zirne 78 Napisano February 26, 2011 Prijavi Share Napisano February 26, 2011 Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe skidati. Na meni ces se raspasti. Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno cemo plakati. Zashivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati moju kozhu s tvojom. Ne znam da li me shvatas: to nije prozimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje mastom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoce. Mika Antić bigrancer 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano February 27, 2011 Prijavi Share Napisano February 27, 2011 Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati da li će me nekad tvoje ruke prepoznati kad u nama bude već mnogo jeseni i zima kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša i kad me možda više neće biti da li ćes ponekad zaplakati nocu kad te sjeti davna zaboravljena pjesma na sve ulice i restorane sva ona mjesta koja ćeš pamtiti po našoj nježnosti i ljubavi u kristalnim prozorima plavim maglama da li ćeš ponekad zaplakati u prvi sumrak novog proljeća u toj jedinoj preostaloj zraci razbijenog sunca kad osjetiš jos jednom dodir moga dlana kad me više možda neće biti a sve će biti kao prije i ona rijeka plava i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama u koje smo htjeli da li ćeš me ipak zaboraviti u predahu dviju ljubavi a znaš da nam usne od istog poljupca boluju i da nas ista tuga progoni stoljećima Ž.Krznarić Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano March 2, 2011 Prijavi Share Napisano March 2, 2011 Slutnja Завара ме, тако, нека чудна слутња, неко ново „ А можда, ипак...“ и почнем да му се надам. . Онај голуб се тада врати и гледа ме са суседног крова, и то увек кад помислим да је све узалуд и да никад није ни могао да буде моја стварност јер он, заправо, не може припасти никоме пошто превише припада себи самом. . А опет, довољно је било само да ме угледа у маси и да баш мени пружи руку (случајно, наравно, јер увек је све случајно, а онај који у оваквом следу догађаја види некакву законитост - сам себи ставља наду, као омчу, око врата), и да помислим да је то очигледан доказ и знак да нисам ништа умислила. . Вероватно ћу ујутру, кад отворим очи, опет помислити: „Боже, ако је он тај, пошаљи ми неки знак, и никада више нећу посумњати да је воља Твоја“, и уплашићу се још више него прошли пут уколико баш тада слети онај голуб на кров и загледа се у мене. Она лепа слутња претвара се у стрепњу, и почиње да боли. . Зар је могуће да никад не постанемо имуни на онога који је најжељенији и најнедостижнији од свих? Зар је могуће да је слутња једино што нас чини живим? . Виолета Милићевић Smucalica, Aiko i Lillith 3 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano March 2, 2011 Prijavi Share Napisano March 2, 2011 Moj svet - Desanka Maksimovic Moj svet se sastoji od misli mutnih, od srca pometenoga, od onoga što u bolu dokučim, moj svet se sastoji od nedorečenoga. Moj svet se sastoji od sumnje u Boga, od priželjkivanja da ga ima negde gore, od prigovora njegovim zakonima, njegovoj volji da čovek bude stvoren. Moj svet se sastoji od nespokojstva, od prezanja pred svačim, u njemu su i skrušenosti blage svojstva i pobuna što čovek prođe tek što zakorači. Moj svet se sastoji od onoga što se misli kad je ponoćna tama, nestalniji je moj svet od dima, od tuge tiši. Stotinu vasiona svet sad u meni ima i stotinu krugova čistilišnih. Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano March 5, 2011 Prijavi Share Napisano March 5, 2011 (izmenjeno) Pa da... znam ja tu ženu... Ona ni iz čega napravi tortu Ona je Ona Takva Savršena, ili prepuna mana to meni nije važna strana Volim sve na Njoj I sve što je Njeno Sve što kaže ili napiše Moja Duša od toga diše Ona I sve je to drugima smešno Meni sve što je Ona čudesno Zašto Znam, To je Ljubav Jedina... Frensis Samo budi tu kraj mene Nema druge ljubavi Ti si Moja Samo jednom se ljubi Znaš... Carls Bukowski Izmenjeno March 5, 2011 od strane člana bigrancer Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano March 19, 2011 Prijavi Share Napisano March 19, 2011 Ljubav poezije - Branko Miljković Ja volim sreću koja nije srećna Pesmu koja miri zavadjene reči Slobodu koja ima svoje robove I usnu koja se kupuje za poljubac Ja volim reč o koju se otimaju dve slike I sliku nacrtanu na očnom kapku iznutra Cvetove koji se prepiru sa vremenom U ime budućih plodova i prolećne časti Ja volim sve što se kreće jer sve što se kreće Kreće se po zakonima mirovanja i smrti Volim sve istine koje nisu obavezne Ja volim jučerašnje nežnosti Da kažem svome telu "dosta" i da sanjam bilje Prste oči sluh drugačije rasporedjene U šumi negoli u telu. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano March 20, 2011 Prijavi Share Napisano March 20, 2011 U IME TVOJE Pojavljuješ se i nestaješ. Takva si, kao da te nema. Kada te nema, jasnost osećanja, mojih čula deluje tako da mi se čini da postojiš. Ti živiš tamo kuda pisma ne dolaze. Daleko, dalje i od najdaljeg značenja ljudske reči što ih ima daljina. Tako daleko da samo uvek i nikad, mogu pomoći misli da približe tvoju udaljenost. Tako daleko da kad kažem živiš-da mislim postojiš, onda su te reči metafora moga a ne tvoga postojanja. Ti,tebe, tebi-to su pisani znaci moje egzistencije suviše blede da bih joj davao naziv radi nje same. Grad u kome živiš znam iz uzbuđenja sigurno ima svoj geografski položaj, umetnička dela, administraciju i po svemu je sličan mnogim drugim gradovima :ima tebe i to ga izjednačava sa mojom čežnjom i snovima u kojima takođe živiš. On je čvor linija sreće i sudbine, do koga neće dospeti besputni život moga dlana. Toliko si daleko da nikakva pošta ne prima moja pisma za tebe toliko daleko, da prostor što nas deli nestaje iscrpljen vlastitom neizmernošću. Toliko daleko da se rat koji počne u mojoj zemlji završi,a da do tvoje ne stigne. Toliko daleko,da se zemlja u kojoj živiš smanjuje do fikcije. Toliko si, mnogo, daleko. Da ne znam više da li je dovoljno slagati mislima na zemaljski način da bi ih ti mogla prozreti. Živiš tamo gde neće stići niko drugi sem tebe: u suzi mojoj. Blizu, bliže no najbliže reči koje ne umem da odgonetnem. Tako si blizu mene kao što bih ja želeo da budem blizu tebe. Tako si blizu mene da se sporazumevamo otkucajima srca. Tako si blizu da bi,radi opstanka morao prestati moj život u kojem živiš, morala bi da se ugasi moja misao u kojoj misliš, morao bih da se probudim iz sna u kome sanjaš. Tako si mi bliska, da si bliža nego dan noći i senka svetlu. Tako bliska da reči koje za tebe slažem znaš pre nego što ih pomislim. Tako bliska da ne znam gde prestaješ ti, a počinjem ja. Cvece koje zaobilazim cveta tvojim pogledom. Ptice koje napustam gnezde se u tvom dlanu. Vidik kojim plovim izbija iz tvojih zenica. Zvezde koje ne cujem o tvojim tajnama cute. Tako si blizu mene da mi jos uvek izgleda da si predaleko. Zbignjev Bjenjkovski ( odlomak ....meni naj ) believer i Smucalica 2 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Lillith 346 Napisano March 21, 2011 Prijavi Share Napisano March 21, 2011 OSRAMOĆEN SAN Cinički i grubo zatvorismo srca Za lepotu zemlje, i zvezda i cveća, Za intimnu radost, za tuđ bol što grca, Za ljubav i nemir budućih proleća. Ravnodušno, mirno napustismo ono Što je nežna duša prošlosti nam mlade; Nismo bili tužni kad pogrebno zvono Oglasi kraj naše mladosti i nade. Surovo smo svoje sahranili snove U sanduke tvrde, u duboke rake Zaborava večnog, gde se crvi tove, Zaborava duše i nežnosti svake. I dok srca naša zagrljajem mira Mračnoga i teškog leže na dnu groba, Strasti su povele orgije svog pira I nas, jadnu decu svoga sramnog doba. I u noći, koje gavrani se plaše, Naše besne strasti, s maskama što kriju, S perversnim veseljem krv života piju, - Rastočeno vino u bizarne čaše... Samo, crnim društvom, kao tanak vlat Na vetru, zadrhti slutnja što se krije, Monotono, kobno, k'o domaći sat U zidu, dok jedna opomena bije. Slućenog glasnika savesti još nema. Ali on će doći, ma u zadnji čas, Da nam ipak javi, usplahiren vas, Da nam se gost jedan u posetu sprema. I da Mladost naša dolazi sa dna Zaborava našeg, svoga vlažnog groba; I da će nam doći, u zlokobno doba, Za osvetu svoga osramoćenog sna. Sima Pandurović Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano March 21, 2011 Prijavi Share Napisano March 21, 2011 Помрачување на Сонцето Ми застануваш на патот љубоморна отсекогаш што не те греам само тебе ненаситна, во осветољубив гнев кружиш околу Земјата за да останеш во моја близина да ме замениш на едната кога јас сум на другата страна, ноќе се проектираш во мене заситена и фрустрирана од постојано полнење и празнење од непогрешливиот ритам на светата свадба сè до целосно исчезнување Погибел, Изед оти кај тебе сè е привремено а јас стојам во центарот, за век-и-веков жариште кое не се поместува и не згаснува облевам сè наоколу и озрачувам со својата царска грива лавовско срце - харемот е мој и системот е мој! Кога ти успева да се испречиш меѓу мене и неа (не можејќи ни без мене, ни без неа!) Неа ја засенуваш - сив сур самрак среде бел ден Мене ме помрачуваш - тотална еклипса! Не ме предизвикувај премногу, Луно зашто долго трае твојата лукава ентропична игра: можам да станам сосема рамнодушен без презир, исконска стихија и тогаш што ќе ти направам тебе, нејзе па дури и себеси кој може да предвиди? Катица Ќулавкова Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano March 21, 2011 Prijavi Share Napisano March 21, 2011 Jedino tebi Jedino sam Tebi mogao pjesmom do srca I jasno sagledati drugu obalu Jedino sam s Tobom mogao u večernje slike Varkom ulaziti bez suvišnih riječi Jedino zbog Tebe morao sam se odreći Svojih godina i pjesama Kad sam u svađi sa svijetom Na Tvom tijelu najljepšu baladu stvarao Od Tvoja dva oka u koja se sunce zaglavilo Od Tvojih ruku Kao da me cvijeće na livadama zvalo Jedino sam Tebi mogao Svoj život u naručje položiti Jer svi su me drugi varali i malo mi dali Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti A da me ne zaboli moja nemoguća duša Navikla na raskršća i ceste Jedino tebi i uvijek će rijeke U tom pravcu kretati žurno Kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi Neće to biti ni tako teško Kod tebe će sunce biti i pjesma Jedino ću Tebi i poslije smrti Svoju zvijezdu dovoditi Da ti lice ne potamni od svega Jer tebi sam jedino znao Do srca pjesmom doći I pomalo zaustaviti život Da te tako grubo ne zaboli tišina Iza moga lica Iza moga tijela. Željko Krznarić bigrancer 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Dana 123 Napisano March 23, 2011 Prijavi Share Napisano March 23, 2011 Djordje Balasevic Civutski vrt Ako krocis u civutski vrt na sedmo koleno cini ce pasti i ko da nema drugih basti di sve pupi i sve sljasti di na miru mozes seboj i bozure krasti moja nesretna mati htela me spasti savetom finim al' morala je dotad znati da ne sme kasti sta da ne cinim Sta je bedem neg' siroki zid lako se zajasi ko stari cilas mahovina ko astragan da bez glasa smugne dragan ukraj neba se lepeza mlad saran porcijas ruka zavesu mice trepte u tmini biserni zdenci zbog neceg djurdjic uvek nice bas u tisini i bas u senci Necu skoro onim sorom ne znam posle put odande me sem coro, moja lolo cu co soro pasa mande vetar cvili i lelece skini suknju i jelece nit' ko mari, nit' ko zna na cer mande cingara Ako dirnes u civutski vrt kletvu ces nositi ko srebrn zvoncic bices zedan kraj bunara i siromah s puno para sve ces dijamante dati za smesni cirkoncic ko u tudji vrt udje crn lebac mesi u crnom plehu eh, ne pozeli nista tudje svi smrtni gresi u tom su grehu Kao mrva iz dzepa Truni se lako zivot protekli da, rekli su mi da je lepa ali bas tako, to nisu rekli Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano March 23, 2011 Prijavi Share Napisano March 23, 2011 Voli ! У срцу - једна једина жеља, у оку - свемир сунцима засут - тако он иде кроз овај живот, занесен и помало свуда расут. Поглед му, упрт у бескрај, блуди, а ноге дотичу стално тло друго. Измиче...Цептим...Ко псић ми срце што цвилело би за њиме дуго. Но, он пролази, ко што све прође. За њим ће остати сунаца звекет просут по путима на којим је био. И само неког лептира лепет, када зашушти крај мога уха, биће ми сведок да реч је једну нежно ми шапнуо у магновењу, реч што од сваке друге је јача, ону што води ме ка озарењу, или ка врењу ил` остварењу - ту реч којом све дане солим, од које оздравим чим се разболим, ту мрву што већа је од највеће стене, ту мелем - реч што свуда је чујем, тај благослов и заповест милу: "Воли!" Виолета Милићевић Aiko 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
zirne 78 Napisano March 24, 2011 Prijavi Share Napisano March 24, 2011 Žena je tajna O ženi pesme najlepše pevam pupoljku nežnom iz cvetne bašte, o ženi sanjam prelepe snove, najlepšem biću iz moje mašte. Bog joj podari sve čari sveta, što zbilja nosi kazuje bajka, da bude dama,daruje ljubav, a deci sveta,najdraža majka. Njena je kosa nemirna reka, a srce nežni zagrljaj čeka. Iz njenog stasa pleni lepota, njeno je telo izvor života. Pesnički uzdah za sva vremena, slikara tema,raskošna bajna, i ma koliko sve o njoj znali, žena je bila i ostaće tajna! Stanoje Jovanović Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano March 26, 2011 Prijavi Share Napisano March 26, 2011 Tvoj smeh Hleb mi oduzmi,ako hoceš, vazduh mi oduzmi,ali ne oduzimaj mi svoj smeh. Ne uzimaj mi ružu, koplje koje hitaš, vodu koja naglo puca u tvojoj radosti, iznenadni talas srebrn što te rađa. Borba je moja teška i vraćam se umorna oka ponekad zato što videh zemlju što se ne menja, ali kad uđe tvoj smeh, popne se u nebo tražeći me, otvara mi širom sva vrata života. Ljubavi moja, u času najcrnjem hitni svoj osmeh i ako nenadno vidiš kako moja krv škropi pločnike, smej se jer smeh tvoj biće za moje ruke kao neka sablja sveža. Kraj mora, s jeseni, tvoj osmeh sigurno diže svoj slap od pene, a u proleće, ljubavi, hoću da ti osmeh bude kao cvet koji sam čekao, plavi svet, ruža moje zvonke otadžbine. Smej se noći, danu, mesecu, smej se ulicama vijugavih ostrva, smej se ovom nespretnom momku koji te voli, ali kad ja otvorim i zatvorim oči, kad moji koraci idu, kada se vraćaju, oduzmi mi hleb, vazduh, svetlost, proleće, ali tvoj smeh nikad jer bez njega bih umro. Pablo Neruda Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano March 26, 2011 Prijavi Share Napisano March 26, 2011 Blistave kapi - Dobrica Erić Uzalud će mi trave bajati i suncokreti, na koje ličim Sve kada zadje, ti ces stajati u krugu što se ne briše ničim. Ko god mi svrati na konak, sniće sunce, u ptičje perje skriveno I tvoje venčano odelo biće mojim mislima prošiveno. Kad stresem sa se blistave kapi uskršnjeg vina tvojih godina zemlja će predamnom da razjapi bezube čeljusti pukotina. I zalud će mi trave bajati i suncokreti na koje ličim Svi kada zadju, ti ćes stajati u krugu, što se ne briše ničim. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Dana 123 Napisano March 26, 2011 Prijavi Share Napisano March 26, 2011 Grešio sam Grešio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer, samo će gresi, kada budem pao biti moje delo - sve je drugo tuđe. Grešio sam mnogo, učio da stradam leteo sam iznad vaše mere stroge grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam svojim divnim grehom da usrećim mnoge. Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće grešio i za vas, koji niste smeli, a sad deo moga greha niko od vas neće a ne bih ga dao - ni kad biste hteli. Duško Trifunović Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano March 28, 2011 Prijavi Share Napisano March 28, 2011 Jedino tebi - Zeljko Krznarić Jedino sam Tebi mogao pjesmom do srca I jasno sagledati drugu obalu Jedino sam s Tobom mogao u večernje slike Varkom ulaziti bez suvišnih riječi Jedino zbog Tebe morao sam se odreći Svojih godina i pjesama Kad sam u svađi sa svijetom Na Tvom tijelu najljepšu baladu stvarao Od Tvoja dva oka u koja se sunce zaglavilo Od Tvojih ruku Kao da me cvijeće na livadama zvalo Jedino sam Tebi mogao Svoj život u naručje položiti Jer svi su me drugi varali i malo mi dali Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti A da me ne zaboli moja nemoguća duša Navikla na raskršća i ceste Jedino tebi i uvijek će rijeke U tom pravcu kretati žurno Kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi Neće to biti ni tako teško Kod tebe će sunce biti i pjesma Jedino ću Tebi i poslije smrti Svoju zvijezdu dovoditi Da ti lice ne potamni od svega Jer tebi sam jedino znao Do srca pjesmom doći I pomalo zaustaviti život Da te tako grubo ne zaboli tišina Iza moga lica Iza moga tijela. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano April 1, 2011 Prijavi Share Napisano April 1, 2011 Ja sam jedno razmazeno dete Mozda Me je mama razmazila Tvrdoglav sam Zelim Da svakog trena Budem lep kao one raznobojne vostane pisaljke Zelim Da na voljenom belom papiru Nacrtam trapavu slobodu Da nacrtam oci koje nikad Nece prolivati suze Jedno nebo Jedan deo nebeskog perja i lisce Svetlozelenu jabuku Zelim da nacrtam jutro Da nacrtam osmeh koji moze videti rosa Da nacrtam ljubav svake mladosti Ljubav bez patnje Da nacrtam voljenu Iz maste Ona nije videla tamne oblake Njene oci su boje neba Ona me vecno gleda Vecno, gleda Da nikad ne obori glavu Zelim da nacrtam daleki predeo Da nacrtam cist vidik i talas Da nacrtam puno puno srecnih reka Da nacrtam brezuljak ... ... Puno izniklih prozirnih dlacica Da ih nateram da se sto blize oslone jedna na drugu Da ih nateram na ljubav Da ih sve nateram na nemo pristajanje Da svako tiho prolecno nicanje Postane rodjendan malenog cveta I jos mislim da nacrtam buducnost Ja je nisam video, nije ni moguce Ali znam da je lepa Nacrtacu njen jesenji kaput Nacrtacu nekoliko upaljenih sveca i lisce javora Nacrtacu puno srca koja su iz ljubavi Prema njoj umrla Nacrtacu vencanje Nacrtacu jedan rano probudjeni praznik I na njega cu da nalepim celofanske papire od bombona I slike severnih bajki Ja sam jedno tvrdoglavo dete Zelim da izvrljam sve nesrece Zelim da veliku zemlju Svu iscrtam prozorima Da sve oci navikle na tamu Naviknem na svetlost Zelim da nacrtam vetar Da nacrtam najvisi planinski greben Da nacrtam zudnju istocnog naroda Da nacrtam more ... ... Beskrajno srecan glas Najzad, u uglu papira Jos zelim da nacrtam koalu Koja sedi u tami Viktorijanske Dzungle Koja sedi na mirnoj grani Zaneta Ona nema doma Nema u dalekom kraju ostavljeno srce Ona ima puno puno Bobicastih snova I velike velike oci Zelim Mislim Ali ne znam zasto Nemam vostane pisaljke Zasto nemam bar jedan obojeni trenutak Imam samo sebe Svoje ruke i rane Imam samo jedan po jedan Iscepane voljene bele papire Poslacu ih da potraze leptire Poslacu ih da se izgube iz danasnjice Ja sam jedno dete Jedno razmazeno dete majke iluzije Tvrdoglav sam. Gu Cheng Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano April 1, 2011 Prijavi Share Napisano April 1, 2011 LJubicasta jesen - Liliana U koje nebo ti sada gledaš? U čijim očima dio sebe tražiš? … Zašto baš u ovom trenu slutim strah se tvoj raspuko u staklenu ciku. Pogledaj u sebe… Šta primaš: ljubav ili naviku? Priznaj, makar ljubičastom naivnom oblaku, kakve plamene dubine u sebi ćutiš. Priznaj, makar držeći skrštene prste na ledjima, kao što nijemima usne svoje držiš. Tiho na zapadu jenjava sunca jesenjeg sjaj, iz odškrinute škatule srca dopire loman glas. Znam, to se užareno u tebi želja rasplamsava, dok guši je omča davno propalih godina. Ja mogu sjenu na sjenu i laž na laž slagati, i nijeme ljubičaste oblake još dugo čekati. A ti… Kad u postelju za dvoje legneš sam u svoj ispruženi dlan pogledaj… Čuješ li linije života riku? Odgovori. Šta držiš: ljubav ili naviku?… Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano April 4, 2011 Prijavi Share Napisano April 4, 2011 POPODNEVNA PJESMA Upucujem ovu lijenu,popodnevnu misao, njeznu i pohotnu u ono dvoriste u kojem sam vas gledao draga susjedo, 1957 godine, kada je bila jesen slicna ovoj i kada su jos u moj san udarali prozori roditeljske kuce, utopljene u Shibenskoj jugovini, a moja napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji plavi i uspavani.. Adresiram tamo ovu misao i kazem..steta! Bili ste ljubavnica mog cimera od 8 do 11 svakoga jutra. Kako ste se zvali: Ema,Selma,Alma,Adela.. Da li je to izmijenilo vase lice, oci i trbuh? Ah,kako sam vam zavidio vracajuci se iz setnje od 8 do 11 izjutra, uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom pescenickom mljekarstvu. Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao malo mrkog i malo tamnozelenog.. I danas vam iskreno kazem: -steta,steta, vise vjerojatno i niste za takva sta.. Ponovo ono dvoriste i vas suprug odlazi. Vi,znaci,danas dolazite jos ranije u moju sobu. Oko pola sedam.. A ja bas izlazim,steta jer moj je cimer mrzovoljan tako rano i ja bih vam vjerojatno pruzio vise, ali ja idem u setnju. I setao sam tako godinu i drugu.. I ne da se hvalim,bilo je toga: kakve sve zemlje,pica,kakva mora! Gdje sam sve bio,gdje sam sve ljubio i kakve zene! Al` vama otvoreno mogu reci kuda sam sve setao po kisi ujutro.. Nekakav vlak je istrunuo u crnom proljecu u Poljskoj,blizu Rusije- Kakvu sam tamo zenu ostavljao, Isuskriste.. i kakva je mene ostavljala na sjeveru pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda.. Daleko,daleko kao u snovima! Opet netko ovdje u Zagrebu,u Jurjevskoj.. pa oci jedne Cehinje,iz Brna-Vozderkove premjestene zauvijek u moju utrobu, a takav snijeg i sve sto treba.. bilo je,bilo.. Al` ono dvoriste u kojem sam vas vidjao izmedju dva neodredjena stabla, crna od vlage one jeseni, vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi u sezoni 1957/58 i slijedece.. steta,nepovratno steta.. ARSEN DEDIC believer i kompaj 2 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Aiko 1794 Napisano April 4, 2011 Prijavi Share Napisano April 4, 2011 A koliko si imala ljubavnika - Jiri Šotol A koliko si imala ljubavnika? I gde si sve s njima spavala? I što su ti govorili? I kako je kako je bilo? Daj mi mira. Čuješ, daj mi mira, fućkam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiji od cipela, pisamca u vernoj ljubavi sakrivena po manžetnama i u policama pod rubljem, prestani, prestani, idi već, kao nesnosnu muhu pratim očima tvoj lik po svim kutovima, idi, izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vramena, moram se ispavati, idi, rasplini se, rastopi se negde u toj naradzastoj lokvi pod svetiljkom, izgubi se među slovima ove glupe knjige što je čitam. Idi, ne volim te, ništa neću, ništa nepitam, to me ne zanima, fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sed, i sed, ću te još voleti, no za ime Isusovo, koliko, koliko si ih imala? Lillith 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano April 4, 2011 Prijavi Share Napisano April 4, 2011 Trenutak Kada je trenutak da covek pocne da razmišlja o prošlosti. Da li je to jutro kad shvati da se polovina više ne sastoji iz dva jednaka dela ili je to cas kada se tajni planovi cine teško ostvarivim ili je to vece kada ti se u jednoj staroj knjižari ucini da neceš stici da procitaš ni mali deo onoga što su napisali pesnici kojima su nedostajali prevodioci? Da li je to cas kada njena koža prestane da miriše na leto koje si vekovima pamtio po njpj a svaku njenu sledecu rec mogao bi da pogodiš unapred kao da rešavaš najbanalniju ukrštenicu? Da li je to dan kad na ulici u dvomilionskom gradu pomisliš da poznaješ vecinu prolaznika ili kada ne možeš da se setiš likova koji se misteriozno kriju iza imena i teško citljivih brojeva na stranicama tvog starog telefonskog imenika? Radoman Kanjevac Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Dana 123 Napisano April 9, 2011 Prijavi Share Napisano April 9, 2011 Mart Kad mi dođe da idem, mnogo moram da idem. Nije važno kuda ću. Nije važno dokle ću. Došlo mi je da idem i ja idem kao lud - unutra u mene. Vetar mi je gudalo. Ja sam violina. Vetar svira na meni u „E“ žicu kad plačem, u „E“ žicu kad pevam, u „E“ žicu kad sanjam, jer ja nemam drugu žicu osim „E“ - unutra u mene. Za travu se tabanima hvatam da me vetar nikud ne oduva. Al kad dođe da idem, strašno moram da idem. Nije važno kuda ću. Nije važno zašto ću. Krv se sva u žeravicu pretvori. Nebo dlanom poravnava puteve. Široko me kiše zaobilaze. Obuva mi sunce žute cipele. Kad mi tako strašno mnogo dođe samo idem, idem kao lud - unutra u mene. M.Antić Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 10, 2011 Prijavi Share Napisano April 10, 2011 Priča Sećam se samo da je bila nevina i tanka i da joj je kosa bila topla, kao crna svila u nedrima golim. I da je u nama pre uranka zamirisao bagrem beo. Slučajno se setih neveseo, jer volim: da sklopim oči i ćutim. Kad bagrem dogodine zamiriše, ko zna gde ću biti. U tišini slutim da joj se imena ne mogu setiti nikad više... M. Crnjanski Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Boginja 1529 Napisano April 11, 2011 Prijavi Share Napisano April 11, 2011 Radjard Kipling Bices covjek, sine moj Ako možeš da vidiš uništeno djelo svog života I bez ijedne riječi da ga ponovo gradiš Ili da bez potresa i uzdaha Podneseš gubitak onoga što si tako dugo sticao , Ako možeš da budeš zaljubljen ali ne i lud od ljubavi Ako možeš da budeš jak, a ipak ostaneš nježan, Da ne mrziš one koji tebe mrze, A da se ipak boriš i da se braniš. Ako možeš da slušaš kako tvoje riječi izvrću Nevaljalci da razdraže glupake I da čuješ kako luda usta o tebi lažu, Ako možeš da sačuvaš dostojanstvo u slavi Ako možeš da ostaneš jednostavan I ako si i savjetodavac kraljeva Ako možeš da voliš sve prijatelje kao braću A da ti nijedan od njih ne bude sve i svja, Ako znaš da sanjariš, a da ti san ne bude gospodar, Da misliš a da ne budeš maštalo, Ako možeš da budeš čvrst ali nikad divalj, Ako možeš da budeš hrabar ali nikad neobazriv Ako možeš da budeš dobar, Ako možeš da budeš pametan, A da nijesi ni čistunac ni sitničar, Ako možeš da zadobiješ pobjedu i poslije poraza A da te dvije varke podjednako primiš, Ako možeš da sačuvaš hrabrost i glavu I kada je svi ostali izgube, Tada će kraljevi, Bogovi, Sreća i Pobjeda Biti zauvijek tvoji poslušni robovi, I ono, što više vrijedi nego svi kraljevi i slava. Bices covjek, sine moj! Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Preporučene poruke
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.