Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Skoro mi jedan prijatelj u nekom nevezanom razgovoru pomenu kako njegova supruga jos uvek spava sa detetom u krevetu (a ne sa njim) iako to dete ima vec 5 godina.

Na moje zaprepascenje i komentar da to nije "normalno" on se samo tuznjikavo nasmejao, slegao ramenima i rekao nesto tipa...."Pa navikli su tako..."

Ja zacutah jer bi svaki moj dalji komentar bio mesanje u njihov intiman zivot. Dok sam se vracao kuci setih se da on nije prvi za koga znam da je u slicnoj situaciji.

Da li spavanje mame sa detetom i u ovom uzrastu unistava i dete i brak?

Da li je u pitanju sebicnost majke?

Kakva su vasa iskustva?

Jesu li vase mame spavale sa vama u krevetu?

Da li i u kojim prilikama spavate pored deteta?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja nisam spavala na mjestima predviđenima za bebu pa sam se odmah uvalila između mame i tate, ali ni tamo nisam mnogo obitavala, više na podu...prag je bio moj jastuk. :neznam:

Kasnije, sjećam se samo da smo sestra i ja spavale neko vrijeme sa mamom...naravno ona između nas i da smo govorile "koju više voliš?!? njoj si dala više ruke!!! i mene da češeš mama kao i nju!!!" :blink: ..dobro je žena i preživjela.

Kasnije, samo silom ratnih prilika i to nevoljko...

Malo mi je to sick sve...kao i dojenje već prilično krupne dječice... ijuuuu

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

:)

Heh... dobro pitanje... posebno za mene, majku dva sina, vrlo vezana za mene...

Deca su od samog rođenja spavali u svojim krevetićima, a ja sam imala veeeliki krevet koji se pružao između njih. Skoro svako veče, kada su počeli da ustaju, momci su se uvaljivali između nas i to nam je bilo simpatično... nismo nikada insistirali da se vraćaju u svoj krevet, nije nam smetalo...

Kada su prerasli krevetiće i dobili prave kauče, potpuno su se rasprostrli po svom prostoru, da im nije ni padalo na pamet da se prebacuju kod nas.

Pre tri godine, kada smo se uselili u kuću, svako od njih je dobio svoju sobu, a i muž i ja svoju sobu... što je bila ogromna promena s obzirom u kakvom malom prostoru smo do tada živeli...

Onda su nastale moje muke... jer sam ja bila nemirna i nisam mogla da zaspim, nego sam pola noći provodila šetajući od jedne sobe do druge, pokrivajući ih i ušuškavajući... njima je to s početka smetalo...

A onda su prošlog leta sami smislili pravilo da je subota veče naše veče :stid2: tada se svi lepo naguramo u naš veliki krevet, pričamo i igramo se nekih igara, planiramo kako ćemo provesti nedelju, a ujutro imamo poseban ritual buđenja. :uredu:

I volim te naše subote... znam da neće još dugo to trajati, a volim što su maze i umeju da pokažu da nas vole i ne bih menjala te večeri za bilo šta drugo... Jedan dan u nedelji za moje momke i nas je pravo savršenstvo... koliko god da trajalo...:uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Od bebećih nogu, znalo se...

Kikač u krevecu,

suprug i ja na krevetu.. u blizina našeg čeda...

Kada je prerastao krevetac, uzeli smo krevet...

maleni se nije mnogo bunio, a što bi? :lol:

I dalje je sa nama u istoj prostoriji.

Prostora za dečju sobu imamo,

ali dok Kiki sam ne izrazi želju da spava u svojoj sobi,

neću da radim ništa na silu... polako...

Da li spavanje mame sa detetom i u ovom uzrastu unistava i dete i brak?

Da li je u pitanju sebicnost majke?

Kakva su vasa iskustva?

Jesu li vase mame spavale sa vama u krevetu?

Da li i u kojim prilikama spavate pored deteta?

Na pitanje, da li je u pitanju sebičnost majke... ne bih znala odgovor...

da li je u pitanju linija manjeg otpora kod oca?

Uvek sam za to, da majka uvek zna, šta je najbolje za sopstveno dete, ali

u ovakvim slučajevima, koji je naveo grešan, smatram da je trebalo da dođe do

dogovora između supružnika, jer kroz čitavu priču stičem utisak,

da je otac bukvalno ''eliminisan''...

Upravo primer, koji je navela Smuci.. čini mi se kao najadekvatniji...

kada su svi zajedno... kao ritual maženja i paženja... koje se podrazumeva uvek...

ali subota je baš TAJ DAN...

U našem slučaju, Kiki dođe kod nas u krevet... obično kada sanja nešto ružno...

nekada prespava do jutra... nekada se vrati u svoj krevet... uglavnom,

kada mu je previše vrućina...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Skoro mi jedan prijatelj u nekom nevezanom razgovoru pomenu kako njegova supruga jos uvek spava sa detetom u krevetu (a ne sa njim) iako to dete ima vec 5 godina.

Na moje zaprepascenje i komentar da to nije "normalno" on se samo tuznjikavo nasmejao, slegao ramenima i rekao nesto tipa...."Pa navikli su tako..."

Jedno je da dete prespava sa mamom, tatom a drugo da to spavanje bude konstatno. I meni to nije normalno. Moj sin od kad je bio beba, spavao je sam u krevetcu, a onda u svom velikom krevetu. I uvek tamo spava, sem kad je tata nocu na posao, pa moze sa mamom da spava. Ili vikendom, kad smo svi kuci, pa ustane prvi, i uvuce nam se u krevet.

Kod nas je problem sto nemamo prostora za deciju sobu i resili smo da ovo leto nesto renoviramo i menjamo, kako bi ove godine i on dobio svoj prostor.

Pre svega vec je velik da spava sa nama u istoj sobi - u junu ce napuniti 6 godina, a i trebace mu prostor za ucenje, jer smo upisali prvi razred.

Da li spavanje mame sa detetom i u ovom uzrastu unistava i dete i brak?
Ako je to konstantno spavanje, verujem da bi imalo neke nezeljene posledice po brak. Izmenjeno od strane člana Malena
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

I sama sam nedavno čula priču, kako otac osmogodišnjaka spava sam..

dok majka svih tih osam godina nuni-nuni dete. I to in d bračnom krevetu.

Šta reći.. osim onog što sam mu i rekla:

-Sorry.. a gde ti spavaš.. meJbi u beJbi krevetiću.. il' u shupi? :lol: kretino.. pa jel' ne vidiš da te je oTkačila?

Rekao mi je da je on ustvari oTkačio nju..

ok :roll: verujem.. but, nije više ni bitno ko je tu koga oTkačio, važno je da su oni "otkačena" slika i prilika brakovne zajednice, koja će vrlo brzo dovesti do brakorazvodne parnice.

Da je Kićin otac živ, i kod nas bi se tačno znalo gde je čije mesto, kao što se znalo i tih prvih sedamnaest meseci..

ovako, spavamo kako nam kad padne na pamet.. nekad odvojeno, nekad kod njega, nekad kod mene..

a najčešće on sam kod sebe, jer ja kao InsomManiak 29f36474.gif takoreći i ne spavam.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Do oko 5. godine je normalno spavati sa detetom, tj dete najvise uziva ako spava sa oba roditelja. Dete ce sam osetiti potrebu da se odvoji, kada se oseti dovoljno sigurnim. Naravno, roditelj u tome moze da ga hrabri ali ne bi trebalo ubedjivati ili prisiljavati.

Sto se tice bracnih obaveza, pa tu su i deda i baba da pricuvaju malo dete...

Nije normalno dete zatvoriti u posebnu sobu od svog prvog dana i osuditi ga na teske i samotne i strahotne noci.

I dan danas spavam ponekad sa decom, iako su vec blizu tinejdzerstva... Lepo nam je, mi smo, em porodica, em machke!

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nisam za varijantu da dete stalno spava sa roditeljima ali povremeno se uvući u krevet kod svojih najdražih bića-DA. Malo se mazuljkati pre samog sna, pričati i šaliti se-opet DA, a onda svako u "svoj krevet". Mišljenja sam da kada dete zna, da uvek može da se uvuče u "sigurno mestašce, zvano roditeljski zagrljaj" to je sasvim dovoljno da u tom slučaju dete/ca neće svaku noć spavati u roditeljskom krevetu. Moj sin je imao potrebu tokom burnih snova da se samo preseli kod nas. Ja sam bila čaorbnjak za teranje loših snova. Uvek je bio dobrodošao i nikad to nije zloupotrebio. Ono što je meni bilo bitno je da je znao gde može pronaći miran san. Ćerka je imala običaj da noću dotabana do nas, i da se samo zalepi uz mene, a već je imala 9 godina.... Na moje pitanje zašto to radi, samo je odgovorila-"Ali ti mama ne znaš kako je kod tebe toplo :roll:" Ta rečenica opovrgla mi je sve teorije i nikad je više nisam pitala zašto to radi. Prestala je da dolazi u naš krevet onog momenta kad je ona sama odlučila da bude "velika".

Dobar razgovor sa detetom je najbolja stvar. Objasniti mu zašto svako ima svoje mesto za odmor i problem je rešen.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

s obzirom da zivimo kao raspustena banda,kako kad

nekad svako u svom krevetu,nekad zajedno..il nas mrzi da razmestamo,il nam doslo da se grlimo

volim to

jos malo pa gotovo,postace nadrkani tinejdzer i nece vise da me shljivoshe

zato,dok god mognem..:roll:

inace,nikad ga nije bilo strah da spava odvojeno,niti u drugoj sobi....nemamo taj problem...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mislim da je sasvim u redu da dete ponekad, kad je uplašeno, ili prosto želi da se "ugnezdi" na neko vreme kod roditelja, spava kod roditelja u krevetu. Ali ne celo vreme i naročito ne stalno sa jednim od roditelja. O čemu se tu radi? Msm, smešna mi je i sama ideja da dete konstantno spava s majkom, a otac u drugom krevetu. Tu nešto u porodici ne funkcioniše na normalan način.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...