Idi na sadržaj

Charles Bukowski (Čarls Bukovski)


Preporučene poruke

PUT

usmrćeni u sporednim ulicama sveta

promrzli pod zastavama

taoci svojih žena

odgajani u mrak

rigamo u zapušene šolje

u bednim sobama punim bubašvaba i miševa

nije čudo što retko pevamo

danju ili u podne ili noću

besmisleni ratovi

besmisleni godine

besmisleni ljubavi

i pitaju nas:

zašto pijete toliko?

eto, izgleda da su dani

stvoreni da

budu straćeni

godine i ljubavi stvorene su da

budu straćene

ne možemo da plačemo, i to pomaže

smejanu

to je kao izbacivanje

snova, ideala,

otrova

ne tražite od nas da pevamo,

smejanje je naša pesma

jer sve je samo užasna šala.

Isus bolje da se smejao na krstu,

to bi okamenilo njegove ubice.

sada ima više ubica nego ikad

i ja pišem pesme za njih.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

SMRT PUŠI MOJE CIGARE

Znaš: Ponovo sam ovde

I pijan

I slušam Čajkovskog na radiju .

Isuse , čuo sam ga pre 47 godina

Kada sam bio izgladneli pisac

I sada evo ga

Ponovo

Sada kada sam stekao delimičnu slavu

Kao pisac

I smrt šeta ovom sobom

Gore-dole

Pušeči moje cigare

Cirkajući moje vino

Dok Čajk uporno odrađuje

Svoju Pathetique ,

Kakav je to samo put bio

I sva sreća koja me je zadesila bila je

Samo zato što sam kockice bacio

Kako treba:

Ginuo sam za svoju umetnost,

Ginuo sam da se dokopam

5 prokletih minuta, 5 sati

5 dana -

Sve što sam želeo bilo je da izbacim

Reč iz sebe

Slava, novac nisu bili važni:

Ja sam želeo da izbacim tu reč iz sebe

A oni su me želeli za štanc-presom ,

Fabričkom trakom

Želeli su da budem magacioner u

Robnoj kući .

Pa, kaže smrt, prolazeći sobom,

Svejedno ću te ščepati

Ma šta bio:

Pisac, taksista, svodnik, kasapin,

Padobranac, ščepaću te .

Važi srce, kažem joj .

I sada pijemo zajedno

Dok jedan po ponoći polako prelazi u dva

Po ponoći i

Samo ona zna pravi trenutak

Ali sam je ipak zajebao:

Izvukao sam svojih

5 prokletih minuta

i još mnogo

preko toga.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Fusnota o stvaranju masa

Neki ljudi su mladi i ništa

više a

a neki ljudi stari i ništa

više

a neki ljudi ni stari ni mladi

i samo to.

i da muve nose

odeću

i sve zgrade izgore u

znatnoj vatri,

da se nebo zaljulja kao trbuh

striptizete

i sve atomske bombe

zaplaču,

neki bi ljudi bili mladi i nishta

vishe a

neki ljudi stari i ništa

više

a ostali bi bili isti

ostali bi bili isti.

ono nekoliko drukčijih

dovoljno brzo uklanja

policija, ili njihove majke,

njihova braća, ostali; i

oni sami.

sve što ostaje ono je što

vidiš.

teško je.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Za staru krnjavu

Poznajem ženu

Koja stalno kupuje slagalice

Kineske

Slagalice

Pločice

Žice

Deliće koji se na kraju sklope

U neku celinu.

Ona matematički

Rešava sve svoje

Slagalice

Živi pored mora

Iznosi šećer za mrave

I veruje

Iz dna duše

U bolji svet.

Njena kosa je seda,

Retko se češlja.

Zubi su joj krnjavi.

I nosi široke, bezoblične, radne

kombinezone na telu koje bi

Većina ž
ena volela da ima.

Godinama me nervirala

Onim što sam smatrao njenim

Hirovima

Kao što je potapanje ljuski od jaja

u vodu (da njom zaliva biljke

kako bi dobile kalcijum)

Ali, kad na kraju razmislim o njenom

Životu

I poredim ga sa drugim životima

Blještavijim, originalnijimi

Lepšim

Shvatim da je povredila

Manje ljudi nego iko koga znam

(a pod povredila mislim samo to,

ništa više.)

Prošla je kroz teške periode

Kada je možda trebalo

Više da joj pomognem

Jer ona je majka mog jedinog deteta

I nekad smo se mnogo voleli

Ali prošla je kroz to,

Kao što sam rekao,

Povredila je manje ljudi

Nego iko koga znam

I ako se tako gleda,

Eto,

Stvorila je bolji svet.

Pobedila je!

Frensis, ova pesma je za tebe.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

DOK VETAR DUVA

dok vetar ponovo duva s mora

i zemlja je ukaljana razvratom i neredom

oprezno rukuj sabljom izbora,

upamti

ono što je možda bilo plemenito

pre pet stoleća

ili pre samo 20 godini

sada je

sve češće

zaludan posao.

tvoj život samo se jednom živi

istorija uvek ponovo

pravi budale od ljudi.

budi na oprezu, dakle,

od svakog naizgled plemenitog

čina

ideala

ili akcije,

bilo za ovu zemlju ili ljubav ili

Umetnost,

neka ne te povuče trenutak

ili lepota ili politika

što uvene kao odrezani cvet;

ljubav, da, ali ne kao bračna uvertira

i čuvaj se loše hrane i preteranog rada;

daj sebi vremena; i pij koliko ti je potrebno

da održiš kontinuitet,

jer piće je oblik življenja

u kome se učesnik vraća po novu šansu

za život; osim toga

živi što više sam;

imaj decu ako se to desi

ali potrudi se da nemaš ništa s podizanjem

dece; ne uključuj se u sitne prepirke

ruke i glasa

osim ako tvoj dušmanin traži život tvoga tela

ili život tvoje duše; tada ubij,

ako moraš; i

kad dođe vreme da umreš

ne budi sebičan -

shvati to kao besplatno putovanje -

pođi bez ikakve mrlje srama ili promašenosti

ne žali ni za čim

dok vetar duva s mora

i vreme teče dalje

zapljuskujući tvoje kosti blaženim mirom.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

"Čudo najkraće traje"

Znaš, bilo je mnogo dobro.

Bilo je, bolje nego bilo šta.

Bilo je, kao nešto,

što možemo da podignemo,

držimo, gledamo i

onda se smejemo,

zbog toga.

Bili smo na Mesecu.

Bili smo na jebenom Mesecu,

imali smo ga.

Bili smo u vrtu,

bili smo u beskrajnom ponoru.

Nigde nema takvog mesta.

Bilo je duboko,

i svetlo,

i visoko.

Primaklo se tako blizu ludila,

smejali smo se bezumno.

Tvoj smeh i moj.

Pamtim kad su tvoje oči,

glasno rekle volim,

sada, dok se ovi zidovi,

tako nečujno ljuljaju.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

BEZOBZIRNO

Noći u kojima se boriš najbolje

su

kada je svo oružje upereno

na tebe,

kad svi glasovi

bljuju svoje uvrede

dok se san

gasi.

Noći u kojima se boriš najbolje

su

kada razum

udaraju u samu bit,

kada trijumfalna kola

tame

okruže

te.

Noći u kojima se boriš najbolje

su

kada smijeh ludih

ispunjava

prostor,

kada se poljubac smrti

vidi

kao ljubav.

Noći u kojima se boriš najbolje

su

kada je igra

namještena,

kada gomila vrišti

za tvoju

krv.

Noći u kojima se boriš najbolje

su

noći kao

ova

kada progoniš na hiljade

nitkova iz

svoje glave,

kada ustaješ protiv

nemogućeg,

kada postaješ brat

nježnoj sestri radosti i

nastavljaš dalje

bezobzirno.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

da, naravno, biću tu ako nisam napolju

ne kucajte ako su svetla pogašena

ili ako čujete glasove ili

možda čitam Prusta

ako neko proturi Prusta ispod mojih vrata

ili neku od njegovih kostiju za moju čorbu

i ne mogu da vam zajmim novac ni

telefon

ili ono što je ostalo od mojih kola

mada možete dobiti novine od juče

staru košulju ili sendvič sa salamom

ili prespavati na kauču

ako ne vrištite noću

i možete da pričate o sebi

to je tako normalno;

teška vremena pritiskaju sve nas

osim što se ja ne trudim da stvorim porodicu

da pošaljem decu na Harvard

ili kupim lovište,

ne ciljam visoko

samo pokušavam da ostanem živ

još malo,

i zato, ako ponekad kucate

i ja se ne javim

a unutra nema žene

možda sam slomio vilicu

i tražim neku žicu

ili lovim leprtire u

mojim tapetima,

mislim, ako se ne javim

nisam se javio, a razlog je

što još nisam spreman da vas ubijem

ili vas zavolim, ili vas čak prihvatim

to znači da ne želim da razgovaram

zauzet sam, lud sam, milo mi je

ili možda pletem omču;

i zato, ako su svetla čak i upaljena

i čujete zvuke

kao disanja ili molitve ili pevanja

radija ili kotrljanja kockica

ili kucanja na mašini -

odlazite, nije pravi dan,

noć, čas;

to nije ignorisanje neučtivosti,

ne želim da ikoga povredim, čak ni bubu

ali ponekad skupljam dokaze one vrste

za koju treba malo razvrstavanja,

a vaše plave oči, recimo plave

i vaša kosa, ako je imate

ili vaše misli - one ne mogu da uđu

dok uže nije isečeno ili vezano u čvor

ili dok se ne obrijem u

novim ogledalima, dok svet

ne stane ili se otvori

zauvek.

Ne svraćajte, ali ako već svratite...

Čarls Bukovski

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

telefon će ti doneti ljude

svojom zvonjavom

ljude koji ne znaju šta bi sa

svojim vremenom

i koji čeznu

da te zaraze

time

izdaleka

(mada bi ustvari više voleli

da su u istoj sobi

kako bi bolje preneli svoje

ništavilo na

tebe).

telefon je potreban

samo za hitne slučajeve.

ti ljudi nisu

hitni slučajevi, oni su

maler.

nikad mi nije prijalo kad zazvoni

telefon.

„da“, oprezno ću reći.

„ovde Dvajt.“

već osećaš njihovu imbecilnu

žudnju za invazijom.

to su ljudi-buve koji

gamižu

dušom.

„da, u čemu je stvar?“

„eto, večeras sam u gradu pa

sam mislio…“

„slušaj, Dvajte, zauzet sam,

neću moći da…“

„dobro, možda neki drugi

put?“

„možda ne…“

svakom čoveku dato je tek toliko

večeri

i svako straćeno veče je

teško nasilje nad

prirodnim tokom

tvog jedinog

života;

osim toga, to ostavlja neki gadan ukus

u ustima, koji često traje dva-tri dana

zavisno od

posetioca.

telefon je samo za

hitne slučajeve.

decenije su mi trebale

dok sam najzad naučio

kako da kažem

„ne“.

a sad

ne brini za njih,

molim te:

samo će okrenuti drugi

broj.

mogao bi da bude

tvoj.

„da“, reći ćeš.

a oni će reći:

„ovde Dvajt.“

a onda

ti

budi

ljubazna

saosećajna

duša.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kao psi

kad ih

upoznaš oči su im

pune razumevanja

sve pršti od smeha.

a onda Isuse, vreme otkucava i

sve to popušta.

one počinju da zahtevaju.

to što traže

suprotno je bilo čemu

što jesi ili bi mogao da budeš.

čudna je

pomisao da nikad nisu

pročitale ništa od onoga što si napisao,

baš ništa,

ili još gore, ako i jesu,

došle da te spasu.

što uglavnom znači

načiniti te da budeš

kao svi ostali. u međuvremenu su te

iscedile kao limun i čvrsto te sapele

u milion mreža, a

pošto nisi bezosećajan

ne možeš da ne pamtiš ono

što je bilo dobro ili ono što

se bar činilo kao dobro.

ponovo se nađeš

sam u svojoj sobi

držiš se za

utrobu i govoriš;

e, jebi ga.

ne, zar opet.

trebalo je znati.

možda smo želeli sreću

sećerne vate. možda smo

verovali. kakvo smeće.

verovali smo kao što psi veruju.

Vazduh i svetlost – vreme i prostor

“…znaš, ili sam imao porodicu ili posao, nešto

mi je oduvek stajalo na

putu

ali sada sam prodao kuću, našao sam to

mesto, ogroman studio, trebalo bi da vidiš prostor i

svetlost,

prvi put u životu, imaću mesta i vremena da stvaram.”

ne, dragi moj, ako ćeš da stvaraš

stvaraćeš, makar radio

16 sati dnevnu u rudniku

ili

ćeš stvarati u maloj sobi sa 3 deteta

dok si na socijalnoj pomoći,

stvaraćeš i kada su ti deo uma i deo

tela razneti,

stvaraćeš slep

obogaljen

dementan,

stvaraćeš s mačkom koja ti se penje uz

leđa dok se

čitav grad trese od zemljotresa, bombardovanja,

poplave i požara

vazduh i svetlost i vreme i prostor

nemaju ništa s tim

i ne stvaraju ništa

osim možda dužeg života za nalaženje

novih

izgovora.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 6 meseci kasnije...

Najteži

rođendan za mene bio je moj 30.

nisam želeo da iko zna.

sedeo sam u istom baru

noću i danju

i mislio: koliko ću još

dugo

biti u stanju

da održavam ovaj

blef?

kad ću odustati i

početi da se ponašam kao svi

ostali?

naručio sam još jedno piće i

razmišljao o tome

a onda mi je stigao

odgovor:

kad budeš mrtav, bejbi, kad

budeš mrtav kao i

ostali.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 11 meseci kasnije...

O bolu

moja prva i jedina supruga

slikala je

i govorila mi

o tome:

"sve je to tako bolno,

svaki potez je

bol...

jedna greška i

čitava je slika

upropašćena...

ti nikad nećeš razumeti taj bol... "

"slušaj, dušo",

rekao sam joj,

"što ne šljakaš nešto lakše -

nešto što će da ti

godi"

samo me pogledala

i mislim da je to bila prva njena

spoznaja

tragedije što nas dvoje živimo

zajedno.

takve stvari obično

započnu

negde.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

i još jedna od mojih omiljenijih

Šta možemo da uradimo?

U najboljem slučaju, u Čovečanstvu ima nežnosti.

Nešto malo razumevanja i, povremeno,

hrabrosti.

Ali sve u svemu, to je masa, koja nema

bogzna šta.

Ono je kao velika životinja u dubokom snu

iz kojeg skoro ništa ne može da ga probudi.

Kad se pokrene najbolje je u grubosti,

sebičnosti, nepravdi, ubistvima.

Šta možemo da uradimo s tim Čovečanstvom?

Ništa.

Izbegavajte ga koliko god je moguće.

Ponašajte se prema njemu kao prema bilo čemu

što je otrovno, zlo i bezumno.

Ali pazite. Ono ima zakone koji ga štite

od vas.

Može da vas ubije bez ikakvog razloga.

A da biste pobegli morate biti lukavi.

Malo ih je pobeglo.

I morate sami da smislite plan.

Nisam upoznao nikoga ko je pobegao.

Upoznao sam neke velike

i slavne ali oni nisu pobegli

jer su veliki i slavni jedino

u Čovečanstvu.

Ja nisam pobegao

ali nisam prestao da stalno iznova

pokušavam.

Nadam se da ću pre smrti uspeti da nabavim

sopstveni život.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Za malo, pa izmisljena pesma

Vidim te kako pijes iz fontane

sa tim decjim plavim rucicama,

ipak ne, ruke ti nisu decje...

samo su malene,

a fontana je u Francuskoj

tamo gde si mi napisala poslednje pismo,

na koje sam odgovorio,

ne dobivsi vise nikad ni glasa od tebe.

...Pisala si pisma sa suludim pesmama o

ANDJELIMA I BOGU, veeelikim slovima,

i o tome kako si znala poznate face iz umetnosti

i kako ih je vecina spavala s` tobom.

Odgovorio sam ti..., u redu je,

samo napred, zivi sa njima,... i nisam ljubomoran

i ako te ja nikad nisam dotakao, video....

Bila si mi blizu jedanput - u Nju Orleansu,

- par ulica daleko, ali te ne upoznah, ne dodirnuh.

... I tako si ti nastavila sa facama,

i pisala mi o facama

i,naravno, kako si provalila da ih

njihova slava vise zanima nego prelepa devojka u njihovom krevetu

koja im se daj, a zatim se budi rano ujutru

da bi pisala, veeelikim slovima, pesme o ANDJELIMA I BOGU.

...Rekose nam da je Bog mrtav,

ali slusajuci te posumnjah u to...

Mozda zbog VELIKIH SLOVA.

Bile su najbolje pesme koje sam citao, a da ih je zena pisala,

i sve vreme sam davio izdavace, urednike,

“Stampajte je, luda je mozda, ali i carobna takodje.

Nema lazi u njenom ludilu.”

...Voleo sam te

onako kao sto covek moze jedino da voli

zenu koju nikada nije dotakao,

kojoj samo pise, i cuva njene fotke....

Mozda bih te voleo i vise

da su dosli dani, u kojima bih sedeo u u nekom sobicku

i zavijao pljuge, slusajuci zvuke tvog pishanja u kupatilu...

ali oni nikad nisu "dosli".

...Pisma su bivala sve tuznija.

"Ljubavnici" su te redom odjebavali.

Malena, odgovarao sam ti,

"Ti ljubavnici sve odjebu, sve sem sebe - pre ili kasnije".

Nije pomoglo.

Pisala si mi da imas "klupu za plakanje"

i da je pored mosta

i da je most preko reke...

...Kako dolazis do te klupe svake noci

i oplakujes sve one koje si volela

a koji su te povredili, ostavili.

Pisao sam ti - ali odgovora nije bilo.

prijatelj mi je javio da si se ubila

3 ili 4 meseca, nakon toga.

Da sam te upoznao, znam da bih te povredio,

...ili ti mene...

Najbolje je ovako.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ono što ja pokušavam, izvinite što sebe stavljam u prvi plan, je da prikažem život najamnih radnika, prostih ljudi… ženu koja vrišti na čoveka kad se vrati kući. Suštinu stvarnosti svakodnevnog življenja… nešto što se retko pominjalo u poeziji u prethodnim vekovima. Reci ću to jednostavno: Poezija vekovima unazad je čisto sranje. I to je sramotno…

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pesma u čast dame i po

Neki od džukaca što spavaju noćas

Mora da sanjaju o kostima

I ja pamtim tvoje kosti

U mesu

A Najbolje Еѕeje, u onoj tamnozelenoj haljini

I onim blistavim crnim cipelama sa

Visokom štiklom,

Večito si psovala kad piješ,

Kosa ti je opadala a ti

Htela da eksplodiraš od onog

Što te mučilo:

Od trulih uspomena na

Trulu

Prošlost, i

Na kraju si pobegla od njih

U smrt,

Ostavivši me sa

Trulom

Sadašnjicom.

Mrtva si već

28 godina

a opet te bolje

pamtim

nego ma koju drugu,

bila si jedina

koja je shvatila

uzaludnost

našeg života,

sve druge bile su samo

nezadovoljne

trivijalnim sitnicama

besmisleno se jele

zbog

besmislica

Džejn, tebe je

Ubilo to

Što si previše znala.

Dižem piće

Za tvoje kosti

O kojima ovaj ker

Još uvek

Sanja.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...