Razmišljam o malenom komšiji, Kikijevom školskom drugaru,
koji je posle krosa, koji su imali, povraćao celu noć,
jer nije osvojio prvo,
već drugo mesto.
Kada sam Kikija pitala, koji je on bio po redu, na cilju,
kroz smeh mi je odgovrio - deseti...
Iznenadila sam se, ali sam odreagovala na sledeći način:
''Bitno je da si dao maksimum. Ok je, ako ti to smatraš uspehom''.
Svako dete jeste priča za sebe.
Ono, što me zanima je sledeće:
Koliko je potrebno i da li je uopšte potrebno raditi na ''takmičarskom duhu'',
koji u određenim situacijama može da bude veoma podsticajan.
Dal