Idi na sadržaj

Da li volite kišu?


Preporučene poruke

Pošto je neko "pametan" otvorio temu o bijelom go*neTu, red je da je dobija i balgorodna božja tvorevina koja u proleće budi život, u leto ga održava, u jesen uspavljuje prirodu obećavajući joj svojim šapatom da se ponovo vide sledeće godine, a kad ponekad padne zimi, to uradi da bi nas podsetila kako će života biti i posle odvratne, ledene zime.

Dakle, ja volim kišu. Kišicu. Kišićicu. :stid:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja bih još malo da pišem o kiši. Preselimo se svi iz bljuzgave, odvratne zime u toplo leto. Znate ono, kad pritisne sparina, i kad tamo daleko iza horizonta počnu da se valjaju tamni oblaci, i kad vetar donese miris svežine...sedneš na terasu, zažmuriš i svakim delićem svoga bića osetiš oluju koja dolazi, čuješ grmljavinu, a onaj iskonski adrenalin u tebi počne da radi terajući krv da postane vrelija od ubrzanog kretanja...i onda krenu one krupne kapi, spirajući nakupljenu prašinu, praveći vodenu, toplu zavesu koja od iskona čini zemlju pod ovim našim parčencetom neba zelenom i plodnom...

Nešto mi upravo prođe kroz glavu: lepo je biti hrast na kiši. :stid:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Volim letnji pljusak kad mogu da gacam bosa po baricama, da hodam i da ne razmisljam, da budem skroz mokra a da se ne smrznem. Nema boljeg leka za dusu od setnje po tom pljusku.

Ne volim kisu zimi, u jesen i u prolece. Ne volim dosadnu kisicu koja rominja. Mogu da je svarim ako sedim kod kuce, zavaljena u krevet i ako znam da necu ici nigde. Onda nek' pada.

I da, volim dobovanje kise nocu, pred spavanje. Ne treba druga muzika.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja bih još malo da pišem o kiši. Preselimo se svi iz bljuzgave, odvratne zime u toplo leto. Znate ono, kad pritisne sparina, i kad tamo daleko iza horizonta počnu da se valjaju tamni oblaci, i kad vetar donese miris svežine...sedneš na terasu, zažmuriš i svakim delićem svoga bića osetiš oluju koja dolazi, čuješ grmljavinu, a onaj iskonski adrenalin u tebi počne da radi terajući krv da postane vrelija od ubrzanog kretanja...i onda krenu one krupne kapi, spirajući nakupljenu prašinu, praveći vodenu, toplu zavesu koja od iskona čini zemlju pod ovim našim parčencetom neba zelenom i plodnom...

Nešto mi upravo prođe kroz glavu: lepo je biti hrast na kiši. :stid:

e jeste, stvarno, lepa je kisa kada padne u leto i rastera svu onu vrelinu i donese to Osvezenije

i kada se valjaju ti tamni oblaci a ti sedis na terasi, ali bih primetio, kao rancher, da ti oblaci koji dolaze iz onog babinog budzaka , sa onim kandzijama koje paraju nebo uz buku gromova nikako ne prijaju ako se nadjes u to vreme na parcetu zemlje koja zivot znaci.

Htedoh reci ...volim i ja kisu ..uz sve te propratne pojave ......ali na pravom mestu i u pravo vreme.

I lepo je biti hrast ..tj. drvo... ali biti pod hrastom kad pada kisa sa bukom ..lepo biti nije.:uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Evo ja bih još malo o kiši, ako nemate ništa protiv:

kad prolećna kiša pada, to su oni pljuskovi koji se upletu u krošnje procvetalog drveća, poberu tek toliko cveta da naprave mirisan pokrivač pod krošnjom, i kad ogreje sunce, možeš da umreš od lepote ako udahneš previše tog isparenja...kad prolećna kiša pada, zadrži se na vlatima trave, milioni sitnih kapljica, kao da vrhovi svake travke dobiju sjajne kapice...pod mesečinom, sijaju sjajem koji je nekada verovatno privlačio vile, u vreme dok su još živele ovde, da igraju po tom čarobnom pokrivaču...kad prolećna kiša pada, to nije kiša, to je život

iz oblaka... :stid:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kada se prolome oblaci, kada grmi i seva, kada je nenormalna buka a nebo svetlo , kada olujni vetar duva na sve strane a kisne kapi baca kao ostre strele - tada je volim...jer pada 'u velikom stilu'....i kao sto munjevito pocne, tako se i zavrsi ... noseci tu zivotnu simboliku 'ciklusa'- Posle kise, sinuce Sunce! .................. ps. Onu 'njanjavu, razmazenu i lenju' sto bezobrazno dugo traje (i tugom boji dane) ... Ne Volim... (a sad, da me izvinete, odoh na poeziju ...'da se prosipam' :lol:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sećam se jedne jeseni koju sam provodio na obalama jednog jezera, kad god sam mogao, sećam se kako je padala kiša, u ranu jesen, dobujući po krovu automobila, udarajući po staklima, praveći minijaturne potočiće što su se nečujno slivali nadole...mi smo bili unutra, i voleli se, i stakla su iznutra bila mokra od pare....obrisao sam nadlanicom prozor sa strane dok je ona ćutala u mom naručju i gledao napolje, u kišu. Svetiljka je osvetjavala deo jezera i jasno sam video kako kapi udaraju u površinu jezera, praveći male kratere u njemu, utapajući se, postajući jedno kao što smo mi bili malo pre toga...i kao što smo bili kasnije.

Više nismo jedno, ali i dalje volim jesenju kišu. Uspomene su čudo. :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 meseci kasnije...
  • 1 mesec kasnije...

Ustvari... oduvek sam je volela.

Ne, nije mi preterano vrućina,

radna temperatura mi je uvek iznad proseka (za ovo doba godine :hahaha: )

no mi žao kukuruznih klipova, i suncokreta, koji se povio.

Zato nam je žito (živeo Yugoinspekt :pehar: ) fe - no - me - na - lno.

Znam da će da padne, u poslednjem trenutku, baš onda, kada to bude bilo najpotrebnije.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...