Čitam kolegu Letargiju i skoro kao da gledam u svoje reči. Mala razlika je što je meni taj prvi poljubac dosta značio, i još mi znači. S obzirom da je došao užasno kasno po svim mogućim kriterijumima, ne mogu da ga zaboravim. Kao u američkom filmu B produkcije - krenula je kući, i poljubio sam je u obraz, onda sam je pogledao, nešto je rekla ali se stvarno ne sećam šta, i onda smo se poljubili izistinski. I ljubili smo se još satima posle toga.
I ovaj poslednji prvi, bilo je leto, i bilo je pretoplo, i posle je počela da pada kiša, i kisnuli smo, i došli smo do buske stanice onako držeći se