Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Preminuo književnik Brana Crnčević

Branislav Crnčević preminuo je jutros u Beogradu posle duže, teške bolesti. Rođen 8. februara 1933. godine u Kovačici, pisao je literaturu za decu, romane, aforizme, priče, pesme i kolumne u listovima „Jež“, „Duga“, „NIN“ i „Politika“.

brana.jpg

Mnogo volim njegova dela namenjena deci. Jedan od savremenih dečijih pesnika koji se lako poigravao sa rimama i napisao najlepše pesme za njih. Moja deca obožavaju ''Ljutito meče'' i to nam je dugo bio izbor za priču za laku noć :)

LJUTITO MEČE

Mesec obukao čizmice žute,

oblaci obukli plave kapute

pa cele noći nebom jezde.

Dole u šumi, jedno meče

zamišljeno, već treće veče,

gleda u zvezde.

Meče se ljuti već treći dan

što ga teraju u zimski san

i zamišljeno stalno ćuti.

Tata se ljuti, mama se ljuti

i svi mu vele:

- Otkad postoji med i pčele,

otkad postoji sunce i veče,

nismo videli takvo meče.

-"Šta ćeš da radiš - mama ga pita -

kad lišće sasvim, sasvim požuti

i sneg napada iznad rita?"

A meče ćuti.

-"Šta ćeš da radiš - baka mu veli -

kad svet od snega sasvim pobeli?"

Tata se ljuti, mama se ljuti,

a meče ćuti.

Odjednom meče ljutito reklo

šta ga je peklo:

-"Neću da spavam, neću i tačka.

Zašto ne spavaju zec i mačka?

I ptica iznad naših glava

zašto ne spava?"

A oda tiho, tiho reče:

-"Baš mi je krivo što sam meče."

Sad mama ćuti, i tata ćuti,

i svi su strašno zabrinuti.

Meče se ljuti:

-"Uzeću - kaže - trotinet,

idem međ' decu, među svet.

Neću da spavam. Neću i tačka!

što ne spavaju zec i mačka?"

Mesec obukao čizmice žute,

oblaci obukli plave kapute

pa cele noći nebom jezde.

A jedno meče već treće veče

Neće da spava. Gleda u zvezde.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kad bi meni dali

Kad bi meni dali jedan dan,

ja ga ne bih potrosio sam.

Pola dana ja bih dao nekom

ko je dobar, a slucajno sam.

Igrali bi, pricali bi nesto,

trcali bi, skakali bi vesto

ja i dobar, a slucajno sam.

Kad bi meni dali kisobran,

ja ga ne bih potrosio sam.

Pola mesta ja bih dao nekom

ko je dobar a slucajno sam.

Kisilo bi, dok mi koracamo,

pola tamo a pola ovamo.

Stavili bi dan pod kisobran

ja i dobar, a slucajno sam.

Kad bi meni dali jedan dan,

ja ga ne bih potrosio sam.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Večna mu pamja.

I nemogu a da ne ostavim ovde njegove pesme koje pripadaju satiri.

RUGALICA

Ne plašim se omče oko svoga vrata

i obešen biću iznad svog dželata.

Na vešalima, na suncu, na kiši,

od sebe živog biću mrtav viši.

Biću bliže suncu i dalje od blata

i plaziću jezik na svoga dželata.

SOKOLOVI

Gde su moji preci, sokolovi,

zar ih nije bilo, zar su bili snovi?

Zar prstima moram da poskidam dane

koji su pokrili Visoke Dečane?

Zar je prošlost bila dim, magla i para,

i zar tražim carstvo kad se sećam cara?

Zar Dušana Silnog da četkaju četke

i zar ja postojim ako nemam pretke?

Farisejstvo, laži, gluposti, groteske,

moje srce traži oca mesto freske.

Svi mi dugujemo sebe nekoj deci,

budimo potomci, da bi bili preci.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Umro pisac Ernesto Sabato

30. april 2011. 19:05- MalKo sam zaksnio

Argentinski pisac Ernesto Sabato umro je u 99. godini. Sabato je bolovao od bronhitisa, ali se uzrok smrti ne zna, javili su argentinski mediji.

Sabato, koji je bio školovani fizičar pre nego što je postao pisac, napisao je svega tri romana - "Tunel" iz 1948. godine, "O herojima i grobovima" iz 1961. i "Abadon, anđeo uništenja" iz 1974. godine, sa kojima je stekao kultni status.

Poznat po svojoj ćeli, zatamljenim naočarima, brkovima i raskopčanim košuljama, Sabato je bio heroj za mnoge u Argentini.

Po završetku vojne vlasti u Argentini 80-ih, Sabato je bio izabran da predsedava Nacionalnom komisijom za nestale koja je istraživala sudbinu desetina hiljada Argentinaca koji su nestali u periodu 1976-83. godine.

Komisija je sakupila 50.000 stranica jezivih dokaza o sistematskom kidnapovanju, mučenju i silovanju svih koji su bili osumnjičeni da podržavaju levičarsku gerilu.

Sabato nikada nije pripadano nekoj partiji i nije uživao što ga mladi u Argentini kuju u zvezde.

Prihvatio je nadrealizam i napustio nauku zarad pisanja.

Njegov prvi roman "Tunel" pozdravljen je po izdavanju kao egzistencijalistički klasik i voleli su ga, između ostalih, i Tomas Man i Alber Kami.

Njegove knjige Tunel, O junacima i grobovima i Abandon anđeo uništenja su, malo je reći sjajne. Izuzetno su nporne za čitanje, tj da se bolje izrazim, lako se čitaju, ali se posle pročitanih strana ostavlja neki mučan ukus u ustima, iako ih progutaš u jednom dahu.

Izmenjeno od strane člana Bledoliki_Vrach
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Federiko Garsija Lorka - 75 godina od smrti

MADRID - Pre 75 godina, 19. avgusta 1936. godine ubijen je jedan od najznačajnijih španskih pesnika i dramaturga - Federiko Garsija Lorka.

Rođen u selu Fuente Vakueros kod Granade 5. juna 1898. godine, Lorka studira književnost i prava, a kasnije odlazi u Madrid gde upoznaje mnoge tadašnje španske intelektualce poput umetnika Luisa Bunjuela i Salvadora Dalija, što je imalo veliki uticaj na njega.

Obzirom da je pokazivao veliku zainteresovanost za muziku, nju je studirao kod Manuela de Falje, koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pesmi i usmerio ga ka skupljanju narodnog blaga.

Prvu zbirku pesama ''Utisci i pejzaži'' izdao je 1918. godine. Ova zbirka je napisana tradicionalnim stilom deskriptivnog realizma.

Sledeća njegova zbirka ''Knjiga pesama'', koju je napisao 1921. godine počinje da odražava odlike Lorkine poezije: duboki osećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za muziku stiha, slikovitost, inventivnost metafora i smrt kao glavni motiv.

Potom, 1927. godine, sledi zbirka ''Pesme'' koja obuhvata sve njegove stihove nastale od 1921. do 1924 godine.

Njegova najpoznatija zbirka ''Ciganski romansero” izlazi 1928., a do 1936. godine izlazi u čak šest izdanja. Ova zbirka sadrži 18 romansi o andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim strastima, verovanjima i slepom predavanju sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske i narodne elemente pesničkog izraza.

''Ciganski romansero'' sadrži njegove najpoznatije pesme, iz kojih se izdvajaju poznati stihovi i lajtmotivi kao što su: ,,Povedoh je do reke misleći da devojka je, al' udata ona beše..„ ili ,,Zeleno, volim te zeleno”.

Krajem 1920-ih postaje veoma depresivan, najviše jer ga okolina i prijatelji nisu prihvatili zbog njegove homoseksualne orijentacije. U to vreme Bunjuel i Dali zajedno rade film ''Andaluzijski pas'', koji je Lorka protumačio kao direktan napad na njega.

Od 1929. do 1930. godine boravi u Sjedinjenim Američkim Državama, najviše u Njujorku, a zatim se vraća u novoproglašenu Republiku Španiju.

Njegova naredna zbirka ''Pesnik u Njujorku'', nastaje za vreme njegovog boravka u SAD-u, a objavljena je tek nakon njegove smrti 1940. godine u Meksiku. Lorka u ovoj zbirci oslikava svoj doživljaj Amerike kao haos moderne civilizacije bez imalo čovečnosti u sebi. U ovoj zbirci se nalazi poznata oda pesniku Voltu Vitmanu.

Lorka postaje direktor pozorišne trupe La Baraka 1931. godine, koja obilazi sve španske pokrajine igrajući dela poznatih španskih pisaca, kao što su Lope de Vega, Pedro Kalderon de la Barka i Migel Servantes.

U tom periodu posvećuje se pisanju drama u kojima opisuje patnju i ljudske strasti, pre svega žena. Vrhunac njegovog dramskog stvaranja predstavlja trilogija: ''Krvava svadba”, ''Jerma” i ''Dom Bernarde Albe”.

Lorka je pisao i elegije, a najpoznatije su ''Plač za Sančesom Ignasijem Mehijasom” iz 1935. godine, u kojoj je opevao tragičnu smrt svog prijatelja čuvenog toreadora i ''Šest galicijskih pesama” iz iste godine koje su pisane na galicijskom dijalektu.

Federiko Garsija Lorka je u poeziju uneo novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. On je skladno spojio modernizam sa tradicijom.

U vreme izbijanja španskog građanskog rata zatekao se u Viznaru u Granadi.

Vojnici Frankove civilne garde 19. avgusta 1936. su ga uhapsili i streljali, a telo su mu bacili u neobeleženi grob.

Frankova vlada je pokušala da uništi uspomenu na Lorku, tako što je uništila sva njegova dela, a spominjanje njegovog imena je bilo strogo zabranjeno. Kako je bio među prvim i najslavnijim žrtvama građanskog rata, Lorka je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije.

Tanjug

objavljeno: 18.08.2011.

Politika

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...

Umro nobelovac Gabrijel Garsija Markes

64cd6dc1-3a0a-43cd-84b7-0d557ab80664_zps

Nobelovac Gabrijel Garsija Markes umro je danas u svom domu u Meksiko Sitiju, piše meksički El Pais.

Iako uzrok smrti velikog pisca nije poznat, članovi Markesove porodice su poslednjih dana navodili da je njegovo zdravlje "veoma krhko".

Markes (87), pisac "Sto godina samoće", najviše prevođenog i najčitanijeg dela na španskom jeziku, hospitalizovan je 3. aprila u Meksiko Sitiju zbog upale pluća, a stanje mu se posle nekoliko dana popravilo i pušten je iz bolnice.

Garsija Markes bio je jedan od najpopularnijih pisaca španskog govornog područja i mnogi njegovu popularnost porede sa Markom Tvenom ili Čarlsom Dikensom.

Poput mnogih drugih pisaca Latinske Amerike, on je prevazišao okvire književnosti i kulture. Čovek među prijateljima poznat kao "Gabo" postao je heroj celog kontinenta kada se pridružio revolucionaru Fidelu Kastru i kritikovao nasilne intervencije Vašingtona u Vijetnamu.

Smatra se najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa realnošću svakodnevne egzistencije. Najviše je doprineo tome da latinoamerička literatura dođe u centar pažnje svetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. veka.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1982. godine.

Oslabljen od raka, Markes nije ništa napisao posle svog poslednjeg romana "Sećanja na moje tužne kurve" koji je objavio 2004.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 10 meseci kasnije...

Pračetov oproštaj uz posthumni tvit

 

 

teri_zpsq3sn1fzl.jpg

 

Čuveni britanski pisac, autor serijala "Diskvet" i jedan od najtiražnijih britanskih pisaca svih vremena, ser Teri Pračet, umro je u 67. godini života.

Pravo ime Terija Pračeta je Terens Dejvid Džon Pračet i rođen je 1948. godine u engleskom gradu Bikonsfildu. 

Najpoznatiji je po serijalu knjiga komične fantastike „Disksvet“. One su se prodale u tiražu od 60 miliona primeraka i prevedene su na 33 jezika. Serijal „Disksvet“ sadrži preko 30 knjiga. 
Teri Pračet je tokom karijere objavio 77 knjiga. Po njegovim romanima su snimani filmovi, pravljeni stripovi i pozorišne predstave. 
On je devedesetih godina prošlog veka bio najtiražniji britanski pisac, a ukupno je prodao više od 90 miliona knjiga. 
1998. godine je dobio Orden Britanske imperije za zasluge u literaturi, odnosno titulu ser. Tom prilikom je u svom šaljivom stilu izjavio: 
„Pretpostavljam da se zasluge u literaturi sastoje u uzdržavanju od pisanja literature“. 
U decembru 2007. je objavio da boluje od Alchajmerove bolesti. 
Imao je nalog na Tviteru i jedan je od prvih pisaca koji je komunicirao sa svojim čitaocima putem interneta. Kada je umro, na njegovom nalogu na Tviteru pojavila se poruka „The end“ (kraj). 
Preminuo je u svom domu okružen svojom porodicom dok je mačka spavala uz njegove noge u krevetu.

 

b92

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na današnji dan rođen je Mika Antić :srce:

 

tom prilikom, deo jedne, od omiljenijih...

 

 

 

Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečački prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara

i čudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem,
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu noć
na svetu,

da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.

Morao sam da izmislim da si nešto sasvim,
sasvim trajno.
Drukčije ne bih izdržao
okovan u ova usijana rebra.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 10 meseci kasnije...

  Preminuo književnik Danilo Nikolić

 

Srpski književnik, preminuo je u subotu uveče u 91. godini, nakon kratke i teške bolesti.

Danilo Nikolić, rođen u Splitu 1926. godine, detinjstvo i mladost proveo je u Metohiji. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Peći, a Pravni fakultet završio u Beogradu. Radni vek je proveo na raznim dužnostima u Radio Beogradu. U penziju je otišao sa mesta urednika-dramaturga u Dramskom programu.
Dobitnik je brojnih književnih nagrada za svoje zbirke priča i romane: Nolitova nagrada, nagrade "Bora Stanković", "Branko Ćopić" i "Ivo Andrić", NIN-ova nagrada kritike, nagrade "Meša Selimović", "Stevan Pešić", "Veljko Petrović" i Zlatni krst kneza Lazara za životno delo.
Zastupljen je u gotovo svim antologijama srpske priče XX veka.
Autor je knjiga pripovedaka "Male poruke", "Povratak u Metohiju", "Spisak grešaka", "Spisak zasluga", "Provetravanje vladara", "Ulazak u svet i Jedna uporna uspomena"; romana "Vlasnici bivše sreće", "Kraljica zabave", "Fajront u Grgetegu", "Fotokeramika gospodina Cebalovića", "Jesenja svila", "Melihat iz Glog", "Korektor" i "Spisak budućih pokojnika"; knjiga memoarske proze "Velika prazna reka", "Prah za pozlatu" i "Crta za sabiranje".
Pisao je knjige za decu "Put za prijatelje", "Neko sat neko budilnik", "Oni su voleli srne", "Divljak u mračnoj šumi" i "Najbolji deda na svetu".

 

izvor: 021

 

 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

 

 Preminula Harper Li, autorka kultnog romana "Ubiti pticu rugalicu"

Harper Li preminula danas u 90. godini života

Harper Li, čuvena američka spisateljica, poznata po romanu “Ubiti pticu rugalicu”, umrla je 19.02. u 90. godini života.

Harper Li je rođena 28. aprila 1926. godine u Monrovilu u Alabami, kao najmlađe od četvoro dece Amase Kolman i Frensisa Kaningema Finča Lija.

Osnovnu i srednju školu pohađala je u Monrovilu, a fakultet na Univerzitetu u Alabami. Nakon boravka u Britaniji, na Oksfordu u okviru razmene studenata, 1949. se presela u Njujork. Dok je pokušavala da se etablira kao pisac, radila je na rezervaciji avionskih karata.

Debitantski roman “Ubiti pticu rugalicu” objavila je 1960, a naredne godine ta priča o rasnoj diskriminaciji u Alabami ovenčana je Pulicerovom nagradom. Roman je postao klasik moderne američke književnosti, po mnogima je to i najbolji američki roman 20. veka, a prodat je u 30 miliona primeraka i do sada preveden na više od 40 jezika.

Istoimeni film snimljen je dve godine nakon objavljivanja knjige i doneo je autorima tri Oskara.

Uspeh koji je za kratko vreme ostvario njen roman prvenac, nije očekivala.

- Nadala sam se 'brzoj i milosrdnoj' smrti od strane kritičara, istovremeno i da će se priča nekome dopasti. Ali odjednom, sve je postalo i previše i zapravo zastrašujuće kao i ta brza smrt koju sam priželjkivala - izjavila je Harper Li, u jednom od ne brojnih intervjua.

Nakon velikog i neočekivanog uspeha sa ovim delom, Harper Li je odlučila da se povuče iz javnosti.

Živela je u jednom staračkom domu u Monrovilu, koji je udaljen samo kilometar od kuće u kojoj je odrasla.

Predsedničkom medaljom slobode za svoj doprinos književnosti odlikovana je 2007, iste godine kada je doživela i moždani udar.

Roman “Idi i postavi stražara“ pojavio se u julu 2015, kao nastavak njenog prvog dela iako je zapravo bio inspiracija za kultni roman.

- Sredinom pedesetih završila sam roman „Idi i postavi stražara“ koji prati lik Skaut kao odrasle žene. Moj urednik je bio opčinjen njenim flešbekovima u detinjstvo i naterao me je da napišem roman iz ugla mlade Skaut. Pošto sam bila mlada autorka, uradila sam kako mi je rečeno. Nisam shvatila da je (originalna knjiga) preživela i bila sam veoma iznenađena i oduševljena kada ju je moja draga prijateljica i advokatica Tonja Karter otkrila. Posle mnogo razmišljanja i oklevanja pokazala sam je nekolicini ljudi. Bilo mi je veoma drago kada su rekli da je vredna objavljivanja. Ponosna sam i zapanjena što će biti objavljena posle svih ovih godina - reči su čuvene američke spisateljice.

izvor: Blic

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

 

  Preminuo Umberto Eko

Umberto Eko

Italijanski pisac i filozof Umberto Eko preminuo je u petak uveče u 84. godini.

Porodica čuvenog pisca, najpoznatijeg po romanima "Ime ruže" i "Fukoovo klatno", saopštila je samo kratko da je Eko preminuo kod kuće, ne navodeći više detalja, prenose svetski mediji.

Za svoj prvi roman "Ime ruže", koji je napisao 1980. godine, Eko je osvojio niz nagrada, a roman je preveden na 47 jezika i prodat je u više od 30 miliona primeraka. Samo u Italiji prodato je više od sedam miliona kopija.

Roman je svojevremeno francuski "Le Monde" uključio u listu 100 najznačajnijih knjiga 20. veka, a prema njemu je francuski režiser Žan-Žak Ano 1986. snimio istoimeni triler s Šonom Konerijem i Kristijanom Slejterom u glavnim ulogama.

Renome jednog od najvećih svetskih pisaca na prelazu dva veka potvrili su i romani "Fukoovo klatno", "Ostrvo dana pređašnjeg", "Baudolino", "Tajanstveni planem kraljice Loane" i "Praško groblje", "Nulti broj"...

Eko je i autor brojnih eseja i knjiga iz teorije umetnosti, lingvistike i semiotike. Osim toga, pisao je i književnu kritiku i knjige za decu.

- Ja sam filozof. Romane pišem samo vikendom - rekao je jednom.

Eko je važio za ovrsnog poznavaoca istorije i umetnosti srednjeg veka, a bio je i osnivač Odseka za medijske studije na Univerzitetu San Marina i univerzitetski profesor u Bolonji.

Rođen je 5. januara 1932. godine u Alesandriji, u severnoj Italiji.

 

izvor: Blic

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

 

  ''Kada počnemo da starimo, naša memorija počinje da raste. Nije istina da se, kako starimo, sećamo sve manje. Naprotiv, ako smo u normalnom zdravstvenom stanju, sećamo se više. Ja se danas sećam stvari iz svog detinjstva, kojih se nisam sećao ranije. Nasledje koje tvori naše sećanje, zapravo samo raste. Uspomene iz detinjstva, koje su potpuno nestale sa površine svesti, ponovo se javljaju. Jedna od najčudnijih svari koja mi se dogodila u vezi sa ovim je to što, kao dete, nikada nisam govorio dijalekt svojih roditelja. Oni su sa mnom razgovarali na italijanskom, ali sa ostalima su govorili u dijalektu i ja sam sve odlično razumeo, ali nikada nisam mogao da govorim.
Danas ga pričam perfektno. Šuuuuuuut. Sve se vratilo. Isto je sa mnogim drugim stvarima iz moje mladosti.
Na dan moje smrti, sećaću se svega."

 

UMBERTO EKO

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...