Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Ajmo ovako...

pokrećem ovu temu da bi se malo više upoznali članovi ovog foruma (ako se već ne poznajete dovoljno dobro)

želim da ovde ispričate o sebi toliko da vidimo gde ste sve živeli u životu

kako je ovo vreme promena i preseljenja, voleo bih da napišete ponešto o gradovima i mestima u kojima ste živeli neki period svog života, da li to bilo zbog škole, posla, ljubavi...nije važno, jedini kriterijum je da ste u tom i tom mestu proveli neko vreme (mesec, dva ... možda manje, možda više)

Za početak (ja sam to ovako zamislio)

po završetku svog redovnog osmogodišnjeg školovanja, napustio sam rodno mesto i upisao srednju školu, ni manje ni više nego u Sarajevu. Prelepe dve godine mladosti, odrastanja i shvatanja života...divni ljudi ti B(j)osanci, Sarajlije...a Sarajke predivne devojke...srdačni, gostoljubivi, druželjubivi...pa meni kao potpunom strancu ni malo teško nije palo to odvajanje od roditelja i početak svog (svog) života

(nastavak sledi u nekoj drugoj poruci)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moj odgovor će biti samo jedan post, jer od rodjenja živim u Beogradu.

Odrastao u novobeogradskim blokovima. Mnogi za NBGD kažu da je u to vreme bio "spavaonica" i to ne dovodim u pitanje. Medjutim za odrastanje je bio idealan.

Naselje u kome sam živeo je bio "gradić za sebe". Moj soliter je imao 200 stanova, susedni isto toliko, a u okruženju još 9 zgrada sa sigurno još oko 1000 stanova. Dece je bilo neverovatno mnogo.

U centru naselja škola i veliko školsko dvorište sa sportskim terenima. Ceo život do neke 17 godine mi se odvijao tu. Uvek neko "napolju" uvek neka ekipa na fubalu, basketu.

Uredejena igrališta, bazeni sa peskom, prodvanica, trafike, centar MZ sa sadržajima za slobodno vreme u zimskim mesecima (čak je par godina postojala i sjajna diskoteka vikendom).

U mladosti počinju izlasci u centar grada, Kalemegdan, Knez Mihajlova, a kasnije i kafane...

Danas živim u delu grada koji ima sve što mi je potrebno za život.

Danas mi je Beograd naporan za život, ali srećom radim blizu kuće pa u centar idem samo kada želim da se prošetam.

Danas bi rado da se preselim u neko manje i mirnije mesto...

Možda jednog dana kada potomci "stanu na svoje noge"...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja sam rodjena u Prijepolju.Grad na obalama reka Milesevke i Lima.DIvan mali gradic na granici sa Crnom Gorom...Miran gradic iz kojeg sam po zavrsetku sestog razreda otisla za ovo "selo"od Beograda :(

U Prijepoljskoj opstini je i poznati manastir Mileseva i njegova svetski poznata freska Belog Andjela...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moji gradovi... ima ih malo više. :)

Rođen sam u Zagrebu i u njemu proveo jedan mali deo detinjstva. Faktički samo vreme provedeno u predškolskoj ustanovi i tri razreda osnovne škole. Grada se gotovo i ne sećam. Moj deo naselja je bio stambena zona s porodičnim kućama, s nekoliko jednosmernih ulica koje su se naslanjale na šetalište. Ceo kompleks namenski izgrađen da bi porodice s decom imale maksimalan ugođaj. Puno zelenila, prava oaza u gradu koji se širi.

Došao je rat i ja sam s porodicom otišao u rodno mesto mog oca - Donji Lapac. Većina vas verovatno nije ni čula za mestašce na granici Hrvatske i BiH. Imalo je svega 8.000 stanovnika i smešteno u kotlini, sa svih strana okruženo brdima. Buran period života, ali mi se i danas lice razvuče u osmeh kad se setim mesta i ljudi u njemu. Ljudi jednostavni, siromašni i s malim potrebama, ali srećni.

Rat me je ponovo sustigao, pa sam otišao malo dalje na istok - Prijedor, BiH. Ako vas đavo ikad navede na to da pomislite da provedete neko vreme u Prijedoru - bežite! Grad je leglo ljudskog otpada, imao sam osećaj da se sav šljam zapadne Bosne sjatio u jedno mesto i učinio ga svojim glavnim gradom. Mesto ima određene prirodne lepote u neposrednoj blizini, ali ljudi ga čine ružnim.

Iz njega pobegoh u Novi Sad na studije i ostadoh. Sad sam malko severnije, u Bačkom Jarku, ali dovoljno blizu da Novi Sad smatram svojim gradom. :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Onomad su me, kada bi čuli gde sam sve živeo, pitali da li mi je ćalac vojno lice. :kez:

Apatin - Rođen pedeset metara od najveće i najbolje pivare u bivšoj zgradi Komiteta. To sve je verovatno bitno uticalo na moj dalji razvoj i odrastanje. U Apatinu sam živeo dve godine, kojih se i ne sećam baš najjasnije.

Karlovac - Pošto sam kao beba, na ogromno čuđenje onih što me "od nedavno" poznaju, bio rahitičan i neuhranjen, moji roditelji su videvši da sam u našoj Lici, po povratku sa Silbe, počeo sam tražiti hranu, odmah su organizovali selidbu u zeleni grad na četri reke. Tamo smo se, u strahu od moje anoreksičnost, zadržali duže no što je trebalo, do završetka trećeg razreda osnovne.

Sombor - Školovanje sam nastavio u još zelenijem gradu, ali gradu bez reka. Hajde dobro, ima Mostongu, nešto što se zove reka, ali baš i ne liči. Još je jedna velika sličnost između Karlovca i Sombora, vojska. Oba su grada bila prepuna vojske, s tim što su u Karlovcu bili SMB, a u Somboru plavci.

Osijek - Završivši šuvarovski 10. razred, zbog nedostatka željenog usmerenja u Somboru, nastavak potrage za znanjem nastavio sam u Osijeku. Ponedeljak za Osjek, utorak iz Osijeka, sreda praksa u Somboru, četvrtak za Osijek, petak iz Osijeka. I tako svake sedmice, pune dve godine.

Bohinjska Bela - Pet i po meseci žestoke alpinističke obuke u JNA, proveo sam u cokulama pet kilometara od Bleda. Ogromne spavaonice bez grejanja i spavanje komplet obučeni zbog hladnoće.

Staro Selo - Nastavak odsluženja duga otadžbini nastavio sam na talijanskoj granici blizu Kobarida. Tek posle deset i po meseci, uključujući i onih pet na obuci, sam dobio odsustvo od cela tri dana, uključujući i vreme za putovanje, da bi otišao na upis za faks.

Maribor - Iako sam upisao fakultet i u našoj ravnici, dvodinarka (glava-pismo) me je odvela na studiranje u prestonicu Štajerske. Nezaboravne godine. Rekao bi da mi je boravak u studenskom domu više koristio u životu no fakultet.

Sombor - Pred rat(ove) s početka devedesetih, vratih se u moj Ravangrad. I još sam tu.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Eh ovako, rođena sam u jednoj prelijepom gradiću ne baš u srcu Bosne, ali malo sjevernije i tu sam kmeknula prvi put.

Tešanj - valjda gradić sa najviše sela, 22 broji :lol: ...ima prelijepu tvrđavu, jedan od onih kada šetate gradom znate 98 % ljudi na ulici...

došao rat, sestra i ja smo s mamom kao i većina Bosanaca, pobjegle u Hrvatsku na more. :blink: To mi ni dan danas nije jasno, zašto smo bježali tamo, hehe

Trogir ..tu smo provele nekoliko mjeseci, i hvala Bogu pa se sjećam svega, zanimljivo iskustvo, s tim da su nama misli bile stalno u Bosni jer je tata bio tamo.

Poslije Trogira dolazi na red Zenica :dry: ...tu smo živjele preko godinu dana jer se kao manje pucalo i nije bilo pametno vratiti se kući...ona pjesma "Zenico mrzim svaki kamen tvoj..." , ima istine, jako tmuran i dok je Željezara radila, mislim, i sada radi ali ne tim kapacitetom, padao je crn snijeg. :(

Najintenzivniji i najljepši dio mog života pripada Sarajevu i studentskim danima, i ne bih ništa mijenjala. :stid: Nisam ja još uvijek otišla iz njega, niti imam namjeru. :)

Eh, a Banat je isto tako moj, tačnije i Zrenjanin, i jedno selo 18 km od njega...tu sam stalni "gost" već 20-ak godina, i nabralo se tu mnogo dana, mjeseci...i uvijek se rado vraćam. A ako me sreća i život odnesu, voljela bih tu provesti mnogo više od mjesec dana godišnje.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

obećao sam nastavak...

dve lepe godine u Sarajevu su prošle i ja odlučih da se preselim u Zadar i da tamo nastavim školovanje ... i tako uradih

ali... (svaka priča ima to ali) ... iako mi se grad svideo na prvi pogled, nešto mi je bilo teško, nešto me gušilo ... ako išta može daguši sedamnaestogodišnjaka

nakon svega tri meseca, letnja meseca, provedena u Zadru došlo je do manjeg oružanog sukoba pa su vlasti odlučile da moju školu presele ... i zamislite gde ... u Sarajevo ... :uzbud: ... vraćam se u grad koji volim ...

- ima toga još -

Izmenjeno od strane člana Boginja
slovce :)
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Imam osećaj da će se ispostaviti u sledećem nastavku da smo bili i sugrađani. :kez:

sve je moguće...

...da nastavim...

zbog rata koji se strahovitom brzinom širio prostorima Juge, morao sam ponovo da menjam mesto stanovanja i školovanja...ali ovaj put me šalju u Srbiju (otac je prokomentarisao da je bolje da ne dolazim jer će i ovde da se zarati...i nije puno pogrešio...samo 6 godina) u Ćupriju, ali samo na par meseci, da završim 3 godinu...poslednju godinu svoga školovanja sam proveo u Kruševcu, sa par izleta u Kragujevac i Kraljevo zbog prakse...

...i ... jesmo li bili komšije ... :uredu:

- nastavak, ali ne i kraj, u sledećem broju -

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mnogo vremena sazm provela u Zagrebu...Imali smo stan u jednom kraju grada,ali smo najcesce odlazili kod tetke u Botinec...

Zagreb je trebao da bude moj grad kad krenem u srednju skolu,ali se sve planirano jako brzo ispostavilo nerealno,zbog rata...

Jedan od gradova u kojem sam provodila isto mnogo vremena je i Ljubljana,jer je najstarija sestra tamo zivela...

Jednom recju,bija sam dete Jugoslavije :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

... fakultet ... :uzbud: ... u Beogradu ... wow ... koji trip

ali samo godinu dana ... za koje vreme sam shvatio da je Beograd jedno veeeeliko selo puno nepismenih paćenika koji pokušavaju da komšijama koji su ostali u planini daju do znanja da su neko i nešto ...

pobegao sam glavom bez obzira ... trčao, trčao i trčao ... bežao, bežao i bežao ... i zaustavio se u Crnoj Gori, Danilovgrad...

...Podgorica, Budva i Herceg Novi ... za samo tri I PO godine ...

a onda nazad u Srbiju, u moju ravnicu, U VOJVODINU ...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Rodjena sam u srcu Srema, Sremskoj Mitrovici. Tu sam zivela do zavrsetka osnovne skole ( poznati deo grada Dekanac) i na moju veliku tugu i zalost (tada) preselih se u Novi Sad. Roditelji su navaljivali da se TO odradi jer Boze moj, u Novom Sadu su fakulteti valja da se deca obrazuju, da se smanje svi moguci troskovi (putovanje, stanovanje... ) :blabla:

Pa recimo, trebalo mi je dve godine da prihvatim taj grad a i on mene. Cesto sam za vikende (u te dve god.) "begala" u Sr.Mitrovicu i odjednom, ti odlasci su se proredili... i dobro je sto je tako. U Novom Sadu sam zavrsila srednju skolu, usmerenu :kez: , pedagosku akademiju i dosta od mene. Zavolela sam Novi Sad, sve u njemu i oko njega i onda, dodjose one proklete godine. Ubedise me da treba da ga napustim, srusim sve mostove iza sebe, napustim posao koji sam obozavala, prijatelje bez kojih i dan-danas ne mogu.... sve.

Sada sam u Kanadi, Ontariju... veeeelikoj selnedri izmedju Toronta i Nijagarinih vodopada. Tu sam... ali se iskreno nadam ne jos dugo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Vezana sam za dva grada, i ponekad 'rastrzana'. Rodjena sam Pancevka, i detinjstvo mi je vezano za njega...ali, moji roditelji, ljudi zabrinuti za ekolosku situaciju u Pancevu ( bese to davne '81.), resili su da svoju porodicu 'spasavaju' odlaskom u manje zagadjenu sredinu. Sa tadasnjih trinaest godina nisam bila srecna zbog preseljenja sa juga Banata, na krajnji sever, u Kikindu. Naravno da sam se vremenom naviknula, ali je nostalgija za rodnim gradom bila u 'cosku srca'. Devojastvo je vezano za Kikindu, a studentski dani za Suboticu (i nju cu prisvojiti'). Posle trinaest godina (valjda sudbinskih), udajom se vracam u PA. .........i ko zna... mozda jednom, nekad, ponovo KI?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Beograd, Novi Sad, Kruševac.

Nisam ni sanjala da ću zavoleti Bgd.

Imala sam averziju prema tom gradu, i uvek stremela ka NS-u.

Desila se ljubav, koja je moju ekonomiju preselila u Bgd.

'92... kriza... švrec - komerc... studiranje,

upoznavanje Bežanijske Kose, koja tada ni približno, a još manje u najavi nije ličila na ovo što sada jeste.

Ekipa gazdinih drugara, koja se uglavnom skupljala oko Fontane, pa svi zajedno, veliki i mali, u park pored solitera. Gitara, pesma i roleri...

Nije bilo lako... ali smo živeli u nekom svom svetu, i štitili se međusobno od sumorne svakodnevice.

NS sam upoznala zahvaljujući tetki, koja živi u blizini Riblje pijace.

Prvi susret... i zaključak...

''Tetka, grad jeste lep, ali mi neobično, to, što kad uđem u autobus, ne mogu ni da se posvađam kao čovek, a kamoli, kao žensko čeljade'' :hahaha:

''Marššš, navikla si na one divljake u Bgdu!!!''

''Tetka, ni ti nisi ništa bolja, ne zaboravi da si odakle si došla..''

.....

Volim Novi Sad, zbog ''mojih'' ljudi, koji su tamo.

Ima ih mnogo :zagrljaj:

Kruševac ostavljam... za neki drugi put...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

U uspavanoj lalinskoj varosici,gde Dunav najlepse tece, sam rodjena.

Novi Sad je grad, gde su vekovima moji preci, pustili korenje,pa izgleda da ni meni nije bilo sudjeno dalje da odem.

Bilo je pokusaja, nije da nije.

Nekoliko godina u Rumi.

Osvojile su me sremske ravnice,ali ne toliko i moje roditelje pa smo se ponovo vratili,odakle smo dosli.

Tati je smetalo selo,mama je vukla na svoju stranu, kompromis je bio, zivimo u Novom Sadu, vikende provodimo u Rumi.

I tako je bilo godinama.

Pavia,godinu i nekoliko meseci sam ostavila tamo.

I nisam primetila, njene lepote, jer me vukla nostalgija.

Sve mi je bilo,ruzno, sivo,tudje ...

I vratila sam se.

Ovde, gde Dunav tece i pamti ...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...
  • 1 godinu kasnije...
  • 7 meseci kasnije...

Evo me po zadatku, mog dragog komšije :)

Moj prvi grad je Apatin :)

tamo sam rasla u maminom stomaku svih devet meseci, a pošto porodilište

u toj godini nije radilo kod nas, moja majka me je donela na svet u Somboru :uredu:

Tako da sam samim rođenjem bila vezana za taj lepi grad...

Prva tri meseca je mama imala pravo na porodiljsko bolovanje i toliko sam bila u Apatinu.

U međuvremenu je moj taja otišao na odsluženje vojnog roka, a majka se vratila na posao,

a ja završila kod babe i dede u Sivcu (to nije grad, ali je za mene najlepše mesto na svetu...)

Tu sam bila do četvrte godine tj dok nije došlo vreme za vrtić...

moji se nisu mogli pomiriti sa tim da sam sasvim poprimila sivačko-laloške izraze

od silnih baba i deda i tetaka koje su me razvlačile širom sela...

I onda me vrate u Apatin i upišu u mađarsko odeljenje (:wtf:)

bez da ijedne reči znam... i krili od babe i dede...

Prvi vikend u Sivcu, i pitaju me svašta o vrtiću i između ostalog i da li imam momka

i ja kažem kao iz topa ''Da i zove se Đula :kez''

baba i deda :sokiran: i vrate me natrag kod njih do sl. godine

Posle je krenuo vrtić i osnovno školovanje i famozni deveti i deseti u Apatinu

u kojem se nikako nisam uklapala... svaki vikend sam bežala u Sivac ili Monoštor ili Osijek

jer sam bila prvo unuče i prvo dete u svim rodbinama,

a nisam bila previše zahtevna, pa su me voleli čuvati....

(govorili su - di me stave, tamo budem ceo dan i 'leba ne ištem :sunce: )

Srednju školu sam krenula u Sombor i to su dve godine najlepšeg školovanja... ikada...

prelepo društvo, nas 30 devojaka i 3 muškarca u razredu,

složni i prepuni ideja za rošiljanje, vikendi na Dunavu ili kod nekog u obližnjim mestima....

sve maštovite prosvetarke :fijuk:

Posle je došao Novi Sad, studiranje, potraga za raznim poslovima dok nisam dobila posao u struci...

Ponosna sam na moj poziv i moj posao i mislim da ne postoji lepši posao od posla sa decom :srce:

Ovo su moji gradovi...

penzionerski san znate... planina (Zlatibor, ako smem birati :sunce: , kućica sa verandom,

karirano ćebe i dva para stopala ispod vire... :srce:

***

eto... valjda nisam udavila :beyond:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...