Ako se po jutru dan poznaje onda...
Brzinski sam otišla do garaže, da uzmem sve što mi je potrebno.
Čujem Medu kako laje.. da meda je lepa kuca i dobra kuca...
koja nas redovno zapišava, sa terase, ali i to će da prođe, čim napuni godinu dana.
Zaključavam garažu, ulazim u zgradu, naravno prvo otvaram vrata...
Meda izleće kao munja...
Gledam gde je komšija, koji je izgleda otišao da se obuče zbog košave ...
Pošto je Meda.. kakav takav.. ali je naš... krenem za njim potrčim, bolje rečeno
sa sve namirnicama u rukama... i zaurlam - naravno...
Vratio se Meda ... umiljava se... dolaz