Dana 123 Posted April 11, 2011 Report Share Posted April 11, 2011 KUD MINU ZVEZDA Kud minu zvezda, signal večne tmine, zvezda što se rađa kad čovek premine? Prostori strašni i ponori sivi, odajte tajnu zašto čovek živi. Il munja što se s ludim gromom svađa, zna zašto se čovek na tom svetu rađa? A već kad je jednom tako divno rođen, šta mu bi da ode, žiznji oslobođen! Na putu kroz Večnost, ko zna šta sve čeka, nevičnog Beskraju sirotog čoveka. Brana Petrović Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted April 12, 2011 Report Share Posted April 12, 2011 NE DIRAJ MOJE GODINE Ne diraj moje godine Ne igraj se mojim rukama Ostavi moje usne.. Najbolje bi bilo za tebe Da odeš... Da otvoriš vrata Ostaviš tu kafu koju pijemo Zaklopiš knjigu i Pokupiš tih svojih deset sličica iz raznih razdoblja tvog života. Zašto me gledaš tako bezobrazno Tako toplo i nemirno Tebi ću,evo,samo tebi ću Otkriti tajnu.. Jer te želim spasiti od sebe i tuge Ja sam rođen u godini Loše berbe I što možeš od mene dobiti Samo suzu na kraju. Zato ti kažem Pokupi sve te tvoje nežnosti Skini poljupce sa mojih usana Ne ostavljaj te mirise na jastuku Jer tako te volim... A rođen sam u godini loše berbe I znam da će sve to Loše završiti.. Ž.Krznarić slavkos and bigrancer 2 Quote Link to post Share on other sites
Aiko 1,794 Posted April 14, 2011 Report Share Posted April 14, 2011 Ako jednom stavis na gramofon moje srce, Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao: "Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji, Da li je tamo vec i mozak covecanstva?" Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio, Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi, Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno, Dok sam s tobom govorio telefonom Moja krv je tekla zicom do tvojih usta I telefonska mreza se pretvarala u krvotok, Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu, Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu, Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje, Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene. Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio: "Ako eksplozija provetri utrobu zemlje Izletece iz nje kamenje vece od nase planete, Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani, Kao konstrukcije porusenih hangara, Kao kosturi konja na nekoj visoravni. " Neka mi bude zabranjeno da te volim, Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe. Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu, Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu! Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma, Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona. Sve sto je receno o buducnosti, Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo. Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove, Sve to ne bi bilo besmisleno. Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi, Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom, Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi Zato sto me volis ja volim sve ostalo, I nikome ne zelim zlo. Moja ljubavi, digla si me toliko visoko Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo! Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima, Da si muskarac imao bih najboljeg druga! Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe, Neka nice drvece koje niko nije posadio. Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica, Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle, Nego kakve god i kolike god hoce, Neka se slonovi uvuku u misje rupe! Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu, Neka najjaci glasovi sruse sve plafone, Neka se nebesa otarase snega i kise, Neka sve ostane cisto i slobodno, Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila, I neka se proglasi ludakom Svako ko pomisli da te vise voli! Matija Bećković Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted April 25, 2011 Report Share Posted April 25, 2011 SPIRAM TE SA KOŽE Spiram te sa kože, Sa minulih leta, Miris hladnog limuna, Zelen martovski prhut, Iskašljavam te, Talog ispod jezika, Vreo šljunak u krvi, Ljuštim te sa nokata Oštrim nožem kajačem Nema te, nema te, Nema te. Reči te se odriču i u laž me ušuškuju, Nisi postojala sem u pesmama, nisi postojala ni toliko da bi se pomirili sa iščeznućem, Istresam te iz džepova starih košulja, Stružem te okom sa fotografija Stresam te sa kose, Davni prosinački sneg, Proklinjem pesme u kojima stanuješ, jedeš, spavaš, umivaš se, Sve bih ti oprostio samo da te ima, Da ima krvi u tebi. Srce od najfinijeg drveta izvajao bih i pod rebra ti ga sakrio, More bih ti u san donosio. Vetrovi bi ti bili pokorni, Kišama bih te uspavljivao, Samo da te ima imalo izvan reči, Samo da postojiš. Kako ćeš i ovu Molitvu čitati Ako te nema Ako uporno tvrdiš Da te nema, Da sam te izmislio. Pero Zubac bigrancer 1 Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted April 25, 2011 Report Share Posted April 25, 2011 PA TO JE KRASNO Vani su padali pijanci umjesto snijega. Bio je siječanj, ili januar, ne sjećam se više. Pozvan u tuđi stan, sjedim u njzinoj sobi bez svjetla, ona, u opasnoj dobi, a ja, poput pjetla. Pričam joj pjesme.... Ona se divila bedrima, kukovima, dojkama, svim svojim sokovima. Ona se divila mojim stihovima, a ja sam pio vinjak. Jedino što je znala reći, PA TO JE KRASNO i meni je sve bilo jasno i užasno i strašno i žao i sva bih blaga dao da mi se vrate riječi što sam joj reko, ali bilo je već kasno. Ona je ležala pored kamina i kao da se kaje, rumena od vatre vina, plakala je i nehoteći grješila je milujući jastuk misleći pritom da sam vuk koji će skočiti... A ja sam bio pozvan, ako se ne varam, u ovaj stan tek nešto popiti i sjedio sam potpuno miran. Dosada je glodala tišinu, vatra se jarcala u kaminu. Ona je pričala o svojoj mački i o ludnici u diskiću i o nekom crnom maldiću koji ima kola i deset miliona na knjižici. I meni je sad stvarno sve bilo jasno i rekao sam djevojčici Pa to je krasno, to je zaista krasno.... i otišao sam padajući sa snijegom po ulici. Enes Kisevic Duga 12, Smucalica and believer 3 Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted April 27, 2011 Report Share Posted April 27, 2011 KRIK U pesme skriven ko u šume, u lišću reči i travi duše, ja čekam da i zver razume u mome grlu krik ugušen. Kricima mrtvim zvona zvone, mozak, ko nebo, naoblačen. Suze mi kao zveri gone a nemam kome da ih plačem. I čujem svoje krike nove, probijaju se kroz sve straže. Dobro je što ih u grlu love jer nemam kome krik da kažem. Branislav Crnčević Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted May 2, 2011 Report Share Posted May 2, 2011 Odlazak Nisam više tu S mesta se nisam pomerio Ali tu više nisam. Neka uđu Neka pregledaju neka pretraže. Vodenica u senci rebara Zrelu prazninu melje Opušci jevtinih snova U pepeljari se dime Nisam više tu. Privezan čamac njiše se Na crvenim talasima Par nedozrelih reči U oblačnom grlu visi Nisam više tu. S mesta se nisam pomerio Ali sam već daleko Teško da će me stići. Vasko Popa Mia 1 Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted May 3, 2011 Report Share Posted May 3, 2011 Balerina Rekla je: "Kad porastem, biću balerina, kao sto je bila moja mama. Postaću dama i udaću se za svog baletana." "A, jel mogu ja da budem tvoj baletan?" "A, jel umeš da se ljubiš?" "Umem!", rekoh i poljubih je u obraz. "Ne tako!" "Nego kako?!" "Onako filmski!" "A, to ono kao bajagi..." "Me ne, izistinski" "Izistinski!?" "Da, izistinski." "Hajde, pokaži." "Važi. Zažmuri prvi i otvori malo usta." "A ti?" "I ja ću svoja, pa kad ih prislonim na tvoja, a ti se onda isplazi." "Ma, neću da se plazim! Na šta to liči?!" "Pssst, ne viči! To se tako radi samo. Hajde, dodji da probamo." "Hajde." "Hej, stani, ne tako jako!" "Pa kako?" "Polako. Evo ovako!" I onda se ona meni prva isplazila. Pa ja njoj. Pa opet ona meni, ja njoj, a onda istovremeno jedno drugom sve dok nam se jezici nisu dotakli. U pocetku malo stidljivo, kao da se ispituju, a onda sve hrabrije i smelije počeli su da se dodiruju, da se gurkaju i da se igraju. I mogli smo tako da se plazimo ko zna do kada, samo da smo imali dovoljno vazduha. Prestajali bi tek tada kad počnemo da duvamo jedno drugom u usta. Tada bismo se razdvojili i raspravljali ko je prvi počeo da diše. Hvatali bismo jedno drugo za nos i takmičili se ko može bez vazduha da izdrži više. "Pazi, ne sme da se vara i da se diše." "Znam" "Ti dišeš!" "Ne dišem!" "Lažeš!" "Ne lažem, majke mi!" Malo je falilo pa da se onesvestim. Pred očima mi se pojavilo nekakvo plavilo, al' nisam hteo prvi da popustim. Posle me je sve do uveče jako boleo nos. I tad, a jos kao dečak, shvatio sam da kad se voli mora i da boli. I tako smo se mi plazili, duvali jedno drugom u usta i vukli za noseve čitavih nedelju dana, sve dok nas slučajno nije zatekla jedna starija dama, a koja se i inače brinula o njoj i razdvojila nas. Da je zauvek, to tada nismo znali. Nismo se čak ni pozdravili. Sutradan, zajedno sa drugom decom, jurio sam za kolonom cirkuskih kola koja je napuštala nas grad. Mahali smo onako trčeći i gurajući se i spotičući jedno o drugo, vikali smo u glas: "Dodjite i opet kod nas!" Mahala je i ona i brisala suze s lica. Meni je podrhtavala vilica, ali sam morao da pazim da me ne primeti neko. Hteo sam jos jednom da joj se isplazim, ali ona je vec bila daleko. Ne znam zasto, al toga dana kod nas je padala kisa. Al nije ni bilo baš nesto puno sunca. Bila je samo neka čudna tišina i praznina. Kao da je sve ono što je lepo otišlo zajedno sa njom i cirkusom. Ostala je samo jedna livada, ugažena trava u obliku kruga i tuga. Ponekad, kada se zateknete tamo, negde izvan grada, ako li malo slušnete, čućete dva razdvojena dečija srca kako se jure, dovikuju i traže da se ponovo spoje, duvaju jedno drugom u usta i da se plaze. Jos uvek obilazim cirkuske šatre tražeći svoju balerinu i ako je ikada budem sreo, pitaću je samo jedno tada: "Koliko dugo može da izdrži bez vazduha?" Ja, evo, sve do sada...... Meni nepoznat autor lenjivica and Smucalica 2 Quote Link to post Share on other sites
stiklica 339 Posted May 3, 2011 Report Share Posted May 3, 2011 STREPNJA-D. MAKSIMOVIC Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka da volim i zelim oka tvoja dva. Jer sreca je lepa samo dok se ceka, dok od sebe samo nagovestaj da. Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi ova slatka strepnja, cekanje i stra'. Sve je mnogo lepse donde dok se trazi, o cemu se samo tek po slutnji zna. Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu? Izdaleka samo sve k'o zvezda sja; izdaleka samo divimo se svemu. Ne, nek' mi ne pridju oka tvoja dva. NE VERUJ-ALEKSA SANTIC Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kazu, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem ime - Ne vjeruj No kasno, kad se mjesec javi I prelije srmom vrh modrijeh krša, Tamo gdje u grmu proljeće leprša I gdje slatko spava naš jorgovan plavi, Dođi, čekaću te U časima tijem, Kad na grudi moje priljubiš se čvršće, Osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće, I da silno gorim ognjevima svijem, Tada vjeruj meni, i ne pitaj više Jer istinska ljubav za riječi ne zna; Ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove piše :srce::srce: Smucalica 1 Quote Link to post Share on other sites
Dana 123 Posted May 4, 2011 Report Share Posted May 4, 2011 KAD BI COVJEK Kad bi covjek mogao reci ono što voli, kad bi covjek mogao uzdici svoju ljubav do neba, kao što je oblak uzdignut u svjetlosti, kad bi poput zidova što se ruše da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu, kad bi covjek mogao razoriti svoje tijelo, ostavljajuci samo istinu svoje ljubavi, istinu samoga sebe, koje se ne zove slava, sreca ili ambicija, nego ljubav ili želja, ja bih konacno bio onaj, kako sam se zamišljao, onaj što svojim jezikom, svojim ocima i rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu, istinu svoje istinske ljubavi. Ne poznajem slobodu, osim slobode da budem zarobljen u nekome, cije ime ne mogu cuti bez uzbudenja, zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju, za koga sam danju i nocu ono što želi, a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu, kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi, slobodno, sa slobodom ljubavi, jedinom slobodom koja me ushicuje, jedinom slobodom za koju umirem. Ti opravdavaš moje postojanje, Da te ne poznam ne bih živio, da umirem neznajuci te, ne bih umro, jer nisam živio. Luis Kernuda Quote Link to post Share on other sites
believer 368 Posted May 4, 2011 Report Share Posted May 4, 2011 znas bilo je mnogo dobro bilo je bolje nego bilo sta bilo je kao nesto sto mozemo da podignemo drzimo i onda se smejemo zbog toga bili smo na Mesecu bili smo u jebenom Mesecu imali smo ga bili smo u vatri bili smo u beskrajnom ponoru nigde nema takvog mesta bilo je duboko i svetlo i visoko primaklo se tako blizu ludila smejali smo se bezumno tvoj smeh i moj ........ maestro Bukovski Quote Link to post Share on other sites
Dana 123 Posted May 5, 2011 Report Share Posted May 5, 2011 Grešio sam mnogo Grešio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer, samo će gresi, kada budem pao biti samo moji - sve je drugo tuđe. Grešio sam mnogo, učio da stradam leteo sam iznad vaše mere stroge grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam svojim divnim grehom da usrećim mnoge. Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće grešio i za vas, koji niste smeli, pa sad deo moga greha niko neće a ne bih ga dao - ni kad biste hteli. Duško Trifunović Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted May 5, 2011 Report Share Posted May 5, 2011 Dva lista Najdraža moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti između crvenog i žutog lista. Gledao sam između i iznad njih, tražeći prostor u koji bih mogao pobjeći i zaboraviti Tebe. Gledao sam njih, crveni list i žuti list; svaki je pripadao svom drvetu, a našli su se tako blizu, okruženi komadićima neba i bljeskovima svjetlosti. Kad bi ih pokrenuo vjetar, zamahnuli bi snažno jedan prema drugom. Vidio sam jasno - bili su previše blizu a da ne bi osjetili čežnju. Najdraža moja, gledao sam ih jutros, žuti list i crveni list. Kako je čudna njihova sudbina! Toliko su snažno željeli taj dodir da su sustali i divlje mahali nošeni vjetrom. Širili su svoje nevidljive ruke i tražili zagrljaj. Zatim bi se umirili i predahnuli. U tim se trenutcima nad njima sažalilo sunce - bljesnulo bi neobično, a njihovi bi vrhovi nestali, stapajući se u bijelom plamenu. Najdraža moja, jutros sam vidio dvije čežnje. Usprotivilo im se prostranstvo kojeg nisu mogli prijeći. Gledao sam crveni list i gledao sam žuti list, a vidio sam more beskraja izmedju njih - ne veće od širine mojega palca. A ipak, to je more koje ce ih zauvijek razdvajati. A.P.Kezele... Quote Link to post Share on other sites
stiklica 339 Posted May 5, 2011 Report Share Posted May 5, 2011 UTOPLJENE DUŠE Još jednom samo, o, da mi je dići Ispod života svet umrlih nada, Još jednom samo, o, da mi je ići Prostorom snova pod vidikom jada. Potajna slabost i žudnja ka sreći, Skrivene misli u boji ljubavi, Njen pogled nekad sve što znade reći, Još jednom samo da je da se javi. U harmoniji svetlosti i tame, Lik duše trajno gde se od nas krije, Gde svesti nema, već ideje same, Otkud bol sleće, da osećaj svije U meni o njoj, o lepoti, cveću I o mladosti – o još jednom samo, Da mi je da se moje misli kreću, Da mi je da sam još jedanput tamo. Da mi je da sam u predelima onim, Gde su mladost, san i uspomene, Kod negda svojih da je da se sklonim S lepotom njenom što k`o miris vene. Il` da je groblja, senki, vetra, zvuka I igre mrtvih, avetinja kolo, Da je bolova, sećanja, jauka – Znamenja, da sam nekad i ja vol`o. Al` nije. Ja znam svi ti dani stari, I želje, njena tuga i lepota, I nežne veze osmeha i čari Nemaju više za mene života. Nemaju više života ni za nju Sva njena ljubav i moja stradanja, Dremež i suton i noću i danju. Nama se spava. Nama se ne sanja. Gube se redom, trunu pod životom Aleje bola i podneblja plava, I moja lira sa njenom lepotom, Tugom i srećom…Da je da se spava. I samo katkad, al` to retko biva, Nju kada vidim posred ovih žala, Prilazi k meni neka magla siva, Nagovest bleda dalekih obala. Gledeći dugo taj magleni veo, Kamo se dani moji razasuše, Širi se pokrov velik, prostran, beo, Pod kojim leže utopljene duse. Vladislav Petkovic Dis kompaj 1 Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted May 8, 2011 Report Share Posted May 8, 2011 Do poslednjeg daha Bio je nekako sav nakrivo, tako i hodao, tako i skolu ucio, i bas se nekako mucio da dokaze, da ima i vaznijih stvari na Svijetu, na primjer, u pubertetu, kada smo svi rakiju u Vinkovcima pili, Kasim je gledao Belmondove filmove, i u Slavonija Hotelu, u nekom starom ocevom odjelu, narucivao casu bijelog, hladnog, mlijeka. Vucibatina neka, htjela me tuci, znas ono, da ti kazem, ej, ja sam oduvjek bio neki nezni poeta, a Kasim bi, onako iz zaleta, pomeo dvojicu, trojicu, a zatim, poravnao kravatu i rekao najmirnijim glasom na svijetu: Sta je, sta si se usro od straha, pet je do osam, uh, odoh ja da gledam, "Do poslednjeg daha"! Prolece u nasem gradu je bilo, kako se kaze, puno sperme. Znali smo kolektivno drkati, onako majusni, brkati, zavaljeni u sanac ispred protine kuce. Oko nas zbunje i neko trulo pruce, a Kasim, oca mu mangupskog, odjednom odnekud izroni iz mraka, i u par koraka, znas ono, stvori se nad nama, on, i s njim, prava dama. Znali smo je iz komsiluka; Ajde, kaze, da vidim ko ce dalje, dajem samo za pare, a njemu, onako, zbog neceg u zraku, moze taj svaku, ako bi htio. A Kasim bi se, znas ono, samo nasmijao i rekao: Ajde ne diraj mi kurvestino drugare, moze te povaliti baraba svaka... uh, pet je do osam, odoh ja da gledam "Do poslednjeg daha"! Ljeto u Slavoniji u mozak zapece, ne vidi se nista od prasine... Kasime, kaze, tako smo se, znas, zvali nas dva, po nekom detektivu iz X-romana, pa neces valjda i ti, k'o ovi vodozemci, da ladis muda u barutanu, 'ajde sa mnom u staru pilanu, da vadimo gliste iz piljevine. Sjedi tako na starom biciklu i otpuhuje kolutove dima, al' zaistinski, ne k'o ova druga raja, on ga povuce, Boga mi, iz jaja. I sjednem tako na stangu, ispred njega, bos, u kratkim hlacicama, a on sav obucen u crno, i cipele crne na bosu nogu. Vozio je polako, nek vidi, kaze, svako, da smo drugari, jos samo nam Belmondo fali, da skupa vadimo gliste na pilani. Bila je, znas, u nasem gradu i jedna mala s pjegama, mi smo, kao, bili u nekoj semi ma, 'ajde vraga semi, znas ono, bili smo do grla, jedno u drugo, zaljubljeni. Ime joj ne smem odati, 'ajde, znas kako je sad... Ona je tamo negdje, tamo, u Beogradu, eh, i znas ono, ma dobro, znas sta ti hocu reci, je l' da? Al' znas sta je, svake zime Kasim joj nove rukavice donese, i kaze joj ovako, seretski se nasmije, znas ono, kako on, jebi ga, i kaze: Mala... hajde, cuvaj se... i ne izlazi suvise na zimu... mozda ces jednom igrati na filmu! Od tad je, eto, mnogo minulo ljeta, i ja sam danas kao, neki esteta. Znas ono, filmom se bavim i ponekad pjesme pisem, al' majku mu, nikako da zaboravim te moje Vinkovce, i te moje blage ravnice, gdje smo Kasim i ja, od jutra do mraka, zivjeli zivot do poslednjeg daha. A neki dan, eto, stiglo mi pismo. Kazu... Kasima nema vise... poginuo je negdje u blizini Mirkovaca. Na kojoj je strani bio, pitam ja? Ma nije...kazu...taj puske nosio... nekog je klinca na biciklu vozio... nekog bosonogog decaka.... kad ga je metak pogodio... sunce ti kalajisano... kazu... k'o kaskader na filmu je kroz zrak proletio i na onu prasnjavu Mirkovacku cestu pao... zatim se, nekako, zadnjim snagama.. pridigao... i onom decaku, na francuskom nesto govorio. Onda se. jos nekako narocito poravnao... a onda... lagano... palcem desne ruke... preko donje usne presao... Do poslednjeg daha, mon amee, do poslednjeg daha. Serbedzija Rade Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted May 18, 2011 Report Share Posted May 18, 2011 OSAM IZGUBLJENIH STIHOVA Prvi je o tebi, ali neodređen. Ono čega nema ostaje i peče. Drugi je o tebi. Jabuke i voda drhte u daljini dok uza me hodaš. Treći je o tebi. Ne poznam ga više. Samo svjetlo munje, vedro crne kiše. Četvrti je o tebi. Ne vidim ti oči. Tragovi u blatu, koraci u noći. Peti je o tebi, a ti si daleko do mrtvoga mora otišla si rijekom. Šesti je o tebi, kao da te ima, kao da si ovdje. Veče je, i zima. Sedmi je o tebi, jedva da ga čujem. Pod grlom u mesu skriva se. I ruje. Osmi je o tebi. Govori i ćuti. Ponavlja ga ptica. Ti ga nećeš čuti. Zvonimir Golob Quote Link to post Share on other sites
Dana 123 Posted May 26, 2011 Report Share Posted May 26, 2011 Duško Trifunović "Teška bolest" Kakve li su tvoje misli dok ja smišljam kako da te pitam za njih za te misli sakrivene iza tvoga mirisnog lica na koje se privikavam Eto ležiš Evo ležim oko nas je besposlena romantika nož u zidu i haljina tvoja njime samo meni na videlu prikovana ja slušam tvoje srce ono mojoj ljubomori malo kaže ja hoću tvoje misli ja hoću da uništim zadnju kap u tvom tajnom kapilaru gde se krije povremeni san o njemu o detinjstvu o slobodi ja hoću tvoje misli sakrivene iza tvoga opasno lepoga lica na koje se ubistveno privikavam A ti ćutiš Nema leka Quote Link to post Share on other sites
Dana 123 Posted June 27, 2011 Report Share Posted June 27, 2011 Sakrij me – Marina Ugrin Sakrij me U ceznutljivom pogledu, U sjaju oka kojeg cu Samo ja prepoznati..Nosi me u kutku Usana u smiješku Neizgovorenim rijecima I ja bit cu s tobom… Kad mi opet dođeš, ti mi priđi tada, Ali ne ko žena što čezne i voli, Nego kao sestra bratu koji strada. Tražeć mekom rukom mesto gde ga boli. Puna nostalgije beznadežne, duge, Ne sećaj me nikad da bi mogla doći Zadocnela radost iz dubine tuge, Ko ponoćno sunce iz dubine noći. Jer ti ne znaš, bedna! kroz sve dane duge Da te voljah mesto ko zna koje žene! U tvom čaru ljubljah sav ćar neke druge… I ti beše samo sen nečije sene… ! Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted July 2, 2011 Report Share Posted July 2, 2011 Snove snivam Snove snivam, snujem snove, snujem snove biserove, u snu zivim, u snu disem, al' ne mogu sitne snove, ne mogu ih da napisem. Snove snivam, snove snujem, u slike bih da ih kujem, al' su sanci poletanci, ne mogu ih da prikujem srcu mome laganome. Al' nasloni na te snove tvoje grudi biserove, dve ledene biser kapi: ta bi studen smrzla snove, sve te slike sledila bi. Laza Kostic bigrancer and GlorijaTreca 2 Quote Link to post Share on other sites
believer 368 Posted July 2, 2011 Report Share Posted July 2, 2011 ''...Kakve li su tvoje misli dok ja smišljam kako da te pitam za njih...'' D.Trifunovic Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted July 9, 2011 Report Share Posted July 9, 2011 LJUBAV Je li ovo ljubav, ili bolna jedna Potreba da ljubim? Ova želja plava, Je li želja srca moćnoga i čedna? Ili napor duše koja malaksava? Je li ovo žena koju ljubim, zbilja? Il' sen na prolasku preko moga puta, Tumaranje misli bez svesti i cilja, I sve delo jednog bolnoga minuta! Ne znam; no na međi toga sna i jave, Vidim moje srce da čezne i pati. I suze kad dođu, rane zakrvave - Ja ni onda od tog ništa neću znati. Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted July 21, 2011 Report Share Posted July 21, 2011 Obična pjesma Sve je neobično ako te volim, vrtuljak što se okreće igračke i djeca. Veče koje silazi spava u mojoj duši. Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar, sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti, jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni. Sve je neobično ako te volim: more skida i svlači svoje plašljivo tijelo, zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca. Ja više nisam isti, slušajuć' glas na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu. Tjeskoba, obična pjesma, plač ponovo dok svoje teške vijeđe zaboravljaš u snu poput marame na licu koje bdije. Sve je neobično ako te volim, ako te volim. Zagledana u nebo ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini. Zvonimir Golob Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted July 22, 2011 Report Share Posted July 22, 2011 Cini mi se Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji, neko ko nije niko, neko ko pali insens, zatim čisti svakodnevnu pozornicu (ali ne veruje u rituale), neko ko udiše vazduh i zatim ga drži u plućima... u stvari, NE TREBA MI NIKO Međutim, treba mi neko ko sriče azbuku... neko neporušen godinama, neko izbrušenog stila, koketno biće sa svilenim maramama, neko odeven u crno a lagodan u svojoj koži, neko ko voli da putuje sam po svetu, u stvari... NIKO MI NE TREBA Treba mi neko ko voli decu (ali nije pedofil), neko ko pravi umetnost, ali za nju - nema uvek vremena... neko ko se budi posle podne i pali džoint, ko roni na dubinu od 1 000 metara i tu ajkuli glanca zube, ali ko ni mrava zgazio ne bi, treba mi neko ko poznaje bolnice, ko pravi stolice, ko tuca anđele, ko sa đavolom tikve sadi, u stvari, NE TREBA MI NIKO Treba mi neko ko je pročitao aleksandrijsku biblioteku, spasio je od požara i instalirao u svoj kompjuterski program, neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru, Tunisu, u Aino plemenu u Japanu, u Beogradu u Teheranu U Njujorku u Rimu u Kazablanki, neko od svetle misli i sjajna oka, neko ko počinje pokret u istoriji ili ga završava, u stvari, NE TREBA MI NIKO Treba mi neko nežan kao meko praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar, razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar, neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum ko me pred zoru sastavlja i rastavlja kao sat, neko ko hoda kao mačka i otvara žute zenice u ponoć, neko ko ne kaže ništa čak ko ne postoji, u stvari i zaista, NIKO MI NE TREBA Treba mi kamikaza uzdignutih krila, neko ko poklanja cvet, ko ne mrzi svet i ko se smeje smrti u lice... Neko ko plače usred autobusa... na sredini koncerta na polovini razgovora i dok seče luk, Treba mi neko koga nisam srela, zavela, ponela, omela, obezglavila, navela, zanela, ranila... Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari, NE TREBA MI NIKO Treba mi neko ko pravi muziku, ko pravi sranja, ko donosi odluke, neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci, ko čisti slivnik, spava na kiši, ko glanca kavez u zoološkom vrtu, neko ko guta asid, predaje etiku, pegla veš, razmišlja o sutonu, pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade, neko ko je završio sa meditacijom i izašao iz neuroze, neko iz pećine, iz loše porodice, neki prosjak koji voli da se smeje, princ koji krade vazduh iz nozdrve, orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose, knjige iz biblioteke, ko snima film o beskrajnim oblacima i napuklim ogledalima, ikona mudrosti i ludosti, znanja i neznanja, u stvari NE TREBA MI NIKO kome mnogo trebam... Treba mi neko ko čisti cipele, seče nokte, slaže posuđe, posmatra planete, voli nauku, ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude, ko nema kičmu ali ima auru na mestu gde hoda uspravno... u stvari, NE TREBA MI NIKO Treba mi neko ko razmišlja u bojama, ko oseća prstima i ko sanja budan, treba mi neko vešt, a nesiguran poput akrobate, učitelj džiu-džica na električnoj stolici punoj vate, magnetna plazma u bolnici, krvno zrnce u plaštu sena, perverzna princeza na zrnu graška, ulični diler sa dosta praška, pustinjski vetar bez jednog daška, u stvari... u stvari, NIKO MI NE TREBA... niko baš toliko, toliko toliko kao Ti... Nina Zivancevic ELA and Glisha 2 Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted July 25, 2011 Report Share Posted July 25, 2011 Doneću ti cveće Doneću ti cveće što raste u snovima čudno razroko grdno i grdobno doneću ti cveće usamljenika snove onih kojima ljubav nije odgovorila doneću ti cveće što raste u pustinjama nepojamno otrovno opojno i slepo doneću ti vatre što bukte u groznicama vatre što se ne gase vatre od kojih se umire doneću ti cveće što niče u močvarima cveće od koga se nećeš nikad da izlečiš doneću ti mirise svih mora svih sahara mirise od kojih se nikad nećeš da probudiš doneću ti sve mržnje da risovi te one čuvaju doneću ti sve maske da nevidljiva mi budeš doneću ti nezajaženost svoju da u tebi zanavek gladuje doneću ti beskraj da se nikad više natrag ne povratiš doneću ti sve navike teške grivne da smire ruke ti nemirne sve sumnje da vežu nestalno ti srce doneću ti sve radosti jake ko začine istoka da te slome da budeš tiha kao reka ponornica doneću ti cveće naših nebesa doneću ti cveće naše krvi doneću ti nebo naše krvi doneću ti krv našega cveća doneću ti krv naših nebesa doneću ti nebo našeg cveća da kružiš u meni ko zvezde što u noći smešno i smeteno kruže da si mi krvotok života da si mi krvotok smrti. Dušan Matić Smucalica 1 Quote Link to post Share on other sites
Zoe 181 Posted September 23, 2011 Report Share Posted September 23, 2011 STAMENA Ne zamerite mi što ime joj kršteno ne pamtim a zlatnim slovima bi ga valjalo urezati nasred Metohije Da sija po vedrini i pomrčini da svedoči da sve što jeste bilo nije onako kako su zli jezici ispalacali Ne zamerite mi što joj ne pamtim ime bila je to junak-žena Stamena bi se mogla zvati dolikuje joj Što devetoro odoji a deseto joj pod prsima što pušku na jednom a motiku na drugom ramenu je nosila božurom i molitvom prkosila ognjište grejala i kad su najljući vetrovi duvali i kad su mnogi jači poklekli (neka su im tragovi prokleti i glava Lazareva svetla neka im sudi) Ona je strah preko ramena bacala ječam poljem s pesmom žela i ostajala, ostajala A ja, ja joj se ni krštenog imena, ne zamerite, ne mogu setiti Znam samo da je bila stamena Todora Škoro Quote Link to post Share on other sites
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.