Idi na sadržaj

shumica

Član
  • Broj poruka

    1455
  • Datum registracije

  • Poslednja poseta

  • Days Won

    7

Član Poruke pisao u shumica

  1. Na neki nacin ljubavi ipak nisu jednake. Postoji bar jedna osoba na svetu koja je JA, ali u suprotnom polu. Takva osoba se toliko oseca, da se zna sta misli, znaju se njene zelje, sve... Toj osobi si ti takodje JA u telu suprotnog pola. Niko toj ljubavi nije ravan.
    I da ne zalazim u pricu, jer ne zelim izneti neku licnu intimu, ta osoba izabere zivot negde daleko sa covekom, za kojeg unapred zna da nikada nece moci da pruzi to sto bi mogao pruziti srodna dusa. U principu nije novac i mogucnost karijera presudila, ali je i to bilo u igri. Opet da ne detaljisem. Zelim samo da osetis, da itekako postoji razlika izmedju ljubavi i ljubavi i mada se brojcano ne moze izraziti, na neki nacin se moze vagati.
    Kako ja imam obicaj reci, sa svakom partnerkom bi nesto drugo. Neke bi mnogo voleo, druge mozda manje ili drugacije.

  2.  ma ne... ako nesto prestane da radi, ponovo ce se pokrenuti posle restartovanja. preklapanjem se moze ostetiti samo kabel izmedju pc i ekrana, ali svakako se preklapa, pa zato je i izmisljen da bude takav na preklapanje. 

    moj nece da se digne posle par preklapanja normalno, pa svakako ga nekad gasim

  3. E, da... @shumica objasni mi, molim te, kako to možeš nekog manje voleti, a nekog baš baš puno voleti? 

    Kako to meriš? Čime? :hmm: 

    ​Svako se voli drugacije. Nema dve jednake ljubavi. Meri se verovatno hemijom. Kolicinom ispunjenosti. Nemam pojma. Verujem da se samo jednom moze voleti onako ludo, istinski... 

  4.  

    ​Postoje ljudi kojima je bitna moć, uspeh, poslovni napredak i priznanje...

    a postoje i toliki broj ljudi koji svoju porodicu i partnera ne bi menjali za sva blaga ovog sveta...

    zavisi ko kom tipu ljudi pripada...

     

    ​Eto, sama si dala odgovor da ima i jedno, ima i drugo. 

    Karirano cebe... Mozda u nekom trenutku zivota mislis tako (i ja mislim tako), medjutim, sreo sam ja zene sa 3 decenije braka, koje misle da mozda i nije vredelo toliko toga zrtvovatii za tu trosnu kucicu i karirano cebe... To ces znati, tek kada na kraju podvuces crtu. 

     

    Sto se tice Vase Ladackog, pa mozda...  A da je nasao neku bogatu koju bi makar malo voleo, da li bi se ikad setio one prve, prave?

     

  5. Opet sam pogledao Cinema Paradiso i opet sam se skenjao, taj film me uvek pogadja... Opet mi ne da mira sudbina glavnih aktera, mozda zato sto sam nekada, negde nesto slicno poziveo... Uvek sam mislio da ljubav pobedjuje, da je ljubav taj najvisi cilj kojem tezimo. Danas, moram priznati, nisam vise siguran... Ljubav vremenom vene, prolazi? Razbijeno srce odbija da veruje u ideal ljubavi? Ne mogu da se odlucim, jednostavno ne znam vise. 

    Da li je prihvatljivo zrtvovati ljubav zarad boljeg zivota? Karijera, materijalna ili neka druga sreca moze li pruzati vece zivotno zadovoljstvo od ljubavi? Ostavili bi nekad osobu koju volite najvise na svetu, zarad drugih ciljeva? Pitam generalno, bez obzira na vasu zivotnu dob. Da li je takav postupak racionalan? (naravno, nekad zivot odredjuje desavanja, a mi smo samo akteri, ma koliko se trudili...) Sta ostaje na kraju zivota, koja secanja su vrednija?

    Znaci, da banalizujem:

     

    Ljubav ili karijera?

  6. Prve znakove mentalne slabosti sam primetio oko 35. godine zivota. Matematicki problemi su mi poceli postajati za nijansu teze resivi. Kako su godine prolazili, situacija je postajala ozbiljnija, no pad inteligencije sam nadomestio iskustvom, te u moru ajkula sam relativno dobro plivao.

    Onda pre par godina je pocela zaboravnost. Ne mogu reci da je zbog ovih pola veka sto sam proziveo, necu to priznati. Mora da je zbog raznih aktivnosti koje vrsim, miliona informacija koje obradjujem i opsteg haosa koji se desava oko mene. Zaboravljam imena, prezimena, cak ponekad i bliskih ljudi. Pozelim da nazovem nekoga a ne mogu da ga nadjem u telefonu, jer ne mogu se setiti imena.

    Danas trazim svoj prenosni hard disk i nema ga. Onda mi sine, zaboravio sam ga u hotelu pre dve nedelje, stavio u fioku. Nazvao sam hotel, nisu nista nasli, a imaju posteno osoblje. Onda razmisljam, mozda i nisam poneo HDD u hotel, cini mi se samo sam hteo da nosim, pa sam se predomislio zbog vrednosti podataka.

    Eto vise nisam siguran da je HDD izgubljen...

    ...a zaboravljam, gubim secanja. Na tom hardu su vredne fotke zadnjih 10 godina mog zivota... Petdesete kucaju na vrata! :unsure:

×
×
  • Create New...