-
Broj poruka
5359 -
Datum registracije
-
Poslednja poseta
-
Days Won
387
Vrsta sadržaja
Profil
Forum
Kalendar
Sve što je napisao član Mia
-
Ibrica Jusić Prelepa pesma... melodična... i budi u meni najlepa osećanja... No... ono što me interesuje je sledeće: da li smo zaista prihvatili osobu sa kojom smo u vezi, sa svim njenim vrlinama i manama? ili se borimo sa vetrenjačama, ispravljamo krive Drine... baveći se sličnim pothvatima, u cilju menjanja, onoga, što se po mom skromnom mišljenju ne može promeniti... možda korigovati... ali mi i to deluje kao uspeh ''kratkog daha''. i pitanje... zbog čestog ponavljanja ''volim te''... ''te volim''... da li su se ove reči istrošile, jer ih neki od nas dele, bez da odistinski o
-
...Majka i dečak hodaju plažom. U jednom trenutku dečak upita: - Mama kako se čuva ljubav? Mama ga pogleda i odgovori: - Zgrabi malo peska i stisni u šaku Dečak stisne šaku i što je više stiskao, to je više peska curilo iz nje. - Ali mama pesak mi beži! - Znam ali sad potpuno otvori šaku. Dečak je posluša, ali u tom času dunu vetar i odnese sav pesak sa dlana. - Ni ovako ne uspevam zadržati pesak. Na to majka sa smeškom na licu reče: - Sada uzmi opet malo peska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga zaštitiš, a dovoljno otvoren da bude slobodan. Dečak
-
Koliko ste bili, ili još uvek ste, spremni na činjenje raznoraznih ludosti... Bez razmišljanja... gonjeni najlepšim osećanjima... Uletela bih u prvi noćni za Karaburmu... ( što nije malo, uzevši u obzir da sam stanovala na Bežanijskoj Kosi ) ponoć, tričavih petnaestak kilometara, mrak i sama, ali bezglava zaljubljena luda... ... želela sam... samo da ga zagrlim... poljubim... Ma bila sam blesava skroz... i ostala... kada je ljubav u pitanju.... Uostalom, kažu da ako ne činite ludosti u ljubavi, onda to i nije ljubav... opet bih uradila
-
u mojoj sobi zauzimaš kraljevski dio i dok se treseš kao razjebani taksi odnekud dopiru krici ljubavi psi laju u susret danu danu običnog tempa i osamnaestkaratnog razočarenja laku noć :mahanje:
-
Moji nemiri su sveprisutni. U svakom trenutku. Borila sam se protiv njih, nakon izvesnog vremena sam naučila da uživam. Ne bih mogla da funckionišem bez njih. Postali su sastavni deo mene. Kada su Vaši nemiri najjači? Kako se mirite sa njima, ili kako se borite protiv njih?
-
Da li znaš Da li znaš Da ljudi sve uvjek znaju, sve tvoje tajne Zar je moguće Zar je moguće Još možeš da, da im vjeruješ, da ih voliš tajna
-
ne mogu tebe da se odreknem kao da je kamen sve sto dotaknem smejem se al nikad neces shvatiti da i osmehom se moze plakati krv
-
je ljubav.. a ono što osećam je neopisivo ... :)
-
jednom davno koliko davno teško je rec (možda manje nego što se zna) pricali su mudrom solonu o nestalom otoku i mutnom moru za plovidbu (iza pilarovih stuba negdje u atlantiku) zar su onda kiše pale da bi sad ti varedi svoj neizbježni grah njegovao dvorac starosjedilac jer u jednom užasu potopljeni listom bijahu svi bez razlike (ukljucujuci i tebe) nema sumnje da atlantis mimo naših potreba božji mir uživa hajde
-
uvijek sve završava bliže bolu mrvice od ljubavi na tvom stolu jednom si rekla ti zbogom oprosti mi i sve je nestalo ko za čas jednom si rekla ti ne znam se kajati jednom davno smo imali nas.... Beograd
-
Biti sam sa sobom (a i predsobljem ) je znak da ste/smo u najlepšem i najpametnijem društvu. Malo narcisoidno. Možda... ali da bih znala, umela da uživam u druženju sa drugim ljudima, smatram da bi kao prvo rebalo da znam da uživam sama. Uživam... u tišini... miru... u ranim jutranjim satima. Tada akumuliram energiju i pripremam se za sve što me čeka u novom danu. Kao hipersenzibilnoj i empatičnoj osobi, ovakva dnevna doza samoće, ne samo da je poželjna, već neophodna.