Idi na sadržaj

Sekularna Srbija


Preporučene poruke

Turkmenbashi

Ja mislim da je malo obrnuto, ne baš kako se vama čini. Ono jes' da je glupo da Boris pre i Toma sad trčkaju kod patrijarha, ali više patrijarh sluša šta oni imaju da kažu nego obrnuto

Sacekaj samo da i mi pokrenemo ponovno uvodjenje seksualnog vaspitanja u skole, pa da se crkva tome pobuni, organizujuci siroke narodne mase protiv sticanja znanja o kontracepciji i abortusu, i da i mi vidimo poplavu clanaka o srodnosti masturbacije i pedofilije i slicnih manipulativnih sadrzaja.

Crkvu su pustili blizu vlasti jer smo se iz nekog razloga komunizma oslobodili negiranjem samog tog rezima, sto je podrazumevalo vracanje na nesto pre toga.

Crkva ne treba da ima mesta u vlasti i ne volim svecanosti sa popovima bilo koje vere. Smatram manipulacijom uplitanje drzave u crkvene svecanosti i obrnuto!

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

26/04/2013 19:24

Slučaj vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija (Kačavende), najilustrativniji je primer tog žvakasto rastegljivog „morala“ među sveštenicima

Crkva pred zemaljskim zakonom

Autor: Aleksandar Roknić

Moral i odgovornost su oduvek bile vrlo rastegljive kategorije. Naročito ako ih tumače institucije kao država ili crkva. A tek ako je reč o nekome iz njihovih redova, onda se granice dramatično sužavaju, dok se tumačenja i propisi do maksimuma proširuju i kreativno tumače. Naravno u korist onoga na koga se odnosi. A sve sa ciljem da se izbegne odgovornost. Jer odgovornost je, ipak, oružje za disciplinovanje pastve.

Slučaj vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija (Kačavende), najilustrativniji je primer tog žvakasto rastegljivog „morala“ među sveštenicima. Ukratko, vladika je u poplavi rijalitija svih vrsta i formata, strmoglavo i ne znajući uleteo u jedan. „Uhvaćen je okom kamere” u nedoličnom položaju sa nekim mladićem. Dobro. Ljubljenje muškarca sa muškarcem sa aspekta civilnih zakona nije krivično delo, jer je reč o seksualnom opredeljenju ,što je lična stvar svakog pojedinca, i za to se ne može ni suditi niti krivično goniti.

Uprkos tome, pojedini mediji, pretežno tabloidni, to su brutalno razvlačili, što bi rekao jedan stariji kolega novinar – „kao ciganče slinavac”. S kakvim ciljem - jasno je – diskreditovati Crkvu i ukazati na njeno licemerje da osuđuje druge, a da sama nije u stanju da se izbori sa problemom homoseksualizma u svojim redovima. Dovoljno je setiti se oktobra 2010. i gorljivih izjava vladika o Paradi ponosa. Iz toga su ekstremni nacionalisti izvukli zaključak da je dozvoljeno nekažnjeno prebijati i mlatiti svakog ko bi potencijalno mogao biti homoseksualac ili bar podržavalac ideja na slobodu izbora partnera. Upravo to se i desilo, pa je naredne dve godine Parada ponosa otkazivana u poslednjem trenutku. Huliganima je blagoslov Crkve došao kao dobar alibi za rušenje grada, ali i za obračun sa policijom - da im vrate, verovatno to što je država Srbija izgubila Kosovo. Zato je na poslednjoj Paradi bilo mnogo razbijenih glava, povređenih policajaca, mnogo uhapšenih huligana... A crkva je nakon toga mudro ćutala.

Da li je posao medija da se bave tuđim seksualnim opredeljenjem? Ne bih rekao. Sve dok se to ne dotakne jedne daleko ozbiljnije oblasti – prava maloletnika, jer se ne zna da li je vladika bio sa maloletnikom ili ne. Ako je momak sa snimka maloletan, vladika bi mogao biti u debelom problemu. Čak i da se utvrdi da je bio, a to je ozbiljno krivično delo, sudiće mu, ako ima dokaza, sud u Bosni i Hercegovini, jer je potencijalno krivično delo izvršeno na njenoj teritoriji, a ne sud u Srbiji, samo zbog pisanja ili želje medija. Ako pak nije, mediji će imati problem, pošto će onda vladika imati svako pravo da traži visoku novčanu odštetu za okaljan ugled i „duševnu bol“.

Vladika Vasilije je sad rešio da tuži medije. Verovatno zbog neovlašćenog snimanja, objavljivanja privatnih video i audio zapisa ili naprosto zbog neistina o njemu... U jednom je vladika zvorničko-tuzlanski sigurno u pravu – njegovo seksualno opredeljenje njegova je privatna stvar. Kako će navodni homoseksualizam da reši sa svojom braćom u Hristu – videli smo. Sinod SPC je par dana nakon objavljivanja snimaka u medijima usvojio ostavku vladike Kačavende, koju je on podneo još u novembru 2012, o čemu je Danas tada prvi i pisao, ali ga nije raščinio ili „ne daj bože” javno osudio. Slučaj je otišao duboko u fioku, a vladika bi mogao biti raspoređen u neki manastir da kojim slučajem ne bi bio blizu pravosudnim organima Federacije BiH. Za svaki slučaj, nikad se ne zna. Odatle i ukazivanje na licemerje Crkve, tako i vladike kojeg godinama optužuju da se odao raskoši i hedonizmu u velelepnom Vladičanskom dvoru u Bijeljini, što baš i ne priliči jednom „duhovnom pastiru“ koji propoveda Hristovu reč. Za srpsku crkvu homoseksualizam je bolest, pa je tako i Parada ponosa „skup bolesnika“, rečju jednog episkopa - Sodoma i Gomora. Da li će ova afera sa vladikom Kačavendom, koji je sa aspekta crkvenih pravila diskvalifikovao sam sebe, nešto promeniti u odnosu SPC prema gej zajednici u Srbiji? Teško. Nisu se oni dali ni na teže i veće skandale od ovog. A za Crkvu je slučaj „grešnog“ vladike manje-više rešen.

Ono što je strašnije od ovoga jeste to što srpska crkva godinama nema hrabrosti, a ni ljudske savesti da se oslobodi teškog balasta pedofilskih skandala svojih duhovnika – episkopa Pahomija, bivšeg igumana Ilariona, ratnohuškačkih izjava vladike Filareta i slikanja sa mitraljezima ili na tenkovima, slučaja Peranović i premlaćivanja do smrti štićenika doma za lečenje zavisnosti Crna reka... Crkva ima svoja vekovna pravila i slepo ih se drži, ali malo kome je jasno zašto joj se u ćutanju i zataškavanju, blago rečeno, brojnih svinjarija, pridružio i celokupni državni aparat – od policije, tužilaca, pa do sudija. Krivičnih postupaka koje bi pokrenula policija i tužilaštvo za seksualno uznemiravanje dece od sveštenika nema, nego je sve ostavljeno privatnim tužiocima, uglavnom savesnim sveštenicima, koje bi Crkva ekspresno izbacivala zbog stavljanja na stranu žrtve (!) i otkrivanja skandala. A onda bi tek nastao pakao, jer tužioci i, policija nisu imali dovoljno hrabrosti i da izvinite - izvesnog dela tela, da se bave tim predmetima.

Čak i kada bi dospeli na sud, nijedan slučaj ne bi bio priveden kraju, odnosno namerno je dovođen do zastarevanja. Verovatno preventivno, da Crkva ne bi izašla na „loš glas” ili neće da se bave slučajevima koje ni Crkva neće da reši. Sudije koje su to radile svojevremeno su razrešene, ali su „revolucionarnom” odlukom Ustavnog suda vraćene na posao, a da se nikada nije postavilo pitanje njihove odgovornosti za nesavestan rad. Oni i danas sude. Poruka koju država šalje u ovim slučajevima više je nego jasna – krivična odgovornost za „nosioce” mantija ne postoji. Za njih civilni, državni sud ne postoji. A taj stav najbolje podupire i odnos države prema crkvi u poslednjih 12 godina od pada režima Slobodana Miloševića. Crkvi su vraćena imanja i zgrade, koje su posle Drugog svetskog rata komunisti oduzeli, sveštenici su dobili državne penzije, ali SPC i dalje ne daje toj istoj državi ništa. Kao nevladina organizacija dobija višemilionsku državnu pomoć za NVO iz budžetske linije 481, ne plaća porez, neće da plaća struju, kao njihov religijski kolega muftija Zukorlić, kome „vera ne dozvoljava” da plati struju. Ali mu dozvoljava da je troši. Uvedena je veronauka, a državni vrh ide kod patrijarha po blagoslov i konsultacije oko najvažnijih državnih pitanja... Zapravo, reč je o jednom perverznom odnosu države i crkve. Blago rečeno sado-mazo odnosu. Crkva skoro svakodnevno udara šamare državi, a državni zvaničnici uživaju u tome da te udarce primaju. Ipak, kada bi neki državni organ pokušao nešto da istraži u vezi sa SPC, nailazio bi na zid ćutanja i seriju zabrana. Jer oni su iznad države, odnosno, oni su država za sebe. Institucije sistema su samo tu da budu u službi crkve. Zemaljski zakoni za njih ne važe.

Ono što ti državni službenici koji su pristali na te uslove ne shvataju jeste da na taj način samo čine lošu uslugu Crkvi, a podrivaju i ono malo poverenja stanovnika Srbije u državne institucije. Ipak, i pored svega toga, istraživanja neumoljivo pokazuju da građani Srbije najviše veruju crkvi i policiji, a da su najveći problemi koji ugrožavaju njihovu bezbednost narkomanija, trgovina drogom i korupcija. Na listi nema homoseksualizma, mada su sve analize pokazale da smo jako homofobično društvo. Zanimljivu ocenu je pre izvesnog vremena, kada je iz kuće Velikog brata izbačen gej aktivista Boban Stojanović, dao jedan kolega koji je rekao da je upravo Stojanović učešćem u ovom rijalitiju uradio više za gej zajednicu nego sve nevladine organizacije zajedno. Razumljivo je i zašto. Pokazao je da su i homoseksualci ljudi. Isto kao što su to i sveštena lica. Ma koliko to mnogi ne razumeju.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...
  • 4 meseci kasnije...

Razmišljam gde da postavim, jer moglo bi i na religiju, pa i na kulturu, ali ipak, ovo je politika i mešanje crkve u državne poslove.

______________________________________

Fajgelj cenzurisao izložbu u KCNS

Izložba radova studenata master studija Akademije umetnosti u Novom Sadu umesto sinoćnjeg otvaranja, iz protesta je zatvorena, jer je Kulturni centar Novog Sada zahtevao da se ukloni jedan od radova.

qoy3.jpg

Rad koji je zabranjen prikazuje ljudsku figuru bez lica na raspeću, koja u rukama drži novčanice.

Kako za 021 kaže Danijela Tasić, autorka "spornog" dela, njene kolege i profesori su nakon duge polemike sa direktorom Kulturnog centra Novog Sada Andrejem Fajgeljem, odlučili da demonstrativno zatvore izložbu zbog pokušaja nametanja cenzure.

"Svi sa Akademije umetnosti imamo identičan stav, a to je da do ovog nametanja cenzure, ili kako god želeli da to nazovete, nije smelo da dođe", kaže Tasićeva za 021.

Andrej Fajgelj, sa druge strane, smatra da "postoji razlika između cenzure i uređivanja".

"Tražio sam mišljenje od svih autoriteta do kojih sam stigao: autora, profesora, vernika, običnih građana. Umetnici su uglavnom govorili da nije uvredljiv, a i ako jeste, da je umetnička sloboda neograničena. Vernici i obični građani uglavnom da ih ipak vređa, da je to neprikladno poigravanje sa svetinjom. Odluka je bila teška, ali odlučio sam da zaštitim obične ljude, koji u umetničkom delu ipak vide i ono očigledno, 'Isusa koji grabi pare'. Odlučio sam da ne dozvolim rizik da većina građana bude uvređena i obespravljena i da još mora da plati za to. Jer ta ista većina, koja se izjašnjava da veruje u Isusa, je i glavni izvor finansija Kulturnog centra", kaže Fajgelj.

Izložba je trebalo da bude postavljena u prostoru Tribine mladih u Kulturnom centru i da traje do 1. novembra. Andrej Fajgelj došao je na čelo Kulturog centra u oktobru 2012. godine, pošto je tadašnja nova gradska vlast, predvodjena Srpskom naprednom strankom, smenila književnika Lasla Blaškovića, jer je natpis na toj instituciji bio istaknut samo na latinici.

Obrazloženje za smenu je bilo da je Blašković na taj način prekršio Ustav Srbije, Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisama, Statut grada i Statut Kulturnog centra. Andrej Fajgelj je kadar Treće Srbije, političke organizacije koju su u Novom Sadu formirali odbornici koji su u Skupštinu grada ušli na listi pokreta Dveri, s kojim su se potom razišli.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

A nije ta figura, recimo, mogla predstavljati savremenog mučenika (čoveka) koji je novcem prikovan za krst na sopstvenoj Golgoti, a lice prazno upravo iz razloga da bi se svako mogao identifikovati sa mučenikom?

I otkad se to "izjašnjavanje kao vernik (ili pravoslavac)" uzima a priori kao dokaz da je neko istinski vernik koji ne izbiva iz crkve i posti 250 dana godišnje i koji bi bio žestoko uvređen prikazom Isusa u bilo kakvom obliku osim prikovanog za krst?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 6 meseci kasnije...

Sajam (ne)obrazovanja

Posted on 17.04.2014. by UO Ateisti Srbije

Udruženje „Ateisti Srbije“ sa ogorčenjem obaveštava javnost i nadležne organe o skandaloznom i brutalnom napadu na slobodu, integritet i osnovna prava naših članova 14. aprila ove godine, u Subotici, kada su na potpuno besmislen zahtev nepoznatog sveštenika, uz neopisivo ponižavanje izbačeni sa takozvanog Sajma obrazovanja u subotičkoj tehničkoj školi „Ivan Sarić“.

Tog dana su članovi udruženja učestvovali na Sajmu obrazovanja u subotičkoj tehničkoj školi „Ivan Sarić“, kao partneri Fondacije „Mesečina“ i nakon otvorenog dogovora sa direktorkom pomenute škole, Eržebet Ivanović.

Naši članovi su bili smešteni u deo naznačen kao „radionica“, sa unapred odobrenim štandom i materijalom koji se tu nalazio, odnosno sa lecima i malim praktičnim kvizom znanja. Tu su proveli 5 veoma uspešnih sati uz pohvale i otvoreno pokazivanje interesovanja stotina roditelja i njihove dece.

U 14:30 je štandu prišao određeni, za sada neimenovani, sveštenik i pitao da li su članovi udruženja na Sajmu legalno. Zanemarivši čak i to da pitanje dolazi od predstavnika grupacije poznate po „legalističkom“ principu „Daj kol’ko hoćeš, ali niko ne daje manje od 50€“, pomenuti sveštenik je udostojen pristojnog potvrdnog odgovora.

Pošto je pomenuti pripadnik paradržavne verske zajednice otišao ka službenim prostorijama škole, u 15h je do štanda došla zamenica direktorke i uz glasnu viku, zahtevala da se uklone svi leci i da se članovi našeg udruženja udalje sa Sajma. Bez obrazloženja zašto to zahteva.

Nakon što su naši članovi insistirali da se nesporazum, ukoliko uopšte postoji, razjasni sa ovlašćenom osobom, odnosno direktorkom sa kojom je učešće na sajmu i dogovoreno, pojavila se i gospođa Ivanović koja je, ništa manje uzrujana, jednako zathevala da članovi udruženja momentalno napuste Sajam, uz argumentaciju koja će, uvereni smo, trajno ostati zabeležena u analima urušavanja prosvetnog i obrazovnog sistema u Republici Srbiji – „Ovo je Sajam obrazovanja, a ne sajam slobodne misli.“.

Na pitanje naših članova da li su obrazovanje i slobodna misao dva suprotstavljena pojma, pomenuta direktorka je dala odgovor koji je paradigma težnji SPC, nasilno našivene na prosvetni sistem u našoj državi – „Da“.

Da se Dimitrije (Dositej) Obradović, Vuk Karadžić, Zaharije Orfelin, Dimitrije Vozarović i drugi prosvetitelji ne bi uzaludno prevrtali u grobovima, ubrzo se došlo i do istinskog, iskrenog razloga udaljavanja naših članova i našeg štanda. Ranije pomenuti nepoznati sveštenik je naime direktorki, po njenim rečima, pretio tužbom i rekao da će o njoj širiti loše priče.

Uprkos potpunoj nelogičnosti čitavog zahteva i uprkos utisku da se sve ovo dešava u XIII, a ne u XXI veku, u nekoj teokratiji, a ne, navodno, Ustavom garantovano sekularnoj državi, spisak potpuno sumanutih razloga nije još bio zaključen, jer je sledio onaj glavni, izvučen negde između Žitija Svetog Simeona, sa pričom o istrebljivanju Bogumila, i ubijanja „veštica“, praktikovanog u Srbiji još do pre jedva nešto više od 150 godina. Naime, direktorka je „slučaj“ zaključila stavom da je „ovo jako bezobrazno pred Uskrs.“ Nismo saznali šta je to „ovo“ što je bezobrazno, niti kakve veze ima sa religijskim ritualom samo jedne od mnogih religija u Srbiji.

Potpuno poraženi dogmatskim pristupom i dodatno ucenjeni pretnjom da će i Fondacija „Mesečina“ biti izbačena sa Sajma, naši članovi su se udaljili, uz negodovanje prisutnih posetilaca i ostalih učesnika Sajma.

Udruženje „Ateisti Srbije“ će uputiti žalbe svim nadležnim organima, od Ministarstva prosvete, preko Kancelarije poverenice za zaštitu od diskriminacije, pa sve do Ustavnog suda Srbije, zbog ovog brutalnog, nezakonitog i necivilizacijskog akta primitivizma i verski motivisanog nasilja, kojem su naši članovi, ali posredno i svi posetioci Sajma, bili izloženi.

Od sveštenika verske zajednice koja zagovara dogmatski, primitivan i antinaučni pogled na svet, bolje zaista nismo ni očekivali. Od ljudi koji se bave bajalicama i molebanima za kišu i koji nisu sposobni da odustanu od anahronog, promašenog kalendara, čak i kada im se nudi jedan savršeniji, bolje se ne može očekivati. Od ljudi čiji se dodir sa naukom i obrazovanjem završava na posedovanju najnovijeg modela automobila ili mobilnog telefona, uz poznavanje kursne liste za zadati dan napamet, ne može se očekivati prijateljski stav prema mladima koji nude posetiocima sajma kviz sa pitanjima o istoriji svemira ili elementarnoj biologiji.

Problem je u direktorki škole, gospođi Eržebet Ivanović, koja je, kao predstavnik države u ovom slučaju, najgrublje pogazila Ustav, pozitivne zakone i elementarna ljudska prava onih koji su sasvim legalno i legitimno učestvovali na Sajmu obrazovanja.

Od nje očekujemo iskreno izvinjenje za sramotno ponašanje i ponižavanje naših članova, a od nadležnih organa očekujemo adekvatne kaznene mere, ne isključujući tu i otkaz i sprečavanje dalje zloupotrebe obrazovanja dece, kao opomenu svima onima koji bi da i danas, kao pre više vekova, svoja verska osećanja postavljaju ispred civilizacijskih vrednosti.

Protiv dogmi i neznanja!

Protiv nasilja nad prosvetom i obrazovanjem!

259fodu.jpg

____________________

Ovo je moglo i na deo foruma vezan za obrazovanje, pa i među opšte društvene teme. Ma to je opšta pošast.

P.S.

Iskreno, ja nisam baš 100% siguran da bi na tri od ovih trinaest pitanja tačno odgovorio. :kez:

Izmenjeno od strane člana Adrijan
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sad proverih na Guglet. Na jedno pitanje od ona tri bih ipak dao tačan odgovor. Jedno pitanje ima dve opcije, a oko kojih sam se i sam lomio. Barem tako piše na Vikipediji. A na jedno bih definitivno dao pogrešan odgovor. Tačno se sećam časa biologije na kojem je profesorica ispitivala oblast iz koje je to pitanje i na kojem sam uspeo da se napravim nevidljivim, jer nisam bio na prethodnom času kada se to učilo. :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

2ah70bq.jpg

:pegla:

P.S.

Da neko ne shvati pogrešno. Reakcija nije na liturgiju, sveštenstvo i vernike, nego na ministra. Jebem ga i u nauku i u prosvetu i u tehnološki razvoj. Ako i jeste vernik i ima potrebu da prisustvuje liturgiji, neka to ne radi u ime ministarstva na čijem je čelu.

:cekic:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Simpo poklanja fabriku crkvi

Beograd -- Kompanija Simpo pokloniće sutra eparhiji Raško-prizrenskoj fabriku lameliranog nameštaja u Zubinom potoku.

Episkop Raško - prizrenski Teodisije i predsednik Simpa Dragomir Tomić potpisaće sutra u Palati Srbija u Beogradu ugovor o obnavljanju proizvodnih i prodajnih kapaciteta fabrike lameliranog nameštaja i pilane Simpo u Zubinom Potoku.

Fabrika Simpo ad Vranje pokloniće Eparhiji raško - prizrenskoj fabriku lameliranog nameštaja i pilanu sa pratećim objektima i zalihama repromaterijala, gotove robe, gotovih proizvoda i sitnog inventara.

Vrednost poklona iznosi 107.009.790,58 dinara.

Zaključenju ugovora, koji je inicirala Kancelarija za Kosovo i Metohiju, prisustvovaće ministar bez portfelja zadužen za KIM Aleksandar Vulin, najavljeno je iz njegovog kabineta.

Simpo, koji inače duguje državi za porez 40 miliona evra...

Izmenjeno od strane člana Morpheus
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sekularizam je pre svega i u najširem smislu ideologija. Dakle, kao takav i baš kao i sve druge ideologije, sadrži u sebi atribut isključivosti za druge ideje i moralno - filozofske - sociološke itd postavke drugih ideologija...

Hoću da kažem da je potpuna sekularizacija društva jednostavno nemoguća, ali se svako društvo može podvesti na njemu primeren stepen i način sekularizacije. Postoje neka tri osnovna modela sekularizacije. Najradikalniji se može naći u Francuskoj gde je uzajamno nemešanje države i crkve potpuno. Nešto mekši model je u Americi. U njoj vlast garantuje nemešanje religije i vlasti, kao i slobodu veroispovesti. I, na kraju predstavnik trećeg modela je Turska. U njenom Ustavu Islam je državna religija, ali postoji sloboda ispovesti i za ostale neislamske vernike. U Turskoj se vlast može mešati i to i radi u religijsku sferu života građana...

Gde smo tu mi? Čitam Morfove i još neke druge postove i žao mi je što, čini mi se, ne razumeju suštinu sekulirazacije. Jer, tema svih tema je stvarni međusobni uticaj vlasti i religije. Uočite da je u pitanju vlast, a ne društvo, ne država u najširem smislu. Dakle, da li Crkva kod nas zaista može uticati na aktuelnu političku elitu? Da li crkva može stvarno dizajnirati izbore u Srbiji? Da li Crkva može instuticionalno uticati na Skupštinu u Vladu Srbije i obratno? Ja sam poprilično siguran da je interakcija između vlasti i Crkve daleko slabija nego što to neki misle i da je shvatanje takvih pre svega rezultat nerazumevanja složenosti društvenih odnosa, koji su, dakako, puno širi od vlasti same...

Pa tako, naravno da u javnosti svi društveni subjekti imaju pravo da iznesu svoje stavove i mišljenja. Naravno da i vlast ima pravo i obavezu da izosi svoje stavove njima i da sve te subjokte tretira isključivo u duhu Ustava i Zakona. Neki put, ono što iznese neka od crkvenih zajednica može biti neprijatno za vlast (i obratno, naravno), ali to ne znači da se u svim tim sučeljavanjima krši Zakon. Recimo, stavovi SPC o Kosovu, da su drugačiji to ne bi bilo normalno, u krajnjem slučaju. Oni su takvi kakvi su, ali SPC njihovim iznošenjem ne krši Zakon, kao i u slučaju kada se zalaže za zabranu abortusa i slično. Da li ovi i drugi stavovi SPC umaju uticaj na naše društvo? Sigurno da u nekom stepenu imaju, ali oni, iako o njima može da se raspravlja da li su dobri ili ne, nisu protivzakoniti jer, pre svega, ne utiču instucijalno na strukturu vlast...

A, to za praznike i slično. Ma haj'te molim vas. Ne budite smešni. Religija nije samo Crkva, kler, hramovi... Religija je pre svega prvorazredni kulturolški fenomen duboko utkan u naše ne samo nacionalno, već i društveno biće, da ga je nemoguće sekularizovati.

Zamisli samo Morf kada bi neko izašao na TV i rekao da nema više Deda Mraza, jer je to hrišćanska izmišljotina koja je u stvari direktno mešanje Crkve u poslove vlasti države Srbije, te da ga u cilju pravoverne sekularizacije, vlast zauvek ukida... :)

Izmenjeno od strane člana Apolodor
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Deda Mraz je izmišljotina Koka Kola korporacije, ne crkve.

Slažem se da crkva ima pravo na mišljenje o svim relevantnim pitanjima. Sloboda misli i izražavanja je zagarantovana Ustavom svim građanima i organizacijama, podrazumeva se.

Problem je što se za crkvu podrazumeva mnogo više nego za običnog građanina ili običnu organizaciju. Ako običan građanin ne bi platio porez bio bi uhapšen, za crkvu se podrazumeva da ne treba da ga plaća. Ako bi običan građanin napastvovao dečaka koristeći svoj položaj bio bi uhapšen i stavljen na stub srama, za crkvu se podrazumeva da to treba da rešava internim aktima. Ako bi običan građanin premlatio psihički obolelu osobu lopatom bio bi uhapšen, za sveštenika se ne podrazumeva čak ni da će biti raščinjen. Ako bi običan građanin drugog građanina vređao jer se ne uklapa u njegovo viđenje sveta to bi spadalo u govor mržnje i bilo kažnjivo, ako sveštenik to uradi onda on iznosi "samo" stavove crkve. Ako bi običan građanin oterao sa skupa drugog običnog građanina koji je na njemu legalno prisutan bio bi uhapšen, ako sveštenik to uradi sve je u redu. Ako se za običnog građanina makar samo posumnja da je prisvojio novac prikupljen dobrovoljnim prilozima i nije dao višak u humanitarne svrhe bio bi na stubu srama, kad crkva to radi niko se i ne pita gde ide višak novca. Ako bi običan građanin iznudio novac od drugog građanina za uslugu koja nije dokazano efikasna onda bi to bila prevara, kad sveštenik to uradi onda je to crkvena prinadležnost. Ako bi običan građanin vozio skupoceni automobil i imao kilograme zlata oko vrata bio bi upitan za poreklo novca, kad sveštenik to uradi nema problema. Ako bi ministar u tom svojstvu bio gost nekog biznismena sumnjalo bi se na sukob interesa, kad je gost crkve u istom svojstvu to je poštovanje tradicije.

I tako dalje, i tako dalje. Ako je crkva samo organizacija sa svojim mišljenjem, onda je i tretirajmo kao takvu. To je sekularizam u društvu. Situacija u kojoj crkva, kao i svi ostali građani i organizacije ima ista prava, ali ima i iste obaveze. Što se vlasti tiče, i uticaja na nju, kakav ti je uticaj uopšte potreban ako su ti podrazumevana sva prava?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Naravno da to sa koka kolom nije tačno. Sveti Nikola je kod Srba hristijanizovana varijanta njihovih prastarih paganskih običaja. Slično je i kod još nekih naroda...

Ali, vratimo se temi. Puno toga što si naveo u svom postu je tačno, ali samo delimično. Zašto delimično? Jednostavno što ti negativni primeri koje se naveo za Crkvu i kler, nisu izuzetak, već su tipična pojava na gotovo svim levelima u jednom rastakajućem društvu kao što je naše. Tu tvoju metodologiju u zaključivanju kada bi primenio na zdravstvo ili policiju, na primer, rezultat bi bio suštinski isti. Političire i da ne pominjem. Zamisli samo koliko je sudstvo zatvaralo oči proteklih godina pred brojnim kriminalnim i ostalim protivzakonitim radnjama pošto se stvaraju uslovi da deo tih bljuvotina konačno ugleda svetlost dana, mada, meni je bilo u principu oduvek jasno šta se do nedavno događalo u našem društvu od kada je na vlast došao DOS i njegovi derivati...

Dakle, i pored toga što je stanje u našoj Crkvi zaista loše (lično znam, igrom slučaja, dosta pikanterija i gadosti koje su počinili neki pripadnici klera, a koji dopunjuju tvoje primere), baš kao i u našoj državi pa samim tim i u društvu, siguran sam da nema većih dokaza da je naša država nedovoljno sekularizovana, posebno u normativnom smislu. Za sve te negativnosti koje ti i ostali učesnici na ovoj temi pominjete kriva je pre svega vlast jer u već pomenutom DOS periodu nije poštovala sopstvene zakone. A tu vlast je u značajnom vremenskom roku i u visokom stepenu uticaja činila politička stranka kojoj si i ti pripadao...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Oboica ste promašili temu. Ovde nije reč o tome šta i kako crkva radi, nego šta država radi!

Ne osporava se pravo crkvi da iznosi stavove, održava liturgije.

Ne osporava se nikome, pa ni prof. dr Tomislavu Jovanoviću da prisustvuje liturgiji.

Ali MINISTAR, bilo koji NE SME da učestvuje liturgiji!!! Može u određenim prigodama da bude gost na nekim crkvenim svečanostima, ali ni tada ne sme da se ponaša kao pripadnik crkve. Tada se na njega ne odnosi liturgija ili bilo kakvo činodejstvovanje, on je tada predstavnik države i gost, a ne vernik Tomislav Jovanović.

Država je problem, a ne crkva. Ona je ta koja treba da povuče granice i pazi da se ne prelaze.

Izmenjeno od strane člana Adrijan
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Ne bih rekao ni da sam ja omašio temu, mislim da je stavljanje crkve u povlašćeni položaj u odnosu na sve ostale institucije dokaz nedostatka sekularizma isto koliko i to što ministri u tom svojstvu posećuju liturgije. Deo su istog problema, bar ja tako mislim.

Eno, Pahomije na šaparanačkom groblju gradi baznu stanicu mobilne telefonije. Da vidim kako bi mobilni operateri dobili baznu stanicu na groblju da nisu u dilu sa crkvom, odnosno vladikom. Digla bi se kuka i motika da spreči skrnavljenje groblja. Prilično sam siguran da je i nezakonito. Ali ako crkva kaže da je ok... to sve menja.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...