati. Srela sam na putu mladića; ne znam ko mu je brat, ne znam ko mu je drug, ne znam ko mu je mati; ne znam gde se je rodio, ni gde je dosad hodio, ni gde će zauvek stati. Srela sam na putu mladića; neću ga više sresti, kao da je kroz suton mlak oblaka prošao vlak; kao ticu da sam srela visoko vrh polja vrela, neću ga više sresti. Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
GlorijaTreca 602 Napisano July 26, 2016 Prijavi Share Napisano July 26, 2016 Ljudska komedijaSneg je samo nekoliko putazavejao moje stopešto su kraj tvojih trčale,nekoliko samo puta su venulešume maleza koje si govorioda ih pretvaram u raj,i kraj,već je i sećanjima svima kraj.Konca nije bilo našem samopouzdanju,mislili smo da nam bogovinisu ravni,a sve se dogodilo ljudski jadno i nama,ni mi nismo bili u stanjuostati u neprolaznog ognja visinama.A da je neko rekaoda će sve kraj nas izumreti,da će sunce prestati da greje:pre bismo verovali,nego da će tvoj smeh negdebez moga da se smeje,da ćemo živeti opetsvaki svoj životprazan i mali. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Preporučene poruke
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.