Prećutkivanje istine jeste laž.
Zašto? Ako nešto znam, a smatram da bi neko trebalo da zna, bez obzira na šta se odnosi, da li je nešto lepo, ili manje lepo i ćutim... to je po nekim merilima, laž.
Zato ne ćutim.
Kako reagujem, kada me neko gleda u oči i laže?
Sada se smejem, jer bolje nisam ni očekivala.
Nije vredno.
Život je tako kratak da bih se zamarala nečijim idiotarijama, što ne znači nužno, da sam apsolutno ''ispravna'', ali moj prag tolerancije na bilo koju vrstu laži je jednak nuli.