Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Pre neki dan mi je jedna osoba bez i malo ustručavanja rekla nešto što verovatno nije ponovila mnogo puta pre toga i što ne zna baš mnogo osoba iz njenog okruženja. Porazgovarali smo o tome koliko su vreme i prilika dozvoljavali, ali ono što ne mogu zaboraviti je kako sam se ja osećao zbog tog trenutka poverenja. Neverovatno prijatno, gotovo radosno, možda čak i ponosno. Zato što ta osoba zna da je neću izneveriti. To za mene predstavlja zaista veliku satisfakciju. Veću od bilo čega što bi neko priznanje, društveni status ili novac mogli obezbediti. Neko me smatra dovoljno vrednim da sa mnom podeli najskrivenije.

Koliko često se poveravate drugim ljudima u vezi privatnih stvari? Koje kvalitete treba da ima osoba da biste joj poklonili svoje poverenje? Postoje li stvari koje baš nikome niste rekli o sebi? Kako se osećate kad neko sa vama podeli neku tajnu? Osećate li "teret" čuvanja iste, radost što ste baš vi osoba od poverenja, ili nešto treće...?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nicim izazvani, ljudi imaju neverovatnu potrebu da mi se poveravaju..i oni bliski i oni manje bliski, a bome i oni koje skoro i ne poznajem..kad sam u nekom miru sa samom sobom, to mi ne smeta i lepo se nosim sa tudjim tajnama i mukama, ali kada nisam, onda me sve to jako opterecuje..cak sam u poslednje vreme pocela da izbegavam ljude i situacije koje bi mogle dovesti do nekontrolisanog poveravanja sa njihove strane..a umem bome i temu naprasno da promenim, cim osetim u kom pravcu razgovor ide..

Svoje tajne, najtajnije nikom ne odajem, mozda zato sto znam da ih niko ne bi ni razumeo..one malo nEtajnije umem da ispricam svima, bez obzira koliko intimne bile..niti me sram, niti me strah..ih, pa koliko sam samo toga intimnog izlaprdala ovde po forumima kojekuda i ostala ziva..:lol:

Ne dozivljavam kao cast kad mi se neko poveri, pre mi je to opterecenje i smaranje..

Niti neko pa treba da bude pocastvovan mojim poveravanjem..ionako ce sve to, pre ili kasnije, biti ispricano nekome..onako u poverenju..;)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kakve tajne, takav tretman :neznam: a takvo i osećanje.

Jedne ponosno čuvam, druge me smaraju, treche pazim k'o ochi u glavi, chetvrte čuvam oročeno, pete sakrijem i od sebe, zbog šestih bi ako treba i (s)lagala.... neke enTe i ne smatram tajnama....

a mnoge nebuloze ne želim ni da čujem, kamoli da čuvam.

Eeeee...

al' ako bi mi Dext poverio kog je (sve) serijski poubiJ'o (pod uslovom da prekine sa snimanjem tivi serije) ne bi sazn'o više niko... do ja. Tachka.

(još ako bi ih ubijali zajedno, ne bi znali ni mi. ........................mslm, ne bi tačno znali ni kol'ko, ni kako, ni zaŠto smo ih likvi Dirali :hahaha:)

i tako..

spram "finoche" tajne.. i adekvatni stepen zaštite

........na granici tajni

a51faa2d.gif

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Neko me smatra dovoljno vrednim da sa mnom podeli najskrivenije.

.. ili neko me smatra dovoljno dobrim, ili dobrom za trenutno izbacivanje - emotivno pražnjenje...

... to nije ni ljubav, ni prijateljstvo, već interes ...

... možda zvučim odvratno, ali... to je tako...

Postoje ljudi za koje sam otvorena knjiga, a postoje i oni drugi

sa kojima ne želim da delim ono svoje najtananije...

Mnogo bolje čuvam tuđe tajne, nego svoje...

Uostalom, sve... baš sve... ispliva na površinu...

samo je pitanje vremena...

Poverenu mi tajnu osećam kao teret, jedino u slučaju,

kada sam apsolutno nemoćna da reagujem, konkretno pomognem

u datom momentu...

jer nekada reči nisu dovoljne... koliko god bile utešne...

i koliko god duša bila otvorena...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Vise slusam nego sto pricam, tako da sam cesce primalac poverenih tajni, nego sto se nekom poveravam (raCica sam - od onih 'sa zidinama'). Nikad mi necije otvaranje duse nije bilo teret ...to je, msm, i do tih ljudi...zasluzili su necim-ili nicim, jer su dragi. Ali...postoji nesto sto ne volim u jednoj 'vrsti povernih prica', kada to nije njegova licna prica, vec tudja...pa kada zavrsi sa:'Nemoj da kazes da sam ti to ja rekao-la' ...to mi smeta ...ali je i to 'obavezujuce', i bice sacuvano kao u trezoru ...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Poverenje je za mene osnov svega.

Prijateljstva.

Veze.

Braka.

:uredu:

Poverenje je nešto što treba graditi vremenom... ne ispredaš svoje tajne, probleme, sreće i tuge sa svima... Potrebno je vreme da se prvo stekne poverenje u neku osobu, a potom i da to poverenje druga strana i opravda.

Tako je u prijateljstvima... jednom sazdano poverenje u neku blisku prijateljicu stoji tu, godinama, viđali se mi svakodnevno ili par puta godišnje... jednostavno je tako... i tako to traje sve dok me suprotna strana ne uveri u drugačije... tada se ruši sve i nema natrag... jednom iznevereno poverenje se ne može vratiti ponovo...:jok:

Isto važi i za veze... i brak. Imam bezgranično poverenje u onoga sa kim sam u vezi... nisam ljubomorna, ne pravim scene, ne svađam se... jednostavno - verujem da ta osoba koja je uz mene vredi i zaslužuje stopostotno poverenje... međutim, pad boli... i nema povratka... još manje kada su veze u pitanju, nego kada su prijateljstva dovedena pod znak? Nešto što se gradi, godinama neguje, ne zaslužuje ni po kojoj ceni da se vraća na neki stari odnos i staro poverenje, na osnovu ''kredita'' od pre... jednom iznevereno i izigrano poverenje je nešto što se ne da povratiti... bar kod mene.

I da, slažem se sa Gogom... ima ljudi koji nije da imaju poverenja u tebe, da ti ispričaju nešto što ih muči i tišti, raduje i veseli... :jok: ima ljudi koji jednostavno imaju potrebu da se na taj način prazne, izbace svu svoju muku tj kako Goga kaže, da se emotivno isprazne... Tuđe tajne čuvam :uredu: ne komentarišem, ne sudim, ne procenjujem... jednostavno slušam i saslušam... bez sažaljevanja, jer ta osoba koja mi se obraća, ne traži sažaljenje i ne želi to da vidi kod mene.... jednostavno zna da saosećam sa njom i da sam tu... kad god je potrebno... eeee, to je poenta poverenja... a to nije lako pronaći u bilo kojoj osobi... to se gradi, čuva i neguje....

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Koliko često se poveravate drugim ljudima u vezi privatnih stvari? Koje kvalitete treba da ima osoba da biste joj poklonili svoje poverenje? Postoje li stvari koje baš nikome niste rekli o sebi? Kako se osećate kad neko sa vama podeli neku tajnu? Osećate li "teret" čuvanja iste, radost što ste baš vi osoba od poverenja, ili nešto treće...?

Nisam od onih koji se baš lako poveravaju. Svoje brige sam nosim i veoma retko tražim savet ili nekog da me sasluša.

O meni skoro sve zna žena mog života...ustvari ona zna mnooooooooogo više od bilo koga drugog.

Imam neke prijatelje kojima poveravam samo delove...za koje smatram da mogu da ih znaju, ali niko ne zna više delova. :kez:

A sa druge strane umem da slušam i ljudi to znaju, zato što znaju da ih neću osuditi, da se neću čuditi i da neću širiti dalje, a da će od mene čuti realan savet. Ne zato što sam ja jako mudar, nego zato što umem na svet da gledam jednostavno.

Ako mi neko dodje sa rečima da je poželeo samo meni da kaže ili da mpe pita za savet, naravno da sam na neki način počastvovan tim poverenjem i eto razloga više da isto nikako ne ugrozim.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 godina kasnije...

Poverenje je jako komplikovana stvar. 
Mislim ozbiljna. 
Zaista je teško naći osobu kojoj možeš reći sve...mislim baš SVE!!

Takvi su jaaaaaaaako retki....

Neke stvari o meni jednostavno ne želim nikom da kažem. 

Kada jednom posumnjate u osobu u koju ste imali poverenje, pa još kada vas ona razočara a bili ste spremni da "ruku u vatru (za tu osobu) stavite" onda se povučete i odlučite da ste sami najbolja osoba od poverenja.

Dve osobe su vredne mog i ja njihovog poverenja-meni dosta! 

Međutim kako sam ja jedno jako staro drvo,  odolevam svim lošim vremenima tako sam i ovo prebolela...i ostala "svim svojim korenjem" na svom mestu. 

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kao  osoba  sam oduvek bila  prilicno  zatvorena.I  tako  sam nekako naucila da  retko  s kim  delim ono  sto   osecam.Ponekad  bi  me  sprecilo upravo  izreceno  misljenje  te  osobe  o  meni,a meni  se jednostavno  nije  dalo da  tvrdim  da  nije  tako,pa  sam  pustala da istraju  u  njemu.Ili  jednostavno nisamimala  poverenja  u  tu  osobu. :nempojma:

Ono  sto  podelim  s  drugima,obicno  je  poznato,mozda samo  detaljnije  objasnim  kako  se  osecam u  vezi  toga,inace,sto  receVeca,neke  stvari  ne  zelim nikom da  kazem.

Uglavnom  jemoja  sestra  osoba  koja  zna  vise  od  ostalih,neke  licnije  stvari,tananija  osecanja,mada  i  ona   ponekad  ume da me  iznenadi  konstatacijom da  'to  nikad  ne  bi  rekla   za  mene'..:smor:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Svako drugačije doživljava poverenje...

neko samo traži da ga saslušaš,

neko traži savet ili podršku,

neko empatiju i razumevanje,

a neko jednostavno se emotivno prazni... :beyond: 

Još uvek imam drage osobe sa kojima mogu otvoreno razgovarati o svemu

i koje će razumeti moje postupke, bez predrasuda i prekora,

koji će jednostavno biti tu za mene, kao i ja za njih...

a ono što je rečeno, ostaje među nama...

retki su takvi ljudi, i zaista ih treba čuvati :uredu: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Poveravanje upućuje da postoji neka tajna koji niko drugi ne zna, pa je ti govoriš, poveravaš nekom drugom. Hm, ne treba da postoje tajne, ne treba da postoji ništa što biste krili. Ne mislim pri tom da idete okolo i to govorite svima, već jednostavno, ništa ne krijete. Ako vas neko pita, kažete ili ne. Niste dužni ništa, ali i ne krijete.
Umeju ljudi sa ovim i da manipulišu, pa kao reći će samo tebi nešto, kao da to ima takvu vrednost za tebe, i kao da ta osoba ima nešto što niko drugi nema. 

Sve ostalo bih stavila pod savetovanje, razgovor.

Imati sagovornika sa kime ćeš podeliti, razmeniti neka svoja iskustva, razmišljanja je bogatstvo.

Izmenjeno od strane člana Klo
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 godina kasnije...

Htedoh da otvorim novu temu, pa videh da je već otvorena, i da sam je ja otvorio. :lol: Biće da nisam promenio mišljenje nakon svih ovih godina. Ono što sam hteo u ovoj verziji da pitam je da li imate osobu kojoj pričate sve, baš sve, o nekom delu svog životnog puta? Ja imam. Od kad sam je upoznao ona mi je osoba od poverenja, ali naročito u poslednje vreme. O jednom aspektu moje svakodnevice zna SVE. Moje misli, moja dela, moja osećanja. I uvek je tu da posavetuje, da pokuša da me zaštiti od mene samoga. I nije svesna koliko mi to znači. Pokušavam da uzvratim u svom ograničenom kapacitetu. :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Čitam šta sam napisala pre mnogo godina i dalje je moje mišljenje i iskustvo o poverenju isto. 

Isti ljudi su uz mene i ja uz njih. Podelili smo mnogo i lepih i manje lepih i tužnih i bolnih stvari... Treba čuvati te osobe i negovati to poverenje i graditi i dalje...

Istina, jedna draga osoba se preselila daleko, ali nas dve i dalje delimo svoje doživljaje i trudimo se da sačuvamo naš odnos :zagrljaj:

Šefe, mnogo sam srećna zbog tebe :srce:

 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...