Idi na sadržaj

Autorsko pravo + zakoni


Preporučene poruke

wikipedia:

Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaraoci (autori) književnih, naučnih i umetničkih dela (autorska dela), a koje im daje isključivo pravo korišćenja ili odobravanja drugima korišćenja svog dela, a uključuje i sistem zaštite tih prava. U objektivnom smislu, ono je sistem pravnih pravila i načela koje regulišu prava koje zakon daje autoru dela.

Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom delu činom samog ostvarenja dela i, za razliku od većine drugih oblika intelektualnog vlasništva, ne podleže nikakvom administrativnom ili registracionom postupku. Njime se ne štiti ideja nego delo koje je izražaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu ili kvalitet izražaja.

Autorskom pravu srodna prava odnose se na prava i obim pravne zaštite umetničkog izražaja, te zaštite organizacionih, poslovnih i finansijskih ulaganja u izvođenje, proizvodnju, distribuciju i radiodifuziju autorskih dela, a obuhvataju:

* prava umetnika izvođača na njihovim izvedbama;

* prava proizvođača fonograma na njihovim fonogramima;

* prava filmskih producenata (proizvođača videograma) na njihovim videogramima;

* prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitovanjima;

* prava izdavača na njihovim izdanjima;

* prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama podataka.

Područje srodnih prava ubrzano se razvilo u proteklih 50 godina. Srodna prava razvila su se uz autorsko pravo i najčešće su vezana uz omogućavanje saopštavanje autorskog dela javnosti.

Autorsko pravo i srodna prava ključni su za ljudsko stvaralaštvo, jer pružaju autorima podsticaj u obliku priznanja i novčanih naknada, a s druge strane pružaju im određenu sigurnost da se njihova dela mogu da distribuiraju bez straha od neovlašćenog kopiranja ili piraterije, a ukoliko do toga dođe, osigurana im je određena zaštita autorskog prava.

Autorsko pravo karakteristično je za evropski pravni krug (prvenstveno se razvilo u francuskom pravu). U anglosaksonskom pravu koristi se pojam kopirajt. Temeljna razlika između autorskog prava i kopirajt je ta, što je prvo bazirano na ideji sopstvenog prava autora kod kojeg postoji veza između autora i njegove tvorevine, dok se kopirajt ograničava striktno na delo kao takvo.

250px-Copyright.svg.png

Simbol kopirajta "©" koristi se kako bi se ukazalo da je neko delo zaštićeno autorskim pravom

Pravni izvori

Kao deo međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava, sastavnice pravnog područja intelektualnog vlasništva, imaju naglašeno međunarodnopravno obeležje. Međutim, kao deo unutrašnjeg prava, svaka država donosi i sopstvene, unutrašnje propise koje uređuju ovo područje.

Međunarodne konvencije i ugovori

* Bernska konvencija o zaštiti književnih i umetničkih djela (Bernska konvencija)

* Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu (Univerzalna konvencija-Ženeva)

* Univerzalna konvencija o autorskom pravu revidirana u Parizu (Univerzalna konvencija-Pariz)

* Konvencija o osnivanju Svetske organizacije za intelektuelno vlasništvo (Konvencija o osnivanju VIPO)

* Međunarodna konvencija za zaštitu umetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija)

* Konvencija o distribuciji signala za prenos programa preko satelita (Satelitska konvencija)

* Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od nedozvoljenog kopiranja njihovih fonograma (Fonogramska konvencija)

* Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine Svetske trgovinske organizacije (Sporazum TRIPS )

* Ugovor o autorskom pravu Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (VIPO Ugovor o autorskom pravu)

* Ugovor o izveđenju i fonogramima Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (VIPO Ugovor o izvedbama i fonogramima)

Direktive Evropskog parlamenta i Veća EU

* Direktiva Saveta 91/250/EEC od 14. maja 1991. o zakonskoj zaštiti računarskih programa

* Direktiva Saveta 92/100/EEC od 19. novembra 1992. koja se odnosi na pravo iznajmljivanja i pravo pozajmljivanja te na određena prava srodna autorskom pravu u području intelektualne svojine

* Direktiva Saveta 93/83/EEC od 27. septembra 1993. o koordinaciji nekih pravila koja se odnose na autorsko pravo i srodna prava primenljivih na satelitsku radiodifuziju i kabelsku

* Direktiva Saveta 93/98/EEC od 29. oktobra 1993. kojom se harmonizuje rok zaštite autorskog prava i nekih srodnih prava

* Direktiva 96/9/EC Evropskog Parlamenta i Saveta od 11. marta 1996. o zakonskoj zaštiti baza podataka

* Direktiva 2001/29/EC Evropskog Parlamenta i Veća od 22. maja 2001. o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informatičkom društvu

* Direktiva 2001/84/EC Evropskog Parlamenta i Veća od 27. septembra 2001. o pravu sleđenja u korist autora izvornika umetničkog dela

Autorsko delo

Autorsko delo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, naučnog i umetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrednost ili namenu. Prema tome, bitne karakteristike, da bi se neko delo smatralo autorskim, su:

* originalnost intelektualnog (kreativnog) ostvarenja, odnosno ostvarenja ljudskog duhovnog stvaralaštva - originalnost (izvornost) u smislu autorskog prava ne zahteva apsolutnu novost, već se traži tzv. subjektivna originalnost (izvornost), odnosno novost u subjektivnom smislu. Delo se smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaša drugo njemu poznato delo

* književno, naučno ili umetničko područje dela - navedena sintagma ima u autorskom pravu značajno šire značenje, nego što u teoriji književnosti znače književna dela, a u istoriji umetnosti umetnička dela.

Zaštitu autorskog prava uživaju izražaji, što podrazumeva vidljivu formu određene ideje koja se postiže pomoću različitih sredstava izražavanja, kao što su npr. pisana ili izgovorena reč, pokret tela, zvuk, kao različiti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni oblik.

Autorska dela jesu naročito:

* jezična dela (pisana dela, govorna dela, računarski programi) - npr. romani, pesme, priručnici, novine;

* muzička dela, s rečima ili bez reči;

* dramska i dramsko-muzička dela;

* koreografska i pantomimska dela;

* dela likovne umetnosti (s područja slikarstva, vajarstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala dela likovnih umetnosti;

* dela arhitekture

* dela primenjenih umetnosti i industrijskog dizajna;

* fotografska dela i dela proizvedena postupkom sličnim fotografskom;

* audiovizuelna dela (kinematografska dela i dela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju) - u pravilu filmovi;

* kartografska dela;

* prikazi naučne ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice, tabele i dr.

Prevodi, prilagodbe, muzičke obrade i druge prerade autorskog dela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićeni su kao samostalna autorska dela. Prevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su osim ako su učinjeni radi službenog informisanja javnosti i kao takvi objavljeni.

Zbirke samostalnih autorskih dela, podataka ili druge građe kao što su enciklopedije, zbornici, antologije, elektronske baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čine sopstvene intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene su kao takve.

Narodne književne i umetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog prava, ali se za njihovo saop*štavanje javnosti plaća naknada kao za saopštavanje javnosti zaštićenih autorskih dela.

Izmenjeno od strane člana Goga
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
Napisano (izmenjeno)

Nosioci autorskog prava i srodnih prava

Nosilac autorskog prava je fizička osoba - autor - koja je stvorila originalnu intelektualnu tvorevinu (autorsko delo), koja ima individualni karakter i koja je na neki način izražena. Autoru pripada autorsko pravo na njegovom delu činom stvaranja dela bez ispunjavanja bilo kakvih formalnosti, kao što su registracija ili depozit dela.

Autorom se smatra ličnost čije je ime, pseudonim ili znak na uobičajen način označen na primercima dela dok se ne dokaže suprotno. Ako je više autora učestvovalo u izradi dela radi se o koautorskom delu. Ako je tako ostvareno delo nedeljiva celina, koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom delu. Ako dva ili više autora sastave svoja dela radi njihovog zajedničkog korišćenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svom autorskom delu.

Nosilac drugih srodnih prava može biti svaka fizička i pravna osoba, osim prava umetnika izvođača koje, po svojoj naravi, pripada fizičkoj osobi koja izvede delo iz književnog ili umetničkog područja ili izražaje folklora.

Sadržaj autorskog prava

Autorsko pravo se sastoji od:

* moralna prava autora - štite lične i duhovne veze autora s njegovim delom,

* imovinska prava autora - štite imovinske interese autora u pogledu korišćenja njegovih dela,

* druga prava autora - štite ostale interese autora u pogledu njegovog dela.

Autorsko pravo ne štiti ideje, naučna otkrića, postupke, metode rada i matematičke koncepte, službene tekstove iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (npr. pravne propise, upravne akte, sudske presude), kao ni njihove zbirke koje su objavljene radi službenog informisanja javnosti (službena glasila, dnevne novosti i druge vesti koje imaju karakter obične medijske informacije.

Moralna prava

Moralna prava autora obuhvataju:

* Pravo prvog objavljivanja – autor ima pravo da odluči kada i kako će njegovo delo da postane pristupačno javnosti,

* Pravo na priznanje autorstva – autor ima pravo da bude priznat i označen kao autor dela (pravo paterniteta), i svaka ličnost koja javno koristi autorsko delo je dužna da na odgovarajući način naznači autora dela (na primer na grafičkom izdanju dela, na programu koncertne izvedbe dela i sl.), osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi da bude naveden.

* Pravo na poštovanje autorskog dela i čast ili ugled autora – autor ima pravo da se usprotivi svakom deformisanju, sakaćenju ili drugoj izmeni svojeg dela (pravo integriteta) i svakom korišćenju dela koji ugrožava njegovu čast ili ugled (pravo na reputaciju),

* Pravo pokajanja – autor ima pravo da opozove pravo korišćenja dela i da spreči njegovo daljnje korišćenje uz nadoknadu štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korišćenje škodilo njegovoj časti ili ugledu. Time se uvažava činjenica da je autorsko delo odraz autorove ličnosti, iz čega sledi da se autoru daje pravna mogućnost da na specifičan način utiče na buduće korišćenje svojeg već objavljenog ili izdatog dela. Pravo pokajanja traje za života autora i on ga se ne može odreći.

Imovinska prava

Imovinska prava su isključiva prava autora, jer autor može da odobri ili zabrani korišćenje svog dela na bilo koji način. Time se potvrđuje apsolutnost (delovanje prema svima) autorskih imovinskih prava koja naročito obuhvataju pravo reprodukcije, pravo distribucije (stavljanja u saobraćaj), pravo saopštavanja javnosti te pravo prerade. Ona obuhvataju svaki oblik iskorištavanja autorskog dela kod kojeg dolazi do izražaja potreba za zaštitom imovinskih interesa autora. Imovinska prava autora prava manifestuju se naročito kao:

* pravo reprodukcije (pravo umnožavanja) – pravo izrade autorskog dela u jednom ili više primeraka, u celosti ili u delovima, neposredno ili posredno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku.

* pravo distribucije (pravo stavljanja u saobraćaj) i iznajmljivanje - pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u saobraćaj izvornika ili primeraka autorskog dela prodajom ili na koji drugi način. Iznajmljivanje označava davanje na korišćenje izvornika ili primeraka dela u ograničenom periodu, radi ostvarivanja neposredne ili posredne imovinske ili komercijalne koristi.

* pravo saopštavanja autorskog dela javnosti obuhvata:

o pravo javnog izvođenja (npr. izvođenje u živo na priredbi ili koncertu, recitovanjem ili sviranjem i pevanjem),

o pravo javnog prikazivanja scenskih dela (npr. scenska izvedba dramskog dela u pozorištu),

o pravo javnog prenošenja (npr. kada se muzičko delo koje se javno izvodi uživo u koncertnoj dvorani, istovremeno saopštava javnosti izvan prostora te dvorane pomoću zvučnika ili na ekranu),

o pravo javnog saopštavanja fiksiranog dela (npr. puštanje muzike s CD-a putem muzičkih linija i CD plejera),

o pravo javnog prikazivanja,

o pravo radiodifuzijskog emitovanja,

o pravo radiodifuzijskog reemitovanja (slučaj kada se delo koje je primarno emitovala jedna organizacija za radiodifuziju istovremeno u celosti i u neizmijenjenom obliku reemituje putem kablovske mreže ili od strane druge organizacije za radiodifuziju),

o pravo javnog saopštavanja radiodifuzijskog emitovanja (slučajevi javnog saopštavanja kao što su oni kada se u ugostiteljskom objektu javno pušta muzika s radija ili televizije bez naplate ulaznica),

o pravo stavljanja na raspolaganje javnosti (pravo saopštavanja javnosti putem Interneta ili druge slične globalne digitalne mreže).

* pravo prerade - isključivo je pravo na prevođenje, prilagođavanje, muzičku obradu ili koju drugu prepravku autorskog dela.

Druga prava

Tzv. „druga prava autora“ su prava koja nose obeležja i imovinskih i moralnih prava, a ne mogu da se svrstaju ni u jednu od navedenih kategorija. Ona obuhvataju prava na naknadu, pravo sleđenja (pravo autora na odgovarajući udio od prodajne cene, ostvarene svakom preprodajom originala njegova likovnog dela koja usledi nakon prvog otuđenja dela od strane autora) i ostala druga prava autora (pravo pristupa delu, pravo zabrane javnog izlaganja dela i sl).

Ograničenja autorskog prava

Objavljenim autorskim delom može da se koristi bez autorovog odobrenja ili bez autorovog odobrenja i bez plaćanja naknade, samo u slučajevima kada to zakon izričito dopušta:

1. privremene radnje reprodukcije autorskog dela

2. reprodukcija autorskog dela - fizička osoba može reprodukovati autorsko delo na bilo koju podlogu ako to čini za privatno korišćenje, kao i reprodukovati autorsko delo u obliku fotokopije i za drugo sopstveno korišćenje, koje nema direktno ili posredno komercijalnu svrhu i nije namenjeno ili pristupačno javnosti. Nije dopuštena reprodukcija cele knjige osim ako su primerci te knjige rasprodani najmanje dve godine, notnih zapisa, elektroničkih baza podataka, kartografskih dela kao ni izgradnja arhitektonskog objekta.

3. efemerne snimke - organizacija za radiodifuziju koja ima odobrenje za emitovanje autorskog dela može da snimi to delo sopstvenim sredstvima na nosač zvuka, slike ili teksta za potrebe sopstvenog emitovanja

4. javne arhive, javne biblioteke, obrazovne i naučne ustanove, ustanove za predškolski odgoj i socijalne (karitativne) ustanove, a koje svoje usluge ne naplaćuju, mogu iz vlastitog primerka reprodukovati autorsko delo na bilo koju podlogu u najviše jednom primerku

5. korišćenje autorskog dela u nastavi ili naučnom istraživanju, sudskim i upravnim odlukama, u svrhu informisanja javnosti

6. citati - dopušteno je doslovno navođenje ulomaka autorskog dela koje je na zakonit način postalo pristupačno javnosti, radi naučnog istraživanja, nastave, kritike, polemike, recenzije, osvrta, u meri opravdanoj svrhom koja se želi da se postigne i u skladu s dobrim običajima, time da se mora naznačiti izvor i ime autora

7. dopušteno je reprodukovanje autorskih dela koja su trajno smeštena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mestima pristupačnim javnosti te distribuisanje i priopštavanje javnosti takvih reprodukcija.

8. dopuštena je prerada autorskog dela u parodiju u meri koja je potrebna za njen smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje dela koje se prerađuje i njegovog autora. Napomena: srpski zakon ne poznaje tu mogućnost, za razliku od hrvatskog ili zakona EU.

Vremensko ograničenje autorskog prava

Autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko delo zakonito objavljeno.

Autorsko pravo na anonimnom autorskom delu te objavljeno pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog dela.

Prestankom autorskog prava, autorsko delo postaje javno dobro, te može slobodno da se koristi uz obavezu priznanja autorstva, poštovanja autorskog dela te časti ili ugleda autora.

http://sr.wikipedia.org/wiki/Autorsko_pravo

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9A%D0%B0%D1%82%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B0:%D0%90%D1%83%D1%82%D0%BE%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BE

Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije:

http://www.pks.rs/portals/0/privredasrbije/preduzetnici/autorsko%20pravo_zakon.pdf

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

Autorsko delo i autorsko pravo

Autorsko delo je prema Čl. 2 Zakona o autorskom i srodnim pravima (”Sl. list SCG br. 61/04), orginalna tvorevina ljudskog duha, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu ili drugu vrednost, njegovu namenu, veličinu i način ispoljavanja, kao i dopuštenost javnog saopštavanja njegove sadržine

Povreda prava

Šta se dešava kada neko iskoristi autorsko delo bez saglasnosti autora? Autor u tom slučaju, pored nagodbe u vansudskom postupku, ima i mogućnost sudske zaštite. Ako ugovor nije ispoštovan, može tražiti nadoknadu uz pripadajuću kamatu zbog povreda autorskog prava. Ako delo nije potpisano imenom autora, već tuđim imenom, pored moralnog autorskog prava na naznačavanje imena, povređeno je i ”pravo ličnosti na autentičnost (integritet)”. Onog momenta kada je titularu neko autorsko pravo povređeno, može da se obratiti tužbom sudu. Tu postoji više vrste zahteva. Pre svega, da bi utvrdio da li je nečije autorsko pravo povređeno, sud mora da utvrdi da li je neko autor tog dela i da li je u pitanju originalna duhovna tvorevina. Tužbenim zahtevom može se tražiti i prestanak i zabrana ponavljanja povrede autorskog prava, kao i uništenje i preinačenje predmeta, alata i opreme kojima je izvršena povreda, da bi se zaštitili u budućnosti od potrebe da se ponovo obraćamo sudu zbog iste povrede. Zatim, može se tražiti nadoknada materijalne štete, ako je već nastala, ili ako je izgubljena određena dobit, ili su mogućnosti autora za ostvarenje profita smanjene.

Nematerijalna šteta

Kod zahteva za naknadu tzv. nematerijalne štete autor mora da dokaže pred sudom da je pretrpeo intenzivan i dugotrajan bol, jer to je jedini pravno priznati oblik nastanka nematerijalne štete. Naknada kod povrede prava ličnosti i povrede autorskog prava može biti nenovčana, ali i novčana. Teško je pretpostaviti da će neko zbog povrede autorskog prava doživeti strah, ali dugotrajan duševni bol može doživeti ako na njegovom autorskom delu neko drugi ostvaruje određenu slavu, profit ili ukoliko mu se ne priznaje pravo paterniteta na tom delu. Tada će autor pred sudom morati da objasni svoje emocije nastale u trenutku kada je saznao da mu je pravo povređeno, da ponovi kako su se te emocije smenjivale i ispriča kako su se one reperkutovale u dužem periodu, da bi sud po svojoj slobodnoj oceni mogao da proceni visinu štete za koju smatra da predstavlja određenu satisfakciju za nosioca prava. To nije ona naknada štete koju utvrđuje veštak i koja dovodi do restitucije, već je to takozvana satisfakcija za nosioca povređenog prava, kojom se može popraviti njegovo narušeno psihičko stanje.

Potvrda autorstva

Vrsta naknade nematerijalne štete je i naknada u nenovčanom obliku (objavljivanje ispravke, opoziva, presude u sredstvima javnog informisanja), koja se ostvaruje objavljivanjem informacije da je autor u pravu, tj. da mu je pravo bilo povređeno i da je preko suda ostvario svoju zaštitu. Isto tako, autor ima pravo na obezbeđenje dokaza. Sud može, na primer, izaći na lice mesta ili poslati veštaka da pregleda aparate kojima je vršeno umnožavanje fotografija i zabraniti dalje umonožavanje. To će učiniti ukoliko autor svoje pravo pred sudom učini verovatnim. A kako će se nečije pravo učiniti verovatnim? Tako što će se sudu doneti potvrda da je delo deponovano u Zavodu za intelektualnu svojinu, ili nekoj drugoj ustanovi za zaštitu intelektualne svojine. Ako autor ne želi da deponuje delo, može da dostavi sudu fotokopiju publikacije, kataloga i sl., gde je njegova fotografija objavljena i označena njegovim imenom. Zatim, mogu se predložiti svedoci koji su prisustvovali stvaranju tog dela. U celoj ovoj proceduri vrlo je bitno da se vodi računa o pravu na nečiju privatnost, u kome je sadržano pravo na lik. Ono se najčešće povređuje tako što se jednom dobijena saglasnost za objavljivanje zapisa lika zloupotrebljava u drugim, za to neprimerenim situacijama. Takođe, ne smeju se objavljivati fotografije povređenih, nastradalih, onesvešćenih, poginulih... bez ”poveza” preko očiju, odnosno disperzije, odnosno bez saglasnosti te osobe ili članova njegove porodice. Prema Zakonu o informisanju, svaki autor informacije (fotografija se smatra informacijom) može biti tužen za slučaj povrede prava privatnosti, pored izdavača medija, glavnog urednika ili urednika fotografije. Za autore fotografije je važno da imaju u vidu, pored Zakona o autorskom i srodnim pravima, i odredbe članova od 43 do 46 ZJI RS, gde su navedena sva ograničenja prava na privatnost, i od 79 do 82 Zakona o javnom informisanju RS (”Sl. list RS”, br.43/03), koji govore o naknadi štete...

Priredio: Imre Szabó na osnovu izlaganja, održanog članovima sekcije foto-grafa ULUPUDS-a, mr Dragice Popesku, sudije Okružnog suda u Beogradu, koji je nadležan za postupanje u sporovima autorskopravne zaštite

izvor - refoto

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Ovo nije vezano za autorsko pravo ali se tiče zakonske regulative kada je u pitanju fotografisanje na javnim mestima:

Zakonske okolnosti fotografisanja i objavljivanja fotografija u SCG

Nebojša Janković, 28/01/2006

Zakon koji je sada na snazi, i pored strogih zaprećenih kazni, daje fotografima mnogo više slobode u radu od prethodnog. Evo kratkog objašnjenja šta se po zakonu sme činiti sa opremom za snimanje u SCG, da li je fotografija validan dokaz na sudu i drugih važnih pitanja.

Pravo na fotografisanje i objavljivanje fotografija privatnih i javnih ličnosti u Srbiji regulisano je Krivičnim i Zakonom o javnom informisanju iz 2003. godine. Po ovom zakonu, za objavljivanje fotografije neophodna je dozvola osobe koja se fotografiše, jer je u protivnom predviđena krivična odgovornost, čak i zatvorska kazna. Ipak, zakonodavac je predvideo i mnoge izuzetke u kojima fotoreporter nije obavezan da traži dozvolu onoga koga fotografiše.

Krivični zakon Republike Srbije o neovlašćenom fotografisanju (član 71.) kaže: "Ko neovlašćeno učini fotografski, filmski ili drugi snimak nekog lica ili bez njegovog pristanka, a pri tome osetno zadre u njegov lični život, ili ko takav snimak preda ili pokazuje trećem licu ili mu na drugi način omogući da se sa njim upozna, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Ako ovo delo učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina. Gonjenje za delo iz ovog člana preduzima se po privatnoj tužbi".

Svako ko neovlašćeno objavi tuđi spis, portret, fotografiju, film ili fonogram ličnog karaktera, kako dalje kaže isti Krivični zakon, "bez pristanka lica koje je spis sastavilo ili na koga se spis odnosi, odnosno bez pristanka lica koje je prikazano na portretu, fotografiji ili filmu ili čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka drugog lica čiji se pristanak po zakonu traži i time osetno zadre u lični život tog lica, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine". Kao i u prethodnom slučaju sudsko gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi.

Nešto preciznije ovom problematikom se bavi i Zakon o javnom informisanju Republike Srbije. Informacija iz privatnog života, koja podrazumeva lični pisani zapis, zapis glasa ili zapis lika, koji pored crtanog, filmskog, video, digitalnog tretira i fotografski zapis, ne može se objaviti bez pristanka lica čijeg se privatnog života informacija tiče, odnosno lica čije reči, lik odnosno glas sadrži, ako se pri objavljivanju može zaključ iti koje je to lice, kaže se u ovom Zakonu. Ovakva informacija (fotografija) ne može se, po istom Zakonu, objaviti ni bez pristanka onoga kome je namenjena, odnosno onoga na koga se odnosi, ako bi objavljivanjem bilo povređeno pravo na privatnost ili koje drugo pravo tog lica. P

ristanak dat za jedno objavljivanje ne smatra se pristankom za ponovljeno objavljivanje, za objavljivanje na drugi način, odnosno za objavljivanje za drugu svrhu.

Zakonski nije regulisano da li je fotograf dužan da pored pristanka lica koje fotografiše ponudi finansijsku naknadu za fotografisanje i objavljivanje fotografije, kao što je to regulisano u nekim od zemalja EU, ali kaže da ako je za pristanak za fotografisanje primljena naknada, smatra se da je dat i pristanak za objavljivanje.

Nijedan od pomenutih Zakona ne navodi eksplicitno u kojoj formi mora biti taj pristanak, ali uputno bi bilo, zbog eventualnih pravnih konsekvenci da taj pristanak bude u pisanoj formi. Na zapadu se na ovo dosta ozbiljno gleda, pa čak i amateri u svojim foto torbama nose po nekoliko unapred pripremljenih formulara koje na licu mesta popune i traze potpis fotografisanoga. (u prilogu nudimo nekoliko primera ovakvih formulara koji su u primeni u Evropi i SAD)

Izuzeci

Zakon o javnom informisanju Republike Srbije navodi i primere u kojima fotoreporterima nije potreban pristanak građana koje fotografišu (član 45):

1) Kada je to lice informaciju, odnosno zapis, namenilo javnosti;

2) Kada se informacija, odnosno zapis, odnosi na ličnost, pojavu ili događaj od interesa za javnost, naročito ako se odnosi na nosioca državne ili političke funkcije, a objavljivanje je važno s obzirom na činjenicu da lice obavlja tu funkciju;

3) Kada je lice svojim ponašanjem dalo povoda za objavljivanje informacije, odnosno zapisa;

4) Kada je informacija saopštena, odnosno zapis načinjen u javnoj skupštinskoj raspravi ili u javnoj raspravi u nekom skupštinskom telu;

5) Kada je objavljivanje u interesu pravosuđa, bezbednosti zemlje ili javne bezbednosti;

6) Kada se lice nije protivilo pribavljanju informacije, odnosno pravljenju zapisa, iako je znalo da se to čini radi objavljivanja;

7) Kada je objavljivanje u interesu nauke ili obrazovanja;

8) Kada je objavljivanje potrebno radi upozorenja na opasnost (sprečavanje zarazne bolesti, pronalaženje nestalog lica, prevare i slično);

9) Kada se zapis odnosi na mnoštvo likova ili glasova (navijača, koncertne publike, demonstranata, uličnih prolaznika i slično);

10) Kada se radi o zapisu s javnog skupa;

11) Kada je lice prikazano kao deo pejzaža, prirode, panorame, naseljenog mesta, trga, ulice ili kao deo sličnog prizora

Da li je fotografija dokaz na sudu

Pravno gledano, svaka fotografija, objavljena ili neobjavljena, može poslužiti kao dokazni materijal u sudskom procesu, ali tek nakon izvršenih naknadnih i stručnih provera o autentičnosti i sadržaju fotografije koja se nudi kao dokaz u tom postupku, kažu nadležni u Prvom opštinskom sudu u Beogradu.

- Fotografija u postupku se tretira kao i svako dokazno sredstvo, ali podleže proveri, odnosno neophodno je izvršiti veštačenje. Naravno, sve zavisi od toga šta se dokazuje i pod kojim uslovima, ali u principu fotografski zapis može se koristiti kao dokazni materijal - kaže sudija Aleksandar Ivanović, predsednik odeljenja sudske prakse Prvog opštinskog suda u Beogradu.

Francuski primer

Francuski zakon o novinskoj agenciji AFP jedan je od primera kako je pravo na fotografisanje regulisano u zemljama EU. On kaže da je svaka osoba nosilac vlastitog prava na fotografisanje, što se odnosi i na dobra kojima ta osoba raspolaže, tako da je za svako fotografisanje neophodno njeno odobrenje. Pored toga ovaj zakon iznosi i primere slučajeva u kojima je zabranjeno svako fotografisanje i objavljivanje fotografija. To se odnosi na:

- saslušanja u sudskim procesima bez prethodnog odobrenja predsednika sudskog veća;

- slučajeve bilo čijeg pritvaranja;

- osobe sa lisicama na rukama bez njihovog odobrenja;

- okolnosti nekog zločina ili prekršaja koje bi mogle da štete ugledu žrtava

Međutim, nikakva dozvola fotografima i fotoreporterima nije potrebna kada se fotografiše javna ličnost prilikom nastupa u javnosti i kada je javna ili privatna osoba deo nekog aktuelnog događaja.

Pornografija

Srpski krivični zakon takođe je rigorozan za one koji učine fotografski, filmski ili drugi snimak pornografskog sadržaja sa maloletnim licima. Svako ko pravi, prodaje, rastura ili prikazuje takav materijal, ili navede maloletno lice da učestvuje u pornografskoj predstavi, kazniće se zatvorom od jedne do pet godina.

Ovaj paragraf Krivičnog zakona Republike Srbije ne bi bio deo ovog teksta, da neke beogradske dnevne novine nisu hladnokrvno objavile ovakav sadržaj na svojim straicama, uključujući tu i naslovnu.

Preporučuju se „Preporuke Saveta Evrope o pravu na privatnost“, sa kojima zakoni država članica Saveta Evrope moraju biti usklađeni.

http://www.google.com/url?sa=t&source=web&cd=2&ved=0CCIQFjAB&url=http%3A%2F%2Fwww.arsetnorma.com%2Fdocuments%2FZakon%2520o%2520javnom%2520informisanju%2520RS.pdf&rct=j&q=Zakon%20o%20javnom%20informisanju%20Republike%20Srbije&ei=3IWATuSAD6ni4QScrdG6Dg&usg=AFQjCNFzbM66e1ttVbvmrxxeSdW0mUT4xA&sig2=rO1xJD2PkxE9Paah6dnfdQ&cad=rja

http://www.google.com/url?sa=t&source=web&cd=4&sqi=2&ved=0CDcQFjAD&url=http%3A%2F%2Fwww.advokatskakancelarija.com%2Fwp-content%2Fuploads%2Fpropisi%2FKrivicni-zakon-Republike-Srbije.pdf&rct=j&q=Krivi%C4%8Dni%20zakon%20Republike%20Srbije&ei=DIaATt6WN-r64QTK5N2_Dg&usg=AFQjCNEpH8ddeWcDRuM-bt5mRbnfo88hvA&sig2=fTN9jbDc4gwzd5KnR1bILQ&cad=rja

Izmenjeno od strane člana Turkmenbashi
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...