Idi na sadržaj

Sitnica koja vas odvaja od drugih


Preporučene poruke

  • Odgovori 166
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Ne odbijam seks. Nikada. Znam mnoge žene koje ga odbijaju svako malo, ili ga koriste da nešto dobiju, zaboravljajući da je seks divna igra u kojoj se uživa, seks nije sredstvo. Jedino kad odbijem seks

Nemam bolju temu a imam jako puno da izbacim iz sebe večeras, nemam pojma koji mi je. Sve neke nepovezane misli. Nemam običaj da dajem komplimente. Udenem ga samo kad to zaista i mislim, nemam tako

... mnogo se kurčim, jer znam da letim ... a da pri tome ne padam na niske grane - može mi se :)

  • 1 mesec kasnije...
  • 2 meseci kasnije...
  • 1 mesec kasnije...

Nemam bolju temu a imam jako puno da izbacim iz sebe večeras, nemam pojma koji mi je. Sve neke nepovezane misli.

Nemam običaj da dajem komplimente. Udenem ga samo kad to zaista i mislim, nemam takođe ni potrebu da se bilo kome uvlačim u dupe na taj način a ne sećam se da sam to ikad i radila. Volim da, kad nešto kažem, to nešto i znači. Moja najbolja drugarica mi reče jednom da joj baš zbog toga moji komplimenti najviše prijaju.

Kad je u pitanju bilo koji socijalni odnos, jedna od tri stvari, pored poverenja i iskrenosti, koju najviše vrednujem jeste odanost. Očekujem isto koliko i dajem, zato se neretko razočaram zato što ja ne umem da se dajem na kašičicu. Ili ću se dati ili neću, nema kod mene sredine. Tu, naravno, ne govorim o svim socijalnim odnosima, nego samo o onima koji meni nešto znače. Dakle, nemoj da me izdaš. Preko toga ne mogu da pređem. Bar ne u meri da nam odnos bude kao što je bio. Iskrenost i poverenje su mi povezani, i ako me neko, ne znam, slaže, mogu da pređem skoro bezbolno preko toga, ali da me izda? Ne.

Ako čačneš ljude koje volim, čačnuo si i mene. Za one koje volim sam u stanju da pomerim planine. Mislim.. U sedmom osnovne sam se potukla zbog najbolje drugarice. Ne žalim. Sećam se, kao dete sam bila skroz luda a sestra povučena i svako malo ju je neko zadirkivao, retko tukao. Zašto. Zato što sam ja bila tu da je čuvam. Zbog sestre sam skoro udavila jedno dete kad smo bile klinke zato što ju je terala da joj da omiljenu barbiku.

Mnogo volim da se igram rečima. Na testovima inteligencije (ne klasičnim, jer progresivne matrice to ne mere) sam uvek najbolje rezultate imala iz lingvističke/jezičke inteligencije i to sam bila jako visoko iznad proseka. Volim kad neko ume rečima da me pomeri iz stolice, zato mi je valjda i humor kod drugih osoba jako bitan (na stranu što humoristične mogu da budu samo inteliDŽentne osobe). Dakle, if you want to win me over, you'll have to word me over.

Jako me nerviraju one floskule "možda ne znam šta hoću, ali znam šta neću". Vala, ja ne znam ni šta hoću a ne šta neću. Mislim, to tako varira od dana do dana, od perioda do perioda.. Kao mlađa mi nije bilo do ozbiljne veze a sad mi nije do nikakvih kombinacija, nakombinovala sam se (npr.). Kod tog hoću/neću dela ne mislim na ono hoću posao/neću malu platu, nego na neke veće stvari za koje ti je potrebno vreme da ih skontaš. Ja znam da hoću decu, ali ih neću sada, ali da zakevim, ne znam šta bih uradila pa sve to moje hoću/neću pada u vodu. Život nosi hoću/neću.

Alergična sam na to kad me neko prekine u pola rečenice. Ako ti pričam, ja očekujem da slušaš. Tu ne govorim o konstruktivnom upadanju u reč ako se diskutuje (ali čak ni onda, mada tada umem da istolerišem), ali nemoj da me prekidaš. I to važi za sve oblasti života. Uglavnom ako me neko prekine ili vidim da ne obraća pažnju ja prestajem da pričam, i u 95% slučajeva neću sa pričom nastaviti.

Strašan sam analitičar. Pošto sam za života radila puno testova inteligencije, psiholozi su mojima govorili da testove radim kao odrasla osoba, da analiziram oblike i reči umesto da im pristupam kao ostala deca, kroz igru. Tek sad, kao pedagog, vidim šta to znači. Jeb'o mater, koji sam genije :flower: Kad se ta analitičnost prenese na sadašnju dob, to ume da bude jaaaaako naporno. Nema šanse da meni neka svađa prođe a da ja ne pretresem svaki detalj, jer dok to ne uradim ja neću biti mirna i to za drugu stranu ume da bude jako naporno.

Ne volim kad nešto nije po mom i uglavnom se neću smiriti dok to nešto jeste po mom. Imam različite načine da ubedim različite ljude, sa te strane umem da budem veoma perfidna i uporna. Ljudi neretko popuštaju.

Mnogo teže prelazim preko sitnica. Nisam zlopamtilo niti osvetoljubiva. Sa mnom osoba kad završi, završila je.

Jako teško prihvatam poraz i sa istim se teško mirim. Ali, sa druge strane, umem jako lako da dignem ruke. Za nešto ću se boriti i u vezi nečega biti uporna samo ako sam za to motivisana, u suprotnom, odustajem. A ako sam motivisana.. Svet je moj. Ne volim da stvari odrađujem preko qrca, volim da ih radim. Zato mi je potrebna stalna motivacija da ne bih odustala, ali ne motivacija od drugih, to me ne radi. Motivacija koju pronalazim u sebi, u vezi sa ciljem, u vezi sa onim što radim, to me radi. Pokloni, nagrade.. Jok.

Ne volim ćaskanje, small talk. Umara me. Ako pričam, ja volim da pričam o koječemu, ali podrazumevani chit chat mi je muka živa. Ja to ni ne znam da vodim :beyond:

Što se tiče veze, ja volim da sam sa muškarcem i nemam ništa protiv da muško lupi šakom o sto (ne u smislu da meni pokaže gde mi je mesto, nego da bude muško). Cenim ravnopravnost i ne bih bila sa nekim ko me tretira kao nekog manje vrednog od sebe. Dakle, zlatna sredina. Papučari me guše, oni drugi me teraju od sebe. Poenta sa mnom je da mi ne dozvoliš u vezi da radim baš bukvalno šta hoću :kez: Ako me pustiš da ti se popnem na glavu, ja ću to, bez oklevanja, uraditi. Zato nemoj da me pustiš da divljam.

Sa druge strane, neverovatno cenim svoju slobodu i ako već treba da je sa nekim delim, jako dobro pazim sa kime ću je podeliti. Zato sam uglavnom solo. Smaraju me varijantice i prazni likovi. Draže mi je da budem sama i da kušam odličan đuveč nego da budem sa nekim i jedem osrednju picu.

Umem da budem veoma naporna pošto u većini slučajeva imam stav "ja znam sve" ili što bi Englezi rekli, miss Know It All. U sve umem da se strpam, iako o nekim stvarima nemam pojma.

Nisam neko ko se lako prilagođava. Volim svoje rutine i navike i teško mi pada da se prešaltam na nešto novo. Ide to brzo, lako uhvatim korak, ali teško prelazim preko činjenice da sam morala nešto da menjam.

Ja sam strašno naivna i to me jako nervira. Ne verujem ljudima i nepoverljiva sam, ali me je jako lako zajebati na dobrotu, na sažaljenje. Ljudi prepoznaju prirodne naivčine. I to me obično tako zajebu da me se uši zacrvene od besa na samu sebe. Naravno, zajebaće me samo neko kome sa prethodno verovala, ne onaj ko me sretne na pijaci.

Kad kažem da bih volela ad budem sponzoruša, uopšte vas ne lažem. Bilo bi extra da ne moram da radim ni pičke materine a da pare dolaze same od sebe. Jedini problem je što sam škrta na širenju nogu za lovu, ne umem da zažmurim. Šteta, a nije da ne bih mogla da se unovčim.

Jeb'o mater, mislim da duži post ovde nisam napisala :krsti:

Izmenjeno od strane člana Starsica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...
  • 2 sedmica kasnije...

Nisam neko ko "juri" i ne igram igrice. Ne mislim da mogu da imam koga poželim (ali, uglavnom mogu :kez: ), ali zato stavim do znanja ako mi se neko dopada. Kod mene treba malo duži vremenski period da to klikne, osim ako hemija nije pukla baš odmah. Ako mi neko igra igru mačke i miša, ja ću lepo biti miš i otići. Te điđi miđi stvarčice kod mene ne pale. Ili hoćeš ili nećeš i nema sredine. Jurenje za tipom mi jednostavno nije u krvi, operisana sam od toga :beyond: Neću nikome jurenjem da pumpam ego ili na taj način da stavljam do znanja da mi se dopada. Isto tako ne volim ni kad mene neko juri, u smislu da je dosadan.

Umem da budem strašno zajedljiva i bezobrazna kad sam nervozna ili kad nisam u elementu. Sarkazam uglavnom pršti iz mene, i to na loš način, i verujem da me ljudi trpe samo zato što me vole, iako mi je skrenuta pažnja na ponašanje. Defetista sam i generalno, a u tim momentima nisam ni qrac, kamoli za ljude. Imam običaj da kažem svašta a da ne kažem ništa, u stvari. Ispada da sam ispričala ne znam kakvu tiradu, a u principu ništa bitno nisam rekla.

Sa druge strane, kao što rekoh gore u onom dugačkom postu, nemam potrebu da pričam mnogo. Strašno mi na živce idu ljudi koji opisuju događaj BUKVALNO od početka. Mene to ne zanima, zanima me suština i šta se desilo, a ne da li si u klonji bio dva ili pet puta. Brzo, koncizno i sažeto. Ako je potrebno analizirati, nema problema, ali pusti me da dišem od informacija koje su potpuno nebitne. To je razlog plus zašto nemam potrebu za ljudima. Takve priče tolerišem samo najboljoj drugarici koja je majstor da opiše apsolutno sve od početka pa do kraja, a ubaci i aneks na kraju :wacko:

Sad ću malo sebi da uskočim u usta.. :kez: Pored toga što nemam potrebu da pričam mnogo, ja obožavam da pričam :beyond: Daj mi temu u kojoj se nalazim ili u kojoj sam stručnjak, u stanju sam da pričam baš dugo. I znam da umem da udavim, isto kao što to davi mene kad se neko drugi tako postavi.

Svako od nas ima prošlost. Za razliku od većine ljudi koje poznajem, ne smatram da me ona i određuje.

Jako mi dugo treba da prebolim nekoga, ako i prebolim. Uglavnom se kao pijavica držim te neke priče, nevezano za to koliko je bila uspešna i da li je uopžte bila uspešna. Samo sam navikla da pređem preko toga, zakopam i idem dalje. Ali ne postoji tip sa kojim sam bila, a da sam prema njemu nešto osećala, da sam ga u potpunosti prebolela. Nekima bih rekla ne bez razmišljanja, ali samo zato što ne bih rizikovala da mi opet slome srce.

Umem da budem neverovatno perfidna :) Nemam problem sa tim da priznam kad sam kriva ili da kažem izvini, ali.. Uvek ali.. Umem da nateram osobu da oseća kao govno, posebno ako sam ja kriva oko nečega pa tu istu krivicu, deset puta više, nabacim na sagovornika. Ružno je, znam, ali to sam ja (a ne moja Šauma). Ne znam zašto to radim, sad kad razmišjam.. Nema posebnog razloga. To sam jedno vreme jako uspešno radila sa mamom, pa sam prestala kad sam odrasla. To ionako uglavnom radim sa ljudima koji mi neće okrenuti leđa i prema njima mogu da budem kučka na kvadrat. Niko to od njih nije zaslužio.

Ne pravim prvi potez kod muvanja. Desilo mi se jednom a da sad mogu da se setim da sam ja napravila prvi korak. To uglavnom nosi propuštene prilike i samo se zbog jedne kajem.

Jaaaaaako dugo mi treba da se nakanim da nešto uradim, jer sam ja neviđena lenčuga. To, opet, nosi propuštene prilike. I zbog nekih mi je stvarno žao. Ne "ubiću se, žao mi je", nego ono.. Gorčina zbog manjka hrabrosti. To me i generalno krasi. E sad, sa druge strane, strašno sam ambiciozna i volim da se takmičim. To me i pokreće.

Ne kockam se. Igram na sigurno, uglavnom ne rizikujem. Volim da sve potvrdim prvo pa tek onda da delujem. Tu, naravno, ne mislim na kockanje na aparatima ili ruletu, mislim na proračunatost.

A opet, odluke uglavnom donosim za jako kratko vreme i odluke retko kad menjam. Ono, poprilično sam impulsivna i ako se za nešto odlučim, odlučila sam. Grešim, naravno, ali greške su tu da se isprave.

Ja sam, bre, hodajuća kontradikcija, ako niste skontali :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Banane gulim naopako. Tj. meni je to pravilno, ali se kosi sa vladajućom praksom pa je naopako, 'bem li ga. Ostali 'vataju za "dršku" pa gule od kraja banane, ja 'vatam za taj kraj od kog ostali gule i cepam "rep". Usvojeno u detinjstvu pa se ne promeni do dana današnjeg.

Kasno sam naučio da vežem pertle. Bilo je potrebno pravo malo uputstvo korak po korak (samo mi još sličice nisu crtali) da bih provalio kako se to radi, pa ih i dan-danas vežem tim usporenim korak-po-korak tempom od kog je ostalima uglavnom muka.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Kad mi u pola 1 ujutru sine ideja, da poradim po kuci,

usisam, sredim i tako, nema Boga da me zaustavi

(ako su ukucanibudni).

Moji su se navikli, men postalo normalno, a kuca sija li

se sija.. :lol:

Juce sam tako, npr., ocistila kucu, stepenice, ogradu prebrisala,

sva vrata u kuci i po garazi nesto.. mora da sam bila nes nervozna.. :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Većinu na bivše ljubavi podsećaju pesme, ali.. Mene ne. Mene podsećaju knjige. Od kako sam malo porasla, nemam običaj da slušam muziku kad sam tužna, pošto me muzika dotuče i ne budem ni za qrac, ali knjige ti garantovano pružaju beg od onoga što ti bode srce. Pa čak i kad se setim tog nekog, u toku čitanja, brzo raspizdim reset i nastavim sa čitanjem. I tako dokle god me drži. Najbrže mi vreme prođe uz knjigu, a pošto nemam običaj da smaram ljude sa svojim problemima i grmim u sebi, knjige me najlakše slušaju.

Tako mene, npr. na jednu ljubav podseća knjiga "Mrtva si, veštice" od Kim Harison.

Neko.. Ko mi je i prsten nudio a posle mi slomio srce će mi biti vezan za trilogiju "Vidovnjaci" od Robin Hob. Ta povezanost sa tim knjigama me i sprečava da ih pročitam ponovo. Ne verujem da ću ih ikada i pročitati opet jer će me podsećati na njega i bol je, iako je prošlo dosta vremena, i dalje jaka kad se setim.

"Vukodav" od Marije Semjonove me mnogo podseća na bivšeg čoveka, i to zato što sam ja projektovala u glavi da je on glavni junak. Valjda sam ga tako zamišljala.

Srećom.. Hari Poter i Tolkin su oslobođeni čitanja kad sam smorena. Ne smem da rizikujem da ih sa nečim tako snažnim povežem, jer.. Neću moći ponovo da ih čitam :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Imam jednu naopaku naviku,

gde sednem prvi put kad dođem kod nekoga,

tamo volim da sednem i svaki sledeći put... :lol:

ne volim promene mesta, posebno gde odlazim često...

E, sad, to isto sam projektovala i na ovaj voz,

koji me vikendom rano ujutro vozi do Sombora...

Ovo jutro, uđem u voz, prvo sedište levo, pa levo, do prozora -

htedoh da se smestim - kad ono, zauzeto :sokiran:

Osvrnem se, prazan vagon, samo to mesto zauzeto,

a ja lepo priupitam stariju gospođu,

da li je slobodno sedište do nje...

Ona me začuđeno pogleda, skloni torbu i dozvoli da sednem kraj nje,

a svo vreme me zagledala i verovatno se pitala

da li mi nešto fali :ajme:

Krene voz, a u vagonu samo još dva čoveka, jedna devojka, sede raštrkani

i nas dve jedna kraj druge...

Kad je videla da ne mrdam, pre Futoga je uzela torbu

i otišla na drugi kraj vagona da sedne :lol:

Šta da vam kažem... odahnula sam kad sam sela na moje staro, dobro poznato mesto :smeh:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...