-
Broj poruka
5359 -
Datum registracije
-
Poslednja poseta
-
Days Won
387
Vrsta sadržaja
Profil
Forum
Kalendar
Član Poruke pisao u Mia
-
-
180
-
180
-
180
-
Massimo otpevao, kao da je čitao ovu temu.. ne postavljam link ka spotu, jer mi Massimo ne leži. Nebitno.. bitno je sledeće:
Mali krug velikih ljudi
Imam mali krug velikih ljudi
S kojima sanjam, za koje se trudim
Uz koje znam tko sam zapravo ja
Imam čarobnu oazu usred pustinje
U kojem vrelo nikad ne presušuje
Al' broj sunčanih dana premašuje prosjek
Jedan mali krug nama dovoljno velik
To je samo naš svijet, naš privatni svemir
Sazviježđe smo kad se spojimo
Sasvim mali krug igle po vinilu
Dovoljan da ušutka tišinu
Šareno smo obojani svijet
Pomiješali smo čitav spektar boja
Na istom platnu slikamo dugu
Kroz dalekozor usprkos plimi
Na horizontu jasno se vidi
Sasvim mali krug nama dovoljno velik
To je samo naš svijet, naš privatni svemir
Sazviježđe smo kad se spojimo
Jedan mali krug igle po vinilu
Dovoljan da ušutka tišinu
Šareno smo obojani svijet
Jedan mali krug nama dovoljno velik
To je samo naš svijet, naš privatni svemir
Sazviježđe smo kad se spojimo
Sasvim mali krug igle po vinilu
Dovoljan da ušutka tišinu
Šareno smo obojani svijet
Jedan mali krug velikih ljudi
Sasvim mali krug za koje se trudim
Jedan mali krug uz koje znam
Sasvim mali krug tko sam zapravo ja
Imam mali krug velikih ljudi
S kojima sanjam, za koje se trudim
Uz koje znam tko sam zapravo ja
-
-
-
-
Utorke.
Svaki dan.
Svaki minut.
Hrabre žene.
Pre godinak dana sam bila kao oparena, kada sam čula da je moja ex komšinica u veoma teškom stanju. Smeštena je u duševnu bolnicu. Glavna asocijacija na nju mi je pogled sa terase, dok smo se malac i ja igrali u ogromnoj plavoj kadici. Pogled prepun miline i čežnje.. jer i ona ima dete.. koje sada ima svoju porodicu.
Udala se sa 17.. za grmalja.. galamdžiju. Ne znam šta je sve trpela i neću da grešim dušu.
Prvi put su je pustili kući na Sv. Nikolu. Kaže mi druga komšinica: ''Ne bi je prepoznala.. jedva se kreće.. ''.
U junu, svratimo do prodavnice mobilnih telefona, pored nje je pekara. Kad ono - ONA. Pitala sam je: ''Smem li da te zagrlim?'' - ''Nemoj, zbog Corone''. Uspela je, izašla je iz pakla.. da.. videlo se da je na sedativima, ali je izašla iz kuće i nastavila da se bori. Popričale smo.. svaka je nastavila svojim putem.
Pre neko jutro, vraćam se posle posla.. kaže mi komšinica (druga) isto veliki borac.. ''B.. je napustila muža i vratila se u Bosnu, kod majke i sestre, nema izvora prihoda, ne znam kako će..''
Prva reakcija je šok.. Odgovorila sam (ja i moja jezičina) - ''Niko od nas ne zna, šta ga čeka iza krivine. Ja njenog muža nisam mogla da trpim, zbog galame, koju je pravio gde god da se pojavio, ali to je bio moj problem. I garantujem da je većinu problema gomilala i završila u bolnici zahvaljujući njemu. Ona je pronašla spas. Izvor prihoda? - 'leba i soli da jede, samo neka ima svoj mir, koji ne mogu da kompenzuju ni full sređena dva stana i nova kuća u centru sela''. Znam da je tamo srećna. To joj od sveg srca želim. Trebalo je imati petlju i otići. Posle svega.
Molim da mi se ne spočita da sam subjektivno na ženskoj strani. Samo verujem da svako od nas zaslužuje sreću, a sreća je stvar izbora. Svaki izbor ima i svoje posledice - evidentno. To je već druga priča.
-
Mene ove reakcije oduševljavaju. Odoh da pišem nešto smisleno -
13.9.2011. at 22:09, Morpheus said:
Nisam siguran da znam šta je srodna duša, pa ne bih mogao ni da se odredim prema tome. Kad dajem sebe, onda se dajem u potpunosti, bez premišljanja i izuzetaka. Ako je to neko s kim se osećam prijatno, s kim o svemu mogu razgovarati, smejati se i plakati, tešiti i hrabriti, onda sam ja srodna duša svakome ko me kao takvog prihvati. Otvorenog srca hrlim ka ljudima. Ne bih znao reći da li oni time postaju moje srodne duše, jer nikad sa sigurnošću ne možemo reći kako se oseća onaj drugi u toj "vezi". Voleo bih verovati da imam par srodnih duša, ali to bi one morale reći, ne ja. S moje strane, duša je spremna za srodnost.
Imaš nas više.
Sa srodnom dušom možemo da ''kliknemo'' na prvu, ali i ne moramo.
Imam te svoje srodne duše - vas, koji ste aktivni.
Imam ih i u okruženju, koji budno prate moje turbulencije, brzine, nagla kočenja - to nije lako - zaista, ali valjda je kosmos odredio tako. Verujem da je zasluženo, ne u smislu merenja - vaganja.
U smislu otvorenosti - davanja sebe, kao što si i opisao.
Neke srodne duše, više nisu blizu mene - fizički, ali znam da se uvek obraduju lepim porukama, jer smo delili duge dane i noći, radeći.. pazeći jedni na druge. Uletali u fajtove. Deleći sreće i strepnje.
Krajem januara čekamo još jednu bebu.. to su priče, osećanja, koja u ovom momentu nisam u stanju da dočaram. To se jednostavno živi, iz dana u dan. I meni je dovoljno to, što znam da postoji ''tu sam'' u bilo koje doba dana ili noći. Za savet, smeh, suze, zagrljaje. Sve ono što čini život.
-
-
-
-
K1 TV - kada imam vremena - ''leži''.
Mnoštvo emisija, ali nisu tralala.. iako tako deluju. Ipak imaju težinu.
Možda me voditelji emisija vraćaju u neko bezbrižnije vreme, mada nije samo to. Boško Jakovljević nije školovan novinar, ali je u medijima 30-ak godina. U toku prepodneva on i Aleksandra Jeftanović imaju jednu raznovrsnu emisiju, prepunu kolorita. Dovode u goste neke ljude, koji su medijski zapostavljeni, a koje ja izuzteno cenim.
I da.. Milan Kalinić - emisija ''Preživeli'' - nisam imala neka očekivanja, ali sam naletela na nekoj drugoj TV na istu. Ljudi.. životne priče.. bolne.. uz suze i smeh.. paleta emocija. Odavno nešto na mene nije ostavilo takav utisak. Tako da mi je TV na K1.. dok se ne utopi, nadam se da neće.. u osrednost, da ne odem u krajnost i postanem nepristojna. Znate da sam ja jedan cvetić
-
-
-
-
Brat Peca
-
Music: Saša Vasić
lyrics: Saša Vasić
-
-
Kikotanje sa mojom S.. drugaricom, sa kojom sam odrasla. Jedno vreme nismo bile u kontaktu. Slušam, šta mi priča.. (i ona je vaspitačica )
Ona njena iskonska iskrenost je ostala ista. Neverovatno.Razgovori o deci.. šta smo nas dve radile, a šta radi naš podmladak. Uvek zaključak, da su nam deca dobra, uzevši u obzir šta smo mi sve radile
Ne čujemo se intenzivno, svaka ima svoje obaveze, ali taj vatromet smeha i vedrine u interakciji je neopisiv.
-
Mnogo toga, na šta ne mogu da utičem. Ćutim - ne govorim
-
Ne 'ladim se, samo sam naučila kako da organizam postepeno prilagođavam visokim temperaturama. Kako?
Prošle godine u ovo vreme smo radili seriju. Kostimirani od glave do pete, još poželjne potpetice (joooj )
Suknja, podsuknja, košulja, sako i sve je moralo da bude ''pod konac'' jer nismo znali kada ćemo da uletimo na set.
Drugari su bili u delu, koji je klimatizovan, samim tim i zagušljiv. Izabrala sam varijantu da budem sve vreme napolju. Od jutra.. pa polako.. obučena kao dama, a na leđima Najkov ranac - voda u njemu. Zaboravila sam da sam bila i top našminkana.
Lm.. mnogo sam bolje prolazila od ovih, koji su izletali na set.. rashlađeni. Njihovi organizmi su doživljavali šok.. , moj - ne.
Granice su u glavi.. leto je.. vrućine su.. vreme im je. Jednostavno je.
-
Plus / Minus
u Igraonica
Napisano
200