Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Joooj, Maro :stid2:

Sad opet vrtim film u te dane...

Bila sam jaaakooo mala. Imala sam jedva 13 godina, a on se spremao za vojsku, školski drug od mog brata...Pošto je brat imao poverenja u njega i mene, zadužio je njega da me otprati do kuće, jer je on bio u sred muvanja sa nekom devojkom.

I tako...hodali smo kroz selo, pričali o svemu i svačemu, a najviše o tome šta ga čeka za dve nedelje kada stigne u kasarnu. Kada smo stigli ispred kuće, stali smo i još pričali...satima...i onda se desilo...nisam očekivala, nisam se ni nadala i pojma nisam imala šta da radim... Čak mi se nije ni sviđao, bio je i drug od brata i mnooogo stariji od mene...

Završilo se tako što sam ja pobegla u kuću i nisam izlazila u selo dok nisam čula da su ga ispratili na voz. Bilo me je stid jer sam bila sigurna da je znao da mi je to bio prvi poljubac....

Kada se vratio iz vojske, nije potencirao ništa i bio je sasvim ok prema meni, a mislim da nije to nikad pomenuo ni mom bratu, ili mi pak brat to nikad nije stavio do znanja da zna...

Mnooogo vremena posle toga je prošlo dok se nisam poljubila drugi put ali je tada to bila sasvim drugačija priča....:roll:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Prvi poljubac ?!!!:)

Ah.

Ko ga moze zaboraviti ?

Kad se samo setim , grizao bih usne.

Kad se samo setim te divne ,vrele avgustovske noci.

I neba zvezdanog.

U daljini su se culi umilni zvuci evergrina i dobro poznati refren :

" Lile su kise na staklene krovove grada "

Da , da ..Drugi Nacin ..:uredu:

( bila seoska slava pa svirala lokalna grupa "Zvezdane noci ")

Cudna podudarnost ali kasnije sam shvatio da to nije bilo slucajno .

I rekla mi je iskreno i tiho :

" Niko se ne ljubi kao ti ...keve mi ! "

A toliko sam ih imala do sad "

Taj njen kompliment , te njene spontane , tople i nadasve iskrene reci

odzvanjaju mi u usima i dan danas.

Ta zvezdana noc . ta muzika , taj "prvi put " ostace duboko u srcu mom.

Moram da prekinem ..jer secanja naviru... probudili se duhovi proslosti

ta bol potisnuta duboko ..duboko ...

i ruka vec drhti ..prsti sve teze pronalaze tipku ...emocije su isuvise jake ,,,

ponestaje snaga ....suza se sliva niz lice kao bistra reka ......

Gde s sad moj mala patkce ?:srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne znam dal' baš spada u prave prve poljupce, ali ajd' da opišem, pa vi procenite. Treći razred osnovne škole, školska predstava. Nekom čudnom logikom izbor "glavnih glumaca" padne na mene i devojčicu u koju sam bio onako potajno zaljubljen. Ako uopšte o tome može da se govori kad je reč o desetogodišnjacima... Davno je bilo, više se i ne sećam o čemu se tačno radilo, ali u jednom trenutku je trebao pasti i taj čuveni poljubac. Malo je reći da je trema učinila svoje i da smo propisno izmenili rečenice koje su mu prethodile. Nije trajao dugo niti bio bogznakako uspešan, ali ni to ni grohotan smeh ostatka ekipe iz razreda nisu uspeli da mi pokvare doživljaj. :stid2:

Onaj pravi je usledio tri godine kasnije s jednom i neponovljivom, s jedinom kojom sam bio onako dečački zanesen... taj je za mene imao kosmički značaj. Ne znam gde je ona danas, ali moje misli joj se prilično često vraćaju.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja nisam bio tako napredan kao Morph pa sam prvi poljubac doživeo nešto kasnije. Taj prvi poljubac i nije bio baš pravi i više bi mu odgovaralo ime, recimo, poljubac u pokušaju...

Bilo je to u drugom poluvremenu osnovne škole. I dama i ja smo bili totalno neiskusni i kada je to trebalo da se desi - bum, umalo nismo izlomili zube jedno drugom, mada, priznajem, ja sam bio neuporedivo više kriv. To je malo zabolelo i mene i nju (to mi je par godina kasnije priznala) i tada, to veče nije bilo više ništa...

Ali, nisam se obeshrabrio. Kasnije je bilo uspešnije, ali tih poljubaca se baš i ne sećam...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Bilo je to krajem 80ih, vodali se Biljana i ja već danima, nedeljama, svi su znali da smo momak i devojka samo mi nismo, niko nije hteo da nam kaže. Pratio sam je kući jedno veče i skrenemo sa uobičajene maršrute, kao da joj pokažem gde je polomljena ograda na nekoj kapiji a to u mrklom mraku...pade i prvi poljubac, nismo se izujedali ali blizu...jedva smo stali, tad smo i mi ukapirali da smo momak i devojka i tek posle 4 godine i malo više smo prestali da se ljubimo...i nikad više...a bilo nam je lepo...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Imam jedan lep opis prvog poljupca.

Radi se naime o priči u kojoj je tema igranje masnih fota kada smo bili klinci (7. razred) i kako su mi mangupi namestili da "ova fota poljubi Jasminu ali filmski!". U Jasminu sam inače bio zaljunljen do ušiju, ali nisam smeo da joj pridjem.

Elem fota je saopštena, moj zalog izvučen...100 me znojeva oblilo...a nastavak ide ovako...

Е управо те усне сам ја сада морао да пољубим...Нисам знао само неколико ситница.....да ли се ја уопште допадам Јасмини.... да ли ће она хтети да изврши задатак... да ли треба да је гледам у очи кад је пољубим... да ли то треба да урадим у горњу или доњу усну.... да ли треба да нам усне остану спојене и колико дуго....да ли смем да дишем у току пољупца.....на коју страну треба да окренем главу.....и где ћу дођавола са носем....

Не знам да ли сам заборавио још неку ситницу коју нисам знао... ах, да......ПА ЈА УОПШТЕ НИСАМ ЗНАО КАКО ДА СЕ ЉУБИМ!!!!

Али шта је ту је....стигох пред Јасмину....ситуација следећа...грло суво, срце лупа хоће да искочи, у стомаку камење , дланови мокри, у глави бубњи....да сам мој деда помислио бих по симптомима –инфаркт....али није....мени још горе од инфарката.....а шта ако сутра пукне брука у целој школи о томе како не знам да се љубим...!?

Готов сам...Ништа не видим...ништа не чујем...Стадох пред Јасмину....у очи не смем да је погледам...једини звук који чујем, једини који осећам је звук мога срца које удара као шашаво....чини ми се да ми мајица на месту где је оно игра у том лудом ритму...

Скупих последњи трачак снаге и погледах Јасмину у очи, не би ли на њеном лицу прочитао шта мисли о свему овоме и спазих слику која ме у делићу секунда охрабри.....Она је затворила очи и главу мало нагла на десну страну....ОНА ЈЕ ТАЈ ПОЉУБАЦ ЖЕЛЕЛА...! ОНА ГА ЈЕ ИШЧЕКИВАЛА....!

Инстикт ми рече да на њен покрет главе у десно моја глава иде на лево.....зажмурих и кренух мало напред ка Јасмини и ......усне нам се спојише....на делић секунде....делић као вечност...

Читава Васељена се помери мало улево и све звезде трепнуше у мом свемиру....а њене усне ми замирисаше на цимет....на цимет који сам обожавао на свим колачима и пудингу....Тада нисам знао да је за то заслужан Јасминин сјај за усне, са укусом цимета, јер јој мама још није дозвољавала да користи руж....

Проломи се аплауз у соби и врисак одушевљених другара.....јер су уживо гледали први јавни пољубац у свом животу ( не рачунају се филмови на ТВ-у и вирење иза зида солитера када би велики момци пратили кући до улаза своје велике девојке) . Проломи се аплауз и ја се тргох као из најлепшег сна ....љут на оне који ме буде....Јасмина се зарумене у лицу још више... окрену се брзо и упути ка свом месту и седе....Ја сам био бржи од ње.....већ сам седео на свом месту....Она ми упути један дугачак поглед пун дивљења што сам имао храбрости тај пољубац......

Одједном ми није било битно да ли ће ико мислити да «умем или не умем да се љубим»...битно ми је само једно.....ја сам први пут пољубио једну девојчицу и њој се то допало.....

А мирис цимета.....тада, данас и заувек.....на колачима, гризу, пудингу, најобичнијем сутлијашу...... довољно је да само затворим очи.... удахнем дубоко тај мирис... и да се сваки пут све звезде у мом свемиру поново окупе и намигну ми.....весело....шеретски.....сетно.....

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

Za mene je poljubac sa nekom djevojkom/ženom za kojom mi srce čuka rim/tam/tam kao prvi, nema razlike, čak mi taj pravi prvi poljubac ni sada posle distance od dva'es nešto godina i ne znači toliko, u stvari ne znači mi uopšte.

Međutim sećam se dve djevojke/žene u svom životu sa kojima mi je taj prvi poljubac bio kao da sam odlutao do kraja Vaseljene.

Jedan se dogodio kada sam upoznao svoju bivšu suprugu, išli smo ulicom i pričali, u pola reči sam je prekinuo i poljubio na sred ulice, ulične svjetiljke su se okretale oko nas, držao sam je oko struka podigao i ljubio dok nam je oboma nestajao dah.

Drugi je bio takoreći skoro, sa posljednjom djevojkom sa kojom sam bio, preko puta Sajma u Beogradu, prvi dan sajma knjiga, na sred tramvajskih šina kao djeca, dok je njena kosa bila svud po mojim rukama i njen miris mi se razlivao po nozdrvama, je*eš ga, svaki nam je poslije bio takav.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Čitam kolegu Letargiju i skoro kao da gledam u svoje reči. Mala razlika je što je meni taj prvi poljubac dosta značio, i još mi znači. S obzirom da je došao užasno kasno po svim mogućim kriterijumima, ne mogu da ga zaboravim. Kao u američkom filmu B produkcije - krenula je kući, i poljubio sam je u obraz, onda sam je pogledao, nešto je rekla ali se stvarno ne sećam šta, i onda smo se poljubili izistinski. I ljubili smo se još satima posle toga.

I ovaj poslednji prvi, bilo je leto, i bilo je pretoplo, i posle je počela da pada kiša, i kisnuli smo, i došli smo do buske stanice onako držeći se za ruke, ona obučena u majicu koju sam toga dana kupio i pozajmio joj da ne pokisne skroz. Majica je inače komotno mogla da prođe i kao suknja solidne dužine, toliko joj je bila velika :lol:. U poslednjem trenutku me poljubila - brzo, najbrže - utisnuvši svoje usne u moje, i zbrisala ubacivši žeton u onaj automat na buskoj stanici. Gledao sam za njom. Nisam bio siguran da ću je ponovo videti, ali sam u sebi rekao Bogu da bi mogao da ispadne ortak i izađe mi u susret tako što će učiniti da se ponovo sretnemo. Ispao je.

Ni sada nisam siguran da ću je nekad ponovo videti.

Ali pomislim.

Izmenjeno od strane člana ako_odem
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Prvog poljupca se sjećam kao kroz maglu. Bilo mi je 16 godina i desio se jedne ljetnje večeri u Vojvodini. Ništa posebno, kad bolje razmislim i ne sjećam se kako se ljubio. :beyond:

A posljednji prvi... autobuska stanica u BG...ljetnji pljusak...ja u njegovoj majici u kojoj sam izgledala kao da nemam ništa ispod...zagrljaj, onaj najjači, u kome nestaješ... Treba da krenem...ispada mi rajf i ja ga kao blesava tražim ( kao da je bitan u tom trenuku :lol:). Lomila sam...da ga poljubim ili ne...ipak da. Popela sam se na vrhove prstiju...poljubila ga i najbrže što sam mogla ubacila žeton i ušla na perone...tek kad sam došla do busa okrenula sam se...mislila sam da će mi srce iskočiti iz grudi...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pre neki dan smo spominjali prve poljupce, pa sam dosla do zakljucka da je od tog (ne)milog dogadjaja proslo nesto malo vise od 10 godina.. Jbt..

Bila sam jako zaljubljena u jednog decka koji me i jeste fermao i nije fermao. Ja sam strahovito htela da budem sa njim, ali je to tada bilo neostvarivo jer je od mene stariji 5 godina. Za Novu godinu, cvrsto resim da budemo zajedno, znajuci da zeli da bude sa mnom. U medjuvremenu, ja sam se toliko napila da je neki totalno nebitan lik dosao prvi do mog pupoljka :dry: Decko do koga mi nije bilo stalo uopste, nije mi se ni dopadao ni nista. Fazon je sto je sve to video taj decko koji mi se svidjao. On je otisao kuci a ja, kad sam skontala da je bio u kaficu gde i ja i da me je video, pocela da placem i tako sam preplakala citavu noc. Deo od tog mog preplakivanja odvijao se i pod prozorom doticnog :smeh: Medjutim, ispostavilo se da sam promasila prozor, pa nije ni cuo moje zalopojke :smeh:

Za prvi, pravi poljubac, uzimam onaj kad sam mislila da je svet stao, da gubim tlo pod nogama, kad su nam se usne spojile i kad sam mislila da cu se onesvestiti. Jedini put da sam osetila da se topim. Imala sam nekih 15 godina, i od tada, vise mi se taj osecaj nije ponovio.

Izmenjeno od strane člana Starsica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Imala sam jedno 16 godina, a on je bio sladak kao secer (tad je to bilo vazno, jebiga :lol:) Dopratio me kuci i onda me poljubio, a meni nije bilo dobro (od treme valjda, sta li :lol:) i pocelo je da mi zuji u usima i da mi se vrti u glavi, pa sam izgrbavila nesto u fazonu da vec kasnim i da moram da palim, jer sam mislila da cu se onesvestiti ako ne sednem negde u roku od 2 sekunde :ufrci:

Sad smo super ortaci :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 5 sedmica kasnije...

Bilo je to davne 1984, imao sam samo 7 godina i sedeli smo u parku. Moguće je da sam o ovome negde već pisao, ali nebitno :pljuc:

Ona je imala 6 godina i zove se Katarina. Sedesmo tako na klupi i ona njen brat i ja se igrali Dinastije, koja je tada bila više nego popularna, ja sam čini mi se bio Džef, ona Felon, a njen brat Miša(koga smo svi u kraju zvali Mejšica, jerbo je bio femniziran) je bio Stiven. Stivena smo poslali na neku misiju (tj ja sam ga poslao :lol: sa koje mu je trebalo 200 godina da se vrati :lol: )

Elem, ja sam insistirao da se ljubimo u usta, ali je ona zanovetala :blabla: i htela je samo u obraz, a ja sam hteo sve kao Džef i Felon, ali ne dade mi se, jer je njoj jedared majka rekla da se ljubljenjem u usta dobijaju bebe. Koja guska, ja sam pitao svog tatu da li je to tako, a on mi je rekao da njena mama nema pojma :pljuc: što je najnormalniji odgovor koji se mogao očekivati od mog oca :lol:

Elem, posle toga je guska ispričala mami, ili je njen brat Mejša jebem li ga, i kad sam ja 'teo ponovo da se ljubimo, ali mama joj je zaranila i usledile su restrikcije i viđanja više nije bilo.

Ah ljubavi, kako si okrutna, čak i prema deci :lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 5 meseci kasnije...

Ne nekim balvanima blizo njene kuce...tako spontano da nismo ni znali sta smo uradili...a njena mladja sestra je trcala oko nas i govorila..."Pocelo je pocelo..."...:lol:

Boze i sad mi zuji u usima...:uredu:

Desio se tako nenadano lako...posle sam do kuce ne znam ni sam kako...

Desio se cudno ko magijom nekom...Posle sam do kuce plesao sa senkom...

Desio se nezno ko kad pada vece...Posle sam do kuce lebdeo od srece...:roll:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

bili smo u osnovnoj,mozda 7 - 8.razred

na malom odmoru

zaskoci me anton,drug iz odeljenja

krne zvaku,bas onako,da sam se zagrcnula

bljak...:pegla:

onog pravog,prvog poljupca se posle i ne secam.....

Anton je dobio cusku i nikad vise poljubac

zanimljivo.........ne mogu da se setim ko je bio moj prvi,dobrovoljni poljubac..................:(:(:(

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 6 meseci kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...