... brzinom svetlosti ...
zato... upijam svaki trenutak... i verno zapisujem...
... jedna od scena ...
Prošlog leta, smo kod dede u divljini, brali boraniju... u kasnim poslepodnevnim satima...
već ošamućeni od Sunca... zreli za tuš i spavanjac...
noćne frajle, nigde tako lepo ne mirišu, kao u našoj divljini...
''Kikac, ako si se umorio, idi... operi ruke.. sada ćemo mi''...
''Mama.. malo me bole leđa''...
(čuj, leđa... )
i nije odustao... seo je na zemlju ljubi ga majka... i nastavio sa ''teškim'' poslom...
Kako ta naša malena bića, pružaju, i, ili potvđuju neke važne životne