Idi na sadržaj

Preporučene poruke

  • Odgovori 392
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Jaoooo  Jaoooo Jaoooo   Dokle ću ja da izigravam lošeg policajca     Danas mi stigne opomena, jer u Inđiji nije plaćeno parking mesto.  Iznos nešto preko 1015,00 dindžosa...    I popizdim,

Danima mi je majka neraspoložena preko telefona kad se čujemo i počela sam da brinem šta se dešava... Juče je zovem da čestitam 8. mart i osetim po glasu da je plakala pre toga... nije mi dobro...

1.   - "Je l' ok da mi nedostaješ kad odeš preko?" - "Kontam da jeste.. Je l' ja sad treba da kažem kako ćeš i ti meni.." (njegova šala u pokušaju) - "Nemoj da usereš momenat. Samo ćuti i zagrli m

Zakačene slike

Sastavljam se. 

Ne znam koji je dan bio.. krenula sam da radim. Pokupila svoju mafiju.. usput sretnem komšinicu, kaže mi da se neko iz susednog sela utopio na letovanju, spasavajući svoje dete, koje je palo u more. Registrujem informaciju, ali.. posao je posao, kakav god da je - moj je. 

Sutradan se čujem sa tatom.. (micek i muž su kod njega) kaže.. a ja u izmaglici.. Igor.. nije susedno selo.. moje.. dete.. micekov drugar, od bebećih dana. Njegova majka, nežna.. krhka, vredna, a jaka žena. 
Neispavana, izbijem sebe iz kuće, da ne razmišljam. Vrisak u meni.. ali hodam.. dišem duboko. Možda sam delovala i sumanuto, ali me je bolelo uvo zaista za tuđa mišljenja. Pokupujem neke stvarčice. Vratim se kući. San neće na oči. Jedem na silu.. U glavi osinjak. Ispred mene još dve radne noći. Priroda posla je takva, da nema suza, samo osmeh. 

Znam.. da treba da ide po redu.. roditelji ostadoše bez sina, njihov unuk bez oca.. sve bez.. bez.. bez.. 
Ućutkam sebe, podignem glavu.. i odlučim da budem najjača i da izbijem iz sebe kroz muziku, ples i smeh sve što nije dobro.. Uspela sam. Pobedila sam sebe. 
Sada čekam da... se vrate iz Hrvatske.. procedura.. ne znam kako sve to funkcioniše. 
Moje selo plače.. 

I koliko god se trudila da ne čitam.. ne pratim.. vidim opet medijske manipukacije.. Hrvati pišu jedno, ovi naši žutaći prave senzaciju.. a ja sam odavno operisana od srama.. ali sram ih bilo.. mrtva usta ne govore. 
Kroz razgovor sa micekom, opet smo došli do zaključka da je život surov i lep... 
I nemojte.. da mi zamerite što sada.. tek sada naviru suze.. u ovom trenutku su one dobar saveznik. 
 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Dobro, majku mu krvavu, zašto je toliko bitno da li su ljudi koji su napali druge ljude Srbi, Kinezi, Pakistanci ili Eskimi? Da li je potreba za senzacionalizmom zaista vredna tolikog smaranja?
Ceo dan ne silazi naslov sa sajtova. "Srbi napali Amerikanca", "Srbima preti deset godina robije", "Srbi napali zbog selfija s konobaricom", "Konobarica bila Srpkinja". Pa čemu, braćo rođena? Boli me dupe ko su oni bili. Jesu napali nekoga? Jesu. Jesu ubili nekoga? Jesu. Ćao.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Jesam gledala juce,ali sve mi nekako sumnjvo i dalje.Probacu pa sta bude.Stavila sest tegli kompota od krusaka ,nalila secer i vodu i ukljucila masinu za sudove na kuvanje.Kaze ,prosle godine sve bilo kao iz prodavnice,pasterizacija u malom,tako je i krastavce..drzite mi palceve da sam poklopce dobro zatvorila :nempojma:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Imam ove tanke farmerice,bas taaaanak dzins,prijaju mi jutrom i kasnije kad s veceri zahladni,ali ,na desnom kolenu pukla jedna nogavica,na levom malo iznad.I sad,vidim ja po gradu da se nosi namerno ono iscepano,ali mene nekako blam.I trazila neke slicne,tako mekane,tanke, :nempojma:sve su debele,krute..i sad se dvoumim,da li da pravim bermude od njih ili nositi tako? Juce htela do grada u njima,pa se opet predomislim,uzmem cele,nekako mi se cini da ce svi znati da se to u stvari pocepalo zbog nosenja :stid2:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Tokom proteklih nedelju dana doživela sam teške udarce...

vrlo niske udarce, bolne...

od ljudi koji bi trebalo da su prijatelji, a ispostavilo se da nisu...

Žao mi  je što je tako, ali dobro je i to znati... ko je kakav i do čega je spreman da ide

zarad svoje mnogopoštovane zadnjice, pri tom ne mareći preko koga gazi...

Ali ok... sve će to vremenom doći na svoje, ali imam gadnu naviku... da pamtim...

:beyond: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moja Smuco... šta da ti kažem. :zagrljaj: Evo moj primer.

Imala je moja mati brata od tetke kog je najviše volela. Ima on mnogo mana, ali je veseljak i obilazio je, družili su se u detinjstvu i ostali bliski. Kad bi mu trebalo para - došao bi kod nje, kad bi ćerki trebao telefon - došao bi da pozajmi od nje, kad bi drugoj ćerki trebalo para za "kopiranje" nečega na faksu - došla bi kod tetke, kad bi ustrebalo nešto od kućnih potrebština ili uređaja (koji se uvek nekako nemaju) - eto, ima tetka, kad bi njegovoj supruzi zafalilo društvo za pet sati ispijanja kafe jednom do dvaput sedmično (bukvalno) došla bi da dosađuje tetki... kad god bi negde gorelo u njegovoj porodici, prva adresa je "tetka".

A onda... traži para od bolesne tetke pred njen put u bolnicu i ona se usudi da kaže da nema. Prvi put. I ispostaviće se par dana pred poslednji oproštaj. I on se naljuti. U stanu se na dan sahrane pojavi na 20 minuta crven u licu i uzdržan kao nikad, na sahranu ode ali se ni naredni dan na groblju ni na sedam dana uopšte ne pojavi. Ni detinjstvo ni odrastanje ni sva pomoć pružena tokom godina bez traženja ičega zauzvrat nisu mogli da "speru ljagu" nemanja 25 evra pred put u bolnicu i smrt.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Uhhh... šefe :zagrljaj: 

čuvaj se... i čuvaj se takvih ljudi, prijatelja, rođaka, ko god bio takav :dry: 

mnogo toga sam prevalila ovih dana preko leđa i shvatila jedno:

neki ljudi nisu vredni truda i energije, a još manje pažnje...

žiFci  se ne mogu regenerisati, a valja ih sačuvati :uredu: 

Prema tome, okruži se dragim ljudima, vrednim tvoje pažnje, ljubavi i truda

zaobilazi energetske vampire u šiiiirokom luku :ok: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Digla se prašina oko predstave Olimp... a meni smešno. Nacija čijih 99% pripadnika (uključujući mene samog) ne daje pet para na ono što se događa u pozorištu našla da raspravlja o vrednosti (ili nedostatku iste) u jednom pozorišnom komadu. Kao neko ko umetničku vrednost bilo čega ne bi mogao da proceni ni da ga udari bejzbol palicom (ni mokrom čarapom) po glavi, oduvek sam smatrao da je umetnost "za odabrane", odnosno one koji u njoj vide neki dublji smisao. I samo za njih. Mi ostali možemo da odemo na neku predstavu u životu ili ne, ali to ne menja ništa - samo zauzimamo mesto. Niti ćemo mi iz pozorišta otići iznenada produhovljeni niti će umetnost patiti ako uopšte ne dođemo. Nije mi žao što nisam odabran - prosto nisam. Percepcijom stvarnosti mi upravlja leva strana mozga, racionalna, analitička. I ne dajem sebi za pravo da sudim. Oni će to između sebe, da procene da li Olimp valja ili ne.

Golotinja u toj predstavi mi ne smeta. Ubeđen sam da smeta samo lažno moralnima koji bi nekako da se vazdignu nad ostatkom populacije. Ne osećam potrebu da se vazdižem. Ili jesam ili nisam.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Imaju vremena - očigledno. Nisam ni znala šta se dešava, dok nisam videla Morfov status, pa onda prošešljala net da vidim o čemu se radi. Jesam za to, da nismo svi isti i da naravno svako ima pravo na stav.. mišljenje, ali toliko negativnih komentara (uz to neargumenotovanih) ostavlja bez teksta. Samim tim se uključuje ignore opcija u mojoj glavi, jer ako nisam u fazonu da pronađem nešto lepo u svemu.. neću ni da kudim. (sada ću da se prebacim malo :lol:  mts mi je na tapetu, kada zakaže sa uslugama, ali to je druga priča ili pesma ;)  )

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Malo toga me ostavlja bez teksta, ili navede da se ponašam nepristojno prema nekoj osobi. Jednostavno iskuliram. Naslonim glavu na rame bića koje zna da sluša i čuje.. i nastavim dalje. 
Lm.. kada je micek bio bebac, kroz selo se pročulo da je mladić, uzoran mladić imao saobraćajnu nesreću. Ne sećam se šta se desilo tačno, vozio je motor, prekoračio brzinu.. i preživeo. Godinu dana, ako ne i više je bio u komi. Nije se znalo da li će da se probudi. Nije se znalo i kada se probudi, da li će da bude u stanju da hoda, razmišlja... Godinama sam ga gledala, kako ispred škole, u kojoj mu radi otac šeta.. polako.. ali šeta.. ne govori.. ali šeta!!! 
Godinama su se u selu i van njega organizovale manifestacije za pomoć.. lečenje. 
Progovorio je.. usporeno.. ali je uspeo.. 
Upisao je fakultet... završio ga je. Nije ga niko vozio, putovao je Lastom. Pobedio je. (skratila sam priču, jer ne želim mnogo da detaljišem)
Kao i svako normalno biće, bila sam srećna.. zbog njega.. njegovih roditelja.. 

Krene priča po delu sela u kom živim, da je kupljen stan za mladića, što je meni sasvim ok. Sticajem okolnosti sam sedela sa komšinicom, koja jeste vredna, iškolovala svoju zlatnu decu, jedno je sada u Švici, drugo u Italiji.. kaže ona: ''Ne treba nikoga žaliti..'' Plašeći se da je nisam dobro razumela, postavim joj pitanje šta konkretno hoće da kaže.. i reče mi:''Znaš koliko smo para skupljali.. a oni sada kupuju stan!!'' 
Samo sam je pogledala.. da... onim kiler pogledom i rekla joj da ućuti. (pomislila sam kako neko može da razmišlja tako.. pa to dete.. mladić živi svoj život.. kako je njegovim roditeljima bilo, to samo oni znaju.. a idiotima je kupljeni stan trn u oku.. pa jpte se gospodo i slavite život..) 
Nasmešila sam se i zahvalila Bogu, što nismo svi isti. 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne znam da li ste vi ikad upoznali neku osobu koja vam, eto tako, bez nekog posebnog razloga ni povoda, deluje kao otelotvorenje đavola na Zemlji. Ja jesam. Dole na zapadu. Jedna koleginica moje pokojne majke, koju je i ova držala u blizini tek tako, jer joj je nekad bila komšinica a ne zato što ju je nešto posebno volela. Nije ta žena nikad ništa očigledno zlo uradila ni mojoj majci ni meni, ali sama njena pojava je u meni uvek izazivala nervozu, stres. Valjda je doprinelo i to što bi uporno i bez odustajanja gotovo zahtevala da zna sve što bi moglo da je interesuje u našim životima. A ja ne delim rado kad osećam da sam pod pritiskom, pojavljuje se instinkt ka zatvaranju. Gledam sad njenu fotografiju na FB i osećam snažnu želju da je uklonim sa liste prijatelja. Ne verujem u zle uticaje i demone, ali ona je opasno blizu da mi to verovanje ni iz čega stvori. 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Ponekad me prosto fasciniraju ljudska glupost i ku*cobolja.

Primer 1: Napravim ja vaučere za kladionicu. Stavim na njih iznos u dinarima i ne napišem ništa pored, zaključujući (pogrešno) da nema potrebe da pišem da su to dinari. OSim toga, ispod svakog iznosa piše čemu vaučer služi. I piše da je u pitanju vaučer. :roll: Gotovo pa svako ko je do sad dobio vaučer je pitao šta je ovo, koliko ovo vredi, čemu služi, kako se koristi... pa sve piše sunce mu poljubim. :ajme: 

Primer 2: Naš WC je u katastrofalnom stanju. Par meseci sam glumio idiota čisteći taj WC računajući da je on slika i prilika kompanije i svih nas koji u njoj radimo, da on takav kakav je može da uruši pozitivnu sliku koju su posetioci prethodno eventualno stvorili o nama. I onda shvatim da je samo meni stalo. Niko drugi neće da isprazni korpu, niko da počisti pločice, niko da donese toalet papir i ubruse kad vidi da su potrošeni, niko da očisti WC šolju... Pa sam rešio da ih naučim pameti. Batalio sve na dva meseca. Obavestio menadžera da mi ne pada na pamet da pipnem bilo šta u WC-u dok se i ostali ne angažuju na istim poslovima. Tek kad su shvatili da sam ozbiljan i da zaista neću više da glumim idiota i čistim umesto svih - angažovali su čistačicu. Jedna od vrata još uvek ne mogu da se zatvore.

Eh, da! :lol: Dođite u Temerinsku 37, imamo vaučere! Za sve! :lol: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Da.. to jesam ja.. idem srcem.. ali dođe vreme kada uključim i mozak.. i samo bacim na led osobe, koje jednostavno nisu vredne moje energije. Većina nas je poprilično iscrpljena - pogotovo u ovo doba godine. Napravila sam selekciju.. i neobična sam sebi. Ujedno i ok. 
Zašto sve ovo pišem... radim takav posao, koji je laganica sa jedne strane... ali i ako je laganica, uradiću ga po potrebi sa premašenih 100%. Jeste.. nisam znala gde udaram.. neispavana.. više gladna nego sita.. više žedna, nego napita (mislim na vodu :lol:  ) . Izdvojim jedan dan, za sebe.. dete.. sledi poziv - naravno da ću da se odazovem govoreći sebi da će micek da ode na trening.. i da treba biti čovek i.. izanimirati ljude sa kojima sarađuješ.. zahvaljujući kojima sada već mogu da platim račun za struju.. priuštim detetu sve ono što poželi, ali u granicama normale.. ne ispuštajući iz vida da je detetu (pubertetliji doduše) potrebna majka za razgovor.. gledanje TV-a. 
Utorak, dan za koji sam se posebno psihofizički pripremala, jer sam znala da je to dan, kada se radi sa 800-o ljudi.. i da ima dosta rizika od pijanih.. malo i drogiranih. A radi se od jutra do sutra.. evo - još uvek ne znam u kom sam danu :wacko:  :lol: 
Jedan od lidera me prebaci na drugi ''projekat''.. a kako drugačije da ga nazovem.. hajde.. ali sada sam ja u ulozi lidera, kod osobe, koja je odvratno zahtevna.. perfekcionista.. pomislim: ''Ok, hajde da vidim dokle mogu da dobacim..'' i bolje me je nenadano baciti u vodu da vidim da li znam da plivam.. uspela sam.. a želudac mi se prevratao, dok mi je osmeh bio na licu. Izvukla sam iz ljudi maksimum.. i dotična gospođa je bila zadovoljna. 
Kreće žurka i za mene :uzbud:  mnogo klanova, ali muzika je ta, koja me je nosila.. ne znam koliko sam vode popila, ali sam bila mokra do gole kože.. zezala se sa muzičarima.. i sa onima, sa kojima mogu da šibam.. koleno je počelo da me opominje.. ali sam izdržala.. 
Isplata odmah.. ok.. nisam se gurala.. laganini.. i pitam.. a gde je isplata za ''projekat'' koji sam radila.. kaže mi lider da isplate za to nema.. Mislim se, ok, nisam planirala rad tu.. videla sam da mogu.. prevazišla sebe.. poštujem odluku glavne i odgovorne. Krenem kući.. lider trči za mnom.. daje mi novac.. ja se protivim.. apsurdi :hhh:  Lepa svota, tri puta veća od očekivane.. ja u šoku.. Danas sam raščivijala i to.. kaže čovek: ''Od srca je, jer ti ideš srcem''. I zapuši mi usta.. i sada realno.. jesam zaradila ''udarnički''.. ali.. kada neko ceni srce, koje ustvari nema cenu.. onda to smatram uspehom. 
Sada to povlači neke druge stvari, jer kada uspeš  u nečemu.. vidiš ko jeste drugar.. a ko nije.. a žene su čudo.. i ja sam..možda budala.. jer je mene svaki uspeh drugarica radovao.. i dalje će.. a one, kojima sam najviše verovala su reagovale skroz drugačije. 
Zato volim da sarađujem sa muškim svetom.. sa njima barem znam na čemu sam. 
Smuca je letos čini mi se pisala na temu saradnje sa ženama.. Veca je podržala, kao i ja.. Žene uspeh ne praštaju, svesno ili nesvesno - iskusila po ko zna koji put na nejakim plećima ;)  i onda.. dođem ovde, ispišem sve što mi je na duši.. srećna.. jer ima nas.. koji se razumemo.. (iako znam da je post malo konfuzan - odbićemo to na doba dana, ili noći, kada ga pišem :andjeo:  )

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...