Idi na sadržaj

Preporučene poruke

SIMONIDA

Iskopase ti oci, lepa sliko!

Veceri jedne, na kamenoj ploci,

Znajuci da ga tad ne vidi niko,

Arbanas ti je nozem izbo oci!

Ali dirnuti rukom nije smeo

Ni otmeno ti lice, niti usta,

Ni zlatnu krunu, ni kraljevski veo

Pod kojim lezi kosa tvoja gusta.

I sad u crkvi, na kamenom stubu,

U iskicenu mozaik-odelu

Dok mirno snosis sudbu tvoju grubu,

Gledam te tuznu, svecanu i belu;

I kao zvezde ugasene, koje

Coveku ipak salju svetlost svoju,

I covek vidi sjaj, oblik, i boju

Dalekih zvezda sto vec ne postoj,

Tako na mene sa mracnoga zida,

Na pocadjaloj i starinskoj ploci,

Sijaju sada, tuzna Simonida,

Tvoje vec davno iskopane oci...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Lepota

Jest, nema na tebi ni jednog dela

da se mome oku mogao da skrije,

ni jednog prevoja blistavog ti tela

da se moj poljubac na nj spustio nije.

Znam te tako dobro: u rastanka čaše

ti preda me stupaš sva sjajna i živa,

znam kada će suze oko da ti kvase,

znam kad ti se duša miloštom preliva,

A kad u njoj nosiš svu toplinu Juga…

Pa ipak si svakog dana nova meni,

uvek nova, uvek tako čudna druga,

i nikad slična jučerašnjoj ženi.

Ta moć tvoja čudna zaslepljava mene

raznovrsnim sjajem, mirisom i bojom.

- Oh, budi jedanput ko i druge žene.

Da odahnem najzad pred lepotom tvojom…

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

На Гази-Местану

Силни оклопници, без мане и страха,

Хладни к'о ваш оклоп и погледа мрка,

Ви јурнусте тада у облаку праха,

И настаде тресак и крвава трка.

Заљуљано царство сурвало се с вама.

Кад олуја прође врх Косова равна,

Косово постаде непрегледна јама,

Костурница страшна и поразом славна.

Косовски јунаци, заслуга је ваша

Што посљедњи бесте. У крвавој страви,

Када труло царство оружја се маша,

Сваки леш је свесна жртва, јунак прави!

Данас нама кажу, деци овог века,

Да смо недостојни историје наше,

Да нас захватила западњачка река,

И да нам се душе опасности плаше.

Добра земљо моја, лажу! Ко те воли

Данас, тај те воли. Јер зна да си мати;

Јер пре нас ни поља ни кршеви голи

Не могаше другом свесну љубав дати.

И данас, кад дође до последњег боја,

Неозарен старог ореола сјајем,

Ја ћу дати живот, отаџбино моја,

Знајући шта дајем и зашто га дајем.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

ISKRENA PESMA

O, sklopi usne, ne govori, cuti,

Ostavi misli nek se bujno roje,

I rec nek tvoja nicim ne pomuti

Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje

Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,

Da zaboravim da smo tu nas dvoje

Pred velicanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve i malaksalo telo

Ponovo padne u obicnu camu,

I zivot nov i nadahnuce celo

Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti, draga, opet reci tada

Otuznu pesmu o ljubavi, kako

Ceznem i stradam i ljubim te, mada

U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda

Slusati rado ove reci lazne,

I zahvalices Bogu sto te sazda,

I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva

Kako se spusta nema polutama,

Ti neces znati sta u meni biva,

Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me

Obuzme celog silom koju ima,

I svaki zivac rastrese i nadme,

I osecaji navale ko plima.

Za taj trenutak zivota i milja,

Kad zatreperi cela moja snaga,

Neka te srce moje blagosilja.

Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,

Ostavi dusu nek spokojno sniva,

Dok kraj nas lisce na drvetu zuti

I tama pada vrh zaspalih njiva.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kao bajka

Hteo bih jednu noc kad mesec kunja,

Plachevan, krzhljav, bez sjaja i boje,

A zemlja ima setan miris dunja

Shto mesecima u prozoru stoje;

I sve da bude tuzhno, sve da bude

Kao da svuda jeche bolna deca,

Rastapaju se chezhnje kao grude,

I sve kroz suton prigusheno jeca;

Pa kad na mene padnu usne tvoje,

Da zajecamo i mi, obadvoje...

Hteo bih jednu noc venchano belu,

Providnu, svetlu, svu u mesechini,

Da nezemaljski izgled dâ tvom telu,

I svakoj stvari, i da mi se chini

K'o bajka da je, da to nije java,

Da s mesechinom sve se stapa sada,

I neosetno gubi se i pada,

I sve nestaje, i sve ishchezava,

Pa kad na mene padnu usne tvoje

Da ishcheznemo i mi, obadvoje...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

ADAGIO

Zadrhtase na stabljikama glatki

Krinovi redom, i dusu mi bonu

Prelise zraci misticni i slatki:

Pojavila se draga na balkonu.

Cula si pesmu, draga, al' to nije

Vesela pesma nekadasnjih dana...

O, da l' osecas da se u njoj krije

Nesnosi zadah ustojalih rana?

O, da l' razumes, draga, strasnu bedu,

I osecas li nevidljive uze,

Vidis li kroz noc na licu mi bledu

Krvave oci i stinute suze?...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

KONDIR

Pocuj, draga, reci iskrene i jasne

Jedne bolne duse, tvojoj dusi prisne,

Pre no oluja stigne i grom strasni prasne,

I nemirno srce najedanput svisne,

Pocuj ove pesme uzaludno strasne.

Pre odsudnog boja ja ti nisam dao

Koprenu, ni burmu, ni azdiju, kao

Starinski junaci, po cemu ces mene

Pomenuti kada stigne udes zao

I zapiste deca i zaplacu zene.

Sad na razbojistu lezi les do lesa.

Plemici i sebri. Lezi strasna smesa.

Noc se hvata. Samo munja katkad blisne.

Nepregledna hrpa ranjenika kisne...

Hoce li me naci medju njima tvoje

Bistre oci, draga? Hoce l iz kondira,

Ko preteca skromna becitoga mira,

Pasti kap na rene sto zjape i gnoje?

Hoce l pasti kaplja sto bolove spira?

Cekam. Nigde nikog. Svetlost dana gasne.

Noc prosipa tamu i casove kasne,

Ni zvezde na nebu da za trenut blisne.

- Cekam. Nigde nikog. Uz vapaje glasne

Nepregledna hrpa ranjenika kisne

LJUBAVNA PESMA

Sume bokori cvetnog jorgovana,

I noc zvezdana treperi, I zudi

Za bujnu ljubav, svetu Bogom dana.

Dok mesecina nasmejana bludi,

Sume bokori cvetnog jorgovana.

U taku noc je pozudnu I strasnu

Izolda nekad cekala Tristana.

Bude se groblja uz kuknjavu glasnu

I secaju se prohujalih dana.

U taku noc je pozudnu I stasnu,

Noseci sobom lestvice od svile,

Starinski vitez , pun vere I nade,

Hitao zamku svoje verne Vile,

I pevao joj strasne serenade.

Starinski vitez pun vere I nade!

Sumi, o noci prohujalog doba!

U srcu nosim nekadanje ljude.

Povorke bele dizu se iz groba,

I sa mnom ljube, stepe, ceznu, zude!

Srasno I zudno! Ona mene ceka

Ko nekad plava Izolda Tristana.

Strepi, I slusa topot iz daleka,

I cuv mirisni zanosno carlija

U bokorima cvetnog jorgovana!

LEPOTA

Jest, nema na tebi nijednoga dela

Da se mome oku mogao da skrije,

Nijedog prevoja blistavog ti tela

Da se moj poljubac na nj spustio nije.

Znam te tako dobro: u rastanka case

Ti preda me stupas sva sjajna i ziva,

Znam kada ce suze oko da ti kvase,

Znam kad ti se dusa milostom preliva,

A kad u noj nosis svu toplinu Juga...

Pa ipak si svakog dana nova meni,

Uvek nova, uvek tako cudno druga,

I nikada slicna jucerasnjoj zeni.

Ta moc tvoja cudna zaslepljiva mene

Raznovrsnim sjajem, mirisom i bojom.

- Oh, jedanput ko i druge zene,

Da odahnem najzad pred lepotom tvojom!...

:srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...

Želja

Kad i meni dođe čas da mreti treba,

Bože, daj da umrem u jesenje noći,

nasmejan i vedar, u mladačkoj moći,

pod raskošnim sjajem septembarskog neba.

Smrt je tako laka. Al' pratilja njena -

sva taština što se pred smrt snova budi,

i zanatske suze zabrađenih žena,

i bol izveštačen ravnodušnih ljudi,

i mantije crne, čiraci, i čoja,

sve to tako grubo i surovo dira

i gusobom vređa osećanja moja

pred skromnom lepotom večitoga mira.

O, umreti tako: bez piske, bez sveta,

bez dosadne, glupe komedije smrti,

nečujno, ko miris uvenulog cveta,

i život i dugo očajanje strti,

kao jednim mahom, u mladačkoj moći,

pod raskošnim sjajem septembarske noći!

Ti bi došla k meni bez suza u oku,

iako te boli razdiru i guše,

skrivajuci jade i tugu duboku

u kutima tajnim nezne tvoje duse.

Ti bi došla k meni i pogledom jednim,

poslednje bi zbogom rekla starom drugu,

i miloštom krasnom i poljupcem čednim

zbrisala bi tajnu neizbežnu tugu.

Dođi! Čas je kucn'o! Ko u srećne dane

poći ćemo sami iz dosadnog grada,

poći ćemo sami u pitome strane,

daleko od ljudi, daleko od jada.

O hajdmo u svetlost, u polja, u cveće,

u čednu tišinu uspavane noći,

u miloštu tajnu što iz zvezda sleće

i svečano struji po vedroj samoći!

Gledaj kako mesec nad poljima sija

i oblačke retke rastura i vedri,

i trava miriše i rastinje klija,

i šumore tužno kukuruzi jedri!

Nad nama će nebo treptati u sjaju,

Grliće nas blago vaseljena nema,

lepršnuće krilom u obližnjem gaju

slepi miš, poslednji što se na put sprema,

pa dok iz daljine grmi gradska jeka

i zabave puste što nize čoveka,

i bučno veselje tajanstveno huji,

zapevaće negde skriveni slavuji,

i priroda cela zašumeće strasno,

i polja, i gore, i bašte, i vrti,

sve što u njoj živi pozdraviće glasno

svečani dolazak ravnodušne smrti.

Zaćutaću tada. Nema reči više,

poljubiću samo tvoju ruku bledu,

i dišući mirno, sve tiše i tiše,

ostaviću život, nevolju, i bedu,

bezbrižan i vedar, nasmejan i čio

i sklopiću oči zanavek. I tada,

osetiću čudno, kao kad se sniva,

sa miloštom tajnom što iz zvezda pada

i svežinom skoro pooranih njiva,

sjaj očiju tvojih bolećiv i mio.

Najlepša od Rakića

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

. OBNOVA

Hocu na jednome svecanom opelu

da sahranim ono sto prosloscu zovu.

I da ti donesem tada dusu novu,

bez ijedne pege negdasnje - svu belu.

I hocu da onog casa, kad na mene

padnu kose tvoje i poljubac jedan,

budem kao nekad bezazlen i cedan,

da prvi put poznam car ljubljene zene;

i da sav u tvojoj beskonacnoj moci,

ocaran, bez svega sto me davno gusi,

osecam pod sjajem one prve noci

kako se u mojoj obnovljenoj dusi,

uz veselu pesmu razdraganih gnezda,

dok susti topola i mirise lipa

i radosno nebo mesecinu sipa,

tajanstveno radja novo jato zvezda....

:srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

ČEKANJE

Čekam u senci jednog starog duda

da mesec zađe i, skrivena tamom,

po uskoj stazi što kroz noć krivuda,

da siđeš meni čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,

I sati biju na tornju daleko.

Već zora sviće, blede mlečni puti,

a ja jos čekam, - i večno bih ček'o!

O, šta je to što mene veže sada

za jednu put, za jedan oblik tela,

i što mi duša zatreperi cela,

i sva nemoćna izdiše i pada,

kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem

lepote tvoje, slab, bez ijednog daha,

kao da svakog časa život dajem,

prilazim tebi pun pobožnog straha,

posrćem, klecam, dokle me privlače,

ko provalija tamna i duboka,

i dok se strasnim prelivima mrače,

tvoja dva crna neumitna oka...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

OČAJNA PESMA

Upij se u mene zagrljajem jednim,

ko groznica tajna struji mojom krvi,

krepko stegni moje telo, nek se smrvi,

i daj mi poljupce za kojima žednim.

Kao Hermes stari i s njim Afrodita,

stopi se u meni strašću tvojom celom,

da sav iznemognem pod vitkim ti telom,

i da duša moja najzad bude sita...

- Kad pomislim, draga, da će doći vreme

kad za mene neće postojati žena,

kad će čula moja redom da zaneme,

i strasti da prođu kao dim i pena,

a da će, još uvek, pokraj mene svuda

biti mesečine pod kojom se žudi,

i mladih srdaca što stvaraju čuda,

i žena što vole, i voljenih ljudi,

vrisnuo bih, draga, riknuo bih tada

kao bik pogođen zrnom posred čela

što u naporima uzaludnim pada

dok iz njega bije krv crna i vrela...

Upij se u mene zagrljajem jednim,

ko groznica tajna struji mojom krvi,

krepko stegni moje telo, nek se smrvi,

i daj mi poljupce za kojima žednim...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

TRI PISMA

I

Večiti putnik

Ja sam bio stvoren, Gospo, da se rodim,

da živim, i umrem, sve u istoj kući,

da celog života, nikud ne mičući,

u istome kutu razgovore vodim, -

a ja belim svetom rasuh život ceo;

i na obalama gde je večna plima,

i u svakom gradu, svakom mestu, ima

po kap moje krvi i mog srca deo.

Ko raskinut đerdan, snizali se moji

dani, razbacani, tuđi jedan drugom,

i u lutalačkom mom životu dugom

nigde jedan spomen uz drugi ne stoji.

Sad sam silom ćudi, Gospo, ne znam čije,

na severu mrtvom, gde se mrzne more,

gde nijedna tica propevala nije,

gde prastare šume nikad ne šumore,

i gde snežne jele što stoleća broje

kao bele duvne nepomično stoje...

Sve su jutros jele obvijene snegom,

i drvene kuće, ko od snega cele,

pod crkvenim tornjem spokojno se bele,

ko šatori beli pod pobednim stegom.

No misao moja nije tako bela, -

u meni se budi opet čežnja stara,

i, šapćući tajno, ko večernja vrela,

pred očima mojim stare slike stvara.

I ja vidim druge pedele, i boje

druge, s puno sunca, s dve goleme vode,

gde šlepovi niski ukotvljeni stoje

i brodovi puni u daljinu brode,

gde nad mirnom vodom, u večeri vrele,

bde starinske kule s mrke citadele...

"Nikad!..." Stara Gospa reče: "Nek Morava,

koja nas je othranila, i grob bude."

I u srpskoj duši nikada ne spava

želja da se leži sred rođene grude.

No ja, draga Gospo, ja baš slabo marim

da li će mi tuđa zemlja kosti kriti,

i, nimalo zanet ubeđenjem starim,

ja znam, ma gde da su, šta će s njima biti.

Ali sad! Još jednom! Duša mi je rada

dobre moje zemlje i njezinih draži,

gde prvi put slušah (i verovah tada)

priču o životu, o Šarenoj Laži.

Možda nikad više! - Zbogom. - Sneg još pada,

sve tragove briše, zavejava sve,

i pod teškim belim pokrovom, bez jada,

ko ogroman labud, sva priroda mre.

II

Pišem vam, Gospo, iz malene izbe

u Ministarstvu inostranih dela,

misleć na ljubav Pirama i Tizbe,

Leandra, Here, - što zna zemlja cela.

I ko Leandar, što je svako veče

Moreuz tamni preplivav'o smelo

da dragoj Heri reč tek jednu reče,

i vidi usta, i oči, i čelo,

i ja bih brda prešao i reke,

i popio bih mnogu gorku čašu,

snoseći mirno udar sudbe preke,

za slatku ljubav i miloštu vašu.

No našto Grci? Mir pepelu njinom!

Ti stari lisci umetnici behu

da svoj osećaj predstave vrlinom,

a lepši izgled dadu svome grehu.

Nijednom Grku ja ne dam preda se!

Ti ljubavnici s lažnim oreolom,

i što se uvek lažnim perjem krase,

manji su od nas i srcem i bolom.

Svi Grci nazad! - Evo veče pada,

sva raznobojna, mirno teče Sava,

i tamnomrka nad njom, Mala ada,

ko cvet vodeni nad talasom, spava...

Mirišu lipe s pitomog Vračara,

"Nešto se miče i nešto se mrda",

i, kao oko koje se otvara,

zasvetle vatre s Topčiderskog brda.

Kako su mirni svi naši pejzaži,

i puni sete u večernje čase,

kao da duša patničke nam rase

po njima bludi i utehe traži.

A uteha je, Gospo, tako retka!

Nikada kraja nasleđenu bolu,

i moje pismo, veselo s početka,

svršava tužnim akordom u molu.

I svako veče, kada svet se smiri,

u mojoj duši zatreperi seta,

i tiho raste, razvija se, širi

ko crni cvet što samo noću cveta.

Ah, zbogom, Gospo: evo veče pada,

sva raznobojna, mirna teče Sava,

i sivomrka nad njom, Mala ada,

ko cvet vodeni nad talasom, spava...

III

Sinoć sam, Gospo, pio razna vina,

a sve u čast i slatko ime vaše.

No svuda beše takva mesečina

da mišljah: pijem nju iz svake čaše.

A kad nad lipama što mračne stoje

krajičkom izbi mesec, pa se širi

pun, sjajan, mekan, ko koleno tvoje

iz crne ti čarape kad proviri,

ja sklopih oči i zadrhtah tada,

i sve što beše sa mnom i kraj mene

redovi lica, i ljudi, i žene,

i ta starinska osvetljena zgrada,

I mesečina, i priroda cela,

stopi se namah, za minutu jednu,

u jednostavnu, nepreglednu, čednu,

belinu slatku još slađeg ti tela...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ponosna pesma

Bezbrojne su oči po tvom stasu pale

ko umorna jata na pomorsku lađu,

i, sve očarane, za trenutak stale

da na tebi odmor i lepotu nađu.

Bezbrojna su usta rekla da te ljube,

i umukla zatim, da nikada više

ne prozbore reči ni nežne ni grube,

jer tebi rečena reč - sve druge briše!

Bezbrojni jauci prate tvoje stope

kad ti, ko božanstvo strašno, siđeš k nama,

i bezbrojne strasti zaplamte ko slama,

i bezbrojna srca crnom krvlju lope...

I niko, i nikad, ne dotače vrele

usne tvoje, niti reč ti nežnu začu.

Samo, ko dve sestre u bezglasnom plaču,

dve se duše naše u milošti srele.

I ja sam gospodar tvoj i tvoga tela,

ko despoti stari vladam tobom sada,

sam napajam usta sa svih tvojih vrela,

i sva nežnost tvoja samo na me pada.

O, kada je tako stari Usud hteo,

da ja izabranik budem, ja jedini,

i da, uvek uz nju, vek provedem ceo

očaran, i bačen u čarobne čini,

podignuću glavu svoju ponosito,

i kao mujezin s tankog minareta,

dok poda mnom šušti nepregledno žito

i na mesečini plavi kukolj cveta,

uzviknuću gromko kroz predele neme,

da obuzme svakog nevernika strava:

"Jest, samo je ona lepotica prava,

a ja njezin prorok za večito vreme!"

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Čežnja

 

Danas ću ti dati, kada veče padne,

u svetlosti skromnoj kandila i sveća,

u čistoti duše moje, nekad jadne,

čitavu bujicu proletnjega cveća.

 

U sobi će biti sumrak, blag ko tvoje

srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.

Na oknima svetlim zablještaće boje

u taj sveži trenut prvoga saznanja...

 

Sve će biti lepše, sve draže i više,

noć koja se spušta, svet što mirno spava,

dugo mrtvo polje na kome miriše kržljava

i retka u busenju trava.

 

I tako kraj cveća ostaćemo sami...

- Proliće se tada, kao bujne kiše,

stidljivi šapati u blaženoj tami,

i reči iz kojih proleće miriše...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Setna pesma

 

 

Došlo je vreme kad nam kosa sedi,

i naša čula postepeno grube.

Stojimo tako skrušeni i bledi

dok našu starost obljavljuju trube.

 

No još u meni isčeznuo nije

sledbenik mladog Vertera, što sanja

pri mesečini, i što suze lije

uz svaki spomen starog sećanja!

 

O, znam to dobro, stari oganj da je

nestao, da ga neće biti više.

No našu ljubav nema ko da zbriše:

Ona se menja ali uvek traje.

 

Sad nam je ljubav otmena i čedna,

ko mesečinom prožeta. Miriše

ko cvet sasušen, uspomena jedna,

u kjizi što se već ne čita više.

 

O, daj mi draga, da na krilo tvoje

položim glavu umornu, da sada

slusam, dok bljeste na zapadu boje

i veče kao crno krilo pada,

 

Kao u školjci huku morskih vala

u našoj duši, gde će odsad rasti

niz crnih beda i staračkih zala,

prigušen šumor nekadanje strasti…

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...