Idi na sadržaj

Preporučene poruke

  • Odgovori 2,5k
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Ja sam dobro... Ja sam uvek dobro bez obzira na sve što me snašlo, na nogama sam... lupkam štiklicama iii... naoružana samo smeškom hodam kroz poslednje dane ove godine... :uredu:

Nisam otišla na trening. Čekala sam vesti o malenom komšiji, koji je vozeći se sa ocem na bajku, gurnuo nogicu u špic od točka... Obojica su se prevrnuli... Iza njih je bila najstarija ćerka...

Kako sam? Polako koracamo ka kraju svih muka..moje malo zlato se izborilo.. Posledice ce ostati..ostace neki stepen invaliditeta.. Ali je ruka tu gde treba da bude..kakva god.. Jos strepim, jos se

Zakačene slike

A kako da se oseca covek na godisnjem odmoru, nego fe no menalnoooo..

Ustanem ranom zorom, tek se dan budi..trcanje uz more jedno pesestdevetdeset km..tusiranje, kafa, duvan..lagani dorucak, plaza..pa rucak, popodnevna dremka, pa opet plaza..na plazi popodnevna kafa..pa sedenje na terasi uz pivo, muzikicu i miris mora..

E da mi je da sam uvek ovako super..:ok:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kreneš tako u prodavnicu,

po cigarete, recimo...

I onda... te zaustavi Cecin sin...

dotrči mi u zagrljaj... i počne da plače...

I ja ga grlim, najjače što mogu,

znam... znam... znam...

da niti mogu, niti hoću, niti želim...

Sve to gleda Kiki... sa izmešanim osećanjima

tuge i ljubomore...

Kako spojiti nespojivo?

Učenje pod moranje i željenje

i dva malena bića...

Pustim film... u svojoj glavi...

e... pa sada ćemo da učimo zajedno...

Ajmooo... kalkulatore u ruke i pičimo...

One made in ChAIna, sviraju k' vragu...

Meni gradivo leglo, kao budali šamar...

Klinci se zezali...

Ispostavilo se... da se sve može...

da ne postoji ''ne mogu''.

Već... hoću... ili neću.

Tako smo zajedno savladali gradivo...

Tako smo zajedno naučili...

Da je... škola zgodna... i da je šteta, što ne radi noću...

Mada je već uveliko pao mrak... kada sam odvela Marka kući...

I taj pogled... malenog dragog bića... prepoznajem...

i kida me... možda zato... što sam i ja... pre... 28 godina imala...

isti takav izraz lica...

Ne znam... Ne želim da znam.

I da...

Povraća mi se od kenjatorki, koji sebi daju za pravo da...

komentarišu... tako jadno, bedno i samoživo...

''Ceca je išla bez dece na more?''

''Da, Ceca je išla sama na more, da li ste se zapitali zašto...

Jeste, i odmah iskonstruisali čitavu priču, pokvarenu i prljavu.

Šta bi bilo da su deca, tu noć bila sa njom u tim istim kolima?''

''Odakle vam pravo da pričate, o Nekome,

koga više nema, i ko ne može da kaže...

možda da se brani, od vas... loših...

ili nas loših... nebitno.?''

''Prethodni vikend sam bila kod moje Veki,

bez deteta, bez supruga,

zato što je to bio moj izbor.

Hajde, recite mi sada, da li me to čini

manje dobrom majkom, osobom, bićem?

O čemu mi pričamo ovde?''

Samo su ućutale, te kokoške,

nazvah ih tako slučajno,

možda i ne.

Nemam običaj da žene unižavam...

Biće da sam unizila kokoŠ.

Smučio mi se ''ljudski'' rod.

Mada... duboko u sebi...

tebi...

znam da imam ''HOPe''

da ljudi u pravom smislu te reči ipak postoje.

Samo treba biti dovoljno hrabar i dovoljno lud,

zagrebati ispod površine.

OT

Nije mi ništa.

I ja se radujem novom Danu, što se lagano budi :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...