Smucalica 5972 Napisano April 12, 2011 Prijavi Share Napisano April 12, 2011 Moje veliko slovo Ti si jedno veliko slovo u mom životu, neoprostivo i nedužno, namjerno i slučajno, ti si sve. I noćas ja se odjednom sjetim kiše koja je pala tog popodneva. Sjetim se tvojih očiju iz kojih nisam izlazio pet sati i nekoliko minuta a za to vrijeme svijet se okretao i ništa nije stajalo; druga smjena je radila neumorno, netko je u tom trenutku ljubio i umiralo se u tih pet sati i nekoliko minuta a mi smo dijelili sudbinu ruže ja s tvojim imenom na usni i ti sa mnom. Kiša je padala tog popodneva znam to sigurno jer na tvom licu je zasjala jedna kap poput bisera i trave su sanjale o nama. Ti si jedno veliko slovo u mom životu i samo sam tebe učio kako se pobjedjuje ravnodušnost govorio sam ti lijepo a ustvari ponekad sam pomislio kako bi bilo raskopčati tvoju košulju i ljubiti te dugo tako dugo dok kiša ne prestane. Ti si moje veliko slovo veliko poglavlje jednog popodneva i malo večernje tame. Ti si zvijezda lutajuća koja mi se seli iz oka u oko. Pa sjetiš li se kako smo izašli iz te kiše sretni, moje veliko slovo? Ne volim te više Ne volim te više, da znaš, ali uvijek mi tako ponekad u vremenu dođeš pa pomislim da si mi sve na svijetu i ne mogu ni zamisliti kako ležiš u nekom drugom krevetu. A ista si i kad kiša pada i kad hlače obučeš i kad suknju skidaš a ne plačeš nikad. Jednog ću te dana ubiti zbog svega jer si tako slatka bezobrazna i kratka, ako ne računam noge, jer si fina djevojčica i najhrabrija kurva jer si mi u oči ušla bez kucanja i srama ubit ću te prije spavanja da se probudiš kao dama da imaš pune sobe ljubavi kao zimnicu spremne i ne volim te više da znaš i sve će novine pisati o tome u restorane više nećeš ući ludo moja mala neugledna plava predivno stvorenje božje i moje raspitaj se kod prijatelja što je još tvoje a što meni pripada raspitaj se jer ne dam ti više ni da misliš. Ubit ću te što se skitaš svijetom policija će te tražiti što bludničiš s ljetom na javnom mjestu pa ćeš onda opet k meni dovoditi ljude da me ubijaju dugo i da se čude što voliš na meni. I ne volim te više, da znaš, ali te tražim jer si tako prosta i slatka kao sirup jer si tako divlja kad ti vrat zagrizem a baš nikakva nisi kad te zubi bole neću više ni da mislim o tebi dok si od mene daleko što ja znam ljubi li te netko jer ti je toplo u sobi bezobraznice mala igraj se još malo dok mi mrak ne padne u krevet. Ludo, čekam te i sutra kao uvijek u devet. Ne diraj moje godine Ne diraj moje godine ne igraj se mojim rukama ostavi moje usne... Najbolje bi bilo za tebe da odeš da otvoriš vrata ostaviš tu kafu koju pijemo zaklopiš knjigu i pokupiš tih svojih deset sličica iz raznih razdoblja tvoga života. Zašto me gledaš tako bezobrazno tako toplo i nemirno tebi ću, evo, samo tebi ću otkriti tajnu jer te želim spasiti od sebe i tuge ja sam rođen u godini loše berbe i što možeš od mene dobiti samo suzu na kraju. Zato ti kažem pokupi sve te tvoje nežnosti skini poljupce sa mojih usana ne ostavljaj te mirise na jastuku jer tako te volim a rođen sam u godini loše berbe i znam da će sve to loše završiti... Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 12, 2011 Autor Prijavi Share Napisano April 12, 2011 Nikada te neću ostaviti Nikada te neću ostaviti Čak ni onda kad se magle Bijele budu vukle Preko cvjetnih livada Kroz koja si me vukla Natrag u djetinjstvo Kad me bude u oblacima Potrganim bijelim Kad me samo pogledom U slike naše budeš zamisilila I kad se zamišljena vratiš Tamo gdje si došla Gdje si ljubav našu smislila Tako ozbiljnu I djetinjastu usput Nikada te neću ostaviti U zvjezdama nad tobom Moje će ti oči sjaj slati I ti ćeš nepogrešivo uvijek ćeš točno znati da sam opet pio iz tvoje čaše da sam opet sve poljupce naše pronašao u nekim dalekim drugačijim krajevima Nikada baš nikada neću te ostaviti moj će jedini važni zadatak biti da te čuvam i znat ćeš da sam tu makar me nema da se samo pravim kako sam negdje od tebe daleko i ti moraš vjerovati da se takva ljubav ne može nikome dati i da ja to putujem samo da se vratim da u neko jutro prospem svu rosu kao bisere bijele u tvoju kosu NE TROŠI ŽIVOT Ne troši život u sjeni Izaberi jednu zvijezdu I za njom kreni Ako treba i na drugu planetu Ako ti je malo mjesta U ovom svijetu Ne budi kukavica Tvoje je oružje mašta Tvoja su krila nada I vjeruj u ono Što ti se nevjerojatno čini Pogledaj ptice Kako lete u slobodi I ti to možeš Ako te ljubav vodi Ne živi život Malo hoću pa malo neću Svaki put kad trepneš Stvorila si novu sreću Svaki put kad sunce pustiš u oko Novi cvijet se rodi i raste visoko Ne mudruj i ne razmišljaj Ne pomisli nikad Kako nećeš moći U mirisu cvijeta tvoja snaga leži Idi i živi Raskopčaj dušu Za suncem uvijek bježi A ljubav moju čuvaj ko blago Jer kad me nađeš bit će ti drago Jednom zaboravi Jednom zaboravi Namjerno se ne sjeti Da si prije mene voljela Da si mi bila nevjerna Makar me nisi znala Ne sjeti se jednom Kako je to bilo Kako te je život učio Kako si rasla Iz pupoljka se u ružu pretvorila Jednom zaboravi Sva ona proljeća izbriši Da napraviš mjesta Ovom luđaku Oboljelom od ljubavi Na oblaku bijelom napiši Da se ničeg ne sjećaš Da od našeg prvog pogleda traješ I pravi se kao da prvi puta poljubac daješ Zadrhti malo Kad ti dlan preko leđa krene Izbaci sve uspomene Da napraviš mjesta Za ovu rijeku koja traži Kuda će i kako Jednom zaboravi Ne sjeti se nikog I voljet ću te lako. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 12, 2011 Autor Prijavi Share Napisano April 12, 2011 Starim Starim i žalim I sam sebe bolim Jer sve je manje dana I manje vremena da te dugo volim Ovo što sam te volio Možda je nekome dugo A meni se čini kao par dana I sve činim da nam Vrijeme usporim Sa svakom minutom Da duže traje se borim Ne dam te vremenu Za te vječnost zvijezda pripremam I sve što prođe kraj nas Što proživi u nama U ladice sjećanja spremam Da jednom kad ne bude kao sada Budemo stariji A ljubav nam ostane mlada Starim i žalim Što samo jedan život U kojem te volim A pet života bih trebao Da te prebolim IZ KOJEG SI TI SVIJETA Iz kojeg svijeta dolaziš zašto nisi kao i sve druge žene koje prođu kao sjene čija se ni imena ne pamte čiji se dodiri usana zaborave s prvim jutrom iz koje si ti ljubavi iz koje knjige iz kojeg romana kad mi tako bez ikakvog plana bez namjere srce lomiš na dijelove i noći mi pretvaraš u dane koja si ti žena kad mi pola života u tebe stane zbog koje žalim sve ovo što prebrzo ide što su jeseni bliže i što mi se suze vide prvi puta jedino si s neba mogla doći jer druge putove poznam i na njima sam s drugima bio sam iz kojeg si svijeta iz kojeg cvijeta nosiš taj miris da te volim i nikad ne prebolim luminica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 14, 2011 Autor Prijavi Share Napisano April 14, 2011 UMRO SAM A TI MI OPROSTI Umro sam a ti mi oprosti što sam tako žureći zaboravio ruku da ti stisnem i poljubim te onako kako sam to uvijek činio odlazeći Oprosti mi što sam proljeće jedno zauvijek u sebi odnio ali sjeti se ostale su pjesme u desnoj ladici neuredno složene snaći ćeš se iz njih ljubav prosto izbija te pjesme to sam ti sad ja Oprosti mi nije bilo vremena za opraštanje suviše smo se voljeli da bi mogli nešto drugo tako žureći nisam ni pomislio da ćeš biti tužna zbog svega i sad mi je žao zbog te praznine koja nas dijeli zbog toga što će nas jednu vječnost zvijezde razdvajati i što neću moći usne da ti dodirnem DA LI ĆE ME NEKAD TVOJE RUKE PREPOZNATI Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati kada u nama bude već mnogo jeseni i zima kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša i kada me možda više neće biti da li ćeš ponekad zaplakati noću kad te sjeti davna zaboravljena pjesma na sve ulice i restorane na sva ona mjesta koja ćeš pamtiti po našoj nježnosti i ljubav u kristalnim prozorima plavim maglama da li ćeš ponekad zaplakati u prvi sumrak novog proljeća u toj jedinoj preostaloj zraci razbijenog sunca kad osjetiš još jednom dodir mog dlana kad me više možda neće biti a sve će biti kao prije i ona rijeka i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama u koje smo htjeli da li ćeš me ipak zaboraviti u predahu dvije ljubavi a znaš da nam usne od istog poljupca boluju i da nas ista tuga progoni stoljećima. NE PITAJ KUDA SAM OTIŠAO Ne pitaj kuda sam otišao gdje sam u kojem vlaku prespavao svoje stanice i koji mi je to snijeg u očima bjelinom sjao nad tvojim čelom ne pitaj ne lomi svoje srce u predvečerje ne tuguj za mnom šta sam ti ja mogao dati skitnica dijete tuge ja koji sam za svojom zvijezdom lutao i lomio nježnosti ne pitaj stvarno šta je samnom bilo gdje me zora dočekuje tko me ubija i tko plače nijemim plačem ne budi se sa mojim imenom na usni tamo na sjeveru bit će netko sličan meni govorit će posljednje noćne vijesti da sam možda mrtav udarit će ptica kljunom na prozor i ne misli suviše o meni jer ćeš od tuge umrijeti a ja to neću ni znati Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 14, 2011 Autor Prijavi Share Napisano April 14, 2011 Šta ti nedostaje noćas Šta ti nedostaje noćas mislim osim mene jer drugo je sve u redu drugo nije važno u ovoj noći jer zvijezde će ionako padati i ovdje i na zapadnim i istočnim obalama mene nešto drugo zanima mene zanima što da učinim s ovim depresivnim magnetskim poljem i kako da umaknem nepovoljnim strujanjima vjetrova s juga koji u tvom srcu stvaraju zrakoprazne prostore što ti nedostaje noćas osim kucanja sata mislim osim mene jer sve drugo nije more koje se pjeni nije to šlag na sve posebno na ono što me dovodi do ludila pazi jutra će svejedno dolaziti bez obzira na naša stanja ali mene nešto drugo zanima meni to što me ubija može biti slatko i suzama razmazano lice može i to a to što ne možeš pogledati u oči nikom hajde molim te ti baš kao neko dijete uživaš u svemu što ne možeš promijeniti ma priznaj da ti ja najviše nedostajem. BOL VEČERAŠNJA U ovoj boci prepunoj teskobe moje ruke na tvom ramenu, ova muzika tvojih prstiju, sve je to sadašnjost, u kojoj tutnje prošlosti nekih drugih ljudi, koje smo voleli, koje smo voleli, i nikad ih nismo razumeli, a njihovi snovi, isto tako i naši leže negde pod slapovima žutog lišća. Nismo nikad izdržali napade podmuklih jeseni. I zato ove večeri skriven od svih, umotan u agnus dei malog Mozarta, osećam bol praznine u mojim zenicama, nepodnošljivu bol za tobom. Sve ovo, ove stanice koje su ostale u dubokim snegovima bogatih zima, naših nevera, usana prilepljenih uz zamrznuta stakla, večeri u kojima smo se lomili dušama i pozivali prijatelje opraštali neprijateljima. Ljubavi moja u čemu smo grešili, koga smo tešili kad je i nama bilo teško. Kažem ti sve ovo što nam se nakupilo u srcu, kao gorka pića u zadimljenim kafićima, kao stihovi koji su se topili na plamenu sveća. Sve je to moja bol večerašnja, sve su to usne koje sam ljubio i koje šapuću i danas slatke primamljive tajne. Sve sam to ljubavi ubio krstareći severom gubeći sve vredno i dobro, gubeći i tebe. luminica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 17, 2011 Autor Prijavi Share Napisano April 17, 2011 Kad me više nećeš voljeti Kad me više nećeš voljeti baš me zanima kako će me boljeti hoće li krenuti od srca ili od prstiju hoću li vikati ili žalostan slušati nekud otputovati čitati novine isto kao prije hoću li shvatiti tvoje riječi hoću li biti očajan i koji će to biti dan jer ne znam koje dane biraš za tužne vijesti kad me pokretom ruke svoje nježne ruke pomakneš od sebe koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci kome ćeš se pohvaliti da si imala snage i da si me pobijedila kad mi kažeš da me ne voliš budi nježna kao na početku jer poraženi su puni tuge. Hoću li ikada Hoću li ikada sakupljati mrvice jeseni s ulica i skidati ti ljubav sa obraza ja koji živim bez dokaza i bez tvoje nježne riječi hoću li ikada tvoje jutro prepoznati rano uz kavu i misao o kojoj sam pisao o kojoj sam sanjao još prije hoću li ikada nekada u nekom gradu Europe svejedno na sjeveru ili jugu preboliti s tobom tugu koju nosim jer duša je moja tebi data iza nekih prozora od zlata koji gledaju u tvoje snove hoću li ikada s tobom imati tebi dati i od tebe primati da mi budu sretni prijatelji i ovo lišće da zazeleni da mi počne život tamo odakle si došla i donijela mirise cesta i mjesta gdje si me našla. Topli dlan na mome čelu znak je opasnosti i znak je neke prerane ljubavi koja se mora koja se želi znak je tebe i svih onih koji su te htjeli i samo da znaš kako su te mamili u krevet za stol za pune caše samo da znaš kako je vjetar ludovao a kiša ljubavna padala na ulice trgove i krovove topli dlan na mome čelu ti nesretnice krasna za sve jasna a za mene strana kako su pogledi plamtjeli po cijelom tijelu pa oni bi u tom času sve dali za dašak s tvoje usne oni bi na koljena pali pred tobom i onda meni se odjednom sve to pretvori u nešto nestvarno i ludo samo da znaš pomamnice što su s tobom htjeli zaboravili na sve s noćnog praga rugali se jutru u tvojim zjenama dovraga mi znak na čelu ja bih opet na tvom tijelu zaspao i snio ja bih bio prvi od zadnjih ili prvi u sredini tko bi to znao kod tebe nema nikakvog reda inspiracijo moja nježnosti moja nisi mi zvijezda i riječ ti je lazna nisi mi ljubav al’ si možda snažna u srcu u oku na ruci i svugdje i nigdje te još nema tvoj dlan na čelu mome znak opasnosti drijema znak ljubavi koje nema prerane ljubavi i skitnje kroz noć samo da znaš ja sam te od drugih sačuvao tijelom i mene su ubili umjesto tebe zvijezdonoćnice moja čuvarice privatnih neba ti daješ svakome koliko mu treba a na mom čelu dlan me topli peče do boli me do voli me i još dalje u ponor mračni bez volje do ljubi me do kraja me i tako već nestajem i bit će mi bolje. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Dana 123 Napisano April 19, 2011 Prijavi Share Napisano April 19, 2011 Ulovili ste me gospodjo u zamku priznajem priznajem to u trenutku nekom cudnom i maglovitom u sjeni meni nepoznatih rijeci u trenutku malog nocnog razgovora i dalje sve do onog dana one godine nepresusnog ljeta koje nam je udarilo vrelim kapljama po licu gospodjo to je bila pjesma koja se radjala na mojim dugim putevima koja je zapocela jos tamo u Varazdinu ne znam u kojoj je to bilo eri modernizam ili nesto drugo ali bit ce ipak da je tako moralo biti to nisam mogao izbjeci jer moje su me pjesme na to navele i danas eto ja priznajem ulovili ste me u zamku gospodjo vas stas nepobitno divan vas pogled ruke grudi i sve ostalo da ne pricam kako je bilo ljubiti se u toplom krevetu dok su se zore plave gnijezdile u zjenama zaista je prekrasno bilo ali vi ste onda bili otkrovenje mojih mladenackih zanosa vase dijete danas je zacijelo prava djevojka i ja ne znam koliko ste puta pomislili na mene dva tri stotinu puta ili mozda nijednom mozda ste i drugima tako zamke postavljali kao meni ali kazem vam nikad vise nije bilo tako toplih kisa u prostranim krajolicima nikad nije bilo tako toplih pogleda na mom licu koje se topilo u vatri vasih suncanih dlanova pa priznajem ulovili ste me u zamku gospodjo iz koje se tesko izlazi Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 19, 2011 Autor Prijavi Share Napisano April 19, 2011 Nikad više Nikad više ne otvaraj vrata u predvečerja ranih ljubavi kad nas odjednom prevare sve riječi i svi nas pogledi dotaknu da se više ne vrate nikad više svoje srce ne iznosi na dlanu tek uđi u neke tople sobe gdje je vrijeme mladosti pogodno gdje bi se mogli na tren pronaći u zaboravljenom refrenu pjesme gdje bi mogli pričati satima i ne znati da li su nam godine prošle nemoj više ljubavi otvarati oči u predzorje kad utihnu posljednji glasovi kad se od osame nasloniš uspomenom na prozore pod kišom koja zna i hoće a mi tek ljubavni i dobro raspoloženi nismo ni znali da nam je srce u oku raslo i preraslo sve okvire ne izgovaraj više riječi koje si u sumraku sobe učila na pamet da ih dugo nosiš nanizane oko vrata ne otvaraj više vrata u rana predvečerja ljubavi podivljat će rijeke zbog usana neljubljenih nećemo se snaći što nam je bilo davno jedno vrijeme nećemo više znati ni ljubiti kako smo znali neće više biti ni takvih poraza ni takvih pjesama pa čak ni smrti ako otvoriš vrata istom kretnjom nekome tko ce doći. Ako se nikad nismo voljeli Ako se nikad nismo voljeli onda je uzalud ovo bijelo jutro na mom licu ova kiša u prvoj slici buđenja i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek Ako se nikad nismo voljeli onda je čudno to zbivanje života u magli i sjenama dana prevarenih ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš i kad te nema u knjigama kad se u tvojim umornim očima stišaju bitke i sve postane zaborav i kad ti vjerujem onda znam da ono sto smo živjeli jedino ljubav može značiti. Ako mi kažeš zbogom Ako mi kažeš zbogom znaš da ćeš zatvoriti vrata jednoj hladnoj jeseni u godini ledeno plavih zagrljaja i tišine izgriženih usana i napuklih srca tvoje zbogom moglo bi biti opasno na toplim jastucima sve bi izgubilo smisao sve bi uzalud bilo i ono tamo gdje sam rođen gdje me rijetko ima i svi oni drugi već odrasli dječaci djevojčice koje su izrasle u prave žene sve bi to u tvome zbogom potonulo u večernjim svečanim ubojstvima osame ako mi kažeš zbogom zatvorit će se mreže dobre vile će umirati na mojim dlanovima nježne riječi će u ledenim vodama potonuti tvoje zbogom imat će prizvuk strave jer u noć ćemo tamnu zagaziti nježni i krhki a tvoje zadrhtalo tijelo bit će moja posljednja misao u tvome zbogom s one druge strane kreveta... Sunflower 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 21, 2011 Autor Prijavi Share Napisano April 21, 2011 Dolazi Božić Dolazi Božić milo moje s mirisima moga djetinjstva i snježnim pahuljama koje će me ispuniti tugom pa dobro znaš koliko te trebam baš za Božić jer nikog takvog ja nemam na svijetu kao tebe najdraže moje. Dolazi Božić a meni će se opet učiniti kako vlakom netko dolazi u Zagreb meni će one dvije naranče zadnje iz ruku moje majke preliti tugu iz očiju i zato budi ovdje da me podsjetiš kako ljubav posebno blista u Badnjoj noći samo me pusti u svoje srce i svoje oči. Ja te ne volim više Ja te ne volim više Znaš li koliko sam bola Morao podnijeti Da bih rekao tu jednostavnu rečenicu koliko sam morao žena poljubiti U mraku se poigravati sa mjesecom U njihovim očima I paziti da ne izgovorim tvoje ime Bojao sam se ljubavi nakon tebe Učio sam zaboravljati ulice Kojima smo išli Izmišljao nove gradove Rijeke Zvijezde Brisao sam kišu sa svojih pjesama Pamtio sam tragove tvojih prstiju Koji su skinuli nježnost s mene Pamtio sam slike Riječi sam znao na pamet I trošio vrijeme da te zaboravim Da te ne volim Molio se očajnički da to nestane iz mene Da se vratim na početak Ne znaš ti ništa o mračnim olujama O jutrima hladnim koja mirišu na snijeg Ne znaš ti ništa o meni Ali ja te više ne volim I čudno sam sretan zbog toga Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 23, 2011 Autor Prijavi Share Napisano April 23, 2011 (izmenjeno) Jedino Tebi Jedino sam Tebi mogao pjesmom do srca I jasno sagledati drugu obalu Jedino sam s Tobom mogao u večernje slike Varkom ulaziti bez suvišnih riječi Jedino zbog Tebe morao sam se odreći Svojih godina i pjesama Kad sam u svađi sa svijetom Na Tvom tijelu najljepšu baladu stvarao Od Tvoja dva oka u koja se sunce zaglavilo Od Tvojih ruku Kao da me cvijeće na livadama zvalo Jedino sam Tebi mogao Svoj život u naručje položiti Jer svi su me drugi varali i malo mi dali Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti A da me ne zaboli moja nemoguća duša Navikla na raskršća i ceste Jedino tebi i uvijek će rijeke U tom pravcu kretati žurno Kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi Neće to biti ni tako teško Kod tebe će sunce biti i pjesma Jedino ću Tebi i poslije smrti Svoju zvijezdu dovoditi Da ti lice ne potamni od svega Jer tebi sam jedino znao Do srca pjesmom doći I pomalo zaustaviti život Da te tako grubo ne zaboli tišina Iza moga lica Iza moga tijela. BILO JE NEČEG TAJANSTVENOG Bilo je nečeg tajanstvenog U tom plamenu pogleda U toj neprestanoj borbi Srca i razuma Taj mali rat ljubavi između dvije tuge Vino izmješano u čašama Muzika poslije ponoći I toplina tvoga tijela I vjeruj I danas strepim nad svakim buđenjem Za mene je opasnost taj zrak mirisnog proljeća A bilo je toliko ljubavi na tvojim usnama A ti si taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatila Dok su se meni otvarali vidici Meni su u očima planule zore Na beskrajnim zvucima Tvoje lomne bojažljivosti u velovima snova I vjeruj ja danas strepim nad svakim buđenjem Za mene je opasnost svaki vlak Koji donosi mirise juga I ne govori se kao nekad Jasnoća mojih retrospektivnih lutanja Očajničkih pokušaja bjekstva Noć Kao luna nabrekla nad površinom voda koje umiru I još ima neotvorenih strana I tajanstvenosti među nama Kao da smo oboje poraženi U tom malom ratu ljubavi Između dvije tuge Izmenjeno April 23, 2011 od strane člana Smucalica Mia 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
zirne 78 Napisano June 4, 2011 Prijavi Share Napisano June 4, 2011 Ovo je pjesma koja ce te cekati ... Zeljko Krznaric (Poezija) Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
bigrancer 640 Napisano July 2, 2011 Prijavi Share Napisano July 2, 2011 KADA TE PROBUDI Kada te probudi Zraka sunca odbjegla I kad te opet začudi misao Zašto nisi još pobjegla U ove se moje šarene strane sakrila I u moje se korake zagledala Znat ću ja kako si disala I kako si izgledala Prvi puta začuđena I u neku točku zagledana Koja se po sudbini ravnala Da iz ničega procvjeta baš kad treba Kad nam je već ponestalo Malo neba u očima Kad se probudiš I sve se nad tobom Zaplavi i zazeleni Glavu na moju stranu okreni Da prvi put umrem Od mirisa tvoje kose otrovan Da pripremim za nas Jedan umiljati dan U kojem ćeš sve sagledati I u kojem ćeš biti Na sve moguće načine zaljubljena I voljena onako kako se voli Nekoga za koga se Godinama ginulo Da bi se skinulo sa nas Sve što nas je vodilo daleko Naokolo preko drugih Gradova i duša Kad se probudiš Vidjet ćeš kako je Kad se pjesma ova Razlije i sluša Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Morpheus 5112 Napisano July 2, 2011 Prijavi Share Napisano July 2, 2011 LJUBILA JE Ljubila je smijala se kurvinski zagledavala u oči dječje izmicala da bi jednom pala ne sluteći na dobro nije bilo loše godina kao i svaka druga govorila je jasno prizivala slike pravdala se da je svemu kriva neka tuga neki zanos što li a ljubila je Bože moj kao da je nekakvo divlje stvorenje podbadala nogom pod stolom o seksu mislila sve s nekim bolom i nekim osjećajem strave pušila cigaretu za cigaretom vani je bila zima a u tijelu vatra hiljadu stupnjeva strasti od koje se ludi i htjela ne htjela znala je da mora pasti a kad se pada nek se pada slavno nek se zavijore zastave od haljine i rublja sve što je sporedno postalo je glavno pa ljubila je usnom od vinjaka mokrom smijala se zubima cvokotala pod nekim ustima tuđim kurvinski u zjene strpala sebe cijelu i tepala malim anđelima pijanim vragovima ostavljala pečat na tragovima i nije bilo loše godina kao svaka što se niže zima bez snijega i smrt neka bliže a ona se smijala sretno se ljubila malo se tako protegla i grijala i u malo magle na minus deset polako se negdje izgubila Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano July 21, 2011 Autor Prijavi Share Napisano July 21, 2011 DALJINE Od velikih daljina Male se tuge stvaraju Lete poput sitne prašine Ne vidiš ih ali ih osjetiš Kad bilo koju stranicu ljubavi posjetiš Namjerno ili slučajno Pod prstima je napipaš Kao nešto što se ne odvaja Za život priljubljeno U tamnu stranu duše zaljubljeno Od velikih daljina Postajemo manji sve više otporni I navikli da se kad tad slomimo U prvoj večernjoj tami Da sve suze biserne udomimo Da im pružimo zaklon U sobama koje okrenute sjeveru Teško dišu pod pokrivačima I šumovima prolaznih godina Od velikih daljina Male tuge putuju Davnim zatvorenim prugama Kroz nepreglednu nostalgiju Otežalih mokrih koprena Nad rijekom Nad gradovima Nad ovim mjestom Gdje čekamo strpljivo Da se pročistimo kapima Čistog zraka bigrancer 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Morpheus 5112 Napisano July 29, 2011 Prijavi Share Napisano July 29, 2011 SVE ŠTO MI OSTAJE Sve što mi ostaje to je moje srce, veliko kao nebo i duboko kao more. Zamisli, to je sve što ostaje, a ja sam mislio da će mnogo više toga biti. Cak ni svoju zvijezdu nemam, rijeka mi je davno protekla, ali ipak imam jedno veliko srce i u njemu beskraj tuge, bijelu zoru predivnu na dlanu, imam zaista mnogo... Vjeruj mi ne žalim za mnom sjaj ne blijedi. Smucalica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano July 31, 2011 Autor Prijavi Share Napisano July 31, 2011 ČIM SI SE RODILA Istoga časa kad si se rodila Pokazala si mi kakva ćeš biti U sadašnjem obliku Istoga časa obećala si Da ćeš brzo rasti Dok si me rubom neba vodila Pokazivala koji će ti cvijet biti najdraži I što ćeš najviše voljeti I što će te najviše boljeti Kako da te razumijem Kad jednom dođeš da me podsjetiš Na obećane riječi i pokrete Istoga časa kad si se rodila Zvijezda mi je jedna Na čelo ispisala srebrnim sjajem Tvoje ime Da slučajno ne zaboravim Kako će biti kad prođu zime Kad se godine namnože I spletu oko nas najfiniju mrežu nadanja Očaja i padanja u ponore samoće I novih uzleta iz prvih proljetnih trava Koje tajne sakriju Da ih samo vješti poput nas Mogu otkriti Čim si se rodila već si jednu lijepu priču Ostavila na mom stolu Da je prenesem u tople predjele duše Da je čuvam do tvog ponovnog dolaska Nakon svečanog prolaska Kroz modra i bliska neba Jer kad dođeš Ja ću već dobro znati što ti treba Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano October 24, 2011 Autor Prijavi Share Napisano October 24, 2011 NE VJERUJ DA ODLAZIM Ne vjeruj da ja odlazim jer nemoguće je ostaviti taj krevet u kojem smo smislili najljepše priče nemoguće je da me taj vjetar odnese nekud u neku ravnicu punu snijega jer tko će tako nježno tvoje čelo poljubiti kome bi na pamet padale takve lude stvari da se ženimo svake noći da ponekad pobjegnemo ne vjeruj gledaj tu su još moje cigarete moj kaput i moje srce ja sam još uvijek tako tvoj da nemam vremena ni za sebe. Boginja 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano November 8, 2011 Autor Prijavi Share Napisano November 8, 2011 I ZATO I zato što zvijezde uvečer pališ Što si glavni dispečer padalica I meteora I zato što kroz tebe prvu Proleti zora Što si nasljednica uvala i mora I zato što obučena u najljepše čežnje Kroz život koračaš I zato što nerazumljivo svima Shvaćaš Zato te volim I zato što zadnja izlaziš iz snova Koji ponekad tonu Da se u punom sjaju vrate I zato što dijeliš Minute i sate Što ti srce na sve ljepote Nalikuje I tao što ti duša I ono nečujno čuje Zato te volim I zato što za tebe ne postoje Krajevi dobrih svijetova Što si i kad padneš Dio zvjezdanih letova Što suze u osmjeh pretvaraš I što svaki osmjeh za sobom ostavljaš Kao trag po kojem te slijedim I što me učiš Kako da svim olujama odolim Eto zato te volim. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano November 10, 2011 Autor Prijavi Share Napisano November 10, 2011 SVE ŠTO ME SJETI NA TEBE Sve ono što me sjeti na tebe Dobiva konačno status uspomena Koje se probijaju u javu Nezadrživo i milosrdno Se spuštaju na bijeli papir Ima nešto u njima što podsjeća na zvijezde Nešto čime se život može pohvaliti Taj miomiris kose koji pada u obrise cvijeta I njegov oblik Kao ti stvarna u svakom dijelu vremena Koje nas je okrznulo I prešlo u eke druge oblike Sve ono što je nalik na slike Na sve sitnice koje si gubila Na sve poljupce Kojima si me ljubila i kad me nisi znala Kad si prozore jutrom otvarala Da duša odleti na ona mjesta Na točno određena mjesta Naših snova i naših nada Godine Minute Životi koji prođu i kad šute I kad se pijanstvo krvi pomiješa I to neće samo tako proći I to se ne može ikad izgubiti Jer dok dišem I dok pogledom dodirnem sve ono što je tvoje Ja ću te uvijek tako dobra moja Nježno grliti I nježno ljubiti Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano November 10, 2011 Autor Prijavi Share Napisano November 10, 2011 SOBA S POGLEDOM Soba s pogledom Na tvoje prostranstvo Razvedenost oblaka I posebno postavljen miris Naranči i tvojih pomada Soba s pogledom Na tragove tvojih prstiju Koji klize i ostavljaju Taj izraziti ljubavni otisak Simetrija nježnosti Rasuta kroz sobe Zasutavljena plavom zavjesom I volim te Na pola svjetskih jezika Na još nepoznatim jezicima Jezikom pogleda U svakom trenutku Tvoje oči izgovore Ono što bi se stotinu godina govorilo Soba s pogledom Na tvoju ljepotu Koja se nikad više neće naći Na ovom svijetu Koji smo prebrisali u pamćenju Redovi šuma Pa obale koje se gube Pod valovima Usred noći I usred tame Jedna pjesma iz daleka Jedva čujna Koja nas obuzme snagom Same i od ljubavi Već u snovima zatočene I čekamo Čekamo da jutro među nas padne I da opet sve to krene Ja uz tebe I ti uz mene NE ŽALITI Ne žaliti za onim što je otišlo I reći da sa tobom počinje život Radovati se tebi neizrecivo I prekriti tuge koje su bile Prekriti ih tvojom ljubavi Nježnijom od svile Sve dobro i zlo prekriti zaboravom I krenuti s tobom kroz još jedan život Stvoriti uspomene za neke duge Zimske večeri Kad kroz snježe pahulje dotaknemo Nebo i zvijezde zaleđene Po našoj ljubavi rođene Ne žaliti i ne se okretati To ću s tobom znati Kad se otvore vrata Kroz koja ćemo proći I znam da ću to znati I znam da ću to moći Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano November 10, 2011 Autor Prijavi Share Napisano November 10, 2011 BUDIM TE U TRI UJUTRO Budim te u tri ujutro Samo da ti kažem koliko te volim Jer tko zna Hoće li biti vremena I hoću li moći To sve sutra da ti kažem Budim te u tri ujutro Da ti vidim oči pospane Jer tko zna Ako me sutra nestane Pa onda da žalim Što nisam poludio Pa te u tri ujutro probudio Da ti u očima ostavim Sve svoje što imam Samo da ti kažem Mišu moj pospani Kad poželiš nekome Nešto lijepo reći Ne čekaj sutra Jer mnogi su tako zakasnili I zato te budim U neko doba gluho Da ti šapnem na uho Jer sutra i može biti A i ne mora doći I sve u trenu može proći I zato te budim U tri te ujutro grlim sjetno I kažem Molim te Bože Daj da ovo moje malo Klupko ljubavi bude sretno Pa me ostavi da kraj nje Što duže mogu hodati I ako treba Sve ću svoje prodati Jer samo jedno od svega Najviše želim Da se iz tvojih očiju nikad ne iselim luminica i vojo 2 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano December 4, 2011 Autor Prijavi Share Napisano December 4, 2011 OVO VRIJEME Ovo je vrijeme I ovo je grad U kojem te želim Ne sutra I ne u neko proljeće blisko Jednostavno te želim sad Ovo je godina I ovo je tuga Sve što sam iskreno Ikad imao I sve što si davala Ja sam srcem uzimao I noćas nagnut Nad naljepše usne svijeta Osjećam kako me tuga obuzima Kako me pobјeđuje sjeta Ovo vrijeme Koje bez tebe nevrijeme postaje Ova duša koju munje spaljuju Samo je znak i govori mi jasno Što mi bez tebe preostaje Nego da sve spalim I umrem od očaja Ako ti više ne falim Ovo vrijeme i ovaj grad To je sve što još u željama plamti I ne trebam budućnost Trebam te jednostavo sad Da može srce Da može duša Uz tebe biti Da bude to vrijeme Da bude to ljubav Koja se pamti Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 11, 2012 Autor Prijavi Share Napisano April 11, 2012 I KAD TE NEMA I kad te nema Kad mi oblaci puteve zamute Kad ti usne tople negdje iza zavjesa Iza prvih noćnih sati šute I kad te nema Mirisne se trave poviju Mene prsti tvoji griju Kad sam miljama daleko I pod nekim drugim nebom Kad vrata otvaram neka druga Kad mi za tobom u dušu nepozvana Na prstima ulazi tuga I kažem ti Kad te nema Kad se note rasprše I vjetrovi u krošnjama cvile Mene nisu sve svjetske boli ubile Kad te nema A uvijek si u meni Neizbrisivo se tako jedno vrijeme nađe I otisak tvoj u njemu se zlati I kad te nema Srce uvijek zna kako da ti se vrati Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano April 17, 2012 Autor Prijavi Share Napisano April 17, 2012 NIJE TO POŠTENO Nije to pošteno od ovog života Da te nije prvu Kroz moje snove proveo Da te nije u prvo jutro mladosti mirisno Pred vrata doveo Nije pošteno i nije fer Da ti nisam ljubio male sitne pjegice na nosu Da ti nisam prvi mirisao kosu I posvađao se sa svima zbog tebe A možda je to bila samo neka zavjera Ili su se zvijezde pomiješale Na krivo mjesto stale Pa su tvoje ljubavi neke druge Nosile u sebi i malo tuge Kažem ti nije pošteno od ovog života Što nas je skrivao Vodio nas po suprotnim stranama A opet mislim Da nismo to oboje htjeli Tko zna da li bi se uopće ikada sreli Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano May 13, 2012 Autor Prijavi Share Napisano May 13, 2012 KAD JEDNOM ZABORAVIŠ Kad jednom zaboraviš Kad ti se ova ljubav ispere sa kože Kad sve osmjehe i sve poglede Na sigurno staviš Nikad ne reci da je zauvijek Nikad ne reci jer uvijek se ponovo može Kad ti se lice u sumraku skrije I kad sve naše riječi zaboraviš lako Sve ono što je bilo prije Ne može nestati samo tako Zato Kad jednom zaboraviš Sve ono što smo zajedno gradili I sve ono čemu smo zajedno imena dali I kad ti se ova ljubav ispere sa kože Shvatit ćeš ipak jednom pred zoru Kako ti nešto od mene još fali Malena 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Preporučene poruke
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.