Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Noćas bih mogao

 

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer:
„Noć je posuta zvezdama,
Trepere modre zvezde u daljini.
Noćni vetar kruži nebom i peva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je,
a ponekad je ona i mene volela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubih je, koliko puta,
ispod beskrajnog neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.

Kako da ne volim njene
Velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam,
osećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu,
još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesrećna što ju je izgubila

Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno,
ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uvo.
Drugome. Pripašće drugome.
Ko pre mojih poljubaca.

Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista,
no možda je ipak volim?

Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug!
I jer sam je u noćima poput ove
držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.

Iako je to poslednja bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem.

 

P. Neruda

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • Odgovori 141
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Slutnja Завара ме, тако, нека чудна слутња, неко ново „ А можда, ипак...“ и почнем да му се надам. . Онај голуб се тада врати и гледа ме са суседног крова, и то увек кад помис

"Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put: nešto se desilo među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo... Znam da me je čekala

PA TO JE KRASNO Vani su padali pijanci umjesto snijega. Bio je siječanj, ili januar, ne sjećam se više. Pozvan u tuđi stan, sjedim u njzinoj sobi bez svjetla, ona, u opasnoj dobi, a ja, popu

SVE STO MI OSTAJE

Sve sto mi ostaje to je moje srce,
veliko kao nebo
i duboko kao more.

Zamisli,
to je sve što ostaje,
a ja sam mislio da će
mnogo više toga biti.
Čak ni svoju zvijezdu nemam,
rijeka mi je davno protekla,
ali ipak imam jedno veliko srce
i u njemu beskraj tuge,
bijelu zoru predivnu na dlanu,
imam zaista mnogo...
Vjeruj mi ne žalim
za mnom sjaj ne blijedi.


Ž. KRZNARIĆ

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

:srce:

 

"Žeđ za tobom što me mori u
noćima gladnim,
Drhtava ruka crvena što se do
tebe pruža

Žeđ pijana, … mahnita žeđ, …
šumska žeđ u doba suše.
Metalna žeđ plama,
Žeđ pohlepnih korijena.
Potom, kamo navečer putuju oči
tvoje,
ako tad ne kreću mojima koje ih
očekuju?
Prepuna si sivih sjena što na
mene motre.
Majka me brojnim razumnim
pitanjima optereti.
Odgovore na njih imaš. Prepuna si
glasova.
Sidro si bijelo što se spušta u
more našeg plova.
Brazda nemirna sjemena imena
moga.
Da bude komadić moje zemlje na
tvom tragu koji ne pokrivaš.
Kada i kamo, bez očiju tvojih
skitalačkih.
Stoga si žeđ i ono što je utažiti
treba.
Kako te ne voljeti kad te i zato
moram voljeti.
Ako je to brodsko uže, kako ga
presjeći, kako?
Kako, kad su mi kosti kostiju
tvojih žedne?
Žeđ za tobom, za tobom, djerdanu
nježni i okrutni.
Žeđ za tobom što me noću poput
psa grize.
Oči su žedne, čemu onda oči
tvoje?
Usta su ti žedna, čemu poljupci
tvoji?
Duša plamti tim žarom koji te
voli.
Tijelo: razbuktali požar koji ti
tijelo opeći mora.
Žeđ…..
Žeđ beskrajna.
Žeđ što tvoju žeđ traži.

I nestaje u njoj kao u vodi oganj."

 

P. Neruda

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

večeras, nekako... baš ova mi se mota po mislima...

 

Usne

 

Usne jedino zato postoje

da s nekim podeliš nešto svoje.
I da ti šapat šapatom vrate.
Usne postoje da se pozlate.

 

Usne su vulkan tvoga tela.
Usne su izvor tvojih reka.
Usne su pupoljak gde se srela
pčela od vetra s pčelom od mleka.

 

Usne postoje da se procveta
u vatromete neba i sveta.
Usne su da se u dahu zgusne
krilatost zvezda i kometa.

 

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mlađe i slađe.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje.

 

M. A.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Kad je sve volim

 

Kada mi upadne u sobu

I unese sneg na trepavicama

I miriše na napolje.

Kada kupi psa pa ovaj

Hteo, ne hteo ubrzo

Počne da liči na nju.

Kad se setim da je bila fetus

I takvu je volim

U stadijumu punoglavca

Na fotografijama iz detinjstva

Kao bebironu sa loknicama

A najvolim zato što se ona

Od tih fotki do danas

Uopšte ne menja

Kad noću piše

Baterijom po vazduhu

Šalje poruke vanzemaljcima

Kad me na Rilkeove

Stihove pita

- A je l’ ti se svidja

Moja nova tašna?

Kada usisava tepih u ’aljinčetu

I kada je uštinem otpozadi

A ona vrisne –

Jesi li normalan

Mogla sam tako da poginem ovde

Kad slušamo muziku

A ona podigne kažiprst

Slušaj sad ovaj prelaz

Kako je dobar

Ram-tara-ram-tira-tam

Kad je pogledam na neko mesto

A ona stavi ruke preko tog mesta

Kaže – što si pokvaren,

Marš tamo!

Kada donese ćumur

Na poslužavniku

Evo, malo su mi

Izgorele kiflice – kaže

Dok čita ove beleške

Pa se iznervira

Što lažeš, za one kiflice!

Kada mi kaže

Bože, koliki ti je nos!

To je zato što me lažeš

Pa ti stalno raste

K’o Pinokiju…

Kad kaže

Ja bih te nešto pitala

Ako obećaš da

Nećeš da se smeješ

Kad izadje iz kupatila i

Kad joj kosa liči

Na dečiji crtež

Kad šmrca na ljubavni film

I kada opazi da se jedva

Uzdržavam da

Ne prasnem u smeh

Pa stane da me gadja

Korama od pomorandže

 

Kad mi kaže-

Ti mene kad bi ostavio

Ja bih samo legla na patos

I umrla...

 

J. Nikolić

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...
Mi se čudno razumemo
 
Mi se čudno razumemo
k'o dva bola, k'o dva vala,
k'o dva mosta u otkrića:
ja te volim čudno, nemo,
ti si ona čudna mala,
mašta drevna moga bića.
 
O tebi su pitalice,
od vekova moje bile,
odgovor o kom se sanja.
Odgovor je tvoje lice
ti si slika one vile;
iz dečačkih nagađanja.
 
I stvarni snovi, evo
polagano nadolaze
k'o da ide vreme tavno.
Svaki gest tvoj ja sam snev'o,
znam napamet tvoje fraze
svaku reč sam čuo davno.
 
S. Vinaver
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...
Ronim
 
 

Ne tonem, ne brini, ronim.

Mnogo je neistraženih dubina u meni,

moram tragati, makar ništa ne našao.

Sâm sam u ovim dubinama i dobro mi je.

Lažem, nije. Pusto je bez tebe,

al’ rođen sam za dubine, a ti za visine.

Ni kod tebe verovatno nije gužva,

al’ ovde kod mene nema ni mene.

 

Ne tonem, ne brini, ronim.

Nekada je ovde bilo bisera na pretek,

sve sam ih prosuo i razdelio,

nije to ono za čim sam tragao.

Meni je mesto ovde, gde ničeg nema,

meni je ovde suđeno

i ovde će mi biti presuđeno.

Ronim, tako nećeš primetiti 

kad budem potonuo.

 
G. Tadić
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

...jak utisak je ostavila na mene....

 

 

СРЕТЕЊЕ

Аутор: Пуковник Стеван Ђуровић

На Космету где нам свићу дани
Ведро небо изнад Божјег храма,
Сабор држе на пустој пољани,
Преци наши вјећају о нама.

Газиместан стражари, не спава,
Уз Немању Сава десно стоји,
Са Душаном Лазар васкрсава
Крај њих Милош никог се не боји

Деспот Стефан стигао међ њима,
Карађорђе, с Марићке јаруге
Синђелић се заклиње пред свима
Сви за једног, један за све друге

На Сабору преко океана
Тесла вечни родној груди броди,
Ту је Његош са ловћенских страна
Арсеније још сеобе води.

А Краљ Петар преко Албаније,
Са Мишићем на тај Сабор стиже,
Славни преци, понос историје
Збор зборују и о нама бриже

И остали бројни великаши
Дучић, Андрић и Патријарх Павле,
Див јунаци, бесмртници наши
Свих векова Светосавске лавре

Док збор сунце са небеса грије
Траже начин Србе да обоже,
Моли Свеце Свети Василије,
Спасавајте што се спасти може

Бог Свевишњи поручује с Неба
Не чешите тамо ђе не сврби,
Пропаст тешка прети вам и вреба,
У памет се дозовите Срби.

На Сретењу вишњем свако мио
Кад је Исус приступио Богу,
Сретните се, јад вас не убио,
И крените у свесрпску слогу.

Нико од вас наћи места неће,
У камену скривени и дрвљу,
Нема српству напретка ни среће
Не крчмите што платисмо крвљу.

Нек у главе свим Србима уђе,
Вековна се не продаје жетва,
Ко да српско као да је туђе,
Стићи ће га Лазарева клетва.

Продајете свога рода главе,
Зар вам срце не дрхти и зебе
Издаје се ко победе славе,
Кад све дате, продали сте себе.

Без Призрена неме су нам речи,
У Пећи смо остали без вида,
Душа нам се Дечанима лечи,
Грачаница српске ране вида.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 meseci kasnije...

bilo bi lepo...

 

Oda srećnom danu

 

Ovog puta me pustite da budem srećan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam srećan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.

Šta da radim, srećan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od hleba i kamena stvorenu zemlju,
Vazduh raspevan kao gitara.

Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,

Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem srećan,
Srećan što dišem i što ti dišeš,
Srećan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o
Azurnu kožu neba i njenu svežinu.

Danas me pustite samog da budem srećan,
Sa svima ili bez ikog,
Srecan sa pašom i peskom,
Srećan sa vazduhom i zemljom,
Srećan sa tobom,
Sa tvojim usnama srećan

 

P. Neruda

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

 uff...

 

SVE ŠTO MI OSTAJE

 

 

Sve što mi ostaje to je moje srce,

veliko kao nebo

i duboko kao more.

Zamisli,

to je sve što ostaje,

a ja sam mislio da će

mnogo više toga biti.

Cak ni svoju zvijezdu nemam,

rijeka mi je davno protekla,

ali ipak imam jedno veliko srce

i u njemu beskraj tuge,

bijelu zoru predivnu na dlanu,

imam zaista mnogo...

Vjeruj mi ne žalim

za mnom sjaj ne blijedi.

 

Ž. Krznarić

:srce: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 8 meseci kasnije...

 Okean

Moja mladost, moja hrabrost
je tako lepa, tako snažna predstava
moja mladost, moja hrabrost
je tako lepa, tako divna komedija

U suton
u srcu
čujes neku nepoznatu muziku
u suton
tajne su deo nas
dok klizimo niz obalu

Okean
pun je reči, pun je mačeva
okean je
tih i tužan iza sutona

Slobodan si, oslobođen
šta ćeš učiniti sa sobom u praznoj kući?
slobodan si za večnost
šta ćeš učiniti sa sobom u pustom vetru?

U suton
u srcu
čujes neku nepoznatu muziku
u suton
tajne su deo nas
dok klizimo niz obalu

Okean
pun je reči, pun je šapata
grad je tih i tužan iza sutona

 

S. Tišma

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Smrknem se, al’ ti svaneš,

pa vidim da postojim

i vidim da imam šta da vidim.

Podsetiš me da ni život, ni svet

bez tebe nemaju boje

(znam ja to, al’ volim da me podsetiš).

Smrknut sam, jer mi se oduvek crno piše,

a ti prkosiš zapisanom i sijaš mi u očima,

kao što mi duša sija dok je greješ,

pa pišem tobom, očima i dušom.

Smrknut sam, jer su me gasili

oni što nisu razumeli zašto sam sijao,

a ti me pališ i ložiš,

pa se radujem što još uvek umem

i što imam za koga da gorim.

 

Goran Tadic

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 10 meseci kasnije...

"Pa što ako sam sanjar 
I zamišljam svijet boljim no što jest, 
Idealima je sudbina 
da tonu i uzdižu se.
Što ako me lome vrtlozi 
laži i licemjerja- 
-stalnost izazova 
izoštri čula!
Nek' sam čudak 
Što vjeruje u sne – to reći će 
oni što ne poznaju me, 
To njihov je odraz u zrcalima!
Nek' sam sanjar 
-sanjat ću i dalje, 
U oblacima plovit ću sve više, 
Nek' me lome, 
Zvijezdama stremit ću 
sve bliže; 
Ja čudak sam 
Na životnoj niti što snove niže…"

    Marina Ugrin-"Buntovnik s' razlogom"

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 godina kasnije...

"Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put: nešto se desilo među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo... Znam da me je čekala, i kad sam uzeo njenu ruku, osjetio sam toplinu povjerenja i njenu potrebu za ljubavlju. Njenu, ne svoju, ali sam bio dirnut. Gotovo je ličilo na ljubav."

Meša Selimović

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Nekad mi naiđu momenti
pa poskidam sa zidova
sve kalendare i satove.
Pristavim kafu za dvoje.
Raširim preko stola
stolnjak bezvremenosti.
Na njemu se pikaju i broje
samo tvoji koraci.
Raskopčam na srcu džepove.
Raspem po sobi tvoje šapate.
I namignem Mjesecu
da spremi ključeve
kojima noć zaključava vrijeme.

Kada mi naiđu momenti
pa te poželim do besvijesti,
narugam se u lice sudbini...

Neka je bude sramota za još stotinu života...

 

Nažalost ne znam ko je autor...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

Ako ne razumiješ moju tišinu

 

Ako ne razumiješ moju tišinu,

nećeš razumjeti ni moje riječi,

ni moje poglede,

ni osmijeh koji ti šaljem...

Ako ne razumiješ moju šutnju,

nikada me nećeš shvatiti,

ni mjesec sa mnom u tvojim očima uhvatiti,

ni najdalje zvijezde na nebu dohvatiti,

ni sa oblakom nećeš znati ploviti...

Samo ćeš stajati,

u krugu začaranih misli,

i nikada nećeš naučiti,

da preko lokvanja,

može se jezero života prijeći...

Jer tišinom se najviše kaže,

najdivnije sanja,

i najljepše srcem voli,

Jer niko ne razumije tišinu,

nikada neće znati,

za snovima hoditi...

 

M. Gorki

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...