-
Broj poruka
8183 -
Datum registracije
-
Poslednja poseta
-
Days Won
536
Vrsta sadržaja
Profil
Forum
Kalendar
Član Poruke pisao u Smucalica
-
-
Dok čekam termin za odbranu rada, čitam... čitam... i čitam....
Po drugi put Dejana Tiaga Stankovića - Zamalek
Ante Tomić - Pogledaj što je mačka donijela
i biografiju Šostakoviča
Ako ne odrede sutra datum, krećem sa Velikićem - Islednik
-
Prvo sam je pročitala u pdf-u, a onda sam poželela da je imam, da mogu kad želim da joj se vratim:
Pedeset cigareta za Elenu - Marina Vujčić
Knjiga me je minirala...
-
Krenula najava za 21. avgust
mislim da će biti ludilo, izbor glumaca je ok, knjigu je nesretni Martin već napisao, tako da ne mogu da lupetaju i izmišljaju i jedvaaaa čekaaam!!!
I da! Knjigu imam, tako da čitanjac kreće: tri, četir', sad!
-
Završila Dostojevskog - Poniženi i uvređeni,pa Bele noći,
onda sam okrenula sve naopako i pročitala Marka Vidojkovića - Đubre,
sad čitam kolumne iz Jutarnjeg od Ante Tomića - Klasa optimist
Definitivno ume da popravi raspoloženje i lepo su ih posložili sve na jednom mestu za čitanje
-
Moja kula od knjiga za čitanje, koju dopunjujem redovno, jer Bože moj- ne sme da manjka
ovih dana se povećala
Prvo su mi deca kupila dve knjige, najbolje me poznaju
Sergej Trifunović - Stovarište
Ante Tomić - Pogledaj što je mačka donijela,
a i ja sam se počastila
Dejan Tiago Stanković - Odakle sam bila, više nisam
I jedva čekam da završim ovu moju nauku i više ništa neću upisivati- obećavam!
(jedino ako smisle i doktorat )
želim samo da čitam, utonem i otplovim u neke svetove....
-
Završila se prva sezona novog Seks i grada i od mene dosta. Ne gledam dalje, budu li se apdejtovali još jedared
Ali zato, treća sezona ''Moje genijalne prijateljice'' je počela na HBO-GO i izbacuju po dve epizode svakog ponedeljka
Mala su odstupanja u odnosu na knjigu, ali priča o ove dve, sad već mlade žene, i dalje me fascinira
Knjige imaju svoju draž, to je potpuno istina, ali samim tim što je italijanska produkcija seriju čini originalnijom i ide uz roman
-
Dovoljan je samo jedan stih... i kraj...
I nije za me tvoje zlatno ordenje
Jer na tvom putu ja sam samo kamenje...
-
Proteklih meseci sam više kupovala knjige i dobijala na poklon, nego što sam ih čitala,
zacrtala sam sebi da nema čitanja, dok ne privedem kraju ovu moju školu...
E, a onda sam u pauzi pisanja rada, uzela Dostojevskog (on se ne računa, jer je moja knjiga od pre)
i prvo sam pročitala Bele noći, a sad čitam Poniženi i uvređeni
Naravno, radim i rad, ali moram malo i za svoju dušu...
-
Svakog četvrtka odgledam nastavak famoznog ''Seks i grada'' pod nazivom ''And Just Like That''
I od ove zapadnjačke ''ispravnosti'' mi je muka!
Upropastili su sve likove, svaka epizoda propagira ravnopravnost, jednaka prava, slobodnu deklaraciju osoba bez pola i gej brakove tj veze... pa, ljudi moji, nakon svake epizode sve je gore, a ja čekam da se vrate na staro...
Uglavnom, ko je voleo originalnu seriju sa onom postavom glumaca, ove ''plastične'' i veštačke tvorevine, teško će podneti
P.S. Da ne zaboravim- Pravda za Stiva!
-
Od juče sam pod stresom
Sinoć sam komšiju, tinejdžera, vodila u hitnu na ušivanje, posekao je dlan, sam u kući, roditelji mu nisu tu... sinoć mi je pola života otišlo... čovek iz hitne kaže, moram ići sa njim, maloletan je ulazak u kola hitne, dobro poznat enterijer i frka: sirena, brzina i motanje u krivini... a ja dečaka mazim po glavi i smirujem, a želudac se diže... slike su mi se ređale pred očima, jbt, nema još ni godinu dana... na prilazu ulaza u bolnicu sam ispraznila želudac kad sam izašla iz kola, a ona sam zbrinula dete
Onda nesanica i briga do pola noći, a san ne dolazi...
Gadan osećaj, opet isprepadanost, hladan znoj i moje glupave šale da oraspoložim dečaka
Hvala dragom Bogu... napetost polako popušta i smirujem se
Valjda će noć napokon doneti san
-
Malo kasnim, ušli smo četiri dana u ovu godinu, a ja i dalje razmišljam o prošloj... ne ponovila se
Počela je sa bolešću moje majke, i velikom tromesečnom borbom za nju... mislim da sam prevladala sve strahove i stid, vozila je dok leži bez svesti, kucala na sva vrata, molila i tražila pomoć... definitivno je strah za dragi život ono što mi je dalo snage da guram dalje...
Posle svega, izgubila sam bitku, a onda me je dočekao dvostruki front, dečaci maturanti, pa prijemni, pa razdvajanje...
I kad se osvrnem, izgubila sam majku, a dobila dva zrela, dobra momka, koji hodaju kroz život sigurnim i srećnim korakom. Mogu samo biti preponosna na njih...
I eto... prošla je i ta 2021. dosta je od nje, sad treba videti šta nam ova godina sprema...
-
Uhh... i dalje sam vezana, gomilom stvari za moj grad... mnogi mi kažu da sam sentimentalna luda, što i dalje držim stan u netaknutom stanju, ali ja ne mogu protiv toga...
Na ulazu stoji i dalje jakna moje majke i njene cipele, tako da kad uđem u stan, imam osećaj da će za koji minut i ona zadihana otvoriti vrata...
I onaj karakterističan miris, koji svaki dom ima. Ovaj, sada moj stan, ima i dalje miris mog detinjstva...
Ne mogu protiv sebe i svojih osećanja. Pa, nazovite to kako hoćete, ali te sitnice čuvaju mi uspomenu na one kojih više nema
-
-
On 11/4/2021 at 12:24 AM, Mia said:
Sveprisutno instant...Moja reakcija je vrlo realna ali i iskrena.
Potpuno te šefe, razumem. Nisu deca kriva što su mrzovoljna i bezvoljna. Oni su takvi zbog svog okruženja. Prvenstveno porodice.
Jer... Sveprisutan je instant, kako @Miakaže. Pogledajte samo, koliko oni nemaju potrebe da samostalno razmišljaju, traže, istražuju, ispituju... sve im je na dohvat ruke, tj prsta - na jedan klik.
Pođite od nas, da bismo došli do neke bitne informacije ili teksta, mi smo trošili sate da tražimo informacije u knjigama, bibliotekama, razgovarali i raspitivali se... to su bili misaoni procesi koji su zahtevali od nas angažovanje u punom jeku.
A ova omladina pita čika Gugla i on im izbaci gomile teksta i pdf knjiga i na osnovu ključnih reči odrade copy paste i to je to!
I sve u životu im je na klik.
Zato i nemaju volju ni želju da se posebno trude jer isto prolaze poput onih instant vršnjaka...
Elem, da se vratim na moju reakciju, moji dečaci su u tvojoj ciljnoj grupi i volela bih da se pokaže da je vredelo sve ono što sam im pričala i kako sam ih upućivala na kreativnost, svojstvenost i autentičnost i nadam se da ih nećeš poželeti "pobiti i sve ispočetka..."
P. S. Šalim se
-
-
-
-
-
-
Ova tema me posebno pomera. Kad smo se počeli družiti moji dečaci su bili đaci prvaci, a sad ih u oktobru ispraćam na fakultet. I ne, nisu više dečaci, već mladi momci... Bože, koliko vremena je prošlo i svako doba je nosilo neke promene, a ovo su sada velike, životne promene.
Jedan sinak ide u Beograd, a drugi ostaje u Novom Sadu. Sad tek razumem moju majku i ono leto '90. kada sam ja odlazila....
U poslednja dva meseca, sve me je emotivno potresalo i pomeralo, od mature i prijemnog, trudim se da ne pokažem pred njima koliko mi je teško, koliko brinem, čuvam svaki osmeh i zagrljaj kad mi krene nedostajanje...
Baš sam onjanjavila... stigle me godine...
I da, vreme leti... treba se boriti i čuvati za sebe lepe trenutke sa decom...
-
-
-
-
Šefe, ti sve neke nove filmove gledaš, gde to pronalaziš?
Ili bolje da ne saznam, vreme mi je da počnem da učim
Nego... večeras sam ponovo naletela na film - Čovek zvani Uve
I opet red smeha, red suza... jedan od najdirljivijih i najdražih filmova rađenih po mojoj omiljenoj knjizi
A ... šta ti sada radiš?
u Druženje forumaša
Napisano
Pijem čaj od đumbira sa limunom (izgleda da se ostarilo kafa mi sve manje prija...) i razmišljam kako se rashladiti
Kad će stići novembar i da lepo padne temperatura i padne sneg