Idi na sadržaj

Digitalna fotografija


Preporučene poruke

Digitalna fotografija i fotografija uopšte,

u zadnje vreme se nešto više zafrkavam sa ovom zanimacijom pa je red da otvorimo i temu gde ćemo razmeniti iskustva, znanja i sl.

Ko želi da podeli neko znanje iz oblasti fotografije, digitalne fotografije ili obrade slike izvol'te. Ko želi nešto da pita može ovde pa možda se nađe neko ko može da pomogne.

Fotografi, digitalni ili analogni dobro došli :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

E ova tema mi se jako svidja,jako volim fotografiju i jako me fotografija zanima...Imam prosecan aparat nemam profesionalini,ali toliko sam se ispraksovala sa obradom fotografija da mi za sada i ne treba,jer to radim za sebe...Najvise volim da slikam prirodu i ljude,ali krisom ljude,onako neocekivano...Sto bi rekli umetnicki....Da sve to bude u nekom skladu...A posto volim detalje onda volim i da to lepo uklopim :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Hajde za mali uvod nešto o digitalnim foto aparatima,

svi znamo šta su digitalni foto aparati. Digitalni foto aparati služe za pravljenje fotografija a veliki broj aparata ima i mogućnost snimanja videa, odnosno video slike i zvuka. Digitalni foto aparati uglavnom rade na istom principu kao i analogni, sa tom razlikom da umesto filma koji smo ranije stavljali u analogne aparata sada imamo senzore osetljive na svetlost koji beleže sliku na našem aparatu.

Svima su dobro poznate prednosti naših digitalaca u odnosu na analogne aparate - fotografiju odmah vidimo na displeju našeg digitalca, možemo napraviti neuporedivo veći broj fotografija (zavisno od kapaciteta mem kartice) nego što je slučaj sa filmom, možemo odmah brisati fotku na aparatu ako nam se ne dopada itd. No, postoji nekoliko vrsta digitalnih foto aparata.

Vrste digitalnih aparata danas bi bile:

Compact, Bridge i Digital single lens reflex (DSLR). Ovo je neka gruba podela jer ne treba zaboraviti i kamere na mobilnim telefonima, line-scan sisteme itd.

 

320px-Canon_Powershot_A540.jpg 320px-Canon_G10_IMG_2201.jpg

Copmact aparati ili point and shoot kako ih još zovu su oni aparati koje većina ljudi ima, popularni 'idioti'. Uglavnom su dizajnirani da budu manjih dimenzija i laki za nošenje, maltene staju u džep i odlični su za pravljenje snapshot fotki. Ovi aparati su uglavnom dizajnirani da budu jednostavni za upotrebu i zbog svojih malih dimenzija i ovog prvog je žrtvovan kvalitet slike i mogućnost vlasnika da bude malo više kreativan sa podešavanjima aparata. Kvalitet slike je uglavnom JPEG, imaju ugrađen blic, dislej uvek ima live view i zum objektiv koji se uglavnom ne skida sa kamere. Zum je po pravilu lošiji (kao i sve ostalo) nego kod bridge i dslr aparata. E da kada sam kod zuma, optički zum je jedini zum koji treba koristiti. Digitalni zum na ovim aparatima služi samo da upropasti kvalitet fotografije, čisto da znate. Lepa karakteristika ovih aparata je i da ne prave skoro nikakav zvuk prilikom okidanja, pa možete diskretno fotografisati u apsolutnoj tišini. Ovi aparati daju loše rezultate u uslovima slabe osvetljenosti, veći DOF (depth of field), sporije fokusiraju itd. Ako nemate ambicija da se bavite fotografijom i ako vam aparat služi za putovanja i da eventualno zabeležite neke bitne momente, ne patite da li je kvalitet slike veći ili nije, ne želite da se mnogo zezate sa podešavanjima prilikom fotografisanja, onda je ovo aparat za vas.

Bridge aparati su nešto između ovih prvih compact aparata i dslr aparata. Napravljeni su za one koji žele više od compact aparata, tj onoga što oni pružaju a nisu spremni da pređu na dslr sistem (iz raznih razloga). Ono što ih vezuje za kompakt aparate jeste objektiv koji nije izmenjiv i mali senzor. Imaju live view na displeju kao i kompakt aparati, većina ima auto fokus kao i kompaktni mada postoje i oni koji imaju manuelni fokus. Većih su dimenzija. Telo aparata je dimenzija otprilike kao kod dslr aparata uglavnom. Zum je svakako bolji nego kod compact aparata, imaju stabilizaciju slike (što je korisno kod duže ekspozicije i ako vam se trese ruka pri fotkanju), uglavnom mogu da snimaju video. Kvalitet fotografija je bolji nego kod compact aparata, ali lošiji nego kod dslr aparata. Danas se ovi aparata pojavljuju i sa mogućnostima za snimanje fotografija u RAW formatu, boljim senzorima kao na dslr aparatima itd. Ovi aparati koštaju više od običnih compact aparata ali i pružaju jneuporedivo više, ne baš kao dslr aparati ali zato su i jeftiniji od dslr aparata. Ja ih zovem, kad porastem biću dslr ali svakako da daju mnogo više od jeftinih i malih compact aparata i po mom skromnom mišljenju su samo korak ka uzimanju dslr aparata (ako izuzmemo ljude koji ih kupuju iz istih razlogao kao i što bi kupili compact aparat i ne zanima ih previše fotografija).




Ja sad odoh da klopam pa nastavak sledi malo kasnije :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

E ova tema mi se jako svidja,jako volim fotografiju i jako me fotografija zanima...Imam prosecan aparat nemam profesionalini,ali toliko sam se ispraksovala sa obradom fotografija da mi za sada i ne treba,jer to radim za sebe...Najvise volim da slikam prirodu i ljude,ali krisom ljude,onako neocekivano...Sto bi rekli umetnicki....Da sve to bude u nekom skladu...A posto volim detalje onda volim i da to lepo uklopim :)

Znaš kako kažu, u rukama Mandušića Vuka, svaka puška biće ubojita :ok: e sad, da nastavimo kolege umetnici...

Digital single lens reflex aparati, skraćeno dslr aparati su digitanli naslednici dobrih starih slr aparata. Ime su dobili po svom sistemu sa ogledalom koje reflektuje sliku do tražila kroz koje gledamo sliku. Svetlost prolazi kroz objektiv do ogledala, koje dalje reflektuje do pentaprizme i do našeg oka gde vidimo sliku. Iza ogledala se nalazi senzor, okidanjem mi ogledalo prevrćemo i svetlost sada direktno pada na senzor koji nam daje fotografiju. Zato su ovi aparati malo bučniji i ono klik-klik je ustvari rad ogledala kada fotografišemo ovim aparatima. Ovi aparati se danas takođe prave sa live view displejom, odnosno možete ih koristiti i kao point&shoot aparate. Ovi aparati imaju veći senzor od ovih prethodnih i neprikosnoveni su u uslovima slabe svetlosti. Glavna odlika ovih aparata je izmena objektva. Na telo aparata možete našrafiti različite vrste objektiva i praviti različite fotografije, postizati različite efekte i biti beskonačno kreativni. Možete koristiti zum objektive ili fiksne. Zum mogu biti od teleobjektiva sa zavidnim zumom do wide angle objektiva koji hvataju zadivljujuće široke kadrove. Postoje objektivi koji daju bolje performanse u uslovima slabe svetlosti, zatim makro objektivi itd. Na slici je prikazan sistem single lens reflex kako otprilike izgleda:

 

dslr1.jpg?1

Za one koji žele od fotografije da izvuku što je moguće više - izbor je dslr. Jedina mana je što su jako skupi. Kako aparati, tako i objektivi pa i sva moguća oprema i dodaci koji idu uz njih. Danas postoje klase DSLR aparata od onih entry level namenjenih početnicima i onima sa tankim budžetom, preko mid range do profesionalnih DSLR aparata koji koštaju i po par 'iljada evra.

 

edit:

 

U poslednje vreme su popularni među digitalnim aparatima sa izmenjivim objektivima m4/3 sistemi:

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Micro_Four_Thirds_system

 

odnosno popularni bezogledalci:

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Mirrorless_interchangeable-lens_camera

 

Ovi aparati su dosta kompaktniji u odnosu na DSLR a pružaju izuzetno visok kvalitet fotografije i videa. Dopuštaju i kačenje raznih objektiva što daje dodatnu slobodu fotografu kao i kod DSLR sistema. Odsustvo ogledala naravno znači i odsustvo optičkog tražila (viewfindera) ali se uz live view na ekranu može koristiti i električno tražilo koje se uglavnom kupuje kao dodatna oprema.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sledeće što ćemo da objasnime je - senzor. Ono što je na analognim aparatima bio film, na digitalcima je senzor. Ovaj tekst neću kucati nego ću ga jednostavno pozajmiti iz Olympusove brošure ''Najčešće postavljana pitanja o digitalnoj fotografiji'':

Senzori:

Iako digitalni fotoaparati često liče na filmske i poseduju mnoge zajedničke komponente, kao što je objektiv, blenda ili zatvarač, njihov način snimanja fotografija se suštinski razlikuje. Umesto filma koji je osetljiv na svetlost, digitalni fotoaparati koriste kombinaciju CCD senzora, procesora za obradu slike i medija za skladištenje. Ovaj senzor, koji se nalazi iza zatvarača, predstavlja srce digitalnog fotoaparata. Velika većina fotoaparata opremljna je CCD (Charge-Coupled Device) senzorom, a ponekad se koriste i CMOS (Complementary Metal Oxide Semi- conductor) senzori. U suštini, senzor je poluprovodnički element koji je osetljiv na svetlost i izrađen je od miliona silikonskih dioda. Svaka od ovih fotodioda predstavlja jednu tačku, odnosno jedan piksel na fotografiji. Kada svetlost padne na fotosenzitivnu diodu, ona generiše električno pražnjenje koje registruju elektronske komponente na fotoaparatu. Procesom konverzije analognog u digitalni signal, milioni ovakvih pražnjenja pretvaraju se u digitalne (binarne) vrednosti. Ove vrednosti, dalje, proračunava procesor za obradu slike, koji se sastoji od ASIC čipa i softvera za poboljšavanje slike (na primer, za optimizaciju gama konverzije i reprodukcije boja). Rekonstruisana digitalna slika se zatim prebacuje u memoriju fotoaparata.


216px-Ccd-sensor.jpg
CCD senzor


CCD je elektronski uređaj veličine nokta na čijoj se površini nalaze milioni fotosenzitivnih dioda, poređanihu redove i kolone; slično kao i tačke, odnosno pikseli, na monitoru računara. Svi senzori na CCD čipu reaguju na svetlost na isti
način i da nema kolor filtera kojima su prekriveni, fotoaparat bi pravio samo crno-bele slike. Da bi fotoaparat mogao da razlikuje boje, senzori se pokrivaju filterima različite boje – RGB (crvena, zelena, žuta) ili CMY (cijan, magenta, žuta). Postavljaju se i dodatni zeleni filteri koji poboljšavaju kvalitet reprodukcije boja. Pored boja, za vernu reprodukciju slike su potrebne i informacije o količini svetlosti. Za svaku od tri boje, jačina svetla se deli na 256 nivoa. Ova kombinacija od 256 x 256 x 256 daje 16.7 miliona mogućih nijansi. Svi ovi podaci se prebacuju u digitalne signale koje mogu da obrade ostale elektronske komponente na digitalnom fotoaparatu. U suštini, postoje dve vrste CCD čipova koji se koriste na digitalnim fotoaparatima. Prvi je originalno napravljen za televizijske i video kamere, a kasnije je dorađen za potrebe fotoaparata. Ovaj senzor, poznatiji pod imenom video CCD,
izuzetno je osetljiv na svetlost i poseduje RGB ili CMY kolor filtere, kao i dodatne zelene filtere. Iako ovaj CCD „hvata“ sliku u jednom koraku, obrada podataka se vrši kroz dve sekvence, i to tako što se najpre obrađuje slika iz parnih, a zatim iz neparnih redova dioda. Da bi omogućio neometano očitavanje podataka, digitalni fotoaparat koristi mehanički zatvarač da bi sprečio da do senzora dođe prevelika količina svetla. Zahvaljujući odličnim performansama, relativno jednostavnoj konstrukciji i malim troškovima proizvodnje, video CCD čipovi se nalaze u velikom broju modela digitalnih fotoaparata. Drugi tip CCD čipa, koji se naziva CCD sa progresivnim skeniranjem, ili samo „progresivni CCD“, može u jednoj sekundi da snimi veći broj kompletnih slika. Pošto se slika snima i obrađuje u jednom potezu, odnosno red po red (1, 2, 3, 4, itd.), mehanički zatvarač postaje suvišan, a vreme ekspozicije može da se kontroliše elektronskim putem, što omogućava, izuzetno veliku brzinu rada. Fotoaparati koji poseduju ovakvu vrstu čipa idealni su za snimanje pokreta ili sportskih događaja.

Progresivni CCD senzor je prekriven RGB filterima. Pošto svaki od piksela na slici odgovara jednoj od tri vrste CCD piksela, svaka od tačaka snima samo po jednu boju. Procesor za obradu slike proračunava podatke o bojama koje nedostaju i dovršava sliku. Što je bolji procesor za obradu slike, to će završni rezultat biti kvalitetniji. Još jedno poboljšanje kvaliteta slike postiže se uz pomoć relativno jednostavnog trika. Promenom proporcije piksela na CCD čipu tako da na svaki crveni ili plavi filter dolaze po dva zelena, postiže se znatno vernija i preciznija reprodukcija boja. Razlog: ne samo što je ljudsko oko osetljivije na zelenu boju, već ova boja značajno utiče na naše opažanje svetla.

Kvalitet slike ne čini samo ispravan izbor filtera za boje. Na krajnji rezultat u velikoj meri utiču kanali za prenos podataka i raspored komponenti na senzoru, odnosno fotodiodi na kojoj se generišu signali. Razlika se može videti na primeru dve vrste CCD senzora: Interline Transfer CCD, koji se koristi na većini modela digitalnih fotoaparata, i Full Frame Transfer CCD koji se nalazi u aparatima iz Olympus E-Sistema. Kao što se vidi na ilustraciji, Full Frame Transfer CCD poseduje veću površinu pokrivenu pikselima, veće fotodiode i veće kanale za prenos podataka.
To znači da će ovaj senzor „uhvatiti“ više elektrona (svetla) uz visok odnos signal/šum i bolji dinamički opseg, čime se dobija više detalja, sa većom širinom ekspozicije i manje šuma. Ili, jednostavnije: jasnije slike, bogate detaljima. Alternativu CCD čipu predstavlja CMOS senzor, koji takođe koristi fotosenzitivne diode za snimanje slike. Iako CMOS senzori imaju određene prednosti u odnosu na CCD čipove, koje se ne ogledaju samo u energije, mnogi proizvođači u svoje modele fotoaparata i dalje radije stavljaju CCD, uglavnom zbog toga što CMOS čipovi obično proizvode previše šuma, što značajno utiče na kvalitet slike. Uprkos inovativnosti i izuzetnom kvalitetu izrade, ni CCD ni CMOS senzori ne mogu da se odupru jednoj od osnovnih opasnosti – prašini. Dok trunčica peska ili prašine ne predstavlja veliki problem za filmski fotoaparat, sa digitalnim modelima je sasvim druga priča. Čak i najmanja čestica prašina može da prekrije na hiljade piksela tako da se njeno prisustvo vidi na svim fotografijama. A sa porastom rezolucije – koja donosi sve veći broj piksela na istoj površini – problem prašine postaje još ozbiljniji. Ipak, pošto većina digitalnih fotoaparata ima zatvorena kućišta, korisnici će izuzetno retko morati da brinu o prašini koja završava na senzoru. To, na žalost, nije slučaj i sa digitalnim SLR fotoaparatima sa izmenjivim objektivima. Ma koliko pažljivo menjali objektive, uvek postoji šansa da čestice prašine slete na površinu CCD senzora. Kada se ovo dogodi, fotoaparat se obično šalje u servis. Na sreću, Olympus je za svoje D-SLR fotoaparate iz E-Sistema razvio jedinstveni sistem zaštite od prašine - Supersonic Wave Filter. Kada se aktivira, ovaj sistem generiše seriju nadzvučnih vibracija koje otresaju i najmanju količinu prašine ili drugih stranih čestica sa filtera ispred senzora.

Da ne bude zabune, ovo je Olympusova brošura pa je tekst uglavnom skoncentrisan na njihove aparate. Sve oko senzora uglavnom važi i za sve ostale aparate tj proizvođače.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Rezolucija

Kada smo već kod senzora, da vidimo i šta je to rezolucija (mada verujem da svi znaju ali ajde...). Rezolucija slike, toliko x toliko pixela zavisi od veličine senzora. Veličina slike nam opet određuje ukupan broj pixela, npr 640x480 = 307,200 pixela odnosno, slika veličine 3872x2592 = 10,036,224 pixela, odnosno približno 10 megapixela.

Formati slike

Najčešći format u fotografiji je JPEG format koji imaju svi digitalci. Sledeći format koji se koristi jeste RAW odnosno nekompresovana slika koju na računar direktno prenosimo onako kako je aparat zabeležio. Svaki proizvođač aparata ima neki svoj format za raw fajlove, tako je npra kod Nikona to NEF a kod Canona CR2 ili CRW. Raw fajlove uglavnom morate propustiti kroz neki softver i sačuvati ga u nekom od standardnih formata, zavisno za kakvu se kompresiju odlučite. Zadržaću se malo na RAW. Fotografi koji imaju ovu mogućnost fotografišu u RAW iz prostog razloga što RAW mnogo više oprašta eventualne greške i daje mnogo veće mogućnosti kod obrada nego što je to kod JPEG. Tako na primer ako omašite white balance, ako slikate u raw to nije nikakav problem i možete ga naknadno menjati a da se to ni najmanje ne primeti. RAW je nekompresovan fajl i daje znatno veće mogućnosti za obradu a da kvalitet slike ne opada i ne menja se bitno što nije slučaj sa JPEG formatima. Postoje i drugi fotmati ali za fotografiju su uglavnom najbitniji ovi i eventualno TIFF format a o njima možete lepo da pročitate ovde: wikipedia - formati slika

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Digitalna fotografija - prednosti i mane

Digitalna fotografija ima svoje mane i svoje prednosti, mada za većinu današnjih korisnika prednosti prevlađuju da se ljudi uglavnom odlučuju za računar+digitalni foto aparat.

Prednosti:

1. Fotografiju vidimo odmah na displeju, bez da čekamo razvijanje slike, ako nam ne odgovara odmah je brišemo.

2. Postobrada na računaru. Prednost digitalne slike u odnosu na film je svakako obrada.

3. Memorija, na memorijsku karticu staje stotine i hiljade fotki a na film hm...

4. Digitalni aparati beleže exif metadata (ISO, Ev, datum, vreme, id aparata, program rada itd.)

Nedostaci:

1. Digitalci brže troše bateriju od analognih aparata

2. Neki filmovi daju fotografiju sa manje šuma nego ekvivalenti senzor digitalnog aparata

3. Čuvanje fotografija. Kada izradite slike ostavite ih u fioku i to je to. Digitalne morate čuvati na nekoliko medija jer su svi podložni kvaru i time stalnim gubljenjem fotki.

4. Verodostojnost digitalnih fotki nije kao ovih izrađenih sa filma. Kod ovih drugih su naknadne promene uočljive i mogu se detektovati dok kod digitalne slike je moguća fotomontaža koju ćete teško primetiti.

...itd. Za više informacija - wikipedija.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Da batalim ovo oko hardvera, možda dodam nešto još kasnije (ako nekome nešto treba uostalom neka pita) a da se malo bacimo na samu fotografiju. Sledeće tekstove pozajmljujem iz knjige “Popularni kurs fotografi je”, Živojin Jeremić.

Motivi

- Deca
- Sportski snimci
- Portret
- Pejzaž
- Silueta
- Arhitektura (građevine)

Deca
 

320px-Josefina_with_Bokeh.jpg


Deca ne znaju i ne mogu pozirati. Zato ih i ne treba siliti da to čine. Time možete postići samo negativan rezultat: dete će se raspalakati ili će imati neprirodan izraz, tako da se neće dobiti snimak kakav se želi. Neka vas ne brine što su ona stalno u pokretu i što nećete imati dovoljno vremena da komponujete svoj snimak.

Strpljenje i vreme!

Pustite decu da se igraju, da nešto rade ili se zabavljaju. Ona tada imaju uvek prirodan izraz, a temperamentno ispoljavanje utiska, tako svojstveno deci, daje bogatstvo tema za snimanje te će te dobiti dobru i sadržajnu fotografi ju. Posmatrajte mirno njihovu igru ili rad i u pogodnom momentu snimite. Snimanje dece mora se obavljati brzo da bi se uhvatio najpogodniji trenutak, pošto dete brzo gubi strpljenje i pažnja mu skreće na nove događaje i stvari u okolini.

Prilikom fotografi sanja, izaberite neku neutralnu pozadinu, kao nebo, vodu, zid i sl. ili ukoliko vaš fotoaparat ima opciju za manuelno podešavanje otvora blende, snimajte sa većim otvorom blende kako bi pozadina ostala bez detalja, odnosno bila mutna

Decu treba uvek snimati u svetlom tonu, svetlim odelima, jer svetle površine sugerišu vesela raspoloženja koja odgovaraju deci. Pošto amateri nemaju ateljea, kao profesionalni fotografi , najbolje je da decu slikaju napolju, u prirodi. Oči deteta, ako fotografi šete u sobi, treba da se priviknu na svetlost tako da malo sačekate pre fotografi sanja. Ovo posebno važi za bebe, kojima jako svetlo veoma smeta.

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sportski snimci



320px-211000_-_Swimming_200m_medley_SM9_


Dobre sportske snimke nije lako praviti. Za ovo je potrebno veliko fotografsko iskustvo, ali istovremeno i dobro poznavanje sportskih disciplina kako bismo snimili karakteristične i najinteresantnije momente u sportu. Snalažljivost i brzo odlučivanje Ne snimajte grupe sportista koji poziraju, jer su to snimci bez efekta. Samo kod snimanja pokreta možemo dobiti dobar sportski snimak, pošto je svaki sport više ili manje koncentrisanje snage u pokretu.

Sportski snimak se ne odnosi samo na snimanje sportista i sportskih događaja. Sportski mod kod digitalnih fotoaparata služi da bi objekat u pokretu koji fotografi šemo bio “oštar” odnosno jasan u odnosu na okolinu (pozadinu).

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Portret



320px-India_-_Delhi_portrait_of_a_man_-_


Postavljanje i korišćenje svetla je najvažniji elemenat kod snimanja portreta. Najbolje je ako imamo dva ili tri svetlosna izvora, bilo pri snimanju pri veštačkoj bilo pri dnevnoj svetlosti. Senke od sunca mogu se ublažiti refl ektovanim svetlom sa većeg belog ili sjajnog kartona koji se postavlja sa strane modela. Svetlost refl ektora je pogodnija jer refl ektore možemo pomicati na razne strane regulišući jačinu svetla. Ako nemamo više refl ektora tada ćemo kao sporedno svetlo uz jedan refl ektor upotrebiti veću refleksnu površinu koja je osvetljena istim refl ektorom. Pri fotografi sanju treba koristiti stativ i zaslon protiv refleksa.

Pozadina koja deluje mirno, bez raznih šara i natrpanih ukrasa, daje najbolje rezultate. Ona mora biti jednolično osvetljena, a model dovoljno ispred pozadine, ukoliko ovu čini ravna površina (zid, platno i sl.), kako bi se izbegle senke preblizu postavljenog modela. Model treba postaviti tako da njegovo držanje deluje potpuno
prirodno. To je vrlo teško postići jer neki ljudi, čim znaju da će biti fotografi sani , zauzimaju pozu koja deluje kruto i namešteno. Ovde morate upotrebiti malo snalažljivosti i strpljenja. Zabavite nekako model kako biste mu skrenuli pažnju sa snimanja, pa kada kod modela popusti napetost snimajte. Portret u većini sličajeva znači snimanje poprsja modela, ali se može snimati i deo lica ili pak cela osoba. Za snimanje poprsja dobro je model postaviti da sedi na stolici bez naslona sa rukama
koje su ležerno savijene u krilu.

O postavljanju glave treba voditi računa i naći najzgodniji položaj. Retko se dobijaju dobri portreti snimanjem lica s preda ili u profi lu. Malo okrenuta glava na jednu stranu daje lepši utisak. Isto tako treba je postaviti da se istaknu lepe i karakterne crte lica. Pored osobe, treba voditi brigu i o postavljanju fotoaparata čime se može poboljšati utisak. Tako, na primer, fotoaparat ćemo postaviti nešto niže ako želimo da smanjimo suviše dugačak nos ili nešto više kod osoba sa kratkim nosom, zatim, velike uši se mogu ublažiti pomoću senke ili ugla snimanja fotoaparata, itd. Oči su najvažniji deo portreta stoga bi trebalo da imaju prirodan pogled a pogled modela direktno u objektiv ne treba izbegavati.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Silueta



162px-Statue_of_Liberty%2C_Silhouette.jp


Potpuna silueta se može dobiti snimanjem pri veštačkoj svetlosti, koja daje maksimalno tvrdo osvetljenje. Snimanje vršiti u zamračenoj prostoriji, sobi ili noću. Na otvorena vrata razapne se belo platno a model postavi ispred njega na daljini do 60 cm. Refl ektor sa jakom sijalicom stavlja se iza platna na rastojanju do 1m u visini glave modela i svetlo upravi direktno na platno. Isključe se sva svetla u prostoriji tako da platno bude jedini izvor svetlosti. Fotoaparat se postavi na stativ na potrebno rastojanje, pa se silueta izoštri da se dobiju oštre konture lika. Razume se da model treba postaviti okrenut fotoaparatu profi lom, jer jedino profi l daje zadovoljavajuću siluetu. Sa malo više iskustva, silueta se može snimiti i van sobe, danju, “uz pomoć sunca”, sa istim efektom kao i u nekoj prostoriji ili sobi.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Arhitektura

320px-O_Partenon_de_Atenas_adj.JPG

Teškoća fotografi sanja arhitekture je u tome što su ovi objekti obično visoki te je kod njihovog snimanja položaj fotoaparata suviše nizak. Ovo dovodi do izobličavanja snimaka jer se vertikalne linije kojima je izražena građevina ističu u jednu tačku (perspektiva) tako da se dobija utisak “padanja” zgrade. Snimke napolju bi trebalo praviti po suncu. Kako ono u toku dana menja svoj položaj, moramo strpljivo čekati dok osvetli fasadu onako kako želimo. Svetlost koja pada sa strane, koso, daje najbolju vrstu osvetljenja, najbolje izražava plastičnost i sve detalje. Nije preporučljivo snimanje samo fasade. Građevinu treba prikazati kao telo, zato je treba snimati tako da se uvek vide dve njene strane, mada nije obavezno pravilo.

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kako da fotografišete munje

320px-Lightning_strike_jan_2007.jpg

U ovome treba biti izuzetno oprezan i izbegavati snimanje munja iz neposredne blizine! Autor ovog teksta i SerbianMeteo unapred se ograđuju i ne snose nikakvu odgovornost za vašu bezbednost: upozoravamo vas da se ne treba igrati sa snimanjem munja! Ali ovo je možda najinteresantnija oblast meteo fotografija. Bez obzira da li smo uhvatili samo jednu ili je noćno nebo prošarano munjama, takve fotke su uvek izuzetno atraktivne.

Za fotografisanje munja neophodno je sledeće:

1. fotoaparat sa produženom ekspozicijom

2. stativ

Najbolje je fotkati munje kada se oluja približava i kada je još u daljini. Stativ je neophodan zbog toga što aparat mora stajati potpuno mirno dok traje ekspozicija. Najbolje bi bilo da koristite aparat sa bulb ekspozicijom. Bulb ekspozicija traje dok držimo pritisnut okidač tako da može da traje taman koliko nam treba da uhvatimo jednu ili više munja. Međutim, bulb ekspoziciju ne poseduju svi aparati. Kompakti su ograničeni najčešće ekspozicijom od 15 sekundi ili 30 sekundi, Sony aparati; dok svi dSLR aparati imaju i bulb ekspoziciju.

Ekspoziciju je preporučljivo podesiti na najveću moguću vrednost (naravno, ako vaš fotoaparat nema bulb mod). Međutim, pitanje je kako podesiti otvor blende. To zavisi od udaljenosti i intenziteta munja. Ako munje koje su relativno blizu fototografišemo sa otvorom blende F2.8 – rizikujemo da nam fotka pregori, tj. da bude preeksponirana.

Bitno je imati strpljenja, pošto nije svaka oluja bogata munjama. U svakom slučaju, strpljenje se isplati kad dobijemo barem nekoliko uspešnih i atraktivnih fotki.

*Tekst preuzet sa SerbianMeteo

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kako da fotografišete dugu



159px-WhereRainbowRises.jpg


Duga je jedna od prirodnih pojava koja ima moć da vas zaustavi u pokretu kada se
odjednom pojavi u vreme kada to najmanje očekujete. Duge su prelepe - ali kako se duge fotografišu? U ovom članku pokušaćemo da damo odgovor na to pitanje.

Pronađite dugu

Ovo je najverovatnije najteži deo čitavog procesa fotografisanja duge. Njihovo
pojavljivanje zavisi od velikog broja uslova i često se pojave bez ikakve najve ili
predznaka. Međutim, budite spremni na pojavljivanje duge ako su ispunjena dva uslova - kiša i sunce koje sija. Iz tog razloga one se često pojavljuju kada se približava oluja, kao i oko vodopada, vodoskoka i sličnih vodenih tvorevina.

Pozadina

Pošto su duge providne jedan od ključnih faktora o kojima morate da vodite računa je da njihova pozadina bude takva da budu istaknute što je više moguće. U idealnoj situaciji trebaće vam pozadina koja nije prenatrpana i koja sadrži uglavnom tamnije boje (tamni oblaci, planine i slično). Iako nije uvek moguće pronaći adekvatnu pozadinu - možda ćete ustanoviti da možete da promenite ugao pod kojim snimate ili da se fokusirate samo na deo duge koji se nalazi ispred odgovarajuće pozadine.

Kompozicija

Iako su duge prelepe - ono što je okružuje u najvećoj meri utiče na to da li će vaša fotografija duge da se ističe u odnosu na druge. To znači da je veoam važno da pažljivo osmislite vašu kompoziciju kada fotografišete dugu. Posebno obratite pažnju na sledeće faktore:

• Pozicioniranje - kako pozicionirate dugu (i ostatak pejzaža) u vašem snimku je
veoma važno. Fotografska pravila kao pravilo trećine može da bude od koristi
kada razmišljate o fokalnoj tački i vođenju pogleda posmatrača u vašu fotografiju.

• Krajnje tačke duge - tačka u kojoj duga dotiče zemlju /horizont je važna tačka u
fotografiji duge. Ovo je prirodna tačka interesovanja zato vodite računa o njoj dok
kadrirate fotografiju. Možda đete želeti da zumirate na ovu tačku ili da brzo
promenite poziciju kako biste je poravnali sa nekim drugim objektom u sceni.

• Različite perspektive - brzo eksperimentišite sa različitim fokalnim dužinama
(ako imae različite objektive ili zum objektiv). Širokougaoni objektiv koji može
da uhvati čitavu dugu može da vam da predivne široke snimke - ali ne zaboravite
da zumiranje na deo duge može takođe da da spektakularne rezultate. Posebno
obratite pažnju na mesta u kojima se duga sreće sa drugim objektima - ili na
početak i kraj duge.

Prednji plan

Nemojte da razmišljate samo o pozadini fotografiej duge - uzmite u obzir i prednji plan. To može da kreira dodatne tačke interesovanja snimku i može da vodi oko prema tački fokusiranja. Takođe pazite da se u prednjem planu ne nađu neki objekti koji će nepotrebno da odvlače pažnju.

Višestruke duge

Imajte na umu da tamo gde ima jedna duge često se naalzi i druga - ili barem još jedan sloj preko prvog. Uključivanje obe duge u snimak može da da još interesantniji rezultat.

Polarizacioni filter

Ako imate polarizacioni filter eksperimentišite sa njim tako što ćete ga rotirati kako biste videli kakve efekte će imati na snimak. Ustanovićete da tako možete da dobijete različite zasićenosti boja, refleksija i nivoa kontrasta u snimku što može drastično da utiče na kvalitet fotografije i pomogne vam da se duga još više istakne.

Blenda

Biranje različitih blendi će imati manje uticaja na samu dugu a više uticaja na ukupni
snimak. Birajte mali otvor blende i dobićete fotografiju u kojoj je veći deo scene u fokusu (veća će biti dubina polja).

Stativ

Stabilizovanje fotoaparata prilikom fotografisanja pejzaža je važno, ali je posebno važno kada fotografišete duge pošto se one često pojavljuju u tamnijim uslovima (kao pred oluju) a ako koristite polarizacioni filter i mali otvor blende verovatno ćete trebati da upotrebite sporiju brzinu zatvarača. Naravno, fotografije duge nisu nešto što možete da planirate, tako da ćete možda morati da nađete neke alterantivne načine stabilizacije fotoaparata (kamen, panj, drvo, zid i tako dalje).


*Tekst iz brošure ''33 saveta za digitalne fotografe''

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

E sad da se uhvatimo jednog bitnog segmenta - kompozicije. Mada su ljudi pisali čitave knjige o ovome probaću da sve spakujem u nekoliko rečenica.

Kompozicija

Kao i u svakoj umetnosti i kod fotografije postoje neka pravila kada je kompozicija u pitanju. Pravila naravno ne morate shvatiti doslovce i striktno ih se držati ali ona su tu kao umetnička preporuka i sigurno će pomoći da vaša fotka izgleda bolje nego kada uopšte ne vodite računa o kompoziciji.

1.
Jedno od prvih pravila je da se pojednostavi fotografija odnosno da se smanji gužva na fotki. Fotka koja obiluje objektima i koja je prenatrpana nikako nije fotka koja će privući nečiju pažnju, morate imati neki glavni objekat i nešto što će biti u fokusu na slici. Dakle, fotka nikako ne bi trebala da izgleda ovako nekako:
 

320px-Messy_desk.jpg


2.
Sledeće pravilo je pravilo trećina - pomerite objekat iz centra kadra. Zamislite da je vaša fotografija podeljena linijama kao na slici ispod:
 

ruleofthirds.jpg


Crvene tečke pokazuju gde bi se objekat trebao naći na fotografiji po ovom pravilu. Ovakva kompozicija slici daje više energije, interesa i veću napetost, od jednostavnog smeštanja objekta u centar, što može delovati monumentalno, nepokretno i eventualno neinteresantno. Kod horizonta, u pravilu trećine on se smešta na gornju ili donju horizontalnu crtu. Dakle, prema pravilu trećine, za komponovanje se koriste trećine i preseci tih trećina.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

3.
Linije i oblici ispunjavaju vaše fotografije. Vodoravne linije deluju umirujuće na nekoga ko posmatra fotografiju dok vertikale deluju dinamično. Vertikalne linije potenciraju visinu, veličanstvenost objekta. Najjači efekat na posmatrača ostavlja dijagonala. Dakle, kada fotografišete neki objekat ako možete da ga smestite u dijagonalu uradite tako, primer primene dijagonale je na slici ispod:
 

photography_diagonal_lines_02.jpg


Kod upotrebe dijagonala, poželjno je da objekat ne ide od jednog ugla slike do drugog ugla slike jer slika gubi na dinamičnosti.

Linije se naravno često i kombinuju na fotografijama, horizontalne sa vertikalnim, zatim sa dijagonalama itd. Možete imati i međusobno sukobljene dijagonale, zatim i razne zakrivljene linije itd. Glavno je da na slici ne nastane zbrka od previše linija i oblika.

4.
Zlatni presek, se koristi da bi definisali odnose među veličinama. Zlatni presek zapravo nam kao i pravilo trećina sugeriše gde da smestimo objekat na slici samo malo drugačije nego što je to kod pravila trećina. Tačke u koje smeštamo objekat (one crvene tačke sa slike kod pravila trećina) su nešto bliže sredini kadra kod zlatnog preseka nego što je to kod pravila trećina. Pošto i sam jako loše stojim sa zlatnim presekom, koga više zanima tu su gugl i vikipedija (golden ratio) pa ćete naći bezbroj primera primene zlatnog preseka u fotografiji.

5.
Ispunite kadar, odnosno unesite se u objekat. Kada ceo kadar ispunite jednim objektom u principu ne možete da omašita kadar tj da napravite grešku, evo jednog zoom in primera:
 

jeanique-kats.jpeg


Jednostavno unesite se nekome u facu i eto odličnog portreta. Kako kaže Đulijano Belić: ''ne treba se bojati "odrezati" deo koji nam se ne čini atraktivnim, pa makar se radilo o delu glave, gde nam svakodnevna logika kaže da nam treba cela glava. U fotografiji je logika malo drugačija. Imamo veliku slobodnu da "odrežemo" sve što nam se ne čini dovoljno atraktivnim''.

6.
Objekat slikajte iz više uglova. Napravite što više fotografija iz različitih uglova pa odaberite koje vam deluju najbolje. jedan objekat izgleda različito iz različitih uglova...

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

...još malo o kompoziciji, za više nije loše potražiti savete Đulijana Belića tj njegovu školu fotografije.

7.
Ravnoteža fotografije - može biti simetrična i nesimetrična. Kod simetrične ravnoteže, imate više od jednog objekta na fotografiji i oba zauzimaju jednaku površinu na fotografiji, jednako su važni. Kod asimetrične ravnoteže imate jedan dominantan objekat u odnosu na drugi, jedan objekat dominira u odnosu na drugi. Fotografije sa nesimetričnom ravnotežom su svakako atraktivnije.

8.
Obratite pažnju na objekte koji mogu da upadnu ili da smetaju u kadru. Neki objekti mogu da odvlače pažnju sa glavnog objekta pa gledajte da ih izbegnete. Isto tako može da vam upadne granje ili lanterna noćne svetiljke u kadar sa strane npr. pa će izgledati kao da lebde u vazduhu i samo smetaju u kadru. 

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ok, dosta o kompoziciji. Imate na netu brdo toga, gomila knjiga a dovoljno je i ovo znati za pristojno fotkanje. Nastavljamo sa onim savetima 'kako da fotografišete' i da malo objasnimo kako da fotografišete noću. Objasnićemo prvo za korisnike compact aparata koji imaju malo skromnija podešavanja od DSLR i bridge aparata.

640px-Las_Vegas_89.jpg

Većina ovih malih aparata ima neki svoj night mod za noćno fotografisanje, ali sa njime nećete dobiti ništa blizu ovoj slici od gore. Za bolje rezultate potrebno je raditi u manual modu, koji je označen sa M. Pošto sa ovim aparatima slikamo u JPEG formatu, svaka naknadna izmena na računaru će ostaviti posledici po kvalitet fotografije pa je potrebno postići što bolji rezultat na licu mesta a naknadne korekcije da budu minimalne. Prvo, namestite white balance (WB). Ako vam WB ostane na auto, svetla će vam biti žute boje, izrazito žute od uličnih svetiljki i cela fotka će biti žuta. Nekada fotka sa omašenim WB izgleda kao da vam je neko posuo žumance po slici. Kod uličnog svetla, WB najbolje da stavite na tungsten. Ko voli žutilo na noćnim neka ostavi na auto WB, ali poželjno je ubosti dobar WB. Bitna napomena, kada radite u M modu, radićete sa dužim ekspozicijama odnosno većim vrednostima Ev. Aparat u tom slučaju treba da miruje. Svako pomeranje će dovesti do toga da fotka ostane zamagljena i da se ništa na njoj neće videti. Dakle, neophodna je stabilizacija a najbolje je da imate stalak - tripod. Ako nemate tripod, tu su klupe, zidovi, žardinjere itd. samo imaćete malo poteškoća da kadrirate ako nemate valjan oslonac. ISO, podesite na najmanju moguću vrednost. Svako povećanje ISO će dovesti do stvaranja šuma na slici, imaćete sneg po fotografiji od veličine zrna. Dakle ISO na najmanju moguću vrednost, ne na auto, ne na veće vrednosti. Na kraju treba podestiti ekspoziciju odnosno Ev. Počnite sa Ev2 i vodite računa da nemate pregorelih delova na slici. Ja sam ranije sve fotke radio sa Ev2 i tek sada vidim koliko imam sprženih delova na njima i izgubljenih detalja. Ako imate memorije (a imate sigurno), pucajte sa različitim vrednosti Ev.

Eksperimentišite sa podešavanjima, videćete već najbolji rezultat odnosno onaj koji vam odgovara, ali glavno je - stabilizacija (teško ćete iz ruke ubosti), najniži mogući ISO, odgovarajući WB (tungsten uglavnom) i ubodite Ev. To je uglavnom što se tiče kompakta.

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

E sad za DSLR, podešavanja će važiti i za prosumere tj bridge aparate. Ostaje isto kao za kompakte - stabilizacija (ovde uglavnom pomaže tripod, gorilapod, trekpod a ređe zid, klupa i ostalo). Ako vaš objektiv ima stabilizaciju (a verovatno ima) isključite je! Ugasite IS (Canon) odnosno VR (Nikon) pre okidanja. Nemojte ostavljati filter na objektivu! Samo će sprečiti svetlost da dođe do senzora i možda napraviti neželjene efekte na slici. Nabacite zonericu (senilo) na objektiv.
 

Composing_pictures_foreground_interest_l


Podešavanja se vrše u M modu. Izaberite najveći otvor blende odnosno najmanji f broj mogući. Vredonst f broja varira zavisno od objektiva, tako da pogađate neće svaki objektiv davati jednako dobre rezultate u noćnim uslovima. ISO naravno što manji mogući, na novim DSLR je šum ne toliko veći pri većim vrednostima ISO ali poželjno je da se osetljivost podesi na najmanju moguću. I na kraju - vreme ekspozicije. Krenite sa 1 sekundom pa ćete već videti da li vam trebaju duže ili kraće ekspozicije odnosno da li vam je slika tamna ili pregorela. Možda će vaš aparat imati problema da fokusira u noćnim uslovima, podesite na fokus u beskonačnost. Ako vaš aparat ima live view on itekako pomaže u ovim uslovima.

Još jedan savet, ponesite i baterijsku lampu ako imate sa sobom, možda vam zatreba jer nećete uvek slikati sa osvetljenog područja ;) Umalo da zaboravim, uvek pucajte u RAW! Sve naknadne korekcije moguće je raditi bez bitnog narušavanja kvaliteta fotke. Omašiliste WB? Ako ste slikali u RAW to je skroz nebitno, lako ćete ga popraviti. Adobe camera raw ili Adobe photoshop lightroom će odraditi posao (ili neki treći softver).

Duge ekspozicije
 

640px-Automobile_light_trails.jpg
Primer duge ekspozicije


Koliko puta ste videli ovako dobru fotku? :) Kada malo ovladate noćnim slikanjem, znaćete i ove fotke da radite bez većih problema. Sama reč kaže - duga ekspozicija (long exposure), jednostavno podesite vreme ekspozicije na npr 20~30 sekundi i eto vam ovakve fotografije. Vreme ekspozicije se podešava u zavisnosti od aparata, a na aparatima sa BULB ekspozicijom možete eksponirati koliko hoćete, odnosno koliko dugo držite okidač.

Jedna bitna napomena i za compact i DSLR&bridge korisnike:
Zaboravio sam jedan bitan segment - okidanje! Pošto aparat mora da miruje sve vreme fotografisanja pa tako i pri okidanju, najbolje je da koristite tajmer za okidanje ili daljinski odnosno žičani okidač ko ima. Nađite kako se podešava okidanje na vašem aparatu i stavite tajmer od 2 sekunde što je sasvim dovoljno da pritisnete okidač i ostavite aparat da se umiri i odradi fotku.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Blue hour - plavi sat



640px-Estocolmo_de_Noche....._%22_Blue_h
Foto: Wikipedia


Plavi sat je period dana kada nije ni potpuni sumrak a nije ni dan, a karakteriše ga plavo nebo kao na fotografiji iznad. Svetlost je mnogo kvalitetnija nego kada je potpuna tama i tada po mnogima nastaju najlepše fotografije u uslovima slabe svetlosti. Pošto još nije potpuna tama, objekat će se mnogo bolje videti na fotografiji nego kod potpunog odsustva svetlosti a nebo će imati tamno plavu boju. Plavi sat jako kratko traje, tek nakon što sunce zađe pa dok ne nastupi potpuna tama. Da bi napravili fotku u ovom periodu, svakako će vam trebati i neki izvor svetlosti - svetlost grada, od saobraćaja itd. Opširnije o ovom fenomenu ovde - http://www.bluehoursite.com/articles/learn-how-find-and-photo-blue-hour-scene

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kako da fotografišete zalaske sunca



640px-Sunset_2007-1.jpg


Zalazak sunca je nešto što se vrlo često fotografiše a ono zbog čega ga fotkamo tako često su na prvom mestu - boje. Kod izlaska i zalaska sunca nebo može biti različitih boja a upravo njih treba naglasiti na fotografijama. Da bi naglasili boje na fotografiji, često je poželjno da fotografija bude blago (nekada i malo jače) podeksponirana. Ako ste fotografisali zalazak i boje vam deluju isprano, pomerite ekspoziciju (Ev) ispod nule, na npr vrednost od -1 ili više. Tako će boje kao na fotografiji biti malo izraženije, a ako ne želite da imate tamnih delova na slici (totalno crnih delova) možete fotografisati 2 ili više istih fotki sa različitim ekspozicijama pa ih onda softverski iskombinovati u 1 fotku (photo bracketing). Ako ste u društvu, možete nekoga 'posaditi' ispred aparata pa fotografisati kako bi imali i ljudsku siluetu koja može fotku učiniti zanimljivijom itd. Za bracketing je poželjno raditi sa stativa, mada i iz ruke može da se okine nekoliko pa da se fotka kasnije sredi kropovanjem.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Upotreba blica za slikanje portreta napolju





portrait-without-flash.jpg  portrait-with-flash.jpg
Portret sa i bez blica




Prilikom fotografisanja portreta, nekada je upotreba blica od velike koristi. Ako se osoba koju fotografišete na slici slabo vidi, u senci je odnosno tamna je, onda se to može rešiti upotrebom blica. Isto tako blic može eleminisati senke sa lica kada fotografišete napolju, ukoliko osoba usled fotografisanja sa blicom bude preeksponirana (suviše svetla) najjednostavnije je da se odaljite malo i fotografišete sa veće udaljenosti.

Izvor: DSLR tips

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mutne fotke

Verujem da se svakome desi da napravi fotku, a kada je prebaci na računar ono ispadne mutna fotka. Kako izbeći mutne fotke i zbog čega dolazi do mutnih delova na slici, prvo bitno je da prilikom okidanja aparat dobro isfokusira. Sve što ostane van fokusa će biti manje oštro nego kada je u fokusu. Da bi aparat fokusirao, treba polako pritisnuti okidač a ne odjednom kako to mnogi znaju da urade. Obično postoji prvo koleno odnosno mogućnost pritiskanja okidača na pola hoda kada aparat fokusira, čim aparat isfokusira može se prisitsnuti do kraja tj okinuti fotka. Mnogi aparati imaju i zvučni signal ili svetlosni signal kada je fokus postignut. Drugo, svako pomeranje aparata može da dovede do zamagljenosti i neoštrih fotki. Kada je aparat fokusirao, treba biti što stabilniji i ne pomerati aparat do okidanja (to jeste vrlo kratko vreme ali svako pomeranje utiče na oštrinu). Neki aparati imaju ugrađenu stabilizaciju slike kojom se u dobroj meri rešava ovaj problem, a najbolja stabilizacija je uvek stativ. Isto tako, ako se objekat koji se fotografiše pomera može doći do zamućenja istog, ovo je najviše izraženo kod dužih ekspozicija. Dakle, da ne bi imali mutne fotke - pustiti aparat da fokusira, što veća stabilizacija prilikom fotografisanja i eventualno kraće ekspozicije.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Ovo će naročito korisno biti za one koji slikaju u RAW (mada verujem da većina njih i zna ovo :kez: ) ali evo jedne skale koja će pomoći prilikom korigovanja White balance-a.

colortemp.jpg

Levo je data temperatura u kelvinima, zatim tip izvora svetlosti i skroz desno color balance za unutra (indoor) i napolje (outdoor). Izvori svetlosti su odozgo na dole: plamen upaljene šibice, plamen sveće, sunce u vreme izlaska ili zalaska, volframska kućna sijalica, volframska lampa navedene jačine, kvarcna lampa, fluorescentna, zatim volframske lampe navedene jačine, sunce u podne, dnevna svetlost (sunčano), sunčana svetlost kroz oblake, oblačno (potpuno), rgb monitor, površine u senci (napolju), delimično oblačno nebo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...