Idi na sadržaj

Preporučene poruke

  • 4 sedmica kasnije...
  • Odgovori 392
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Jaoooo  Jaoooo Jaoooo   Dokle ću ja da izigravam lošeg policajca     Danas mi stigne opomena, jer u Inđiji nije plaćeno parking mesto.  Iznos nešto preko 1015,00 dindžosa...    I popizdim,

Danima mi je majka neraspoložena preko telefona kad se čujemo i počela sam da brinem šta se dešava... Juče je zovem da čestitam 8. mart i osetim po glasu da je plakala pre toga... nije mi dobro...

1.   - "Je l' ok da mi nedostaješ kad odeš preko?" - "Kontam da jeste.. Je l' ja sad treba da kažem kako ćeš i ti meni.." (njegova šala u pokušaju) - "Nemoj da usereš momenat. Samo ćuti i zagrli m

Zakačene slike

Zivi sam primer osobe koja ne uci na sopstvenim greskama. Koja ih ponavlja. Koja place zbog njih (da, i ja placem). Koja veruje. Dva puta sam pala na istom testu, dva puta sam svim srcem sebe unela u to, dva puta sam slusala isto, a zbog cega? Da bih oba puta imala utisak da mi je iscupano srce? Iscupano, baceno, zgazeno i ostavljeno da trune?

I sta mi vredi sto sam lepa, sto sam pametna i sto dobro izgledam? Sta? Kad sam glupa i kad verujem pogresnim muskarcima. Kukavicama. Seronjama. Obecanjima, pustim jebenim obecanjima. Tako zudim za ljubavlju da sam bila spremna da poverujem jos jednom, sa tom razlikom sto ovog puta boli neizmerno vise.

Doslo je do toga da smo razgovarali cak i o svadbi. Njegovoj promeni vere zbog mene, iako znam koliko mu znaci to u sta veruje, a opet, govorio je da bi to menjao zbog mene.

A volim ga. Nikad nisam ovako volela. Znam da bi to svi rekli, ali za ovo sam sigurna. Mislim da cu ga uvek voleti. Kad sam ga cekala 4 meseca.. Volim ga jbg. A on mi je slomio srce.

"I'm looking for love. Real love. Ridiculous, inconvenient, consuming, can't-live-without-each-other love."

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

Pustila sam tinejdzera da prespava kod drugara ... prvi put. Pustali ga moji u KI kad je tamo na odmoru... oni i ne umeju da mu odbiju moljakanje i kukanje, ali sam ja (bila) neumoljiva. Pustih ga veceras i sad ziva nisam. Mora da mi se javi oko 01 h, mada znam da klipani nece zaspati pre 3, ako uopste i budu spavali. Lm, igrace Konkvistadora, kao, ali se meni sad vrte sve 'nedaotibog sta ti majka pomisli' scenariji ...to, da privedu i kresnu, to je 'nek ide zivot', razumljivo, ali da zaglave u centru, ne bih volela, ne bih ni da se sedeljka pretvori u cugopol ...tu cu da se zaustavim sa protresanjem misli. Kud mi pamet bila?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Vec par dana nesto razmisljam..

Gde god se okrenem, svuda su reklame i floskule za: nasmejana lica, brzo ustajanje posle pada, brzo zaboravljanje i prastanje.. "Ne dozvoli da drugi vide da ti je tesko, iskoristice to" ili "Vreme leci sve" ili "Osmeh na lice" i sve tako nesto.

E, bas mi se nesto hoce da budem antiprotivna. Ne mozes da zacelis za cas, isto kao sto ne mozes da zavolis za cas, da za cas oprostis, da za cas ustanes posle pada. Ne ide to tako. Svi prosipaju fraze za bolji zivot a opet, svi su nesto kao pola - prazni (ne mislim na filozofiju puno - prazno). Ne umem da se kreveljim ako mi nije do smeha, ne mogu da ustanem brzo ako sam jako povredjena (npr. da li ces ustati isto brzo ako se okliznes i padnes, ili ako si rokn'o i slomio ruku).. Treba vremena. I uzecu ga koliko hocu. Svi se nesto trude da me oraspoloze a meni je od toga samo jos gore. Pustite me, bre, da odbolujem i prelezim na svoj nacin. Petica za trud, ali ne treba. Ja se samo osecam gore zbog toga, ne podnosim kad me neko sazaljeva, a da budem glumica i foliram da sam super a u stvari se raspadam, ne zelim.

Svakoj rani treba vremena da zaceli. Posle nekih ce ostati oziljak, posle nekih nece. Neki ce ponovo krvariti, vecina ih tokom godina izbledi i ostane samo podsetnik. Na ljubav, na smeh, na bol, you name it, ali ce ostati podsetnik, samo zavisi kako ces gledati na stvari. Nisam od onih koji ce traziti pozitivno u svemu. Mozda sam odabrala da sada bude sve negativno, ali, sad mi tako odgovara, jer ne postoji nista sto moze da me digne, a da to nije poznat glas, ruke i toplina koji bi mi vinuli srce na sedmo nebo. Ono nebo na kom mastas, sto ja upravo radim. Sanjam. Mastam. Zamisljam. Fantaziram. Nista vise. Verujem da ce ovog puta zaista ostati na tome i toga sam svesna. Samo, dug je put od dupeta do glave.

Nedostajes mi. Svakim nervom, svakom porom svog tela, svakim udisajem te i dalje zelim i volim. I boli. Vraski boli.

Molim vas, lupite mi po samarcinu. Ne podnosim sebe u ovakvom raspolozenju.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

Danas je pomen. 40 dana je vec proslo. Ne prodje dan da je se ne setim.

Od jutros placem. Malo - malo, meni grunu suze. Tako, iz cista mira. Da li cujem neku pesmu, da li me neki miris podseti, neka rec okine prekidac za secanje.. Mozda je takva energija samo danas, ali zaista sam skroz.. Nikakva..

Odrasla sam. Promenila se. U samo dva meseca. Nisam verovala da je to moguce, tako rapidno i iz korena. Nista se nije konkretno promenilo, samo je klik u mojoj glavi bio jasan i glasan.

Zivot ide dalje. Sa mnom ili bez mene. Meni se vise dopada opcija gde ide sa mnom u njemu dalje, i tako moram da se ponasam. Normalno je da patim, ziv sam covek.. Eh, ziv.. Posle svega sto se izdesavalo, posle raskida i njene smrti, posle smrti jos nekih dragih ljudi, vratio mi se stari strah. Strah da cu umreti sama, da me niko nece voleti, da necu biti majka, da necu imati nikoga.

Kad ce da prodje, kad ce da prodje.. Sve cekam kad ce biti bolje, kad cu biti bolje, kad ono.. Vreme je opasan saradnik, zaista..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Po starom nepisanom pravilu, prvo pusto 'nista', ali kada krene, krenulo je da nema kraja. E, pa, mene je krenulo sa koje kakvim tulumima, i to tri dana uzastopce! Pozivnice sam uredno primila i zahvalila se, medjutim, planiram da na jedno ne odem. Elem, eskivirala bih radije ono sto mi emotivno tesko pada, sto ce me kostati nerava, ali cu stisnuti petlju, nabaciti najelegantnije krpice i sto veci osmeh (pokopati duboko osecaj degradiranosti) ... i usetati dostojansteveno - da se druzim sa bivsim kolektivom. Ispostovacu proslavu, jer sam bila deo tog mesta, i kao ucenik, i kao zaposleni, i kao roditelj njihovog ucenika. Znam da ce mi se vecina njih iskreno obradovati, i ja cu njima, ali mi je, ipak, yebeno tesko. Elem, necu otici sutradan, na isto mesto... Nije da ne zelim da vidim drugare (majku mu, neke nisam videla 3o god!) ali mi je previse da tri noci bancim, a danju dirincim. Svadbi se radujem, i planiram da ludujem za sve novce :stid2: ...vreme je da se oslobodim i rasteretim nagomilanih bezvezarija.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Danas me je zaprosio jedan decko...koji mi je oduvek bio nestvaran da bi bio realan i eto. Ne znam sta da kazem i dalje sam u shoku. Tek tako, nismo se culi jako dugo i onda se najednom javio. Neverovatno... ne razumem zasto me prose muskarci, em sam lenja, aljkava, neodgovrna i vrlo zaboravna, sta ce im to u zivotu? :) Sve u svemu zacin C, ako nekom treba prosac nek se javi :smeh:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne... ne možeš sve odjednom.

Sačekaj, strpi se malo... uči od dece...

ili onih, koji imaju deušu deteta...

Onda... laganini... korak... po korak...

I sve će da dođe na svoje.

I bolje je osećati fizičku bol, nego psihičku.

Ne postoji nerešivo.

Autosugestija je moćna stvar... zato Go - Go!!!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Uđem danas u lokalnu roštiljnicu da nešto prezalogajim. Naručim i sednem da sačekam dnevnu dozu holesterola začinjenu tartar sosom, i pogled mi padne na simpatičnog čovečuljka u poodmakloj starosti, sedeo je na metar-dva od mene. Kako sam ga ugledao tako mi se usne razvukle u blažen osmeh. Deda je mirno seckao meso u najmanje potencijalno probavljive parčiće, dodavao po koji još manji deo glavice crnog luka... i čitao novine naslonjene na posudu sa lepinjom. Kao da su svo vreme i sva mirnoća postojanja ovog sveta bili sažeti u njemu. Sve oko njega je delovalo ubrzano i beznačajno. I prodavačica koja je pizdela zbog vraćene porudžbine i sirene prolazeće kolone sveže venčanih, pa čak i ja, koji sam mirno sedeo i smeškao se. Deda je završio obrok, ljubazno zahvalio i izašao u brzi svet. Osmeh na mom licu je ostao.

Izašao sam napolje, dvojica vozača su se svađala zbog saobraćajke, neko je neumorno trubio iza njih, dve devojke su ogovarale nekog predstavnika muškog roda.. Nema veze, brzi ljudi, brzi i problemi... navijam za dedu. Želim mu dug i radostan život, neka nastavi prkositi brzom svetu i bolesti, i neka nastavi izmamljivati osmeh na lice retkima koji zastanu, pa primete.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Eto...:( ceo zivot sam pazila da se hranim zdravo,nisam gojazna,setala,trudila se da osluskujem sebe,trazila balans...i onda sok.:blink:Dijagnoza mozda IBS-ishemiska bolest srca.

Ostadoh nema,zapanjena,tuzna i slomljena.

Cemu sav trud?

Imam tako puno pitanja a tako malo odgovora.

Tako puno neke tuge se skupilo u meni i stislo me.

Mnogo razmisljam o proslosti....gde sam pogresila i buducnosti sta mi je raditi.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Eh,kad se setim kako sam se teško navikavala na tvoje prisustvo u mom krevetu.Na tvoje gurkanje,širenje,iritantno hrkanje. :dry: Koliko sam samo besanih noći provela i iskradala se iz sobe da bi spavala na onom tvom neudobnom kauču?! :dry:

A sad ne mogu da spavam jer ti nisi pored mene :dry: Jedva čekam da se vratiš.Više mi ne smeta tvoje hrkanje,gurkanje,širenje :stid: Samo se vrati što pre,u poslednjih nedelju dana nisam sastavila 20 časova spavanja :lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Šmrc, jec, plač, cmizdr. :(

U stvari, nisam to hteo da kažem. Evo poslednjeg sms-a koji sam dobio:

"Htedoh ti reći da imam neku posebnu osobu, koja mi se uvukla u život tako munjevito i unela mir i sigurnost. Njuškam svoje telo i osećam tvoje i ne mogu da se setim sebe bez tebe. Slobodna sam i srećna, i sve sam bolja i bolja. :srce: "

E sad ovako: ako iz ovoga ne ispadne nešto sasvim najbolje na svetu, ja sam beznadežni degenerik. Ali barem definitivno znam šta je ljubav.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kako mene moji burazeri nekad bace u nesvest :)...mlađi mi sinoć servirao večeru na tacnu koju mi je bukvalno doneo u krevet,otopila sam se od pažnje,al totalno...pa sam zaspala tako snom pravednika,ko neki bebe...ali jutro menja sve,što ono kažu,pa sam imala neplanirano buđenje,od starijeg,koji je stigao sa puta (čitaj rano),pa ono ajd kao turi sejo kafu,i ja ajd šta ću :beyond: turim ja tu kafu,onako blazirana...i krenemo mi tako da bistrimo teme razne.Inače za to retko imamo prilike...osim kad ja gostujem tamo,pa ako se sretnemo-sretnemo,jer je on jedan jako zauzet tip :roll:,ne mož ga uhvatiti ni za glavu ni za rep.I krene on da daje definiciju ljubavi...

-Ma znaš šta ti je ljubav?

-Šta?

-Drž' vodu dok majstori odu...e to ti je ljubav! :kul3:

-A ako nađem dobrog majstora? :hahaha:

-Takvog majstora,majka još nije rodila! :beyond:

-E baš ti fala,za ovo buđenje :(

-Ništa,ništa,nego oćemo li mi da doručkujemo šta danas?

:smeh: E njegovoj majstorici,ja u koži nikad ne bi bila.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Već koji dan za redom razmišljam o jednoj mladoj novosađanki...

kako nas je spojila gomila slučajnosti i sličnih priča....

kako danima i noćima delimo misli...

i kako u stvari, nikada ne znaš šta može da se izrodi iz nekog, na izgled, sasvim običnog i formalnog upoznavanja...

sad, ta devojka, kao da zna... šta i kada reći...

:srce:

i mogu samo da dodam, drago mi je kada upoznam takve ljude...

i onda znam, da zaista, osmeh se vratio u grad :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...
  • 4 meseci kasnije...

Onomad, vraćam se po mraku kući i spazim mesec... onako pun, svetao, pomalja se kroz oblake i misli mi skrenu... ka jednom letu, avgustovskoj noći i jednom druženju na verandi, dok je ispod nas svetleo grad...

A ja... od svega pamtim samo njegove oči i ruke... :stid2:

ufff...

i onda, nakon svega, u sred ove noći javlja mi se ova pesma...

http://www.youtube.com/watch?v=liNje3JtSp8

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Danas, popodne...

sedim u gradu sa prijateljicom

koja je imala težak period u životu

čupala se iz svega

vukla sam je i bodrila

bilo je dana kada sam mislila da će posustati

...

a večeras sam je gledala

i shvatila

da, vratila se :)

moja draga :srce: se vratila...

Kada smo se rastajale, samo sam prokomentarisala da mi je drago da je tu...

Sada, vraćam razgovor na početak i znam

neki ljudi nikad ne prebole

neki ljudi nemaju šta da prebole, jer ih nije ni zabolelo

a neki,

poput moje prijateljice

teškom mukom uspeju... jer imaju :srce:

Volim što sam okružena ženama - zmajevima :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...