Idi na sadržaj

Rođaci, bliži... dalji...


Preporučene poruke

Kao najmlađa u familiji, samim tim i najrazmaženija, imala sam tu privilegiju, da uvek budem centar sveta... barem je meni to tako delovalo... 8)

Danas sam se čula sa mojom snajkom, koja živi u okolini Šapca...

Još uvek sam pod utiskom, jer od nje... za ovih 20-ak godina, koliko je u braku sa mojim bratom, nisam čula ni jednu lošu.. ružnu reč... i ako nije bila u situaciji da pomogne, odmagala sigurno nije...

Da nije takva, kakva je... ne znam kako bi funkcionisao njen brak sa mojim batom... sa kojim sam slična.. jer delujemo prepotentno, bezobrano, provokativno... a istina je malo drugačija...

Kada god se nađemo... uvek bude ''ko će koga da zezne''.. još uvek jedno drugom podmazujemo vijuge...

prošlog leta, sam u divljini, uspela da uvalim kosku starijem bati... prvi put...

Nije mi zamerio... jer igramo... pošteno... pa ko koga... :lol: ... nema ljutiš :lol:

U kakvim ste donosima sa užom... širom familijom?

Da li smo se svi udaljili pod izgovorom

''kriza je... nema se... ne možeš ići praznih ruku...''?

Podelite sa nama neke priče... o braći... sestrama... :)

Posebnu temu bih ostavila za rođene ;)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Rodbina sa tatine strane mi je oduvek bila manje omiljena, kao i mi njima. Nisu voleli moju mamu, pa verovatno je to išlo u paketu.

Mamina rodbina je jako velika, i jako draga. Ima nas po celom svetu. Od Amerike preko Češke, Grčke, Mađarske...

Baka je doživela 96 godina. U svojoj 89 godini života napisala je knjigu "Moja sećanja"-o svom životu, na nagovor jedne od tetaka kod koje je provodila tu zimu.

Mi, porodica odštampali smo je i poklonili joj za njen 90 rođendan pravu knjigu. Doživela je od 8 dece: ( 3. dedine- udala se za dedu udovca, i sa dedom je rodila još 5-oro), 16 unuka, 18 praunuka. Mi, unuci, obožavali da provodimo leto kod dede i babe i svi smo se slagali, bez obzira na razliku u godinama. Nakon tog jubilarnog rođendana ustalilo se jedno pravilo da se svakog leta, u avgustu mesecu, cela porodica u jednom danu okupi na majkin rođendan. I dolazili smo svi. To je bio zgodan termin jer su mogli da dođu i "stranci" ...po nekada nas je bilo i više od 60.

TO - "kriza je" i "nema se", nikada nije smeo biti izgovor. Svaki skup je uvek iziskivao troškove. Uvek smo taj trošak delili na ravne časti, jer nam je bilo jako važno da nas tetka primi sve u goste u tolikom broju. Nikad nikom nije zamerano zbog nemanja para, i nikad niko nije izbegao taj susret.

Kada je majka umrla, jedna od mojih tetaka, nastavila je tu tradiciju okupljanja porodice. Tetka se bavi slikanjem. Ona uvek u junu mesecu napravi izložbu svojih akvarela, eto opet ista situacija: "Probaj da ne dođeš!!"

Lepo je imati veliku porodicu, koja te voli i uvek ti se obraduje.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

ja sam paradoks

ceo moj zivot je paradoks

godinama sam mastala o velikoj porodici koju cu stvoriti

mislila sam,imacu najmanje 4-ro dece,Bog ce me blagosiljati punom kucom i punim stolom

a zivot je nekako isao na drugu stranu

i onda,ja sam nekako samotnjak,nisam narocito dobra za druge...:(

i nije se desio nikakav veseo,pouzdan i jak muskarac s kim bih stvorila mnogoclanu porodicu

i potomka smatram vanrednim,nezasluzenim cudom svojim

familija s oceve je nekako ....polusvet..

okej..mozda su oni fini ljudi ali mi nemamo ama bas nista zajednicko

imam iz te familije sesnaestoro brace i sestara,niti sam bliska s nekim,niti bih znala o cemu da pricam s njima

s mamine strane su malo bolji....bila sam nekako bliska s tetkom...bas je to bila ljubav...bez mnogo reci...ja dodjem,ona sipa rakiju sebi i meni,skuva kafu ,pa gledamo kroz prozor u dvoriste i cutimo...nahrani me hranom koju volim....a nocu,kad ostanem da spavam,lezimo u krevetu i citamo ,svaka svoju knjigu...bile smo slicne i razumele smo se bez mnogo reci...

ujaci su bili daleko...

s bracom i sestrama sam u okej odnosima mada je velika razlika u godinama i ne zivimo u istom gradu...

anyway....ne nedostaje mi familija...

niko sem moje tetke...i moje nane

imam prijatelje koji su moja familija..:uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moja familija :cesces: jako velika i siroka.Razlog?!?!?!Moje babe koje su se udavale najmanje dva puta :dry: Tradiciju nastavili tata,stricevi i tetke ofskroz!

U Prijepolju vise ne znam ko mi dodje sta...Ali sreca pa ih je dosta van zemlje pa za toliko se brojimo manje :kez:

mamina porodica je vec druga prica..OStalo nas je jako malo...Jos svega jednog brata imam koji moze da nasledi prezime...

Inace u porodici me smatraju za crnu ovcu i ne zalim se.Bar svi oni znaju moje misljenje o njima!

Imam svoju decu to mi je dovoljno.Par pravih prijatelja i toliko sam bogata!

Ja zadovoljna :naklon:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Malobrojni preostali deo rodbine s očeve strane je rasut kojekuda po Srbiji i okolnim zemljama, pa u poslednje vreme i nemamo neki naročit kontakt. Dobar deo detinjstva sam proveo u njihovom društvu, naučio im sve vrline i mane i zavoleo ih takve kakvi jesu. Zato mi sad pomalo nedostaju svi zajedno. Mogli bismo mi i sad posećivati jedni druge, ali nekako nikad ne nađemo dovoljno dobar razlog za to. Lenjost, šta li je...

S mamine strane je drugačije. Rodbina je toliko mnogoljudna da verovatno ne poznajem ni trećinu raznoraznih "srodnika" koje tamo imam. Razlog su turbulentni porodični odnosi u prošlosti s mnogo venčanja i razvoda i mnoštvom dece koja ponekad ni sama ne znaju po kom su osnovu rod. Ja, recimo, imam više od 10 tetaka, ali nijedna od njih mi nije "rođena" tetka. Koliko ih mnogo ima, toliko su i različiti. Njih par ima ozbiljnih problema s mozgom, pa su praktično izopšteni iz rodbine usled brojnih sukoba s ostatkom porodice. Drugi imaju svojih mana, ali su mi dragi na neki čudan način. Ujaka i njegovu porodicu jako volim, s njima smo i najbliži. Treći su snobovi i prevaranti koji su "viša klasa" i druže se samo s odabranima, pa me za njih prilično zabole uvo. Kao i njih za mene, uostalom. :lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Iskreno, nisam u kontaktu sa nikim - ni od uze ni od sire rodbine. Ne zato sto ja nisam htela, vec zato sto necu da budem samo ja ta koja ce potencirati, "siliti" nekog na odrzavanje veza.

I dok sam bila u Novom Sadu jedino vidjenje sa rodbinom (s mamine strane) je bilo na slavi kod ujaka. Onda se sita izdivanim sa sestrama, njihovim muzevima, decicom... (a svi smo inace u istom gradu). Na kraju se svi izljubimo u nadi da cemo se videti jos koji put pre slave ali... :jokjok: Okrenuh ja telefon par puta ali uvek neka frka kod njih.. ma, ne molim nikog vise.

Sa oceve strane imam dva strica, brata i sestru, njihova deca (koju nikada nisam upoznala ali sam ih videla na fb :kez: ). Kontakt sa njima = 0.

Moj "mili & dragi" rodjeni brat... pa bili smo do pre godinu dana u nekom nazovi kontaktu ali i to se prekinulo. Opet ne mojom krivicom. Spomenuh na nekoj od tema da sam tolerantna u pm ali je njegov sebicluk, sujeta, samozivost (valjda to s godinama ide kod nekih muskaraca) prevazisao svaku meru. Volim ja ipak vise mene od njega, vazniji su mi moji zivci i zdravlje a koga nema bez njega se moze.

Sve u svemu, prijatelji stari gde ste? :lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Kao deca, uvek smo se sretali sa porodicom, blizom, daljom...

Promenilo se sve...

Pola njih pomrlo, pola mlade generacije nema svest da se javi, mnogi matori zapoceli ratove, moja deca prakticno ne zele znati za siru porodicu, muka im da odlaze do njih, retko odlazimo, cisto protokolarno...

Ni ne fale nam... Najuzi rodjaci su ok, sa ostalima se pozdravimo kad se vidimo i to je to...

Ponekad padam u veliku brigu... Cera polako odrasta, kako cu napuniti veliku salu gradske kuce na njenom vencanju, kada imamo toliko malo rodbine? Bruka, nevidjena! A TV ce doci da snima! :(

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Ima nas četvoro. :)

Najstariji brat je stariji od mene 19 godina :roll: Nikad se nismo slagali,vazda mi je izigravao mama kvočku :blink:

Sad me jedino nazove kad treba da mu čuvam decu :dry:

Zatim blizanci (brat i sestra) imaju 29 godina,i sa njima sam u odličnim odnosima iako živimo u različitim gradovima.Nedelja je naš dan za okupljanje.Sestra mi je najveći oslonac u životu,pošto smo rano ostale bez majke.A brat je u poslednje vreme počeo da nas zapostavlja,devojka mu sela na gaće. :lol:

I da ne zaboravim moja dva strica,bez kojih ne mogu da provedem ni jedan dan :)

Ostala rodbina - no me interesa :cica:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...