Idi na sadržaj

Kašnjenje kao nacionalni sport?


Preporučene poruke

Pitam se zašto kod nas ama baš ništa ne može biti završeno u unapred utvrđenom roku... koja nas to unutrašnja sila tera da svaki rok pomerimo i svaku radnju zakomplikujemo? Kažu da je to kod Grka nacionalni sport, ali zar moramo da se takmičimo baš s njima? Evo, po drugi put produžen rok za popis, sa dvanaestog na petnaesti, pa sad na osamnaesti. WTF? Rok za promenu ličnih karata produžen do 2013., rok za završetak Koridora 10 je pomeran do sad nekoliko puta, rok za prelazak na digitalnu tv pomeran do besvesti i opet će... zašto se uvek sudaramo s rokovima? Šta se dogodilo sa sposobnošću organizovanja i planiranja?

Kad god kažem da će nešto biti završeno u tačno određeno vreme, ima da bude u to vreme ili da se izvinjavam do besvesti. Najpre sam sebi, pa onda i osobi koju sam izradio za par minuta dragocenog vremena. Par minuta, jer nikad sebi ne dozvoljavam da kasnim više. Nisam opterećen vremenom, već pristojnošću.

Kakvi ste vi sa svojim i tuđim vremenom? Da li "poslovično kasnite" ili se trudite da dođete na vreme? Kako reagujete na tuđe kašnjenje i "probijanje rokova"? Tolerišete li državi stalno pomeranje rokova?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ovo je zemlja dvolicnosti i licemerja.

U tim osobinama se toliko daleko otislo, da ljudi vise veruju velikim recima i prepotentnim izjavama, nego izjavama strucnjaka koji kazu da se nesto ne moze uraditi zbog nepostojanja uslova ili zbog nedovoljnog vremena.

Tako je to i u politici, i u privredi.

Parola ``Lako cemo!`` zlata vredi. Profesionalizam se ne ceni.

Rezime, kakav narod, takva drzava, a odlagati se bar moze... Doveka...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

N'umem da zakasnim ni namerno :vez: Ako vratim film unazad, secam se da sam ja bila ta koja ceka drugare za odlazak u skolu, drugaricu za izlazak u grad (koja je, inace, ekspert za kasnjenje), ja cekam zMu kad negde idemo (da zenama treba vise vremena je mit) ...i nikad nisam kasnila na posao. Lm, nosim u sebi onu frku 'da samo ne zakasnim', pa me je ona i naucila da se organizujem sa 15 do 3O min 'pre roka'. Kod/od drugih mogu da tolerisem kasnjenje, jer matore konje ne vredi uciti redu, ako nemaju osecaj za vreme, ne vredi da sebi kidam zivce (mada, idu mi malo na ganglije). NE tolerisem jedino kasnjenje plate (ne vise), a drzava me je 'dresirala' da me losa organizovanost ne iznenadjuje, pa se ni ne potresam. :smor:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Dobro.. onda neću.

Elem, kasnim uvek.

Kada su u pitanju izlasci.. odlasci, dolasci, posete, izLeti, rođendani, žuraje, skupovi, mitinzi, sLetovi, štrajkovi.. vozovi, aFtobusi

ondaK.. otvaranja izložbi, lokala.. olimPijskih i ostalih igAra.. Filmskih i sličnih fensY susreta..

svuda kasnim.

Ali, sve su to za mene neozbiljne i ne tako Važne stvari.

Tamo gde je meni bitno.. i gde sam ja nekom bitna, stižem na vreme. U minut.

Ali, to su već ozbiljne stvari.

To su dogovori.

I to je posao.

Tu kašnjenja nema.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kad god kažem da će nešto biti završeno u tačno određeno vreme, ima da bude u to vreme ili da se izvinjavam do besvesti. Najpre sam sebi, pa onda i osobi koju sam izradio za par minuta dragocenog vremena. Par minuta, jer nikad sebi ne dozvoljavam da kasnim više. Nisam opterećen vremenom, već pristojnošću.

Kakvi ste vi sa svojim i tuđim vremenom? Da li "poslovično kasnite" ili se trudite da dođete na vreme? Kako reagujete na tuđe kašnjenje i "probijanje rokova"? Tolerišete li državi stalno pomeranje rokova?

Ne znam da li je štos u poštovanju tuđeg vremena, ali ne kasnim.

Uvek krenem ranije.

Tuđa kašnjenja mi ne smetaju... jednom.. dva... a treći put

s' zadovoljstvom nabijem na nos. Svesna da ništa neću postići.

No, bolje da kažem, no da ćutim.

Što se države tiče...

Gledam... samo gledam...

Koliko je stari samo započeto... a ništa nije završeno...

Konkretno, svaki put - odlazak za Bgd, gledam... ne mogu da verujem da dve pune godine

ne mogu da završe deo auto - puta Bgd - Zg... dobro de, Bgd - Šid...

Problem je mnogo veći, ljudi sve nervozniji, bahatiji... malo malo,

pa se desi neki lančani sudar...

I onda pomislim.. jeb'o državu.. jeb'o sve - živa glava...

Smetaju mi priče... busanja u prsa...

Ima da doživim neki udar.. srčani.. moždani...

kada se nešto u našoj lijepoj uradi kako treba i do kraja...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Načekala sam se onih što kasne i više pažnju ne obraćam na to.

Mog dragog sam kao devojka čekala 2 sata na dogovorenom mestu a on-zlatooooooo zaboravio na dogovor. :lol:

Zbog te moje navike se prepiremo i dan danas, jer volim da krenem mnoooogo ranije, samo da ne bi zakasnila. Kada idemo negde zajedno, on obavezno gunđa - Eto, sad zbog tvoje "žurbe" moram da čekam.

Moja koleginica na poslu redovno kasni... bar 3 minuta, "reda radi"...:lol:

Nisam neka pedanterija, ali jednostavno volim da ispoštujem dogovor. Ukoliko mi se dogodi nešto ne planirano, javljam se i upravo zato i krećem ranije.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

:uredu:

mislim da to jeste poštovanje tuđeg vremena, jer uvek polazim od sebe, ako znam za neki dogovor i da to počinje u toliko i toliko sati, ja dođem ranije :) to važi i za sastanke i za susrete, putovanja, posao, porodicu, sve.

Ne volim ljude koji kasne i koji ne mogu da ispoštuju dogovor, jer ne umeju da krenu ranije sa spremanjem za polazak. Moji kumovi su u tome najbolje ispraksovani. Kada kum nazove i kaže da je tu i da stiže za 5 minuta ja to slobodno mogu da zaokružim na 20, a za pola sata kada kreće, znači da još nije ni počeo sa spremanjem i da ćemo ga čekati makar sat vremena... Svaki put je pun izvinjavanja i nekih izgovora, ali je to tako. Ne mož' ga sada menjati...

O državi i njenim rokovima za bilo šta se tek ima pričati... Sećam se kada se moj drugar doseljavao u NS na studije i našao neku mapu NS-a iz osamdesetih i putem nje se orjentisao da dođe na naselje iz pravca Rumenke... Prošao 'Pilot' i stigao do kraja ulice, kad ono nema dalje :hmm: Gleda u mapu, nacrtan put, a ispred njega korov i trska preko pruge... Zaustavio je jednog starijeg čoveka i upitao ga za prečicu do Naselja da mu pomogne a deda osuo paljbu... ''Jel' ti to mene zaj...? Ja od '71. plaćam samodoprinose gradu za taj put od plate mi odbijaju, a ti našao mene sada....?!? Di su moji novci? Ne znam! AL' puta nemamo :ljutko:'' Od njegovog dolaska u NS do probijanja Bulevara prošlo je još deset dobrih godina... tako da... uvek je bilo toga i uvek će biti... takav smo narod i na sve smo već navikli i oguglali i retko se kada neko i buni, samo mahnu rukom i to je to... ne vredi... to je kao juriš na vetrenjače....:dry:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...