Idi na sadržaj

Nut

Član
  • Broj poruka

    62
  • Datum registracije

  • Poslednja poseta

Član Poruke pisao u Nut

  1. Ponekad je granica izmedju ljubavi i mrznje, veoma tanka.

    Da li je lakse mrzeti,nekog koga ste voleli,

    ili voleti nekog koga ste mrzeli?

    ...

    Mrzimo samo ako smo duboko povredjeni...no cesto nismo svesni da tako jako osecanje gajimo prema sopstvenoj iluziji koju smo izgradili i mozda godinama sa njom ziveli..mrzimo onoga koji zaista jeste,a ne onoga koji smo zeleli da bude...i onda kao i kod suicida..zapravo mrzimo sami sebe..svoje slike i vidjenja koja smo gradili...

    Mrznja ne postoji tamo gde nije bilo ljubavi,uglavnom lazne..bolje receno iskrivljene...

    Prica o ljubavi i mrznji..je ista ona skrivalica o dobru i zlu.demonu i andjelu...jedno drugo dopunjuje..i ne opstaju bez onoga drugog...

    Da li je lakse mrzeti..onoga koga smo voleli.. mislim da nije...tesko je ..najcesce smo ravnodusni..posle ''budjenja''...ne postoji nista ..obicno smo ''ravni''..

  2. Da li i kada vi lažete i šta mislite o tim belim lažima?

    Kako se osećate posle laži i kako se osećate kada saznate da vas je neko slagao?

    A prećutkivanje istine?

    Da li je i to laž?

    ..

    LAZ..Opste je prihvaceno da je laganje samo po sebi lose...

    Platon je rekao da ''laz nije samo zlo po sebi,vec truje dusu onoga ko je izrice...znaci,on iznosi nepopustljivi stav da u moralnom zivotu ima mesto samo za istinu...

    Ali,ono sto muci ljude poput Platona ,kojima je laz neprihvatljiva bez obzira na njene posledice je sledece:

    Da bismo izrekli LAZ,moramo da znamo istinu ,i potrebno je da namerno zelimo da saopstimo LAZ onome, kome se obracamo.)

    Tako izvrsavamo ''dvostruki zlocin'':znamo istinu,sto je dragoceno imanje,ali je prikrivamo...i namerno odvlacimo druge od nje.

    (Naravno,ako nasem sabesedniku kazemo nesto sto nije istina,ali mi to ne znamo ,onda ne lazemo)

    Teska pravda ovakvog gledista ,nagnala je kasnije filozofe ,narocito Kanta,da se domisle onako kako to samo filozofi umeju.Laganje je uvek apsolutno neprihvatljivo,rekao je on,ali u redu je ponekad reci neistinu,sto je drugacije i manje vazna stvar...Otvoreno laganje je kao ''kada otrujete coveka'', a,kada mu kazete neistinu,to je kao da ste ga napali na ulici(kantova poredjenja)-ipak je postenije,moze se reci.

    Prema tome,po mom misljenju,prihvatljivo je reci neistinu kada zelimo nekoga da zastitimo,kada ne zelimo da povredimo njegova osecanja i slicno...''Jesam li ja ruzan''?,pita nas komsija,odgovaramo;''Ne bih bas rekla ruzan,pre bih kazala da imate upecatljivo lice''

    Licno,cesto prihvatam i pozdravljam''bezazlene lazi'' i priznajem da istina ne mora uvek da bude cela istina...

    Na kraju uvek pomislim,da je Nice u pravu..Cinjenica daje laz neophodna ,govori mnogo loseg o zivotu,jer to znaci da kada kaze da ljudske veze nikada nisu istinski oslobodjene nelagode i napetosti koju nam stvaraju osetljivost ,ljubomora i nesigurnost...

  3. Videh,ovaj postic,pa uleteh na min.da nesto napisem...jer ima interes.priloga.ali.zelim da kazem..da se

    Svet se ne sastoji SAMO, od Srbije i Srba ...:blink:

    Ovoga leta ..i jeseni..sam putovala..dosta...i to sto sam videla...pomoglo je da shvatim svoju zemlju bolje...

    Necu da plasim..ali vise od pola sveta za koji se zna ..zivi ''gore od zivotinja''...''u zemunicama,bez prozora, vrata,svetlosti....naravno kanalizacije..

    Ne mislim na ona plemena , u Africi..vec na stanovnistvo velikih gradova ,poznatih zemalja...'Postoje citavi kvartovi''...u brdima,nizim planinama..gde zive ljudi...i to izgleda strasno...i vise od toga...decenijama.se tako opstaje...

    Nasa vlast to ,naravno zna...i u poredjenju sa njima..MI se'' jos uvek dobro drzimo''...U eri globalnih podela moci,..(nama je dodeljena uloga modernog roba..koji zarad sopstvenog posrnuca i urusavanja, i kozu daje kao poslednji prilog u eri savremenih trendova modernog robovlasnistva..-gde je na delu sve popularniji kolektivni usporeni ali neizbezni suicid.. ...)

    Sa druge strane...

    Covek je strasno''zilavo bice''..i kada je egzist.stvar u pitanju...neobicno silovito se bori i podnosi '' na oko'' neverovatne stvari....No ipak,sigurna sam da ce .mali broj uspeti...jer ce apetiti vladara, biti sve veci...a,sve ono sto je potrebno uraditi da bi se opstalo, vec uveliko izlazi iz domena ljudskih prorodnih mogucnosti...

    Trebalo bi da putujemo da bi smo boolje upoznali svoju zemlju...Na zalost vecina nije u mogucnosti..i ne samo upoznali nego i razumeli sta se dogadja sa nama...i gde se nalazimo na lestvici u ljudskom svetu...(zivotinjski je zaista lepsi...)...

    Naravno..ovim ne opravdavam situaciju kod nas..situaciju koja je zaista strasna..i onakva kakvom ste je predstavili...

    Ali,zbog gore navedenog ,mozda poneki od nas i dalje trpe...

    Na delu je skrivena podela covecansta ..na robove i robovlasnike....(Mocnici mnogih zemalja ,smatraju da jos ima prostora, za ''srozavanje'' ljudskosti kod masa..)

  4. hm...

    ti mislis da se ja ne setim da se u prasini koji se leluje prad mojim nosom, krije po neka vulkanska cestica ili ljustura praistorijskog jednocelijca? :roll:

    zasto se smeskam? ovaj moj uzdah upravo sadrzi tri atoma koju je udahnuo i Ser Isaac Newton.

    krupne stvari su izgradjene od sitnica...

    Znaci...:)...male stvari su zanimljive ... one vezbaju sposobnost sagledavanja i pomazu da odredimo pravu vrednost onoga sto smo iskusili...

    ''Osobi za koju male stvari ne postoje'',rekao je Ortega i Gaset,''veliko nije veliko''...Takva osoba nema osecaj za proporciju,sto je uzasan nedostatak, jer je sposobnost odmeravanja neophodna da bi se doneo sud,a samim tim i da bi se dobro ziveo zivot...

  5. Izvinjavam se..napravila sam neke greske u postovanju...pa moram ispraviti...dakle...

    Sustina moga postovanja ..i uopste razmisljanja na temu Boga..bi znaci,bila..:Verovanje (i naucnika ,takodje)o udelu Boga u svemu sto postoji, ne ukazuje na njihovu religioznost, (i moju),vec na ogranicenost ljudskog saznanja, ma koliko ono bilo ogromno...Ono ukazuje i na to kako god covek zamisljao ili osecao Boga, bilo u kojim vremenima i na prostorima da je ziveo,bilo koju inteligenciju ili obrazovanje imao,ocita je cinjenica da je ideja Boga, stalni pratilac coveka i da ideja o Bogu jos uvek utice na zivote ogromnog broja ljudi.....

  6. Iz teksta iznad prosto ne znam šta da citiram i na koju tezu pre da se osvrnem. Iz njega proizilazi da je Bog biće koje postoji, ali u koje mi možemo samo verovati a nikako shvatiti ili videti. I sama činjenica verovanja u njegovo postojanje se postavlja kao ultimativan dokaz da on postoji - što je totalno iracionalno. To što ljudi u tu budalaštinu veruju nekoliko hiljada godina ne znači ništa, verovali su i u to da je Zemlja ravna ploča na leđima slona i da je grmljavina bes boga i da će ga odobrovoljiti prinošenjem žrtve... potrajalo bi navođenje svake gluposti koja je ljudima pala na pamet. Ako je ljudima nakon hiljada godina evolucije zaista potrebna ideja o nekome ko sa oblaka vodi računa o njima, onda predlažem da iskoristimo nuklearni potencijal za nešto korisno - samouništenje.
    ..

    Ovoga sam se i bojala''.nesporazuma''..ali..ipak... sam pocetak govori..evo ga...

    Bog-i kako ga nazivamo sve...Vrhovno bice,najvise,Tvorac...jedna od najvecih ideja svih vremena..koja se mozda pojavila pre oko 30 000 godina....kada je covek postao svestan sebe ,jasno razlikujuci sebe od sveta oko sebe ....

    Jedna od najvecih ideja svih vremena...stara preko 30000 god...mozda i vise... ne mozemo to prenebregnuti''baciti u korpu za otpatke''...znaci ovaj aspekat , je bio u pitanju...(recimo..brak...porodica...mozemo tu svasta negirati..ali ti pojmovi su poznati od davnina...)Tako I Bog..i sve sto je pisano..znacilo je iskljucivo to...Vehunski naucnici,tvorci svega sto postoji u nauci ,tehnici i zivotu uopste..su takodje priznavali tu ideju...iako nisu bili vernici...(da ih sad ne nabrajam...pomenucu samo NJutna...zatim neki atomski fizicari i astrofizicari..) sve sto postoji..ne mozemo izbrisati hilade i hiljade godina...

    Poznati astrofizicar Hersl,koji je otkrio sazvezdje Orion,udaljeno 500 svetlosnih godina tvrdi:''Sto god se vise siri polje nauke,to se vise gomilaju dokazi za postojanje jedne stvaralacke Premudrosti''..

    Sustina moga postovanja ..i uopste razmisljanja na temu Boga..bi znaci,bila..:Verovanje (i naucnika ,takodje)o udelu Boga u svemu sto postoji, ne ukazuje na njihovu religioznost ,vec na ogranicenost ljudskog saznanja, ma koliko ono bilo ogromno...Ono ukazuje i na to kako god covek zamisljao ili osecao Bog.U bilo kojim vremenima i na prostorima da je ziveo,bilo koju inteligenciju ili obrazovanje imao,ocita je cinjenica da je ideja Boga stalni pratilac coveka i da ideja o Bogu jos uvek utice na zivote ogromnog broja ljudi..

    To sto Bog ne proizvodi nikakvo iskustveno svedocanstvo za svoje postojanje,koje bi bilo uverljivo u naucnim okvirima,odnosi se prvenstveno na kriticki racionalizam i ogranicene ljudske spoznaje..

  7. Bog-i kako ga nazivamo sve...Vrhovno bice,najvise,Tvorac...jedna od najvecih ideja svih vremena..koja se mozda pojavila pre oko 30 000 godina....kada je covek postao svestan sebe ,jasno razlikujuci sebe od sveta oko sebe ...

    Nazivam ga cesto i Apsolutno bice ..Apsolut....time dokazujemo da kada bi Bog bio u najmanjoj meri ,materijalno bice,On bi bio ogranicen..Apsolutno bice mora biti duhovno,samim tim bezgranicno i beskrajno...Ovakvim odredjenjem, ukazuje se da smo u nemogucnosti da shvatimo sustinu Boga....Nemogucnost da se spozna njegova sustina,objasnjava se ne samo ogranicenim moguc.coveka,vec i samom sistinom Boga ...jer njegova spoznaja bi podrazumevala i ogranicenje njegovog bica...Bog ne dolazi coveku nametljivo,vec u srazmeri sa covekovom moci da ga primi...On je u sustini subjektivno iskustvo...

    Mnogi od nas poimanju Boga i odnosa prema njemu prilaze ili racionalno..ili emocionalno...Ovaj prvi podrazumeva da je covekov razum nuzan da se shvati-upozna Bog.a emocionalni (meni veoma blizak...)da je Bog neshvatljivi da se ,kao takav,samo moze osetiti i dusom doziveti...I on objasnjava,da su price o Bogovima pomagale i pomazu ljudima da artikulisu svoj osecaj mocnih,ili nevidljivih sila koji ih okruzuju..

    Zbog toga ,sto o Bogu nije moguce govoriti kao obicnom predmetu misljenja ,ljudski jezik nije dorastao da se bavi Bozijom realnoscu ...

    Nasuprot racionalnom poimanju Boga..koji je meni prilicno stran..ovde se iznosi misljenje da je Bog najdublja intuicija..I onda znam...verujem..da

    Ako bih Boga razumela,on ne bi bio Bog,...vec obicna ljudska projekcija..

    Otuda je on,duboko misteriozan i nijedna od nasih reci i nikakav pojam ne moze adekvatno da ga izrazi... covekova dusa ima sposobnost da poznaje Boga ,posto deli njegovu Bozansku prirodu....

    Verovanje-jedna od prvih formi ljudske duhovnosti..pocetak i osnova svakog znanja..,s obzirom na to da u svakom aktu coveka ima mnogo vise verovanja nego znanja ,razuma i svesti...Svi ljudi u nesto veruju,jer je vrlo mali deo stvari koje covek moze ispitati i spoznati ,a sve ostalo je predmet verovanja.......''Verovanje izvire iz najdubljih osnova egzistencije i antropoloski je utemeljeno...

    Verovanje je u samom jezgru covekove licnosti i ukorenjeno je rodjenjem...Dete ne samo da oseca ..nego i veruje da ga majka voli..

    A,ja evo verujem..da je osnov svih religija ,verovanje u Boga ,ili natprirodne sile,a s obzirom na to da se u ljudskoj istoriji,nalaze dokazi da je covek uvek u nesto verovao...(kako onda da ne verujem :roll:...)

    Smatra se da je covek bice verovanja i da mu je to Boziji dar...I ,zaista,pravi vernik vidi znake Bozjeg prisustva u svom zivotu i zivotu drugih,u istorijskim dogadjanjima ,u prirodnom poretku ...

    S tim u vezi ,mi se cini ,da je Bog dao coveku dovoljno spossobnosti da moze verovati ,a nedovoljno da ga moze spoznati...

    To znaci da Bog ostaje tajna za covekov um i da je On jedino pristupacan kroz verovanje...

    Mene sada,nesto jako zanima ...ne pitanja postojanja Boga..nego-Zasto se u njega veruje..???..Svi se slazu...da je relig.verovanje izdanak arhitekture mozga ,koja se razvijala tokom rane ljudske istorije...

    Ali,nikako nema slaganja oko pitanja..Da li smo osudjeni da verujemo u Boga ,a ako jesmo..kako se to dogodilo..?

  8. Svi znamo da nam sitnice sacinjavaju zivot..Pruzaju nam mir i utehu..mada mogu da nam zadaju i velike probleme..Ono sto nam se najcesce zbiva u zivotu,samo po sebi je od male vaznosti i nema mnogo razlike izmedju onih ociglednih sitnica koje radjaju nezadovoljstvo i osecanje poraza i onih, koje nam iznova pricinjavaju zadovoljstvo i daju kvalitetu zivota pozitivnu notu...

    Osim toga..

    Uvidjanjem vaznosti malih stvari,bolje cemo procenjivati znacaj onih velikih..

    U ogromnoj raznovrsnosti sveta malo se lako izgubi,a isto tako i ono obicno..jer uobicajenost uvek sa sobom nosi i nevidljivost...Umeti opaziti takve stvari u mnostvu, poseban je talenat,ali koji se moze steci paznjom i pozornoscu...

    Sposobnost da se uvidi ono malo i obicno u svoj njihovoj osobenosti otkriva nam sve bogatstvo sveta u punom svetlu....i iznenadjuje nas jer nam pokazuje kako male stvari mogu biti od velikog znacaja i da,na kraju krajeva,gotovo nista nije obicno......

    Sta za vas znace sitnice i male stvari...?

    Za mene ,poseban osecaj ispunjenosti i zadovoljstva jer, mi je cesto potrebno samo malo, da budem srecna i vesela kao dete u pesku...

    The+Little+Things.jpg

  9. mmmmm..dosada...Cini mi se da su ovde neki mesali dosadu sa dokolicom ili slobodnim vremenom..no dobro...cinjenica je da nam moze biti dosadno i kada imamo slobodnog vemena..

    Ja htedoh nesto drugo da napisem ..za ovu dosadu-napast u tajnovitom zivotu coveka...aaa...

    Znamo da ,(barem ja..)zivot ne trpi ponavljanja koja nemaju za cilj ucvrsivanje sebe(kao u vreme ranog detinjstva...ili i kasnije).u relativnoj sigurnosti postojanja ,kada ponavljanje neke radnje ,misli ili osecanja stvaraju neophodan identitet u coveku,obezbedjujuci mu relativnu sigurnost egzistencije...

    U svim drugim slucajevima jednoobrazovno ponavljanje neke radnje ili misli koja dugo traje,stvara u coveku tesko podnosljivo osecanje dosade...

    Covek je prvenstveno taj,koji ovakvo osecanje u sebi proizvede,ne i sam zivot,koji je beskrajno raznolik i bogat...

    Meni skoro nikada nije dosadno.no, se ponekad susrecem sa nekim nedefinisanim stanjima u svom zivotu..kada bi se moglo reci da se bavim razmisljanjima ... tipicnim za'' stanja dosade''...recimo i pokusaji ''umrtvljavanja zivota ''...(strah od rizika zivota)...dovodi do dosade...

    Naravno..dosada ima svoje razne oblike.na primer, dosada-na profesionalnom planu..a o ''dosadi u braku''citave knige p-atomi knjiga su napisani...(moze biti poseban post......)

  10. Onda mi je žao što sam tu osobinu izgubio... ponekad zaista osećam da mi je potrebna, ali su izvori odavno presušili. Ni kad bih hteo, sad ne bih znao kako da plačem. No, valjda me to ne umanjuje kao osobu.
    ..

    Naravno da ne..ali ,verujem da ce se stvari u tvom slucaju , jednoga dana promeniti...Postoje ljudi koji tesko zaplacu..ili pak posle buice suza i duzeg plakanja potpuno zataje.. .....

    Plakanje je ventil sigurnosti,koji pomaze u stanjima napetosti..i zato je preko potrebno ...Suze,nisu nikakva sramota,jer ''ciste oko i dusu''...

    Jednoga dana ..iznenadices se..sigurna sam..:)

×
×
  • Create New...