Idi na sadržaj

Preporučene poruke

STREPNJA

O zveri, ja neću večeras u tami

Da ti svladam telo, večno greha žudno,

Niti poljupcima u beskrajnoj čami

Da ti mrsim tužno masne kose bludno.

Teški san bez snova moje srce traži,

San koji će svako kajanje da zbriše,

San drag tebi posle tvojih crnih laži,

Tebi, što o smrti znaš od mrtvih više.

Jer, Blud rijuć ispod otmenosti moje,

Jalavošću svojom žigosa nas dvoje;

Al’ dok ti u grudma surovim ko kam

Srce je kog zločin ne vredja ni jedan,

Ja bežim, bled, videć les mrtvački ledan:

Bojim se umreću ako legnem sam.

Stefan Malarme

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • Odgovori 141
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Slutnja Завара ме, тако, нека чудна слутња, неко ново „ А можда, ипак...“ и почнем да му се надам. . Онај голуб се тада врати и гледа ме са суседног крова, и то увек кад помис

"Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put: nešto se desilo među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo... Znam da me je čekala

PA TO JE KRASNO Vani su padali pijanci umjesto snijega. Bio je siječanj, ili januar, ne sjećam se više. Pozvan u tuđi stan, sjedim u njzinoj sobi bez svjetla, ona, u opasnoj dobi, a ja, popu

Jednostavno, volim te

Niko drugi nije kao ti.

Ti si svojevrstan, jednostavan,

posve orginalan i neponovljiv.

Ne veruješ to,

ali niko drugi nije kao ti -

odveka doveka.

I svaki čovek koga voliš

nije nikakav običan čovek.

Iz njega zrači

neobična privlačna snaga.

I ti po njemu postaješ

na neki način drugčiji.

Mozeš mu čak reći:

Što se mene tiče,

ne moraš biti nepogrešiv,

bez grešaka i savršen, jer:

ja te jednostavno volim.

Phil Bosmans

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

POMEN ZA MAJKU

Dok stario sam, svakim iskustvom uvežbavajući

Veštinu da ti se sasvim približim,

Ti si pod račvastom lipom postajala sve mlađa

U mome sećanju i u praznicima, sve ređim,

Kada mi dođeš u san. Ono što sad nas razdvaja

Nisu godine, nego ljubav shvaćena kao prostor

Neostvarenog. Tvoji unuci su prerasli,

Ili skoro tako, moj stas iz onog doba

Kada su nam reči još mogle da zatrepere

U istom vazduhu, kao lišće istog stabla;

Sada ja imam reči, ti lišće na svojoj lipi,

A razgovaraš možda sa svojim drugim sinom,

Onim nerođenim, jezikom koji ne znam,

Pa tako ne znam ni čija ti vernost pomaže više

Da izdržiš smrt: njegova ili moja.

Ono što sad nas razdvaja nisu godine, nego

Ta nemogućnost da sastružem zlato

Sa tvoje ikone. I kada te posetim,

A i to sve ređe, i stavim malo plamena

Pod tvoje ime, i surovo besmislene brojke

1912—1946, ja znam da uzalud tražim

Makar i pokret tvog malog prsta, u prevodu

Na pokrete mrava među senkama krstova,

Vidljivim i nevidljivim, zavisno od svetlosti:

A o svetlosti je, zapravo, sve vreme reč.

Ivan V. Lalić

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

USTAJEM SAD I IDEM (Ogden Neš - prev. D.A.)

Čak u Tibet

Živi lama,

Nema tata,

Nema mama.

Nema žena,

Nema deca,

Jok mu treba

Streptomeca.

Nema sapun,

Nema plakar,

Ne zna najlon,

Ne zna bakar.

Nema šlager,

Nema rok,

Ne zna Presli,

Bitls jok.

Nema desni,

Nema zubi,

Ne zna pasta

Pa u tubi.

Voli seče

Kad se brije,

Baš ga kosa

Briga nije.

Ne zna šljoka

Kao neko,

Nema bonton,

Pije mleko.

Ne zna šta je

Klozmetika,

Nema kola

Da se slika.

Nema štampa

I te stvari,

Nepotrošac

To je stari.

Taj sebičnjak

Samo drema,

Nema pojam

Ni šta nema.

Zato, zarez,

Kažem svim,

Idem nađem

Družim s njim.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Tražih te,

po bespuću palanačkom.

Ali tebe...

Svi sokaci i kafane,

kelnerice i kockari,

svi parkovi i plotovi ,

i sve kurve našminkane.

Ali tebe...

Danima sam

crnim vinom

i rakijom ,

žeđ bezumnu

napajao,

Ali tebe...

Pse,lutale beskućnike,upoznao...

Truli zadah provincije.

Sve prosjake nesrećnike ,

pijanice i tragače zaluđene,

zaljubljene...

I čekao da se desi čudo.

Ali tebe...

Vukoman Rakočević

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ovo cesto govorim...onako u drustvu...kad se kolebamo da li jos jednu turu ili se rasipati...:smeh::smeh:

Dve preda mnom staze stoje:

Jedna s cvećem, druga s trnjem;

Gvozdene su noge moje:

Idem trnjem da se vrnem…

Ja ustupam cveća staze

Kojima je noga meka;

Nek po cveću žene gaze,

A trnje je za čoveka.

Staze...Djura Jaksic...moj drug...:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

ODAKLE MENI TI

Odakle meni u džepu vetar

Koji je mrsio tvoju kosu

Nekoliko kamenčića

Koje si bacala iza sebe

Govoreći da ćes tako lakše naći

U povratku put do kuće

A vrapci ih neće pojesti

Odakle meni mali komad papira

Na kome si napisala

Volim te

I tvoja slika

Iz vremena kada si volela da gledaš

Kako opada lišće

Kada si volela da gaziš po njemu

Odakle meni u kutiji od šibica

Malo peska sa zamka

Koji si sama sagradila

I u kome sam te Princezo

Poljupcem probudio iz sna

Odakle meni snovi puni tvojih reći

I gomile rečenica

Koje ti pričaš samo meni

Odakle meni to da nikada ne kasnim

Na sastanke sa tobom

Jer ti uvek dolaziš ranije

Odakle meni glupa navika

Da ti nikada ne kažem

Ja te volim

Samo zbog toga što znam da znaš

A meni je teško da te reči izgovorim

Odakle meni devojka

Koja se osmehne uvek kada me vidi

I kaže mi samo jedno ćao

Koje znači i volim te

I drago mi je što si tu

I poljubi me

I budi blizu mene

I lepo je što si baš ti moj

Odakle meni sanjalica

Odakle meni neko ko ne ume da svira

Ali čiji je svaki pokret

Čija je svaka reč pesma

Odakle meni ti?

M. Marinovic

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

ovo nekako... danas, liči...

Uvelo lišće

O! Tako bi želeo da se setiš

sretnih dana kad smo bili skupa

U to doba život je bio lepši

i sunce je bilo toplije nego danas.

Uvelo lišće evo već je stiglo

Vidiš da nisam zaboravio.

Uvelo lišće evo vec je stiglo

žal i uspomene isto tako

i severac ih nosi

u hladnu noć zaborava.

Vidis dsa nisam zaboravio

tu pesmu koju si mi pevala.

To je jedna pesma koja je ličila na nas

ti si me volela

ja sam te volio

I živeli smo skupa

ti koja si me volela

i koju sam voleo

Ali život razdvaja one koje se vole

lagano

i neprimjetno

i more briše na pesku

tragove rastavljenih ljubavnika.

Uvelo lišće evo vec je stiglo

žal i uspomene isto tako

Ali moja ljubav ćutljiva i verna

stalno se smeši i zahvaljuje životu

Tako sam te volio i bila si tako lijepa

Kaži kako onda da te zaboravim

U to doba život je bio lepši

i sunce je bilo toplije nego danas

Ti si bila moja najnežnija ljubav

I šta će mi onda ta tuga

A ta pjesma koju si mi pevala

uvek će mi zvoniti u ušima.

To je jedna pesma što je ličila na nas...

Ž. Prever

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Šta bih voleo

Voleo bih da se vozimo tramvajem

i onda nestane struje

i mrak je i ne može da se izađe

i ljudi se plaše mraka

i preturaju po džepovima i traže upaljače

šibice

a nas baš briga mi se ljubimo.

Voleo bih da je zora

i grad je prazan

nikog sem nas

i jedino se čuju naši koraci.

Voleo bih da se kao brijem

i onda ti odnekud naiđeš

i poljubim te

i ostavim ti belu bradu od pene

baš si smešna

sa tom bradom.

Voleo bih da ležimo

i slušamo muziku

i to je sve.

Voleo bih da putujemo

na primer vozom

i napolju magla ili sneg

a pored tebe toplo

i kako se uspavljujemo

više nismo sigurni

gde smo ni kuda idemo

i to je sada manje važno.

Voleo bih da sam spavao

i sad ležim budan

ne otvaram oči

a znam da si tu

tiho jedeš jabuku.

Voleo bih da jedemo

pečen hleb ili keks

i to je bučno

pri svakom zalogaju

smejemo se jedno drugom

očima jer su nam usta puna.

Voleo bih da ne mogu da zaspim

i onda ti malo kradem ćebe

a ti da se utopliš

priljubljuješ se uz mene.

Voleo bih da ti napravim

jednu malu pticu od papira

a ti mi je posle mnogo godina

pokažeš

i pitaš me

da li se sećam?

Voleo bih da zajedno

gajimo biljku

i da krijući

jedno od drugog

pričamo sa njom.

Voleo bih da sedimo na obali

i da kad odemo

u pesku ostanu otisci

naših guzica.

Voleo bih da sam negde

miran i odsutan

i da najednom negde

osetim tvoje usne.

Voleo bih da ti tiho

govorim na uvo

tako o tome

šta bih voleo.

Voleo bih da manje pričam u sebi

jer kad pričam u sebi

pričam o tebi

a mnogo pričam.

Voleo bih da zatvorim

teglu ili bocu

najjače što mogu

i ti onda tražiš

da ti otvorim.

Voleo bih da hodamo

i načas je staza uža

i tih par trenutaka

koračam iza tebe

i udišem tvoj miris.

Voleo bih da pijemo

nešto toplo

i gledamo se

preko šolja i kroz paru u oči.

Voleo bih da vodimo ljubav

i posle premoreni brzo zaspemo

i oboje sanjamo isti san

kao mi vodimo ljubav.

Voleo bih da je ovo poslednji put

kako ti govorim o tome

šta bih voleo

jer kažu,

što se kaže neće biti.

U. Pajić

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

KROJ

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i

pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja

svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad

dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe

skidati. Na meni ćeš se raspasti.

Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju

ove detinje duše. I da se više ne stidim pred

biljem i pred pticama.

Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati

moju kožu s tvojom. Ne znam da li me

shvataš: to nije prožimanje.

To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji

miris, sav izatkan po nama.

Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.

Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe

da se, ovako pokipeo, ne prehladim od

studeni svog straha i samoće.

M. A.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Ovi stihovi... danas...

nekako leže...

UZDAH

Tačno znam kada me tvoje misli zapostave.

Zadesi me neko zlo, nevolja, loši ljudi.

Pitam se tada da li te neka briga obuzela

i odvukla misli od mene, pa nema ko da me čuva.

Ne umem sam

i više se uzdam u tvoju brigu za mene,

nego u svoju snagu.

Nju čuvam da mogu da te branim

od sila sa kojima mogu da se nosim

i koje smeju samo na mene,

na tebe nikako.

I kad bi stigle do tebe, ne mogu ti ništa,

jer su ih moje grudi oslabile.

Nije mi žao što, oštećen, teško dišem,

jer znam da će me tvoje misli zakrpiti,

da ću moći da te uzdahnem,

to je dovoljno da prikupim snagu

za borbu sa onima što ne smeju blizu tebe.

Ne znam kako se vazduh natopi tobom,

pa moj uzdah na tebe miriše.

Odjednom je tesno u mojim grudima, al' ne dam te lako.

Lagano te ispuštam, da mi što duže usne golicaš.

Ponekad uzdahnem, ne znajući da si to ti.

Prepoznam te tek kada mi srce pomeriš.

Nasmešim se, znam da je namerno,

jer želiš da me podsetiš da sam živ.

Promeškoljiš se, raširiš ruke

kao da meriš koliko ima mesta

od srca do najbliže praznine.

Napraviš piruetu i uhvatiš zalet

za odlazak iz mene.

Pokušam usnama da te zadržim,

ali ne uspevam, jača si.

Samo si svratila da me podsetiš na mene

i ostaviš poruku, koju ne razumem.

Možda svaki put kada te uzdahnem.

upiješ nešto toplo iz mene,

nešto od čega nemam koristi,

a tebi ugreje dušu?

Umem da postavim pitanje,

na koje pametniji od mene nemaju odgovor.

Moje misli su znakovi pitanja,

kidaju meso tim kukama,

čekaju odgovor koji se krije u tvojim mislima,

koje me ponekad zapostave,

pa me zadesi neko zlo, nevolja, ili loši ljudi.

Ima ih.

G. Tadić

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...
  • 2 meseci kasnije...
  • 3 sedmica kasnije...

Zamisli da sam umrla

Zamisli da sam umrla,

a onda se zapitaj da li si živ.

Osluškuj i posmatraj:

ptice i dalje cvrkuću,

reka i dalje blista,

šuma i dalje peva,

beskrajni plavi krug

skriva u svojoj utrobi zvezdu.

Ljudi se i dalje radjaju i umiru,

a ti se i dalje pitaš ko si,

šta tražiš

i šta nalaziš.

I dalje se vrtiš u krug.

i niko te više ne podseća da je to krug.

i niko ti više ne prećutkuje ono što te boli,

i niko ti više ne govori da može bez tebe,

ali da je život sa tobom stvarniji, vredniji, draži.

Da si me ikad pitao u čemu je smisao jedne ovakve ljubavi,

objasnila bih ti:

Kad bi se pojavilo Providjenje s neba

i upitalo me s kim bih želela da provedem ostatak života,

bez dvoumljenja bih

izrekla tvoje ime.

Ima li veće radosti od toga

da shvatimo da od svih ljudi na svetu

želimo јednu јedinu osobu?

Znati u svakom trenutku šta želimo –

osećaј јe nezamenljiv,

čak i kad onaј koga želimo ne zna da јe željen.

Blagosloven neka јe onaј trenutak

u kome spoznah da si ti onaј koga želim,

u kome otkrih sebe u tebi,

u kome shvatih da si moј život!

Šta mari što ne znaš ko sam јa zaista?

Čovek i onako o drugom čoveku ništa ne može znati,

osim – da smo u ovoј Dolini plača

na samoću osudjeni,

sve dok ne otkriјemo u drugome sebe

i drugoga u sebi.

Tada počinjemo stvarno da živimo

i da se raduјemo.

Šta mari što mi nisi video sva lica?

Јa sam ona koјu poznaјeš

iako ti nisam rekla ni reč o sebi,

јa sam ona koјa te voli,

iako јoј nikad nisi govorio o ljubavi.

Јa sam ona u koјoј istinski živiš.

Zamisli da sam umrla,

a onda se zapitaј da li si živ.

V. Milićević

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

To je ljubav. Pokušaću da se
sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u
strašnom snu.
Lepa maska se promenila, ali kao i
uvek jeinstvena je.

Čemu moji talismani: bavljenje
književnošću, nepouzdana
erudicija, učenje reči koje je
koristio oštri Sever da opeva svoja
mora i svoje mačeve, vedrina
prijateljstva, galerije, biblioteke,
obične stvari, navike, mlada ljubav
moje majke, ratničke seni
predaka, bezvremena noć, ukus
sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je
mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već
čovek ustaje na cvrknut ptice,
potamneli su oni koji gledaju sa
prozora, ali tama nije donela
smirenje.
To je, već znam, ljubav: nemir i
olakšanje dok čujem tvoj glas,
čekanje i sećanje, užas življenja u
budućnosti.
To je ljubav sa svojim
mitologijama, sa svojim
nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne
usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde
(ova soba je nestvarna i ona je nije
videla).
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.


Borhes

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Dobro

 

Jutro je dobro tek kada ti kažeš da je dobro,

kada me podsetiš da umem da se smešim,

kada pitaš šta sam sanjao, kao da ne znaš,

i kada kažeš da ne treba da brinem one naše brige,

jer će, dok je nas, poput ovog jutra sve biti dobro.

Sve mi tada zamiriše na jutra

u kojima se istovremeno budimo

sa željom da se svakog jutra

istovremeno budite ti i moje rame.

Jutro je dobro tek kada ti to kažeš,

pa se pred sobom pravim važan

što te imam i što sam tvoj.

 

G. Tadić

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 5 sedmica kasnije...

Da si još uz mene

Držao bih te

Ljuljao na kolenima

Duvao topao vazduh u oba uva

 
Tebi, koja si pisala kao panter

Šta god da ti je teklo venama

Kakva god da te je zelena krv

Odredila za takvu zlu kob

 
Da si još uz mene

Provalio bih u tvoj strah

I on bi sa tebe visio

U dugim ritama

Kao raskomadani užas

 
Okrenuo bih te

Licem ka vetru

Kičmu savio preko kolena

Zvakao ti potiljak

Sve dok ne otvoris usta za ovaj život

 
Sem Šepard
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ta ljubav

 

 

 

Ta ljubav

Tako silna

Tako drhtava

Tako nežna

Tako očajna

Ta ljubav

Lepa kao dan

I ružna kao vreme

Ta ljubav tako stvarna

Ta ljubav tako divna

Tako srećna

Tako vesela

I tako jadno

Drhteći od straha ko dete u mraku

A tako sigurna u sebe

Ko neki spokojni čovek u sred noći

Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih

Gonila ih da govore

I primoravala da blede

Ta ljubav vrebana

Jer te druge mi smo vrebali

Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani zaboravljeni

Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali

gazili dotucavali poricali zaboravljali

Ta ljubav cela celcata

Još toliko živa

A sva ozarena

To je tvoja ljubav

To je moja ljubav

Ona koja je bila

To osećanje je uvek novo

I nije se izmenilo

Toliko stvarno kao neka biljka

Toliko drhtavo kao neka ptica

Toliko toplo i živo kao leto

Možemo oboje

Otići i vratiti se

Možemo oboje

Otići i vratiti se

Možemo zaboraviti

A zatim ponovo zaspati

Pa probuditi se patiti bditi

Pa ponovo zaspati

Sanjati i smrt

Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se

I podmladiti se

Naša ljubav zastaje tu

Tvrdoglava ko magare

Živa ko želja

Svirepa kao sećanje

Hladna kao kajanje

Nežna kao uspomena

Hladna kao mermer

Lepa kao dan

Nežna kao dete

Gleda nas smešeći se

I kazuje mnogo ne govoreći ništa

A ja je slušam drhteći

I vičem

Vičem za tebe

Vičem za sebe

I preklinjem te

Za tebe za sebe i za sve one koji se vole

I koji su se voleli

Da ja im vičem

Za tebe za sebe i sve druge

Da ne znam

Ostani tu

Tu gde si

Gde bila si nekad

Ostani tu

Tu gde si

Gde si bila nekad

Ostani tu

Ne pomiči se

Ne idi

Mi koji smo voleli

Mi smo te zaboravili

Ali ti nas ne zaboravi

Jer nemamo drugog do tebe na zemlji

Ne dopusti nam da postanemo hladni

Da se udaljavamo sve više

Odemo gde bilo

Daj nam znak da si živa

A mnogo docnije na ivici nekog šipražja

U šumi uspomena

Iskrsni odjednom

Pruži nam ruku i spasi nas.

 

Ž. Prever

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...