Idi na sadržaj

Preporučene poruke

@stiklica

U zavisnosti koliko smo tolerantni prema nekome ili nečemu, tako ćemo i postaviti lične granice. Nekome će biti potrebno samo jedno loše iskustvo, nekome više, a neko ih nikada neće postavi već će se prepustiti volji okoline što psiihologija klasifikuje pod mazohizam. Postoje i oni tipovi ličnosti koji se rađaju sa već postavljenim granicama.

Kažu, granice u ljubavi ne treba da postoje. Prostom analizom reklo bi se je to zaista tako i onda kažemo kako je to bezuslovna ljubav. Isto važnii za ljubav prema deci. Nije lako definisati ove dve ljubavi kad govorimo o granicama. "Život se ne sme upropastiti ni za kakav cilj", reče Dostojevski duboku misao.

Postavljajući svoje granice ljudi često greše zaboravljajući da one mogu biti i kontraproduktivne pa samim tim štete i sami sebi i nekome ili nečemu prema kome granice postavlju.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Cemu sluze vase licne granice?

Mislim da u svemu imam puno granica koje me često sputavaju u delovanju.

Takva sam, jbg...

Služe mi da znam koje su to krajnje mere dokojih mogu ići i preko kojih stvarno ne treba da prelazim :jok:

Crtate li granice cesto?

Crtam ih, često.

Premeravam.

Preispitujem sebe i svoje postupke i postupke drugih.

Koliko su daleko ili blizu od mojih krajnjih granica...

i da li smem da pustim još koji milimetar...

Koje granice priznajete?

Priznajem sve granice koje određene osobe u mojoj blizini postave.

Isto to tražim i od njih.

Da poštuju moje.

Pravi primer za to su moja deca.

Kažu da sam vrlo tolerantna majka.

Da moje granice rastežem u nedogled i da sam vrlo strpljiva sa njima.

Međutim, smatram da skoro svakodnevno te granice u tome šta je dozvoljeno a šta ne, pomeram...

Pomeram, nekad na njihovu a nekad na svoju štetu...

Međutim, oni to vrlo dobro vide, osete i znaju...

Ne igraju se sa njima,

jer, jednom kada kažem da je ovo sada krajnja stvar i da ne bi bilo dobro da produže određeni vid ponašanja,

oni to prihvate...

Znači, granice su nam fleksibilne dok smo mi u ok odnosima...

Ako primetim, slučajno, nekada, da se krši taj naš dogovor,

ne znam šta će se iznedriti iz svega...

Za sada, Bogu hvala, imamo svoje mere i svoje granice koje poštujemo... :)

P.S. I da dodam, najteže se one granice u vezama dvoje odraslih...

jer granice što su važile u jednom slučaju, u drugom se sasvim sigurno potiru

i pišu se nove linije i sklapaju novi odnosi (što je i sasvim normalno)

ali... najbolje je kada su te granice u odnosima dvoje potpuno nevidljive,

jer

tada je to ona bezuslovna ljubav, obostrana...

Samo, takve ljubavi su retke... :hmm:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Cemu sluze vase licne granice?

Crtate li granice cesto?

Koje granice priznajete?

Moje granice su u ponasanju.

Ne volim bahatost,bezobrazluk,nekulturu i tu sam na granici koju cvrsto branim svim orudjima.

Tu granicu ne pomeram.

Postoje granice koje ne priznajem a to su ljubav,muzika,umetnost svake vrste.

Sve moje granice sam vec odavno postavila,tako da nemam potrebu da stalno iznova to radim.

Priznajem granicu izmedju dobra i zla.

Sve ostalo je rastegljivo,jer svakim danom granice se *pomeraju*,tako da ono sto je nekad bilo nepristojno sad je cool,sto je nekad bilo kic,sad je trend.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Imam jednu debelu granicu, rekao bih da se može sumirati u "Ne čini drugima ono što ne želiš da oni učine tebi, očekuj od sebe više nego od drugih." Druga granica je (psiholozi bi bolje objasnili) verovatno usmerena na zaštitu moje psihe od spoljnih uticaja, na sprečavanje situacija u kojima bih mogao biti povređen. To je ona psihološka blokada i kontrola nad emocijama o kojima sam već pisao. I dok prva granica nema negativnih posledica (osim što me čini pacifistom i kosmopolitom što u današnjem svetu nije naročito pozitivno), druga je svojim čeličnim mrežama filtrirala dobar deo potencijalnih ljubavi i prijateljstava. Istina, ostavila je one prave, ali možda bi me malo onih "nepravih" učinilo društvenijim i prihvatljivijim, donelo više iskustva u turbulentnim vodama međuljudskih odnosa...

Ne postavljam ih često, one su postavljene jednom i ostale čvrsto ukopane, sa sve osmatračnicama i stražarima.

Glorija je ukazala na jednu drugu vrstu granice, granice u toleranciji prema ponašanju drugih. Rekao bih da sam tu prilično blizu onom mazohizmu koji je pomenula. Preko mnogo (previše) stvari sam spreman preći, jako teško dostižem tačku postavljanja granice onoga što sam spreman podneti.

Izmenjeno od strane člana Morpheus
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...