Idi na sadržaj

Istorija Pančeva


Preporučene poruke

Hronološki prikaz (izvor - istorijski arhiv grada)

1153. Abu Abdulah Muhamed El Idrizi, arapski geograf i putopisac, pominje naselje Bansif. To je prvi pouzdani istorijski podatak o postojanju naselja, koje se nalazilo na mestu današnjeg Pančeva.

1241. Tatari ruše naseobinu na ušću Tamiša u Dunav.

1430. Beogradski kapetan Talovac pominje naseobinu pod imenom Pančal.

1453. Bertrandon de la Brokijer, burgundski plemić, pominje selo Pensej, koje je, u vreme njegovog prolaska kroz ove krajeve, bilo pod vodom.

1520. Turci ruše naseobinu i raseljavaju stanovništvo.

1552. Varoš pada pod tursku upravu.

1567. U Pančevu boravi Jovan Sigismund II Zapolja.

.

1598. Trupe vezira Mehmeda Saturdžija udružene sa Tatarima kreću od Pančeva u ratni pohod prema severu.

1605. Turčin Ibrahim Kerim, pominje Pančevo kao sandžak koji se nalazi preko od Beograda.

1626. Prema zapisu kneza Gavrila Betlema, u pančevačkom garnizonu ima vojske skoro kao i u Temišvaru.

1660. Evlija Čelebija, turski putopisac, opisuje palanku Banč-ova, koje je u to vreme bila zimovnik turske vojske i tranzitna stanica za transport ratnog plena.

1682. Kroz Pančevo prolazi temišvarski beglerbeg Kasim-paša.

1696. Austrijski grof Herberštajn sa konjanicima razara varoš, koju su Turci prethodno zapalili i napustili.

1698. Liniju Pančevo-Karansebeš drži tatarski kan Selimgiraj.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

1706. Obnovljena je tvrđava i uvećana turska posada.

1716. Austrijski grof Klaudije Florimund Mersi oslobađa Pančevo od Turaka i daje gradu ime Čomva.

1717. Austrijski princ Eugen Savojski nadzire rad na utvrđivanju Pančeva. Varoš broji 70 kuća.

1718. Pančevo postaje sedište distrikta, dobija pravo održavanja godišnjih vašara, a za pijačni dan određena je sreda. U varoši te godine već postoji solara, a ustanovljeno je i Brodarsko zvanje. U distriktu su posađeni prvi vinogradi. Benediktinac Vofgang Hajdinger ispoveda katoličko stanovništvo i počinje da vodi matične knjige.

1719. Ustanovljeno poštansko, a već postoji i brodarsko, zvanje.

1720. Srbi iz okoline Temišvara naseljavaju prostor severno od tvrđave. Minorit, pater Norbert Skribani imenovan za paroha.

1721. Podignuta je zgrada upravnika distrikta.

1722. Abraham Kepiš, Jevrejin iz Požuna, dobija dozvolu za podizanje pivare, koja iste godine počinje sa radom.

Norbert Skribani osniva hram.

1723. Nemački kolonisti južno od tvrđave osnivaju Donju varoš.

1724. Izgrađen je žitni magacin.

1726. Podignute su graničarska kuća i kontumac.

1727. Podignuta je erarska suvača (državni mlin).

1733. Otpočinje proizvodnja svile. Grad pogađa jaka vremenska nepogoda.

1736. Čanadski biskup dozvoljava da se u novoj kapeli služi misa.

1738. Kuga hara čitave jeseni i zime. Turci zauzimaju Pančevo.

1739. Austrijska carska vojska ponovo proteruje Turke iz Pančeva koji, prilikom povlačenja, spaljuju grad.

1740. Pater Volfgang Puher prvu liturgiju drži u šatoru.

1742. Podignuti su velika kasarna i magacin za hranu.

1743. Srbi podižu novu crkvu, a kuga ponovo hara.

1747. Novu katoličku crkvu osvećuje prior Hipolit Bakl.

1748. Snažno nevreme odnelo je krovove na mnogim zgradama i srušilo toranj katoličke crkve.

1750. Srbi ponovo podižu crkvu u Gornjoj varoši.

1754. Podignuta je još jedna kasarna i kapela za statuu svetog Jovana Nepomuka, a stanovništvo je oslobođeno obaveze ukonačavanja vojnika.

1756. Započinje nov talas kolonizacije Nemaca. Podignuta je kapela za statuu svetog Roka.

1757. Položen je kamen temeljac sadašnjoj rimokatoličkoj crkvi i manastirskoj zgradi.

1764. Organizuje se Banatska vojna granica, a komanda jedne regimente smešta u Pančevo. Grad dobija status komorskog trgovišta.

1765. Započinje plansko doseljavanje Rumuna, a za potrebe vojske izgrađena je fabrika za proizvodnju sukna.

1766. Formiraju se dve kompanije pri Ilirsko-graničarskoj regimenti, jedna za srpsko a druga za nemačko Pančevo, sa ukupno 827 ljudi.

1767. Varoš postaje sedište XII nemačko-banatske regimente. Nemački knez Jovan Đorđe Fišer i srpski Trifun Živković, mole dvorski savet, u ime 82 nemačke i 217 srpskih porodica, da se njihove opštine spoje, a Pančevo dobije status vojničke komune. Iste godine, najverovatnije, podignuta je i štapska zgrada.

1768. Austrijski car Josif II odseda u Pančevu.

1769. U varoši postoji stanica za otkup svilenih čaura i zavod za njihovo odmotavanje.

1773. Josif II svraća na jedan dan u varoš.

1777. Po evidenciji, sastavljenoj ove godine, u varoši ima 230 zemljoposednika, 44 trgovca, 161 zanatlija, 44 ribara… Iste godine, najverovatnije, osnovana je Srpska pravoslavna crkvena opština i parohijsko zvanje.

1781. Započinje još jedan talas kolonizacije Nemaca a istovremeno se naseljavaju i Slovaci.

1782. Uvođenjem kantonskog administrativnog sistema, Pančevo postaje sedište kantona, sa distriktima u Pančevu, Perlezu, Kovinu i Alibunaru.

1784. Izvan grada je obeleženo i osvećeno novo groblje a na obali Tamiša počinje zidanje velikog žitnog magacina.

1786. U "Mađarskom leksikonu" Jovana Matije Korabinskog, Pančevo je opisano kao jako trgovačko mesto sa skoro 1000 kuća.

1787. Izgrađen je poštanski put od Pančeva do Karansebeša.

1788. Turci ponovo osvajaju grad, pljačkaju ga, pale i potom se povlače u Beograd. Car Josif II peti put u Pančevu.

1790. Renovirani su rimokatolička crkva, minoritiski manastir i pravoslavna crkva u gornjoj varoši. Kaluđeri iz Studenice mošti Stefana Prvovenčanog sklanjaju u Preobražensku crkvu.

1791. Osnovano je katoličko groblje. U rimokatoličku crku dopremljene su iz Beča nove orgulje.

1792. Na Maloj pijaci sazidana je nova generalska kuća, a u gradu je podignuta velika kasarna.

1793. Osnovano je pravoslavno groblje. Johan Venighofer otvara prvu civilnu apoteku "Kod Crnoga orla", a trgovci osnivaju "Društvo trgovaca radi unapređenja trgovačkih interesa".

1794. Spajaju se srpska i nemačka opština, grad postaje slobodni vojni komunitet, a zanatlije dobijaju esnafske privilegije na osnovu kojih organizuju život i rad.

1795. Objavljuju se "Artikule za maistori" i "Artikule za kalfe".

1796. Srbi podižu na pijaci prvu školu od tvrdog materijala, posvećenu svetom Đorđu, a u Donjem gradu malu crkvu u spomen uspenju svete Bogorodice.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

1801. Ukida se kantonski sistem i grad ponovo potpada pod vojnu upravu.U toranj rimokatoličke crkve ugrađen je sat, a u kafani "Kod Sedam Švaba" zakupljena je jedna soba za potrebe lečenja građanstva. Joanikije Milković piše povest vojlovačkog manastira.

1802. Zabranjuje se pušenje na ulici, a kuće prvi put dobijaju brojeve prema katastarskom registru. Na tri lokacije u gradu podižu se spomenici u obliku krsta. Pančevo pogađa zemljotres.

1803. Magistrat Jevrejima dodelio prostor za groblje.

1804. Postavljen je spomenik u obliku krsta na Velikoj pijaci i osnovano Ribarsko potporno društvo.

1805. Prvi štrajk zabeležen u istoriji grada organizovale priučene svilarske radnice.

1806. Prota Andrija Arsenijević osveštao srbijanske ratne zastave i držao molepstvenije za pobedu Srba nad Turcima.

1807. Počela izgradnja crkve koja će biti posvećena Uspenju Presvete Bogorodice.

1811. Osveštana novoizgrađena Uspenska crkva sa dva tornja. Štrajkovali obućarski radnici.

1812. Osnovan Fond za izgradnju Magistrata.

1813. Postavljeni spomenici svetom Florijanu i Jovanu Nepomuku, a Streljačkoj družini odobreni statuti.

1814. Natkriveno građansko strelište.

1815. Na službu u varoš došao brigadni general Mihovil Mihaljević

1817. Car Franc II i carica Karolina posetili Pančevo. Jevtimije Slavković otvorio prvu prodavnicu knjiga u varoši.

1818. Ogroman požar iz gostionice "Kod sunca" širio se gradom i uništio 144 kuće, 200 štala i 193 šupe.

1819. Rođen Vasa Živković.

1820. Prema planu grada iz te godine, Pančevo je podeljeno na 12 četvrti i ima 1419 kuća.

1821. Podignuta vatrogasna pojata, a građani o svom trošku postavili 300 fenjera.

1822. Osnovana Bahmanova ciglana.

1824. Trgovac Spasoje Jagodić dobio plemićku titulu, a Joakim Vujić igrao u varoši tri pedstave na srpskom jeziku.

1825. Osnovan Sirotinjski fond.

1826. Sazidana zgrada Devojačke škole.

1827. Osnovana nedeljna, povtorna škola za kalfe, a proradile fabrika likera i Pajerova pilana na vetar.

1828. Ilija Milosavljević Kolarac se nastanio u Pančevu.

1829. Kultivisano 16 jutara prigradske šume koja je pretvorena u park Narodna bašta. Konstantin Danil potpisao ugovor o izradi ikonostasa u Uspenskoj crkvi.

1830. Podignuta građanska bolnica. Umesto točkova za izvlačenje vode, tri bunara na Velikoj pijaci dobila pumpe. Ćurčin i Stojanović otvrorili tekstilnu radnju "Kod zlatne ruže", a Vincenc fabriku ulja.

1831. Od kolere umro 71 građanin.

1832. Episkop budimski Stevan Stanković, nakon ukrašavanja ikonostasa, osveštao Uspensku crkvu (drugi put). Na Komarčevom ostrvu počelo da radi kupatilo.

1833. Položen kamen temeljac za Magistrat i za novu streljanu. Konstantin Danil završio oslikavanje ikonostasa u Uspenskoj crkvi. Pošta penedeljkom i petkom išla u Temišvar.

1834. Vilhelm Herman von Graf otvorio apoteku "Kod Salvatora."

1835. Trgovac Toma Sandulović zaveštao sredstva u fond iz kojeg će se podići gimnazija.

1836. Gostioničar Ignjat Barajevac zaveštao gostionicu "Kod zvezde" u fond za podizanje gimnazije. Otvorena prva tkačnica svile.

1837. Grad pogodio zemljotres.

1838. Osnovano Pančevačko srpsko crkveno pevačko društvo. Završena izgradnja Magistrata.Grad po treći put u veku pogodio zemljotres.

1839. Miloš Obrenović posetio Pančevo. Osnovan "Fenjerski fond". Rođen Svetislav Kasapinović.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

1840. Konstituisana Evangelistička crkvena opština.

1841. Konstituisana Srpska pravoslavna crkvena opština.

1842. Ilija Miloavljević Kolarac postao austrijski državljanin, a iz Beograda došao Nikola Đurković.

1844. Pančevačko pozorišno udruženje prikazalo "Kod Trubača" prve predstave. U Tamiš je uplovio prvi parobrod, a Fridrih Makart konstruisao prvi parni mlin u Banatu, koji je ove godine počeo da radi.

1845. Rođen Kamenko Jovanović, budući knjižar.

1846. Paroh Vasa Živković održao prvu službu u Uspenskoj crkvi. Proradila fabrika zejtina sa Makartovom hidrauličnom presom na parni pogon. Otvorena Čitaonica "Kasina".

1847. Rođeni Pavle Jovanović, budući knjižar, i Dragomir Krančević, budući virtuoz na violini.

1848. Pobunjeni građani izabrali novu varošku upravu, na čelu sa Vikentijem Kostićem kao gradonačelnikom, a šef policije postao Herman Graf. Uz burna politička zbivanja, u gradu se pojavila kolera. Ignac Vajfert preuzeo pivaru. Krajem godine umro general Stevan Šupljikac.

1849. Mađarske trupe, pod vođstvom generala Percela, zauzele Pančevo u maju i napustile ga u avgustu. Reorganizovana granica je bitno suzila delokrug Magistrata u narednih deset godina. Rođen Mita Topalović.

1850. Rođen Đorđe Vajfert. Otvoren parobrodski saobraćaj za Beograd i Zemun. Pančevački Nemci osnovali muški kvartet.

1851. Otvorena prva dvorazredna niža realna škola. Rođen budući zoolog Ludvig Vartolomej Graf.

1852. Car Franc Jozef I pucao na pančevačkom Strelištu.

1853. Započeli radovi na obnovi zvonika i krova na crkvi sa dva tornja.

1854. Ostvarena dnevna parobrodska veza sa Beogradom i Zemunom. Karl Vitigšlager otvorio u svojoj radnji pozajmno odeljenje, preteču javne biblioteke.

1855. Osnovana gradska kapela, sa zadatkom da o praznicima svira u Narodnoj bašti. Ignac Vajfert u pivari otvorio parno kupatilo sa 12 tuševa. Otvorena Srpska devojačka škola. Iz štampe izašla na nemačkom jeziku pisana "Istorijska skica Carsko-kraljevskog vojnog komuniteta Pančova" vojnog kapelana Luke Ilića.

1856. Ilija Milosavljević Kolarac se odselio iz Pančeva.

1857. Podignuti pristanište, kapetanija i parobrodska stanica. Popravljena Rimokatolička crkva i osvećena po drugi put, a nadograđeni toranj dobio današnji izgled.

1859. Carskim patentom izdata Uredba o zanatima, a u gradu formirano pet zanatskih zadruga i jedno trgovačko udruženje.

1860. Otvorena telegrafska stanica.

1861. Violinista Dragomir Krančević izvodi prvi koncert i to u korist sirotinje. Osveštano Evangeličko groblje.

1862. Konstituisani Nemačko muško pevačko društvo i Udruženje za potpomaganje zidarskih i drvodeljskih pomoćnika za slučaj oboljenja i nesposobnosti zarade.

1863. Niža realna škola prerasla u Višu realnu školu sa šest razreda.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

1864. Pri Višoj realnoj školi otvorena zanatska škola sa trgovačkim i zanatlijskim odeljenjem. Odobreni statuti Srpskog crkvenog pevačkog društva.

1865. Komanda Brigade se preselila iz Pančeva u Zemun.

1867. Osnovani Društvo za rasprostiranje korisnih knjiga u narodu, pozajmna biblioteka, Pančevačko pogrebno društvo i Poljoprivredno udruženje.

1868. Izašao prvi broj prvih novina "Pancsovaer Wochenblatt", koje je uređivao, izdavao i štampao Anton Zibenhar. Osnovane Pančevačka štedionica i Pučka banka.

1869. Izašao prvi broj prvih novina na srpskom jeziku "Pančevac", koje je uređivao i izdavao Jovan Pavlović, a štampao Anton Zibenhar. Osnovana Pančevačka poljodelska zadruga.

1870. Konstituisana Jevrejska crkvena opština, a iz Više realne škole izašli prvi maturanti. Objavljen prvi broj lista "Neues Pancsovaer Wochenblatt", a Jovan Pavlović i Kamenko Jovanović dobili dozvolu za osnivanje prve srpske štamparije u gradu. Ispred Minoritskog samostana podignut spomenik Presvetog Trojstva.

1871. Osnovana Građanska škola, a mađarski jezik uveden kao obavezan u svim razredima Više realke. Objavljen prvi broj zabavno-satirično-humorističkog lista "Žiža", čiji je vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio Jovan Jovanović Zmaj i prvi broj mesečnika "Domaći lekar", čiji su vlasnici i urednici bili dr Konstantin Peičić i dr Ljubomir Nenadović. Osnovani Prva Pančevačka zajednica za vađevinu i Pančevačko dobrovoljno vatrogasno društvo. Srpska pravoslavna crkvena opština formirala svoju biblioteku.

1872. Ukinuta Banatska vojna ganica, a njena teritorija pripojena Torontalskoj županiji. Pančevo u Ugarskoj dobilo status slobodnog kraljevskog grada. Raspuštena Dvanaesta nemačko-banatska vojna regimenta. Za prvog civilnog gradonačelnika izabran Nikola Pavlović. Grad od vojnih vlasti otkupio Regimentsku bolnicu na Bavaništanskom putu. Kamenko i Pavle Jovanović otvorili Knjižaru braće Jovanović, a iz štampe izašao prvi broj lista "Banater Post", čiji je vlasnik bio Karl Vitigšlager, a urednik Julius Pflug. Sazidana klanica. Svetozaru Miletiću prilikom njegovog dolaska u Pančevo priređena bakljada.

1873. Izašao prvi broj lista "Graničar", čiji je izdavač i urednik bio Toša Bekić. Osnovana Srpsko-rumunska narodna stranka. Položen kamen temeljac Preobraženske crkve.

1874. Osnovana Srpska viša devojačka škola. Rođen Jovan Erdeljanović, budući etnolog, profesor univerziteta i član Srpske akademije nauka. Mita Topalović postao privremeni horovođa Pevačkog društva. Pančevci birali Mihajla Polit-Desančića za predstavnika u ugarskom Saboru.

1875. Podignute nova vojna bolnica i Velika kasarna. Uhapšeni Jovan Pavlović i Kamenko Jovanović.

1876. Uhapšen dr Svetislav Kasapinović. Branislav Nušić došao na zanat kod Vase Ćurčina.

1877. Aleksandar Kasapinović zaveštao sredstva za izdržavanje Srpske više devojačke škole.

1878. Osveštana Preobraženska crkva, a Fridrih Rada otvorio treću apoteku u gradu "Kod zlatnoga anđela". Konstituisano Bolničko potporno udruženje pančevačke omladine.

1879. Pančevci se vratili gajenju svilenih buba.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

1880. Objavljena prva knjiga u "Narodnoj biblioteci Braće Jovanović". Rođen Milan Ćurčin, budući pesnik, publicista, istoričar i prevodilac. Osnovano Pančevačko opšte potporno bolničko društvo, a Bah i Porter otvorili tvornicu likera.

1881. Pančevo dobilo grb. Rođen Milan Predić, budući književnik i likovni kritičar, upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu od 1944. godine. Osnovani filijala Crvenog krsta i Mađarsko pevačko društvo.

1882. Objavljen prvi broj časopisa "Srpkinja", čiji je izdavač i glavni urednik bio Jovan Popović. Pošta postala državna ustanova. Osnovana Pančevačko-kovinska vodna zadruga.

1883. Osnovani Lovačko društvo, Gimnastičko društvo i Fond za pomoć povređenim vatrogascima. Evangelici i Jevreji osnovali crkvena pevačka društva.

1884. Osnovano Društvo za obrazovanje i društveni život radnika. Stefanović otvorio firmu "Gvožđar", a Milutinović i sin parnu pilanu.

1885. U sastavu pošte počelo da radi telefonsko zvanje. Osnovani Udruženje pančevačkih prijatelja muzike i Mađarska čitaonica.

1886. Pančevo postalo samostalni municipani grad sa županijskim pravima. Sazidan Svetosavski dom, a pančevački Mađari osnovali Društvo za širenje mađarskog jezika. Osnovano Srpsko pevačko društvo "Venac".

1887. Uvedena javna rasveta na gas. Osnovano Udruženje zanatlija.

1888. Osveštana sala Svetosavskog doma i svečano otvorena nova gimnazijska zgrada. Osnovano Prvo srpsko udruženje za predujam i štednju pančevačkih zemljoradnika i zanatlija. Tamiš se izlio i poplavio grad.

1889. Objavljen prvi broj lista "Vesnik", čiji je u početku izdavač i urednik bio Nikola M. Kosanić. Iskopan prvi arteski bunar i podignuta stara Svilara na Bavaništanskom putu.

1890. Objavljen prvi broj časopisa "Posestrima", čiji su izdavači bili Ivan Latinović i Ljubomir Lotić. Otvoren Dom za uboge i uređeno Gradsko strelište. Narodna bašta i strelište osvetljeni sa 12 fenjera. Mita Đ. Palić otvorio radnju "Kod zlatne ćupe".

1891. Zvanično imenovane gradske ulice i trgovi. Umro prota Vasa Živković. Ljubomir Nenadović objavio "Sanitarne prilike Pančeva". Osnovano Društvo za tociljanje.

1892. Objavljen prvi broj mesečnog lista "Hataror", koji je uređivao Đula Feuman. Vašari u gradu su đurđevski, petrovski i gospojinski. Rimokatolička crkvena opština kupila Štapsku zgradu.

1893. Objavljen prvi broj časopisa "Spomenak", čiji je izdavač i urednik bio Ivan Martilović. Osnovani Srbska čitaonica, Pančevačka komersionalna banka i štedionica i Pančevačko društvo "Lojd".

1894. Puštena u saobraćaj pruga Pančevo–Bečkerek i otvorena telefonska centrala sa 30 pretplatnika. Deo Štapske zgrade adaptiran u grand hotel "Hungaria". Osnovana Dobrotvorna zadruga Srpkinja pančevačkih. Rudolf i Eduard Hauzer otvorili livnicu i radionicu za popravku mašina.

1895. Osnovani Evangeličko žensko društvo Gustafa Adolfa i Duštvo narodne kuhinje. Podignuta dvospratna Građanska škola.

1896. Puštena u saobraćaj pruga Pančevo–Vladimirovac i podignuta zgrada železničke stanice na levoj obali Tamiša.

1897. Odobren Statut Društva pančevačkih ribara. Isidora Sekulić se zaposlila u Višoj devojačkoj školi. Ćurčin i Stojanović otvorili tkaonicu platna.

1898. Osnovana Rimokatolička ženska zadruga.

1899. Osnovano Pančevačko društvo "Sport" i izgrađena nova Svilara na levoj obali Tamiša.

1900. Puštena u rad Svilara na levoj obali Tamiša

1902. Otvorena Ratarska čitaonica i osnovano udruženje Pančevačka trgovačka omladina.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

1903. Uspostavljena direktna telefonska linija između Pančeva i Budimpešte. Osnovano Pevačko nemačko zanatlijsko društvo i čitaonica.

1905. Organizovana Pančevačka zemljoradnička i zanatlijska izložba u Narodnoj bašti. Podignuta zgrada Mađarske kraljevske državne ženske građanske škole. Rođen Milan Butozan, budući slikar. Osnovano Pančevačko gazdinsko udruženje.

1906. Osnovana Pančevačka kreditna banka i osvećena Evangelička crkva.

1909. Podignute kule na ušću Tamiša u Dunav i Sinagoga. Proradio prvi bioskop. Otvorena zgrada Gradskog kupatila. Dr Vladimir Aleksić poleteo jedrilicom koju je sam projektovao.

1910. Uroš Predić završio oslikavanje ikonostasa u Preobraženskoj crkvi.

1911. Braća Jovanović osnovali Sirotinjski dom pri Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini. Počelo da radi "Hiljadu dinara dobrotvorno društvo". Stevan Aleksić završio slikanje fresaka u Preobraženskoj crkvi.

1912. Osnovano društvo Srpski soko i Pančevačka pčelaraska zadruga. Umro Mita Topalović.

1913. Proradili bioskopi "Modern" i "Apolo".

1914. Hapšeni viđeniji Srbi. Umro Pavle Jovanović. Pučka banka osnovala biblioteku.

1915. Grad granatiran.

1916. Umro Kamenko Jovanović.

1918. Vojska Kraljevine Srbije, sa kapetanom Aračićem na čelu, ušla u Pančevo. Petar Miloradović preuzeo Bahmanovu ciglanu.

1919. Obnovljeno Sokolsko društvo. Grad i gimnaziju posetio prvo Mihajlo Pupin, pa prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević. Osnovani Prva pančevačka parna ciglana i Pančevačko trgovačko udruženje. Održan prvi izbor za mis Pančeva.

1920. Objavljen prvi broj nezavisnog nedeljnog lista "Kurir". Izbeglice iz Rusije preuredile vojnu bonicu za svoje potrebe.

1921. Grad ušao u sastav Beogradske oblasti. Osnovano Udruženje hotelijera, kafedžija i gostioničara. Miloš Crnjanski počeo da predaje u gimnaziji.

1922. Osnovana Dunavsko-tamiška vodna zadruga. Postavljen kamen temeljac za Crkvu svete Ane. Dr Nikola Milutinović izdao u okviru edicije "Naše sveske" monografiju Pančeva. Dragutin Telesko postigao jugoslovenski rekord u skoku uvis. Održana partija šaha sa živim figurama.

1923. Osveštana Crkva svete Ane. Osnovan Pančevački sportski klub. Uspostavljena noćna vazdušna linija između Pančeva i Bukurešta. Dr Borislav Jankulov osnovao muzej.

1924. Osnovana Gradska biblioteka i otvoreno kupalište Lido na Dunavu. Dr Borislav Jankulov izdao knjigu "Prilozi za istoriju Pančeva". Svečano otvoreno igralište Pančevačkog sportskog kluba.

1925. Uredba o ukidanju županija u Vojvodini suzila lokalnu samoupravu. Puštena u pogon pančevačka Elektrana. Objavljena Milekerova knjiga "Istorija grada Pančeva" u prevodu Vladimira Dakića.

1926. Uspostavljena direktna telefonska linija između Pančeva i Beograda. Osnovani Pecačko društvo "Tamiš" i obdanište Društva za siromašnu decu "Kneginja Ljubica"

1929. Objavljen prvi broj lista "Pančevački glas", čiji je vlasnik i izdavač bio dr Dragomir Vujić, a urednik Ladislav Gonda. Umro Dragomir Krančević.

1930. Osnovana Prva mehanička fabrika stakla za prozore. Ustanovljena Banatska ribarska zadruga.

1931. Teritorija Kraljevine Jugoslavije podeljena na devet banovina i posebnu administrativnu jedinicu, Upravu grada Beograda, Zemuna i Pančeva. Objavljen prvi broj lista "Naša sloga", čiji je vlasnik i izdavač bio dr Mihovil Tomandl, a urednik Dušan Savić. Počela da radi fabrika sijalica.

1932. Objavljen prvi broj lista na nemačkom jeziku "Pančevačka pošta", čiji je izdavač i vlasnik bio Simon Bartman. Puštena u rad Fabrika stakla. Osveštan kamen temeljac za spomenik Kralju Petru I. Podignut Pančevački most na Dunavu. Miladin Popović postao prvak države i Balkana u poluteškoj kategoriji u rvanju.

1933. Jedinstven jugoslovenski zakon o opštinama još više suzio lokalnu samoupravu. Objavljen prvi broj časopisa "Naše marke Jugoslavije", čiji je odgovorni urednik i štampar bio Aleksandar Teke.

1934. Osnovana Industrija nameštaja i građevinske stolarije "Antonović a. d.", koja je 1947. godine postala Industrija nameštaja "Gaj". Objavljen prvi i jedini broj časopisa "Umetnost", čiji je vlasnik i urednik bio Milan Butozan.

1935. Otvorena železnička linija između Pančeva i Beograda. U saobraćaj pušten Pančevački most. Objavljen i zaplenjen prvi broj lista "Skretnica", čiji su urednici bili Milivoje Isailović i Slavko Njagulj.

1936. Podignut drumski most na Tamišu.

1937. Otvorene Fabrika skroba i Fabrika aviona.

1938. Objavljen prvi broj lista "Naša zora", čiji je vlasnik i urednik bio Dušan Savić. Osnovana predionica, u posleratnom periodu poznata pod imenom "Trudbenik".

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

1939. Objavljen prvi broj časopisa "Ravnopravnost", koji su uređivali Dušan Slović i Stevan Zebić. Osnovano Akcionarsko društvo "Utva a. d.". Proradila fabrika betonskih proizvoda.

1940. Spojene Muška i Ženska građanska škola u Državnu mešovitu građansku školu. Objavljen prvi broj lista "Novi vesnik", čiji je vlasnik i izdavač bio dr Borislav Patić. Julius Bauer postigao jugoslovenski rekord u trčanju na 100 metara.

1941. Jedinice Vermahta ušle u Pančevo.

1942. Okupator streljao 75 rodoljuba. Narodno pozorište Dunavske banovine preseljeno u Pančevo.

1944. Grad oslobođen od okupatora. Umro dr Jovan Erdeljanović.

1945. Održana osnivačka skupština jedinstvenog sportskog kluba "Sloga".

1946. Osnovan Šumsko-industrijski kombinat.

1947. Osnovano Gradsko preduzeće za istovar i utovar plovnih i železničkih objekata i Gradsko mlinsko preduzeće. Industrijska škola pretvorena u Srednju tehničku školu, a na nekadašnjoj Građanskoj školi dozidan treći sprat. Svečano otvorena nova pozorišna sala.

1948. "Sviloprelac" preuzeo Svilaru. Osnovano Autotransportno preduzeće.

1950. Osnovana Učiteljska škola.

1951. Na Maloj pijaci podignuta spomen-česma obešenim rodoljubima. Osnovano Gradsko preduzeće za prikazivanje filmova.

1953. Osnovana Ćurčijsko-kožarska radionica Zemljoradničke zadruge, buduća "Krznara".

1955. Osnovana Fabrika obuće. Rukometni klub "Dinamo" postao prvak države, a Dušan Patić proglašen za najboljeg rukometaša na svetu.

1956. Ukinuto Pančevačko narodno pozorište. Doneta odluka o podizanju petrohemijskog kompleksa.

1957. Rukometni klub "Dinamo" i Ragbi klub "Dinamo" postali prvaci države.

1958. Podignuta upravna zgrada "Elektrovojvodine".

1960. Umro Milan Ćurčin.

1961. Podignuta zgrada Sreskog narodnog odbora, današnja Skupština opštine.

1962. Izgrađena "Azotara" i podignute osnovne škole "Stevica Jovanović" i "Branko Radičević".

1963. Građevinsko preduzeće "Partizan" promenilo ime u "Konstruktor".

1966. Umro Dušan Duda Bošković.

1967. Svilara prekinula rad. Zatvoreno Gradsko kupatilo. Završena izgradnja zgrade Opštinskog suda.

1968. Puštena u rad prva postrojenja Rafinerije nafte. Bokserski klub "Dinamo" postao prvak države.

1969. Podignuta dva ista stambena solitera u centru, sa "Trgoproduktovom" robnom kućom. Otvoreno infektivno odeljenje Gradske bolnice. Održana prva likovna kolonija "Deliblatski pesak".

1971. Gradsko preduzeće za istovar i utovar preraslo u Luku "Dunav". Ilija Jorga postao prvak države u karateu.

1972. Podignut soliter sa prostorijama Službe društvenog knjigovodstva u prizemlju. Otvoren novi hirurški blok u Opštoj bolnici.

1974. Otvoren novi internistički blok u Opštoj bolnici.

1975. Puštena u rad sadašnja autobuska stanica.

1977. Puštena u rad prva postrojenja u "Petrohemiji". Podignut aneks Privredne banke.

1978. Podignuta zgrada hotela "Tamiš".

1980. Biblioteka preseljena u novu zgradu. Otvoreni Dom JNA i Stanica milicije "Gornji grad".

1982. Otvoreni nov Vatrogasni dom i zgrada "Panprojekta".

1999. Projektili NATO avijacije razarali industrijske i vojne objekte u gradu.

2001. Pušten u saobraćaj nadvožnjak na Jabučkom putu.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

PRAISTORIJA

Starčevačka kultura na našem prostoru je živela približno između 5300 i 4500 godine p. n. e. a pretpostavlja se da se razvila kao produkt mešanja mezolitskih kultura sa područja Đerdapa i mediteranskih kultura.

Nosioci ove kulture živeli su u poluzemunicama kružno ukopanim u les, a nad zemljom je bila laka konstrukcija oblepljena blatom i pokrivena trskom i slamom.

Na osnovu keramičkog materijala, starčevačka kultura je podeljena na dve faze. Prva, i najstarija faza, razvijala se na prostoru Pančeva. Nju karakterišu veće i manje posude od pečene zemlje, čija je spoljna površina ukrašena barbotin tehnikom. Drugu grupu keramike sačinjavali su sudovi čija je površina ukrašena na taj način, što se u vlažnu površinu suda, utiskivao vrh prsta ili nokta u određenoj šemi. Kod ovih grubih sudova, gornji deo je obično uglačan do viskog sjaja. U odnosu na prethodnu vrstu keramike, daleko ređa je slikana keramika i to keramika monohromna ili bihromna.

Uporedo sa razvojem keramike, pratimo i prvu pojavu terakote. Prve minijaturne statuete, su šematizovane i stubastog oblika, sa nešto više detalja samo na glavi. Pojava ovih figura vezuje se za drugu razvojnu fazu starčevačke kulture.

Približno između 4500 i 3300 godine p. n. e. u ovom delu Banata živeli su nosioci starije i mlađe vinčanske kulture. Kuće su nadzemne, većih dimenzija i sa više odeljenja. Formiraju se i veća naselja zbijenog tipa, uglavnom na obalama reka, rukavaca i jezera. Proširuje se i usavršava upotreba keramike, kamena i kosti, a krajem perioda koristi se i bakar za izradu oruđa, oružja i nakita.

Najznačajnija nalazišta ovog perioda su na lokacijama Vatrogasnog doma, Donjovaroškoj i Gornjovaroškoj ciglani.

Posle vinčanske kulture, jugoistočni Banat, dolazi u dodir sa eneolitskim kulturama, i u periodu 3300 do 2000 godine p. n. e. smenjuje se više kulturnih grupa. Prema broju prikupljenih predmeta, vredni su pomena nalazi badenske keramike sa Gornjovaroške ciglane i istražene humke stepskih kultura u Vojlovici i Jabuci.

U bronzano doba (od 2000 do 900 godine p. n. e.) najznačajniji uticaj ima vatinska kultura, od koje je jedna značajna varijanta vezana za Pančevo-Omoljicu, koja pripada grupi tzv. “Panonske keramike”, veoma cenjene po izvanrednom kvalitetu, raznovrsnim i atraktivnim formama, dekorativnosti u kojoj dominiraju geometrijski i biljni ornamenti.

Kao nastavak vatinske kulture, na području Pančeva, razvija se belegiška grupa, od koje su poznate dve nekropole u Vojlovici i na području Rafinerije. Prvi put srećemo urne, rađene od zemlje a ukrašene kanelurama i urezanim ornamentima, koje po svojoj osnovnoj koncepciji predstavljaju ljudsku figuru.

Od 900 godine p. n. e. pa do dolaska Rimljana, početkom nove ere, smenilo se starije i mlađe gvozdeno doba. U Pančevu i okolini je živelo više kultura i stilova ovih doba, čije tragove nalazimo u gradu i bližoj okolini. Iz perioda starijeg gvozdenog doba sačuvan je jedan manji pehar izvanredne obrade i kvaliteta. Spoljna površina je uglačana do visokog sjaja, crne boje, ukrašene cik-cak linijama i plitkim kanelurama. Ovaj komad potiče sa Najeve ciglane.

Rimski tragovi u Pančevu locirani su na prostoru Vajfertove pivare, i najverovatnije pripadaju vremenu posle Trajanovih osvajanja.

Do V veka, ovo podučje, naseljavaju sarmatska plemena, kada ih pokoravaju Huni, kasnije vlast preuzimaju Gepidi. Sredinom VI veka južni Banat zauzimaju avarska i slovenska plemena sa dominacijom Avara. Tek 798 godine, slovenska plemena se oslobađaju avarske valdavine i time se istovremeno završava period seobe naroda.

Posle propasti avarskog kaganata južni Banat pada pod uticaj Franaka a kasnije, počinje dominacija Bugara koja traje sve do X veka, kada dolaze Mađari. Naj kvalitetniji proizvod tog vremena predstavlja naušnica, iz XI-XII veka, ukrašena filigranima i granulacijom.

Spisak arheoloških nalazišta na užoj teritoriji Pančeva

* "Turski šanac", naselje starijeg gvozdenog doba.

*Karaula, niz lokaliteta od ranog neolita do srednjeg veka

*Miloradovićeva ili Gornjovaroška ciglana, horizontalni niz lokaliteta od ranog neolita do srednjeg veka

*“Pančevačka tvrđava”, rimski nalazi i srednji vek

*“Vajfertova pivara”, ostaci rimske građevine

*Njegoševa ulica, nalazi iz rimskog perioda

*Gradski stadion, sarmatska nekropola

*Naselje Tesla, avarska nekropola

*"Vatrogasni dom", naselja od ranog neolita do srednjeg veka

*Najeva ili Donjovaroška ciglana, naselja od neolita do srednjeg veka

*Peskana u Vojlovici, naselje starijeg gvozdenog doba

*“Crna mačka”, avarska nekropola

*Rafinerija, dve kasnobronzanodobne nekropole, sarmatska i srednjevekovna nekropola, humka – rano bronzano doba

* Vodice, naselje vinčanske kulture

*Desna obala Nadela, starčevačko naselje i nekropola

*“Vrabin salaš”, naselje vinčanske kulture

I

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Starčevačka kultura

Tokom NATO bombardovanja 1999. godine, jedna od najčešćih meta je bila industrijska (poznata i kao "Južna") zona u Pančevu. U tom metežu, malo kome je padalo na pamet da su bombe gotovo svakodnevno padale svega nekoliko stotina metara od eponimnog nalazišta ranoneolitske kulture u Starčevu (nalazište, srećem, nije oštećeno).

Lokalitet Starčevo Grad, u neposrednoj blizini Pančeva, otkriven je još 1912. godine, kada je tokom radova na ciglani pronađen arheološki materijal, a zatim su 1928. krenula istraživanja, koja su 1931–1932. bila potpomognuta američkom arheološkom ekspedicijom, koju je predvodio i američki naučnik češkog porekla Vladimir J. Fjuks (Fewkes). Reviziona iskopavanja su obavljena 1969–1970, pod vođstvom Drage Garašanin i njujorškog City University.

924851_bojena%20keramika%20starcevacke%2

LUTANJE SA CILJEM: Nalazi, koji su postali referentni za kulture ranog i srednjeg neolita u ovom delu sveta, sastojali su se od ostataka naselja formiranog od plitkih zemunica elipsoidnog i kružnog oblika, skeletima sahranjenim unutar naselja, oruđa, glinenih predmeta – figurina, žrtvenika i slično, ali su među najbrojnijim bili nalazi keramičkih posuda fine i grube izrade. Pored bojenih keramičkih posuda tankih zidova, na kojima je islikana jednostavna ali skladna ornamentacija, ništa manje nisu zanimljive ni keramičke posude grube izrade, koje su nastale tako što je glatka površina posude radi estetskog efekta (ili iz nekih praktičnih razloga) namerno urađena da izgleda grubo. Ovaj metod, naizgled sirov, zapravo krije u sebi odraz sofisticiranosti.

924851_sudstarcevo.jpg

"Starčevačka keramika je bila lepo dekorisana i fino izrađena, kao što je i inače bio slučaj u ostalim kulturama ranog neolita Jugoistočne Evrope", napominje arheolog Boban Tripković. "Posude starčevačke kulture pokazuju i neke lokalne karakteristike dekorisanja kakve nisu, ili su veoma retko uočavane u drugim područjima. Tu spada keramika ukrašena barbotinizacijom – tako što je namerno ogrubljena, dakle na površinu posude je, ponekad bez određenog plana, nabacivana razmućena glina. Barbotin je pojava koja se u nekom manjem procentu pojavljuje i u susednim kulturama, ali je u starčevačkim naseljima bila uočljivo često zastupljena. Zanimljivo je da nisu retke pojave da su oba načina izrade posuđa bila kombinovana – posuda je u gornjem delu mogla da bude fino glačana do visokog sjaja, dok je donji deo posude bio namerno ogrubljen, čineći jedinstvenu simbiozu dve protivrečne estetske forme.

Inače, vreme starčevačke kulture je vreme pojave značajnih inovacija na centralnom Balkanu. To su pripitomljene biljke (pšenica i ječam) i životinje (goveče, svinja, ovca i koza). Prema načinu na koji su eksploatisali resurse, pripadnici starčevačke kulture su nesumnjivo bili sedelački orijentisani, ali je karakter njihovih naselja mogao biti različit. U naseljima su se mogli zadržavati više godina, decenija ili vekova, dok se s druge strane proširuje broj resursa koje su koristili, kao i teritorija sa koje su ih dobavljali. U slučajevima kada su napuštali svoja naselja, ponovo su odlazili u sredinu na koju su se mogli najlakše adaptirati, dakle obično na plodno zemljište i u blizini mesta za ispašu njihove stoke. Tu je uvek postojao neki plan – ti ljudi nisu lutali bez cilja, oni su se selili u područja o kojima su uvek posedovali neko predznanje."

Lokalitet Starčevo Grad, koji je 1990. godine proglašen za Spomenik kulture od izuzetnog značaja, nalazi se na nekadašnjoj obali Dunava, čiji je tok promenjen i danas je nekih tri kilometra istočnije. S obzirom da su pokretni nalazi smešteni u muzeje u Beogradu i Pančevu koji su pod rekonstrukcijom, a da je samo mesto istraživanja ponovo zasuto kako bi se na taj način zaštitilo, ne postoji gotovo ništa što bi ukazivalo na ovaj eponimni lokalitet (ukoliko zanemarimo grb Starčeva koji sadrži crtež fino bojadisane starčevačke keramike, i činjenicu da se jedan od centralnih prostora u ovom mestu naziva Trg neolita). Prema rečima Maje Živković, iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Pančevu, rukovoditeljke istraživanja u periodu 2003–2008, savremena merenja lociraju tragove naselje na površinu od 2,7 hektara, dok je zaštićena okolina proširena na 8,6 hektara, dužinom atara koji lokalno stanovništvo naziva Rit. "U planovima je i izrada obilaznice oko Pančeva, čija je lokacija pomerena nekih stotinak metara upravo u cilju zaštite ovog lokaliteta. Iz razloga nedostatka novca istraživanja su prekinuta, ali u jednom od stručnih radova je precizirana ideja o arheološkom parku oko kojeg bi postojala biciklistička staza, koja bi se produžavala obalom Dunava, i u čijoj bi okolini bile zasađene biljke koje su u toj oblasti rasle u vreme pre osam hiljada godina."

Hronični nedostatak novca je i razlog što se danas uglavnom oslanjamo na reinterpretaciju i reanalizu starih istraživanja. Međutim, kako naglašava Boban Tripković, sa Odeljenja za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, upravo zato što su lokaliteti starčevačke kulture, bar na teritoriji Srbije, prilično davno istraživani, postoji potreba za novim istraživanjem. "U zemljama u okruženju neki lokaliteti starčevačke kulture su istraživani na površinama od više stotina ili čak hiljada kvadratnih metara. Među tim lokalitetima su Zadubravlje i Galovo–Ciglana kod Slavonskog Broda u Hrvatskoj. Devedesetih godina, prilikom izgradnje autoputa, lokalitet Zadubravlje je istražen na površini od oko 6000 kvadratnih metara, iznoseći nove i značajne podatke korisne za razumevanje svakodnevnog života u starčevačkim naseljima. Tokom istraživanja lokaliteta Starčevo Grad u prvim decenijama dvadesetog veka, prvi put su primećene kulturne karakteristike za koje je kasnije ustanovljeno da potiču iz vremena ranog neolita i koje su kasnije nazvane starčevačka kultura. Tako je lokalitet u Starčevu postao sinonim za rani neolit na centralnom Balkanu, ali to ne treba prepoznati kao želju da se to naselje smatra centrom starčevačke kulture. U vreme nastanka i razvoja srpske arheologije to se može nazvati i fazom postavljanja temelja za istraživanje neolita na ovom području. Starčevačka kultura je vrlo složen konglomerat pojedinačnih naselja i grupa na širokom geografskom području (obuhvatajući potpuno ili delimično teritorije nekoliko savremenih država) i u vremenu od oko 700 godina (6200–5500. p.n.e.) koje su se prilagodile lokalnom okruženju."

(vreme.com - broj 1005 - 8. april 2010.)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Brojni arheološki lokaliteti u gradu i okolini ukazuju na kontinuitet naseljavanja još od praistorije. Višeslojni nalazi iz neolita, eneolita, bronzanog i gvozdenog doba (Bahmanova i Miloradovićeva ciglana): materijalni ostaci kulture Dačana: sarmatske nekropole, nalazi vila rustika iz doba rimskog provincijala, avarska pojasna garnitura: nalazi iz doba seobe naroda i slovenske materijalne kulture IX i X veka (Najeva ciglana), potvrđuju intenzivno naseljavanje ovog područja.

Prvi i naajstariji naziv za Pančevo bio je Panuka, iz vremena Arpadovića (IX vek). U geografskom delu Idrizija, iz 1153. godine, pominje se prvi put u pismenom izvoru kao trgovište pod imenom Bansif, zatim 1430. godine u povelji beogradskog kapetana M. Talovca kao Pančel. U zapisima putopisca Evlije Čelebije iz 1960. godine navodi se kao Panzova, sa opisom kasabe, tvrđave sa džamijom i javnim građevinama.

U periodu 1552. do 1716. godine Pančevo se nalazi pod turskom vlašću, u sastavu Temišvarskog sandžaka. U to vreme Pančevo je imalo obeležje naselja sa utvrđenjem orijentalnog karaktera i pretežno hrišćanskim stanovništvom. Ulaskom austro-ugarske vojske 1716. godine i Požarevačkim mirom, dve godine kasnije, Pančevo je ušlo u sastav austrougarske monarhije. Sve do 1764. godine imalo je položaj kameralnog trgovišta i nalazilo se pod vojnom i komorskom upravom.

Nekadašnje tursko naselje, rušeno i često pustošeno za vreme austro-turskih ratova, postepeno se obnavljalo i podizalo. Za vreme banatske vojne granice, Pančevo postaje vojnograničarska varoš i sedište XII nemačko-banatskog graničarskog puka. To je uslovilo širenje grada.

Stanovništvo su sačinjavali Srbi, Turci, Nemci, Rumuni, Jevreji i u manjem broju neki drugi narodi. U periodu 1720. do 1722. započelo je doseljavanje Srba iz okoline Temišvara, koji osnivaju sadašnju Gornju varoš. Istovremeno doseljavaju se u Pančevo i nemački kolonisti sa gornje Rajne koji formiraju Donju varoš. Rumuni se doseljavaju oko 1767. godine i žive u jednom i u drugom delu varoši. Spajanjem ove dve opštine u komunitet 1794. godine Pančevo dobija karakter grada, sa magistratom i gradskom upravom.

Od početka XVIII veka sagrađene su u gradu reprezentativne javne i državne (erarske) građevine: Crveni i žitni magacin (1724), Solara (1718), Kontumac (1726), Pivara (1722), Bolnica (1833), Magistrat (1833-1838), Velika i Mala kasarna, Štabska zgrada, kuća sa sunčanim satom, Graničarska kuća, Pučka banka, svetionici na Tamišu, zgrada gimnazije ...

Pančevo 1918. godine ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, što dovodi do bližeg povezivanja sa ekonomski manje razvijenom Srbijom.

Posle drugog svetskog rata u Pančevu se započinje planski i svestrani razvoj. U Pančevu, kao višenacionalnoj sredini svi narodi i narodnosti uživaju ravnopravnost i slobodno formiraju svoj kulturni identitet. Oživljavanjem industrije, šezdesetih i sedamdesetih godina grad počinje naglo da se širi i tada nastaju naselja "Utvina kolonija", "Tesla", "Misa", "Kotež", "Strelište". U bliskoj budućnosti grad će se širiti na desnu stranu reke Tamiš.

II

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

Ličnosti:

Đorđe Vajfert: Rođen je 15. juna 1850. Apsolvirao je veliku pivarsku školu u Vajenstefanu kod Minhena. Preuzeo je pivaru koju je u Beogradu sazidao njegov otac, a koju je kasnije proširio. Posedovao je nekoliko rudnika u Srbiji (rudnike bakra i mrkog uglja, kao i zlatni majdan u Sv. Ani) te je na taj način postao tvorac modernog rudarstva u Srbiji. Bio je jedan od najvećih industrijalaca u Jugoslaviji. Takođe je bio i guverner Srpske Narodne Banke. O svom trošku je u Pančevu 1922./23. sazidao srkvu Sv. Ane i portalna zgrada na rimokatoličkom groblju 1924. godine.

Josif Rajačić (1785-1861): 1842. je izabran za mitropolita karlovačkog, a 1848., na Majskoj skupštini u Sr. Karlovcima, za patrijarha srpskog. Rajačićev izbor za patrijarha je značio pobedu feudalnih elemenata. On je iskoristio svoj položaj i stanje odnosa među Srbima, i postepeno uspeo da skrene njihov pokret sa narodno oslobodilačke linije, davši mu karakter lojalnosti dinastiji. Zbog toga je snosio odgovornost što je srpski ustanak 1848. imao kontrarevolucionarnu ulogu i što je pretvoren u spasavanje bečkog dvora. Otvorio je nekoliko srpskih škola i osnovao patrijaršijsku biblioteku i štampariju.

Jovan Jovanović Zmaj (1833-1904): Bio je pesnik, urednik književnih i satirienih listova i lekar. Razvio se u samostalnog pesnika pod uticajem narodne poezije, Branka Radičevića, nemačkih romantičara i mađarskog pesnika Šandora Petefija, da bi vrlo rano postao jedan od najpopularnijih poeta srpske građanske klase. Stihovima je popularisao slobodarske ideje svoga vremena i Miletićeve narodne stranke. Aktivni društveni radnik, veliki talenat i veliki stvaralac, bio je pesnički izraz duhovnog i društvenog života srpskog naroda od 1850 do 1900. godine. Kao veliki lirski pesnik, opevao je srećne i tragične trenutke svog porodičnog života u knjigama ”Đulići” i ”Đulići uveoci”. Napisao je čitave tomove političke i satirične poezije, koja je imala ogromnog uticaja na razvitak nacionalne i građanske svesti. Osnivač je dečije poezije kod nas. Pokrenuo je i uređivao književni list ”Javor”, satirične listove ”Zmaj”, ”Žiža”, ”Starmali” i dečiji list ”Neven”. Za života su mu izdate pesme u knjizi pod naslovom ”Pevanija”. Mnogo je prevodio s mađarskog (Petefija, Aranja), nemačkog (Getea i druge), ruskog (Ljermontova, Puškina), engleskog (Tenisona), itd. Pisao je i u prozi (pesnička legenda ”Vidosava Brankovića”), a ogledao se i u drami (šaljivi komad ”Šaran”).

Jovan Pavlović (1843-1892): Publicista, urednik mnogih listova. Pripadao je najmlađem kolu liberalne omladine, imao je razumevanja i za socijalistička shvatanja koje je kod nas širio Svetozar Markovia. U Pančevu je pokrenuo liberalni list ”Pančevac” u kojem je Marković vodio borbu protiv romantičarskih shvatanja u životu i književnosti. Uređivao je i listove ”Graničar” u Zemunu, ”Novu Srbiju” u Beogradu i ”Glas Crnogoraca” na Cetinju. Kao ministar prosvete u Crnoj Gori je reorganizovao celu prosvetnu struku.

Paja Jovanović (1859-1957): Slikar, jedan od glavnih predstavnika rutiniranog akademskog realizma kod južnih Slovena. Gotovo ceo život je proveo u Beču. Još u mladosti se pročuo po slikama idealizovanih tipova i scena iz arbanaškog i crnogorskog narodnog života (Mačevanje, Boj petlova, Kićenje neveste). Izradio je tri velike kompozicije sa temama iz nacionalne istorije, koje su postale vrlo popularne zahvaljujući reprodukcijama putem oleografije (Seoba Srba, Proglašenje Dušanovog Zakonika, Takovski ustanak). Slikao je i crkvene slike, među kojima i dva velika ikonostasa u Sabornoj crkvi u Novom Sadu i u crkvi u Dolovu. Naročito je tražen i cenjen kao “laskav” portretist, najviše u Beču i Beogradu, gde je portretisao niz vladara, crkvenih dostojanstvenika i bogataša. Svoj atelje, skice i slike je zaveštao beogradskom gradskom muzeju.

Stevan Knićanin Petrović (1807-1855): Član Državnog Saveta u Srbiji za vlade kneza Aleksandra i komandant srpski dobrovoljačkih odreda u Vojvodini za vreme revolucije 1848. godine. 1849. godine je pomagao Austriji protiv Mađara.

Stevan Šupljikac (1786-1848): Prvi srpski vojvoda. 1805. je stupio u austrijsku vojsku. Od 1806. do 1814. je bio francuski oficir, ađutant maršala Marmona. Odlikovan je Legijom časti u pohodu na Rusiju 1812. Od 1814. je opet austrijski oficir, a 1842. postaje pukovnik. Na majskom saboru 1848. je izabran za srpskog vojvodu, što je potvrđeno od bečkog dvora. Umro je na dužnosti u Pančevu 1848. i sahranjen je u manastiru Krušedol.

Uroš Predić (1857-1953):Slikar, izraziti predstavnik akademskog realizma. Učio je u Beču i Minhenu. Portretisao je gotovo sve istaknutije ličnosti iz političkog i kulturnog života u Srbiji s kraja 19-og i prve polovine 20-og veka. Izrađivao je ikone (preko 1000 ikona) i ukrasio ikonostas Preobraženske (Gornje) crkve u Pančevu, istorijske kompozicije (vesela braća, bosanski begunci, Kosovka Devojka, siroče na majčinom grobu). Najbolji mali radovi su mu ”Pod dudom” i ”Marljive ručice”, i portreti Pere Dobrinovića i Marka Murata.

Vasilije Živković (1819-1891): Rodoljubivi lirski pesnik prelaznog vremena od klasicizma ka romantizmu, prethodnik Branka Radičevića. Bio je sveštenik u Pančevu, a učestvovao je i u narodnom pokretu 1848. Njegove pesme ”Rado ide Srbin u vojnike”, ”Orao klikće sa visine” (posvećena Svetozaru Miletiću) i druge su postale vrlo popularne. Komponovane su i rado pevane u doba nacionalnog romantizma. Popularne su i njegove lirske pesme ”Ti plaviš, zoro krasna” i ”Odbi se biser-grana”.

Pesnik Milan Ćurčin rođen je 1880. godine u Pančevu, gde završava i osnovnu školu. Srednju školu pohađa u Novom Sadu, a studije germanistike i slavistike u Beču, gde i doktorira 1904. godine. U periodu između svetskih ratova u Zagrebu uređuje časopis "Nova Evropa". Ratne godine provodi u Splitu, a posle Drugog svetskog rata radi u Leksikografskom zavodu FNRJ u Zagrebu, gde je i preminuo 1960. godine.

III

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

U jesen 1897. godine, u Pančevu se nastanjuje dvadesetogodišnja nastavnica Isidora Sekulić. Predavala je matematiku i prirodne nauke u Višoj devojačkoj školi sve do 1906. godine. Naredne dve i po godine često putuje po Evropi, a Pančevo definitivno napušta tek u proleće 1909. godine.

Idvorčanin Mihajlo Pupin krajem šezdesetih godina prošlog veka pohađao je višu realnu školu u Pančevu. Školovanje je nastavio u Pragu, a zatim odlazi u SAD, gde kasnije postaje veliki izumitelj svoga doba. Pupin je, osim što je bio vičan sa kalemovima, bio vešt i u baratanju rečima. Za autobiografiju, koju je napisao na engleskom jeziku, dobio je Pulicerovu nagradu 1924. godine. Knjiga pod nazivom Od pašnjaka do naučenjaka objavljena je prvi put u izdanju Matice srpske 1929. godine.

Početkom dvadesetih godina ovog veka u Pančevu je živeo i Miloš Crnjanski. U Gimnaziji je tokom školske 1921. i 1922. godine isprva držao časove gimnastike, a zatim predavao istoriju i geografiju. Stanovao je ovde, u kući gospođe Milutinović i osim što je podučavao gimnazijalce bio je centarfor i kapiten fudbalskog kluba "Banat".

IV

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...

Прву јавну грађанску апотеку „Код црног орла“ отворио је Јохан Венигхофер 1792. године у кући на углу улица Максима Горког и ЈНА. Непосредно по завршетку Другог светског рата, нова власт је, као имовину припрадника немачке етничке заједнице, конфискује од наследника Франца Бауера и, након пуних 150 година непрекидног постојања премешта у Улицу Жарка Зрењанина 70, где је и данас. Локал, у коме се до недавно налазила продавница обуће, управо се реконструише, што значи да нестаје аутентични ентеријер прве панчевачке апотеке.

Више од четрдесет година апотека „Код црног орла“ била је једина у граду. Тек 1834. године Вилхелм Херман вон Граф добија дозволу од Магистрата да у породичној кући на Великој пијаци отвори апотеку, названу „Код Салватореа“ или „Код Спаситеља“. Апотека је остала у власништву Графових, који су је давали у закуп, све до априла 1927. године, када је купује Дејан Срдановић. Након што је национализована јуна 1949. године апотека је добила нови назив – Четврта народна апотека. Постојала је у истом локалу све до септембра 1962. године, када је, приликом интеграције свих панчевачких апотека, укинута.

Године 1878. Фридрих Рада добија концесију и на почетку Старчевачког пута, у кући број 7 отвара апотеку „Код златног анђела“ коју 1910. године откупљује Јохан Штајнер. После Првог светског рата власник апотеке постаје мр Светислав Верига, који је пресељава у нови локал у суседној кући, у којем је данас продавница обуће „Планика“. Као и друге апотеке у граду и ова је национализована јуна 1949. године, и до затварања, септембра 1962. године, звала се Шеста народна апотека затвореног типа.

Године 1910. Ђула Палфи отвара апотеку у овој кући преко пута Водне заједнице у којој се данас налази продавница „Панчевка“. После Првог светског рата, продаје је мр фармације Николи Гајићу, који је 1927. године премешта у своју кућу у Улици Светозара Милетића број 11. Никола Гајић је изгубио живот у јесен 1944. године као жртва црвеног терора, а његова апотека „Код Светог Николе“ постала је Други огранак. Још увек ради на истом месту и у оригиналном ентеријеру.

Мр Ђура Лакић отвара апотеку 1919. године у Коларчевој кући на Малој пијаци, где је и данас. Апотеку је назвао „Код Црвеног крста“ да би јој крајем тридесетих година променио назив у „Код Свете Тројице“. Након национализације постала је Прва Народна апотека.

Године 1934. и апотекар мр Тришлер отвара апотеку „Код белог орла“ у Улици Војводе Путника. Две године касније његова удовица продаје мр Лази Поповићу који је премешта у локал у кући са бројем 23 у истој улици, данашњој ЈНА. Власник ове апотеке, популарно назване „Плава“, пред избијање рата је мр Стева Михаиловић. После национализације апотека се зове Пети огранак и остаће на истом месту све до 1983. године, када је затворена, а у њеном локалу отворена продавница текстилне конфекције.

Ненад Живковић
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...