Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Povod za otvaranje ove teme je iskrsao pre neki dan,

kada sam dobila sms od prijateljice

gde je ona sročila poput onih humanitarnih sms poruka

gde se obraća za bilo kakvu novčanu pomoć

da bi ćerki obezbedila matursko veče i upis na fakultet...

Bilo mi je jako teško dok sam to čitala

i razmišljala sam o njoj i njenoj ćerki koju poznajem od rođenja :)

Kada sam bila devojka, ja sam A. čuvala i vodila u grad, vozile smo se biciklom

i družile se... uživala sam u njenom društvu, zaista...

bila je (i sada je) jedna pametna, lepa i dobra devojčica za sve,

znala je da peva, glumi, pleše, imitira,

bila je otvorena, zabavna, duhovita i iznad svega najveće blago koje jedna majka može da poželi :srce:

A onda je onaj njen otac učinio nešto nedopustivo, ostavio njih dve same

da se snalaze i bore kroz život...

I sada,

zdrave su (hvala Bogu), imaju napokon svoj mir

i žive život kako najbolje znaju i umeju,

bez ičije pomoći

i sada se nalaze pred stvarnim problemom:

nedostatkom novca da se njoj obezbedi dalji nastavak školovanja :dry:

Danas ih posmatram i ne verujem kako ljudima nekada tako malo treba,

a drugi su nezadovoljni sa svim što ih okružuje i ne shvatam šta je to u ljudima...

Pa se pitam...

Koliko smo zadovoljni sa onim što imamo?

Umemo li da cenimo sve one sitnice i krupnice oko nas

ili smo stalno nezadovoljni i grabimo i želimo još?!?

Jer,

svaki put se treba zamisliti...

neko želi tako malo i to malo mu treba da bude srećan

a neko se ne zaustavlja nikada... :dry:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Odlično pitanje!

Ne želim ništa više a ni (pu..pu..daleko bilo!!) manje.

Imam sve što mi treba. Sreću, mir, dobru poštenu decu i zdravlje svih nas.

Imam prijatelje koje volim i koji vole mene.

Imam posao koji volim ...

Malo li je? Nijeeee!!!

Taman koliko treba.

Neka ostane ovako i spremna sam da onaj svet odem nasmejana. :)

Ne kažem da mi je uvek bilo sve idealno. Bilo je padova i uspona ali sam ostajala "trezne glave".

O finansijkom delu neću da govorim jer sam se mnogo puta uverila da svaka kriza prođe a ono što se uništi zbog toga, više nikada ne može da se vrati nazad.

Isprobala sam mnogo toga u životu, radila što sam mislila da nikada neću....naučila svašta ...i kada se sve sabere-ja zadovoljna.

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Covek je cudna zivina..

Retki su oni koji zaista znaju da cene i uzivaju u onom sto imaju..ipak je vise nezadovoljnih, zavisnih..

Nisam bila zavidna, bar ne mnogo..ali nezadovoljna jesam..

Onda me opalilo po glavi..

Toliko jako, da se jos oporavljam..

I sad sam drugi covek..

Sve mi je potaman, samo dok je zdravlja..

I osmeha na licima moje dece..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Par puta bejah u životu preplašen nekim pogrešnim procenama lekara, što za sebe, što za decu, koje srećom ne trajahu duže od par dana. Strah i bol koju tada osetih nikada ne mogu da zaboravim.

Tako da...nek ima za 'leba i malo uz 'leba i nek' ima lude glave na ramenima koja je uvek puna lepih ideja i akcija...meni sve potaman!!!

Čovek je inače prokleta živuljka. Lako se polakomi kad stekne nešto što želi, da onda poželi još i još.

Da imam jahtu na moru, verovatno bih razmišljao o većoj...ili o još jednoj...jbg deca velika neka se odvoje...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 5 meseci kasnije...

Sto se tice materijalne strane, da mi je guzica zinula za tim ostala bih u Kanadi, ubijala se od posla od jutra do sutra i imala... samo ne znam kada bih potrosila. Trenutno, ne mogu da kazem da sam zadovoljna ali i jesam jer je ovo sada vise od nista.

Srecna sam i zadovoljna sto nisam zbog neke bolesti (pu pu pu :) ) prikovana za krevet. One propratne boljke i dalje se mogu "na nogama" izgurati. :kez:

Imam oko sebe samo kvalitetne prijatelje koji mi pruzaju paznju, podrsku i lepe.. divne trenutke koje provedemo dok smo zajedno.

Umem da cenim svaku sitnicu i njima se radujem beskrajno... one me odrzavaju u zivotu.

Da me kojim slucajem strefe neke goleme parice mislim da ne bih znala kako i sta sa njima. Verovatno bi ih, pametno ili ne, spiskala brzinom svetlosti.

Jedino cime nisam "zadovoljna" je sto sam daleko od mog ceda. Ali opet, to je neka druga prica iz koje mogu da kazem: vazno je da on ima sansu za bolji zivot... i ja zadovoljna. :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 5 meseci kasnije...

Prijateljica, koju sam stekla kroz forumašenje, i sa kojom sam intenzivno na vezi,

kaže da obožava moju ''ciganjsku dušu'' i ludu lojalnost, prema ljudima koje volim.

A ciganjska duša vazda željna, gladna i žedna.

Realno, moglo bi se reći da živim sasvim lepo.

Ne baš opušteno :lol: ali.. i u tome ima neke draži.

Zadovoljna sam sobom, svojim detetom, prijateljima, kumovima.

Vremenom jesam shvatila da je najveće bogatstvo,

koje neko može da poseduje jeste zdravlje.

A često zaboravljam(o) na tu činjenicu.

Često sebe manijakalnim radom dovodim sebe u stanje kolapsa.

Da, jebe me perfekcionizam.

Ili podznačna vaga u horoskopu.

Jednostavno - volim. I volim da volim.

Ali.. Nikada zadovoljna u fullu.

Kažu da imam ''prokletu ćud''... (pesma ''Sretan put'' - Massimo)

Najbolje u svemu je što sam sebe prihvatila kao takvu.

Skladnu u gomili nesklada, ili neskladnu u skladu.

JaToTako.. i mogla bih da pišem esej o zadovoljstvima, većim.. manjim..

Bitno je tačnije, da mogu samoj sebi da ugodim,

samim tim i osobama kojima sam okružena,

koje.. volim!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Zadovoljna sa svim i svima.

Imam taman toliko koliko nam treba.

Uživam u tome svom snagom.

Ne bi ja tu ništa menjala, sam' da dodam-još zadovoljnija i još više uživam.

Mogla bi da kažem - punim srcem i dušom !

Makar i peglala..što baj d vej jaaaaaaaaako ne volim...a možda sada baš i volim! :hhh:

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 10 meseci kasnije...

Sve mi je potaman, samo dok je zdravlja..

I osmeha na licima moje dece..

 

Da.. i osmeha na licima naše dece... 

I činjenica je da zaboravljamo, ili imamo kratko pamćenje, 

kada je zdravlje u pitanju. 

O tome danima pričamo u firmi, jer nam se svima vratio virus.. grip.. šta li je.. 

da su i oni ''najjači'' popadali... 

 

Zdravlje, zdravlje i osmesi... 

Ništa više - ništa manje. 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Pohvalim se neki dan na fejsu da opet putujem u Bg, kada k`o iz topa dobijem odgovor: Blago tebi, ti mozes da putujes!

Stvarno, sta je to sto imam? Imam li vise ili manje od drugih? Imam!

Jesam li zbog toga srecniji? I jesam i nisam!

Prezirem telefone od 500 eura, ne okrecem se za dobrim kolima ali bi voleo imati jednu opremljenu i modernu kuhinju sa toplo-belim svetlom. 

Jesam ponosan na to sto imam? Kada se krecem medju siromasima, stidim se toga. Kada se krecem u drustvu ljudi kojima nije problem izdvojiti 80 eura za veceru, stidim se toga sto mi je to puno.

Jesam zadovoljan? U svome miru svakako sam zadovoljan.

Sta ako sutra ostanem bez prihoda, pa dodju da rashoduju porodicnu kucu?

 

 

 

Elem, sto se cerke tice, htela bi na fakultet i bio sam ubedjen da cu joj to moci priustiti. Onda su dosla neka krizna vremena i ne znam hocu li moci izgurati do kraja, bez mutljavine, prevare i kradje. No, u jedno sam siguran, da je gladna, trazio bi novac od nekog, ali za studije nikada! Ili cemo nekako smoci snage, ili ce otici da radi. Ne dam svoj ponos, a to je vec i klasno pitanje. Kapitalizam podrazumeva klasno drustvo!

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...