Idi na sadržaj

Što Vi uopšte primate stopere (autostopere)?


Preporučene poruke

Auff, nastopirO sam se u zivotu / Zasto? Pa zato sto volim (:ajme:) zbog nemanja novaca

Jednom zamalo da me *odrade k'o u Smogovcima, mislim da sam iz Vrsca stopirao sa neke dve ovece torbe... staje cigajnjska merdza, moz' se nagura jedno mesto pozadi, izlazi vozac da stavi torbe u gepek... ja se cudim, gde ces me, nema mesta :blink: za bravu od vrata - zakljucana ... sekunde su falile da mi zbrise.

Stajem svima i ko ispruzi prS i ko ne :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja sam počela sa stopiranjem negdje sa 13-14 god...ali nikad sama. Sad kad razmislim, dobro smo i prošle, mi tako u šorcevima stopale dan za danom...srećom su ljudi tad bili manje nastrani. :kez:

Kasnije, sve rjeđe ..nije bilo potrebe...što ne znači da ne bih. :neznam:

Stopala sam prošle godine u Banatu, nekih 30-ak km samo...i sjećam se jedne ženske u yugiću, sama, lijep dan, vidi da nisam neki odron....i brate mili profura pored mene :ljutko: ...eeh ne kunem i te stvari, ali sam poželjela da joj rikne prednja lijeva ili prednja desna ili zadnja lijeva ili zadnja desna. :hahaha:

Srećom naišao fini gospodin, pa smo se ispričali.

Ja primam, ošajcam kolika je potreba za stopiranjem te osobe, kako izgleda...a što da ne, ako mi je usput. :vestica:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pamtim dve voznje sa strancima, i to mi se, onako, bas urezale u secanje. Bila sam sa sestrom i drugaricom na moru, a kako to na moru biva, i 'pamet je uzela godisnji odmor'. Lm, skockane cice krenule u nocni zivot, setaju rivom, zeljne 'pustolovine za pamcenje'. Kako je Supetar manje mesto, vrlo brzo smo znale 'sta nam je na raspolaganju', a meni se dopao jedan mestanin :roll: TakoC, setamo mi, kad on na nekoj besnoj makini - mocnom dvotockasu. Projuri jednom, pa drugi put, a kod treceg (na pravcato zaprepastenje svojih devojaka) 'ISPRUZIM PALAC'. Onda se sve odvijalo vrlo brzo: frajer zakoci, ja zadignem onu 'faking predugacku suknju', i k'o prava, sednem iza njega. Masina bruji, dzabe mi one 'nesto govore', ja se 'opasala oko frajera', i otperjam u noc. Msm, kod prve krivine mi (valjda od onog hladnog zRaka, dodje iz doopeta u glavu...uhvati me prpa. Stisnem ga (ma, za tiiibu :stid:), i on stane. Sjasem 'elegantno', i zahvalim na 'finoj dozi adrenalina'....i 'uhvatim straftu' da nadjem one dve. :andja:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moj sadašnji dragi i ja, odlučimo da idem na more, da kampujemo, malo para a nama se ostaje ohohhhhhhhhoooooo...

Krećemo na more, uprtimo dva ranca šipkaša na leđa, sa sve šatorom i vrećama za spavanje. Novi Sad, autoput BG-ZG pa do Rijeke, tačnije Preluke jer su tamo ( naravno) moto trke. Krenuli smo u samu zoru, a u Preluci smo bili uveče oko 23 sata. Imali smo ludu sreću što se tiče stopiranja. Zaustavljali su nam se sve neki doooobri automobili. Naravno ja sam bila ta koja je dizala palac :roll:. Proveli smo dve noći u Preluci, i onda od Rijeke do Zadra.

E ta etapa je bila luda i nezaboravna. Nešto nas nije htelo. A onda pred nama Velebit, već kasno popodne, staje peglica i u njoj momak. Mesta ni za njega samog a ne još i nas dvoje...ali kad je već stao, da se ne uvredi...Ugurasmo mi ona dva ogromna ranca, ja se skupim ( jer sam sitna žena) na zadnje sedište, pa puć....puć...štuc...preko Velebita. Jedva nas je iznela ona peglica nekako do samog vrha. Ostavi nas momak u nekoj nedođiji, u mrkloj noći...i prespavasmo nas dvoje tu u toj šumi, živeo šator!!

Sutra dan, ljuti kamiondžija, pa još jedan i tako smi stigosmo do cilja.

To nije jedini put kada sam putovala autostopom.

Lično mislim da su to bila neka bezbednija vremena. Da tada ljudi nisu bili tako "maštoviti" kao danas. Mislim da se u današnje vreme ne bi usudila da stopiram.

I ja sama sam mnogo puta skupljala stopere ( onomad davno). Sada? Nikog! Ma neka je žensko 100 x....neće moći od mene.

Vratila sam ja ono moje stopiranje mnogo više nego što sam sama stopirala.

Taj dug sam odužila.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nikad nisam imala priliku da nekog pokupim ,jel nemam kola :smeh: niti bi bas da ih vozam. Al se secam da sam u srednjoj,ja i drugarica stopirale skoro svaki dan do backe palanke,nije nam se islo u skolu,a tamo smo imali druga. Bilo nam skupo za bus,pa reko ajd udri! Najsemshniji su bili cigani,imali su trube odelca....cak su nam i svirali :smeh: ,nakon toga su nam dali vizit kartu (kao rade u grandu) ...da umresh :hahaha: .

Sad skoro sam s mojim dragim stoporala. Namerili on i ja jedno jutro da idemo peske do vikendice(40km) i stignemo jeedva,znaci jedva smo stigli do mesta pre vikendice(10km) i ja reko,Dale ja vala vise ne mogu stopiracemo. I stane nam neki autobus. MI reko nemamo para,kaze vozac nemamo ni mi :hahaha::hahaha: . Kad ono autobus pun stranaca,Shvedjani prave eksurziju,putuju po bivsim zemljama Juge,pa smo im mi dosli kao atrakcija...tako su nas slikali,smeshkali se(vrlo su ruzni,beli) i jedva smo stigli do vikendice...meni su patike propale,isla sam bosa mozda jedan kilomenar :hahaha: . Bio je dobar dozivljaj :ok:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Od kako radim na "terenu", ponekad sam prinudjena i da stopiram..ali nikada sama..

Radim u dva sela, putujem busom..

Ali..

Ti lokalni autobusi su teske krsine koje se malo, malo pokvare..i u tim situacijama, pogotovo kada zurimo na posao, prinudjeni smo da stopiramo..

Ne volim to stopiranje nikako, ne znam ni sam zasto..nisam nikada imala neprijatno iskustvo, sta vise..ali jednostavno ne volim i to radim zaista kada moram..

Stopere ne kupim jer nisam vozac..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Stopirala jesam ali ne primam stopere jer nisam vozac. Ovde je inace stopiranje zakonom zabranjeno kao i "kupljenje" istih.

Imala sam super frizerku u Novom Sadu i godinama sam isla kod nje. Medjutim, resi ona da otvori svoj salon ali kod nje u kuci, u Čereviću. Sta cu jadna, mnogo mi je odgovarala i posto se na frizuru nije islo svaki dan uzmem telefon i adresu od nje pa kada dodje vreme eto mene kod nje.

Bese subota, secam se kao juce. Unapred smo se dogovorile oko termina i svega ostalog ali navraga te subote sam morala i na posao. Doduse skraceno al' opet, morala sam do 13h da stignem na posao.

Uhvatim neki jutarnji bus za Čerević, brzo je nadjem, odradi ona sto joj posao i sad.. dodje vreme da se krene nazad. Subota, autobusi idu kao antibiotici na 8h posebno na toj relaciji. Sta cu, kako cu...? Pa stopiracu. Dodjem do glavne dzade, izbacim palac, cekam i nadam se. Prokleto nijedno vozilo da prodje. Kad, eto meni radosti. Kamion mi prilazi u susret, razmisljam brzinom svetlosti da li da se "bacim" na put i zaustavim ga ili da ga propustim? Ipak, kamiondzija je u pitanju... Pogledam na sat za nekih 20-ak min treba da sam na poslu. Ma ko ga sisa. Izbacim palac i na moju srecu i radost stade. "Do Novog Sada?", pitam ja. "Do Novog Sada", rece on. Popnem se nekako i ukrcam, popravim frizuru :lol: i kazem gde treba da se "nacrtam". Bilo je nemoguce da me tu ostavi te je iskrcavanje u centru, na semaforu kod Izvrsnog veca bilo idealno resenje. Molila sam Boga da me niko ne vidi i prepozna :kez: .

Posle se razmisljam, dok sam isla prema poslu sta je sve moglo da mi se desi i koja sam ja lujka.. al' izgleda da me neko ipak cuva i pazi. A najvaznije od svega na vreme sam stigla na posao.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kad sam bio tinejdžer igrao sam fudbal i često sam posle treninga stopirao jer su autobusi retko saobraćali.To je bilo neko sigurnije vreme :deda2:

Nikad mi se ništa loše nije desilo, osim što se nekad dešavalo da vozač bude malo 'pod gasom':lol:

A sada često povezem stopere, nekad i ne čekam da dignu palac.Na primer vidim da žena sa dva mala deteta čeka bus.A duva vetar ili pada kiša... Čak im ponudim da ih odnesem do odredišta.Slab sam na decu :neznam:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Često sam stopirala u prošlom veku.

Relacija: rodno selo - Bgd.

Jednom prilikom me je povezao A. Dodik, navodno sinovac M. Dodika.

Bila sam tada u fazonu promena... mada sam, kad malo bolje razmislim, uvek u tom fazonu... napriča mi čovek sve i svašta... ništa loše.. ništa ružno... ali s' namerom, nečasnom :hahaha: da se vidimo... rekoh... aham... :aham mislim se, samo ti mene dopeljaj do kuće...

Hajmo na piće - hajde... -samo se ti meni javi, kada budeš želela da dođeš u Bosnu...

razmišljam :kez: - m' da samo mene čekaš... :hahaha:

E... hvala, bajo... a i nisi baš neki baja.. nisam ti ja iz te priče...

Kada je Kiki napunio dve godine, krenuo je u vrtić... a do vrtića... cca 3km...

Dešava mi se da budem kratka sa vremenom, tako da

često i čisto rekreativno bacim prstić...

odmah krenem sa pričom...

:treptrep: o, hvala... u žurbi sam...

krenula sam po dete u školicu...

Ti.. :new: pa ko bi rek'o...

tako mlada... :lol: ... jeste.. tako mlada a već imam dete :roll:

Hvala na pažnji i srećan put...

Prošle godine, u ovo vreme smo Kiki i ja imali žestok tempo...

Tri meseca vežbica, kod prof Stankova...

kuća... vrtić... Bgd...

Uvek kratki sa vremenom, ali smo uvek stizali...

možda baš zahvaljujući dobrim ljudima, koji su nas ''kupili''...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Stopirao sam kao klinac a i kao stariji i uživao u tome.Nikada ali nikada nisam imao niti jedan problem.

Naj duža relacija,dva puta iz Novalje na Pagu do Herceg Novog odnosno Kumbora,koju sam odstopirao bila je i naj interesantnija.Mada nas je baš htelo pa smo do nekih mesta uz put stizali za sat ili dve.Stajali su nam uglavnom stranci,naši nas nisu brenovali ali i bolje tako.Malo smo drugar i ja vežbali engleski malo dremali pa smo do mekih mesta uz put stizali brzo,za sat-dva.

Kupanje u Njivicama pa dalje.U Dubrovniku smo bili pred mrak ali smo proskitali okolo pa za HN.

Sećam se da nam je iza Zadra stala porodica iz Italije sa sve kućom na točkovima pa smo sa njhovim ćerkama tandrkali do iza Baškog Polja,popili sokove,ponuđeni sendvičima,hteo čovek da nas vozi dalje od svog mesta za letovanje da nam olakša put.Ma lepo uglavnom a nismo žuri pa smo teglili tri dana.

Sledeće godine ista relacija ali uz neke rokove za dolazak u Kumbor pa smo isti put sprašili za manje od 24 sata.

Samo stranci su nam stajali i bili veoma ljubazni i sasvim ok,čak i više,prema nama.Razne face sam popamtio ali o tom drugi put.

Najgore iskustvo sam imao kada sam se vraćao,jedne godine,sa terena iz Sente pa kod vašarišta na izlazu iz grada prestajao pet šest sati a da mi niko nije,ma šta stao,ni imao nameru da stane,pa sam se lepo pešaka vratio u grad i seo na bus pa kući druže jer ovde nema vajde od stopa.

Stopere sam primao ponekad.Nije isto na izlazu iz nekog sela povesti par klinaca koji se vraćaju kući u gluvo doba,do susednog pa ti lako nabareni pevaju i posle se lepo zahvale i razmotriti kako da obiđeš totalno razvalljenog čoveka koji se drži za banderu i pruža palac.

Uglavnom tuda gde sada vozim stopera i nema nešto,čak i ne mogu da se setim da me je iko stopirao osim par odvaljenih seoskih bećara pored kojih sam dodao gas,u sebe je usuo više nego ja u rezervoar pa neka vozi na sopstveni pogon,šta ću mu ja.

Izmenjeno od strane člana Holtegaard
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Za vreme studiranja (dugogodisnjeg ) obavezno sam stopirao za Novi Sad.

Bilo mi zgodno jer mi je kuca u ulici koja direkt vodi za NS.

izadjem ispred kuce i dignem prst i obavezno neko stane.

Pre ili kasnije.

Posle sam postao i probirac pa nisam stopirao kamione teretnjake.

Uz venac i niz venac se pretvarali u kornjace ..pa nikad stici od te silne brzine.

A kola vozim ali veoma retko , uglavnom u svecanim prilikama.

I to belu ladu 1300 ali specijal , koju iz miloste zovem bela ladja.

I stao bih ja stoperima , nije da ne bi , ali nekako uvek spuste prst kada

im idem u susret.

Da li zbog mene ili zbog Lade , ne znam , iako mislim da je ovo drugo u pitanju.

Vracajuci se iz Novog Sada imao sam ustaljenu shemu.

Gradskim autobusom do Paragova i stanem ispred onog Restorana.

Tu su vec retko stajali pa se cesto desavalo da zaustavim autobus.

Sta cu , treba se vratiti u rodni grad.

Pocinje vikend i vreme odmora od napornog ucenja. :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja taman napisala post o stopiranju, ranac na leđa i trebala da se nađem sa prijateljicom, da me pokupi i da idemo dalje, ali nije bilo prevoza par km i ja stanem pored taxija, ali uzmem mob da nju pitam gdje tačno da dođem, pa nije prošlo ni 30 sekundi i ide neki čoek :kez: , vozi clio i pogleda u mene i rukom pokaza na put naprijed....ja ni pet ni šes' i klimnem glavom...potrčim gdje je stao, smjestim se...sita se ispričam :lol: sa čovjekom do odredišta...saznam i koliko unuka ima, gdje su, šta su...kako se on i baba osjećaju kad unuci odu :neznam: ....meni čak i fino bilo...poželi mi sreću dalje, ja njemu da pozdravi unučiće. :kez:

A htjela sam taxijem, mame mi. :(:lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Probudim se na sabajle, sva srećna, što ću danas navodno da rešim jedan deo posla, i uputim se u divljinu, gde me čeka moje čedo...

Po običaju izađem ranije, možda neka dobra duša stane :treptrep:

Bacim prstić :lol: .. staje tip sa Zvezdare, koji me je vozio pre oko dve godine, kada sam išla u komunu,

na neku kontrolu..

Zapamtila sam ga po tome, što sam se toliko izlupetala... i obećala sebi da više iz kuće ne izlazim bez pristojne doze kofeina u krvi.

Otvaram vrata... dobro jutro... dobro jutro...

- Pa dobro Gordana... (wtf) ... gde si... prolazim ovuda svako jutro.. i sve se nadam da ćeš biti na stopu... i dočekao sam :kez:

- Haaa, doktore ( :ggg: prisetim se svega šta sam mu napričala :stid::ggg: ) ti još uvek na poligonu... kada ćeš na VMA...

:blabla: ...

Sladak je :treptrep: tako mlad, a tako mlad :lol: ... napričam mu ja, kako me je bio blam, kada me je prvi put povezao, da sam kofeinski i nikotinski ovisnik... i tako... mogla sam i lepše stvari da pričam o sebi :lol:

ma kaže nema potrebe... (au.. baš sam ostavila otisak :hhh: ) ...

Dotaknemo se ljudi... koliko smo svi postali asocijalni... pi@aka ...krušaka ... što bi rekli neki...

doca mi se pohvalio...

u septembru će da dobije bebača...

Obradovala sam se, kao da mi je rod rođeni... e.. novi život... :srce:

I eto.. ispričasmo se... poprilično za 10', koliko mi je potrebno do komune...

Kao stari znanci... pored prosvetara i farmaceuta, hoće li i dokCtori postati moj usud :ufrci: - neka - hvala :hhh:

Da.. i ma koliko imala loše mišljenje o doCtorima... ovaj mi je nekako ok.. valjda još nije stigao da se iskvari...

to će valjda da bude najmanji problem...

(nadam se da sam u krivu.. )

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

...zazalio sam priliku koji je stopirao, pa sam stao da ga pokupim. Kaze, ide do Beceja, no ja idem samo do jednog mestasca blize, pa nije problem, kaze on, snaci ce se.

I tako krenemo pa poce da prica o svemu i svacemu, ja bas i nisam pricljiv sa nepoznatima, uglavnom sam pricao puno manje. Na kraju stigne on do teme, mog odredista, kao sta cu ja tamo. Kazem idem do jedne moje prijateljice...

Eh kad krene upitkivanje, kod koga, pa zasto... lepo mu ja kazem, nije bitno, idem kod prijateljice i tacka. na sta on provali: Pa sto je tajna, ako je dobra, nek se bar zna!

Retko kad mi se podigne pritisak, no tada sam bio na granici eksplozije. Da je samo zucnuo neku rec, zadavio bi ga...

U medjuvremenu dodjosmo do mestasca, on izasao iz kola, a ja sam sve onako besan raspravljao u sebi zasto uzimam stopere. Napravio sam veliki krug u mestascetu da ni slucajno ne provali, kod koga sam to isao...

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 11 meseci kasnije...

Danas... Vrućina je l'?

Taxisti - metaxisti, uvek nisu tu, kada su najpotrebniji.

Sedim na stanici i mantram... Strpljen(a) - spašen(a).

Vidim dolazi bakica - komšinica, meni veoma draga...

Kažem joj, da nećemo sada da sednemo u Taxi ni da nam plate :kez:

''Dete, moje, pa kako ćemo?''

''Stopom, teta Goco''

Naravno, sedne komšinica u hladovinu,

a ja se bacih sa reči na dela, uSred komune.

Stao tip, kog poznajem ''iz biblioteke'' :balavi:

Kaže: ''Upadaj brzo, kasnim...''

:treptrep:

''Molim te, sačekaj samo malo, imam tu komšinicu,

nema smisla da je ostavim, starija žena'' :treptrep:

''Dobro 'ajde''

Uletimo bakica - komšinica i ja.

Tip i ja krenemo šifrovanu priču o lokalnoj politici.

Bakica se pretvorila u uvCe - normalno i ja bih :lol:

Izlazimo - centar sela, sada ćemo da sačekamo Lastu.

Kaže teta Goca:

''Što ti fin ovaj mladić, kulturan.... lep... ''

Jeste, retko :hhh: mislim se ja.

Elem, od centra do Naselja nam treba 20-ak minuta brzog hoda.

No, uplašila sam se, starija žena je u pitanju.

Nije ponela vodu sa sobom.

Nigde 'ladovine.

Rekoh.... sada ćemo mi da stopiramo dalje,

što bismo u Lasti plaćale po 80 dindžosa?

Bacim prst - staje tip...

Čujem se ja - grlata :hhh:

''Majkoooo - upadajte!!!'' :aaa::hahaha:

I mislim se, kakva sam crazy.

:treptrep:

''Gospodine, da li možete da povezete i gospođu?''

Šta će čo'ek, doveden pred svršen čin :smoke:

Stigosmo do Naselja teta Goca i ja.

Kako me je pogledala... Kaže - znaš...

ali nemoj da se ljutiš.. ja bih tebi da platim

Pasmačku.

P'nisam je na leđima nosila.

P' i da jesam, moj izbor.

''Ne dolazi u obzir. Prijalo mi je Vaše društvo.''

''Znaš, pa uzmi, kupi sinu čokoladu...''

''Teta Goco, kada se budemo sreli, onda ćete da mu date pare, ili kupite čokoladu...''

I onda me od silne zajebancije, toliko slomi taj pogled... blag...

zahvalan... neverujući...

Pomislila sam na mog tatu... udahnula duboko...

i nastavila dalje.

Kao i uVek :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

samo jednom i to na skretanju za Gornhju Trepcu,,,stoji cikica sa koferom i ceka voz tj bus koji doci nece.....

aj' ubacim ga i odvezem do banje, posto sam vec isla da obidjem tatu....e sad, malo mu bilo da ga iskipujem u centru banje, nego sam morala da ga vozim

kroz neku vukojebinu do kuce gde ce da odsedne ....sreca, pa sam tada vozila "juga", pa mu oni krateri i rovovi po putu iliti nazovi putu nisu skinuli auspuh ...

daklem

prvi put

zadnji put

i nikad vise

ne primam stopere ni da im je 100 i kusur leta

:blink:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Možda sam stopirao pet puta u životu, teško i toliko. Nemam naviku, a i uvek se trudim da krenem na vreme tamo gde sam naumio, tako da nije bilo ni onih prinudnih stopiranja u stisci s vremenom. I tih par puta kad jesam stopirao, niko mi nije stao, valjda ne ulivam poverenje ljudima. :lol: Jednom su mi stali a da nisam stopirao, tako da se to ne uklapa u temu. :roll:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...

Danas mi je bio dan, baš onakav.. u kom mi pešačenje nije uopšte nije bilo potrebno. 

Kiša.. brisani prostor.. i pomirim se sa tim,

da mi je šetnja potrebna iz ne znam kog razloga. 

 

Kod jedne firme vidim snežno belu kapu.. 

Pomislim da nije koleginicina.. ponesem je - što mi teško.. 

 

Uletim u firmu, šiba me adrenalin u kombinaciji sa virozom, limunom i medom.. 

''Ceki, da li je ovo tvoje?''  :kafa:

 

Jao, koje oduševljenje  :uzbud:

Pozitiva.. eto sa, ili bez razloga... 

 

Sve što me je kršilo, kao rukom je odneto. 

 

 

Inače, kada ne šetam... naravno da bacim palac (........ .. ..... ) 

i stignem pravo do cilja, jer ja tako želim. 

 

Obično je komentar osoba koje me odbace do firme da imam neuobičajenu vedrinu, 

u današnje vreme.. 

 

(mislim se.. ali ne izgovaram.. poštedeli ste mi lepe noge.. dovoljan razlog za vedrinu) 

 

 

 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kad sam krenula da putujem u Sombor u srednju školu,

moja majka mi je govorila - no, nooo... ne stopirati! 

I ja sam to poštovala :ok:

 

A onda sam stigla u Novi Sad i stigla je i ta fatalna '93.

Počela da radim u Kamenici, a autobusi idu na svakih...

pa, recomo pola dana :dry:

a ja moram stići do posla, da preuzmem dete,

jer ljudi žure na posao...

 

Tad sam stanovala na Limanu i čekala kamenički bus kod mosta,

kad on celim Bulevarom pokupi sve moguće putnike

pa i kad dođe bus - mesta nema...

 

I tako, pošto bejah mlada i nisam puno razmišljala o maminim rečima,

odlučim da stopiram :)

Ali... šta ako stane neki manijak, pa sa njim kroz tunel, pa kroz ono šipražje do Kamenice?!? :wtf:

Gledam, na stanici i jedna bakica

i ja je priupitam da ne čeka možda bus za Kamenicu.

Ispalo je da ide kod doktora na Institut

i ja joj kažem predlog - ja stopiram i nas dve upadamo i obe silazimo kod Instituta...

Bakica prihvati,

ja se lepo namestim, nabacim osmeh i izbacim prstić :cica:

Stane čika i gleda u mene...

 

- Dobar dan, može do Kamenice? :treptrep:

 

- Naravno! Tamo idem!

 

- Divno! Znate, vodim moju baku na kontrolu,

a od autobusa ni nagoveštaj... :treptrep:

 

Čika promeni osmeh, ali šta sad da radi...

kad je već stao, primio nas i ostavio dole kod Instituta...

 

Nakon tog dana, sve dok sam radila tamo,

tražila sam bakice ili starije žene da ustopiram prevoz do Kamenice

i svakodnevno sam stizala na vreme na posao  :flower:

 

Od te '93. nikad mi više nije palo na pamet da pružim prstić :jok:

 

E, da... 

stopere ne primam, jer nisam vozač :cica:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...