Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Igrom slučaja sve je započelo u proljeće davne 1942. u Iraku, koji je bio prekrcan izbjeglicama iz okupiranih krajeva Europe koji su bježali ispred nadirućih njemačkih Armija i sve je ukazivalo da će se mozda opet morati krenuti dalje jer je sa jedne strane započela operacija Blau – makar u prvoj fazi uspješno nadiranje Nijemaca prema Staljingradu i Kavkazu dok je nedugo prije toga pao poluotok Krim, a sa druge strane njemačko talijanske snage stajale su na liniji Gazale nasuprot britanskoj osmoj Armiji sa neposrednim ciljem da napokon zauzmu Tobruk, a daljnji strateški plan bio je prodor u Egipat i dalje na bliski istok, trebali su naftu.

Eto takva je bila pozornica na kojoj će se sresti dvoje ljudi oboje miljama daleko od doma. Jedan je bio vojnik u mobilnoj radio jedinici britanske X armije stacioniran u tom području, a druga je bila djevojčica pristigla u izbjegličkom valu, prepuštena sama sebi ali se na njoj već tada vidjelo da je otvrdnula u takvim uvjetima i da je spremna boriti se da bi se održala – evo kako se dvadesetak godina kasnije čovjek prisjećao tog susreta:

«Kampirali smo pored potočića i pripremali večernji objed koji se sastojao od juhe kada se to dijete iznenada pojavilo. Bila je sama, bosonoga, u otrcanoj haljini, svu imovinu koju je posjedovala svezala je u zavežljaj koji je nosila na glavi, imala je žičanu ogrlicu oko vrata o kojoj je visilo nešto, što tada nisam uspio vidjeti. Sjela je podalje od nas i počela gristi nešto što je izvukla iz zavežljaja. Jednom od vojnika rekao sam da uzme zdjelicu sa juhom i šalicu čaja i da joj odnese, a kada se spremala otići ostavio sam još nekoliko konzervi tako da ih može uzeti a da nam se ne mora približavati previše, normalno, ostavio sam i otvarač za konzerve. Imala je oko 12 godina, i nije bila Arapkinja jer nam je nešto odgovorila za što smo znali da nije na arapskom, a onaj objekt koji je nosila na vratu bio je komad drveta za koji je žicom bio učvršćen špic, to je bilo oružje koje joj je očigledno bilo neophodno. Pretpostavljam da je bila izbjeglica sa Balkana, i da se već neko vrijeme stara sama o sebi, jer nije bila pažena, bila je pravi karakter, ta mala cura, i oprala je svoje potrepštine u potočiću, vratila se do mjesta gdje smo ostavili konzerve i znakovima nas upitala da li je to za nju i kada smo joj odgovorili potvrdno odvezala je svežnjić i spremila ih unutra. Stajala je tamo nekoliko trenutaka, osmjehnula nam se, taj bi osmjeh svih razgalio, nešto je prozborila i zasputila se prema jugu u pustinju, sama, a izgledala je poput male princeze…»

O djevojci ne znamo vise nista, ali zato znamo čovjeka koji je to doživio – riječ je o Peteru O'Donnellu, autoru niza romana i knjiga, a kome će taj slučajan susret u perzijskoj pustinji poslužiti da nastavi priču o djevojčici na malo drugačiji način. Djevojčica dobiva i ime koje će ljubiteljima stripa ali i ne samo njima postati vrlo poznato – Modesty Blaise!

modesty.jpg

Najveći dio informacija o Modestinom porijeklu dobivamo iz kraće priče Početak (In The Beginning) objavljenoj 1966 - 3 godine nakon što je objavljen prvi strip o Modesty Blaise uopće – a prema O' Donnelovom objašnjenju on je napravljen radi onih novinskih izdanja koja nisu počela izdavati Modesty od početka. Ime joj daje Lob, stari židovski profesor, porijeklom iz Mađarske a koga ona susreće u kampu za izbjeglice i jednom prilikom zaštiti od nasilnika tako da oni ostaju skupa sve dok stari profesor prilikom njihovih lutanja ne umre, ali je u tom periodu on preuzeo brigu o obrazovanju Modesty – prezime Blaise sama bira na osnovu jedne legende o kralju Arthuru gdje se spominje Blaise kao učitelj Merlina Ambronsiusa, najvećeg čarobnjaka i učitelja kralja Arthura. Osim u pogledu obrazovanja Modesty je prijateljstvo s Lobom omogućilo i psihološko ozdravljenje – naime, na svojim lutanjima ona je bila i žrtvom silovanja što je imalo veliki utjecaj na psihu maloljetne djevojčice i upravo ju je stari profesor izlječio od toga da u srcu gaji mržnju prema svim muškarcima a uz to to nam daje i dodatno objašnjenje o tome zašto se ona nikada nije odvajala od svog improviziranog oružja a još manje se libila upotrijebiti ga, a isto tako otuda porijeklo vuče i njena odlučnost da uvijek bez obzira na osobni rizik priskoči slabijima i bespomoćnima u pomoć. Međutim tragedija koju je doživila u djetinjstvu imala je dugotrajnije posljedice o tome se više saznaje u knjizi Last Days In Limbo – tu Modesty riskira život da bi spasila nekadašnjeg službenog playboja Mreže Dannya. Tu saznajemo da je Danny osim uobičajenih zadataka zavođenja imao i jedan sasvim poseban koji je dobio od šefice. Kao posljedica silovanja Mod je imala psihičku barijeru prema sexu i iz stripova saznajemo da je Danny svoj zadatak obavio savršeno jer je uspio od nje napraviti normalnu ženu i izbrisati posljednje tragove trauma. Kao nagradu od šefice dobiva sat sa posvetom koji će i njemu upravo u događajima opisanima u knjizi Last Days in Limbo spasiti život jer će Mod opaziti taj sat na ruci jednog od robovlasnika i vlasnika «Limboa». I sam Willie Garvin, osoba od najvećeg Modestinog povjerenja tek u ovoj avanturi prvi put saznaje za poseban zadatak koji je imao Danny još u doba Mreže.

U dobi od 17 godina Modesty se priključuje manjoj kockarskoj organizaciji koju vodi Henry Louche u Tangieru, nakon čije smrti je preuzima i samo nakon godinu dana vodjenja bande posao se širi i u medjunarodnim razmjerima i postaje poznata pod imenom Mreža (the Network), kojom ce rukovoditi skoro 8 godina i nakon čijeg se raspuštanja povlači u mirovinu kao vrlo bogata žena, prethodno dobro obezbjedivši sve članove svoje organizacije da ne osjete potrebu vraćati se starom načinu života. Međutim ostati će povezani, kada netko od njih upadne u nevolje Mod spremno priskače u pomoć, kao što i svaki od njih stavlja spremno svoje spoobnosti na raspolaganje kada bivša šefica treba pomoć. Osim susreta sa Lobom, drugi sudbonosan susret Mod će doživjeti u dobi od 20 godina kada će u Saigonu posmatrati borbu u thai stilu gdje je jedan od učesnika bio Englez – 8 godina stariji od nje, koji je nedavno napustio Legiju stranaca (o njegovoj prošlosti malo je spoznaja – o boravku u Legiji stranaca saznajemo iz epizode Death Symbol) – Willie Garvin. Nakon borbe Willie završava u zatvoru odakle ga izvlači osoba koja se Williju tada učinila kao princeza i koja će to za njega ostati do kraja, još jedno podsjećanje pisca na svoj davnašnji susret, Willie će u redovima Mreže postati Modestyn zamjenik a i nakon raspuštanja njih dvoje ostaju u stalnom kontaktu i razvijaju poseban odnos koji će zadržati do kraja. Mreža se bavila uglavnom poslovima sa valutama, dijamantima i industrijskom špijunažom. Kada prilikom prvog susreta Tarrant upita Mod zašto Mreža nikada nije naškodila interesima Velike Britanije – dobio je odgovor da se čovjek mora negdje povući i da tamo želi biti dobrodošao.

Priče u stripovima počinju od trenutka kada su Mod i Willie zapravo u mirovini i već u prvoj priči, koja je izašla u Evening Standardu 1963. kao priča bez naslova, da bi ju kasnije, kronologije radi nazvali La Machine (Veliki Povratak I), upoznajemo i treći lik – možemo reći glavni sporedni lik – a to je Sir Gerrald Tarrant – šef specijalne obavještajne sekcije Foreign Officea koja se specijalizirala za međunarodnu špijunažu – koji posjećuje Mod u njezinom londonskom stanu i obavještava je da može biti protjerana zato što joj državljanstvo nije ispravno. Naime njezina udaja i kasniji razvod od propalog engleskog poslovnog čovjeka u Bejrutu, u cilju stjecanja državljanstva, nisu legalni jer je Englez već bio oženjen, tako da je Modestyn brak bio ništavan. I tada će Tarrant učiniti potez kojim će steći doživotnog prijatelja. Jedan jedini dokument koji je svjedočio o toj činjenici, a na očigled Modesty i svog zapanjenog asistenta Jacka Frasera, Tarrant će spaliti i time ostići puno više nego li bi dobio da je pokušao ucijeniti Mod, koja je alergična na ucjenjivače. Doduše u prvoj knjizi o Modesty tok priče je nešto drugačiji u njoj Tarrant daje Modesty informaciju da je Willie u životnoj opasnosti i time omogućuje Modesty da pohita Willieu u pomoć i stječe njenu zahvalnost i prijateljstvo. To prijateljstvo je rezultiralo obostranim pomaganjem primjerice kada Willie i Mod izvlace Tarranta iz ruku medjunarodnih špijuna koji su ga oteli u epizodi Top Traitor («Akcija Strela») ili kad Tarrant angazira svoje ljude i poznanstva da se otkrije sto se desilo sa Mod u epizodi Puppet Master

(kod nas neobjavljena).

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

U svojim akcijama Mod i Willie stekli su i mnogo neprijatelja a jedan od najopasnijih je Gabrijel – s njime su se sukobljavali jos dok su vodili «Mrežu» i tada su bili prisiljeni odustati – to im je bio jedan i jedini put da su se osjetili nedovoljno jakima da se nose s tim genijalnim kriminalcem, ali svi njihovi naredni sukobi bili su eksplozivni. Najupečatljiviji je svakako u The Gabriel Set up (Obračun s Gabrijelom) kada Willi s cisternom upada u Gabrijelovu vilu i u uvjerenju da su ubili Mod obračunava sa 8 Gabrijelovih ljudi jedino sam Gabrijel izmiče – i to sa revolverom koji nije nikada bio Willijevo omiljeno oružje ali ga je koristio jer je njime kako je mislio ubijena Mod. Gabrijel se u stripu pojavljuje još jednom – u epizodi The Head Girls (Afera Bel, Škola za špijune – naslovi iz Stripoteke i Politikinog zabavnika) dok se u knjigama pojavljuje odmah u prvoj Modesty Blaise i u četvrtoj Taste For Death gdje i pogiba – tako da Mod i Willie ostaju bez vrhunskog protivnika kao što je bio profesor Moriarty jednom Sherlocku Holmesu, ali protivnika ostalih kalibara nije nikada nedostajalo. Tu su bili Salamander Four – međunarodna špijunska organizacija koja će u epizodi Wicked Gnomes oteti Maude Tiller, Tarantovu agenticu i Willyjevu prijateljicu, a u epizodi Green-eyed Cobra i samu Modesty da joj se osvete…

Za razliku od Willija – koji preferira svaku vrstu improviziranih oružja i noževe u čemu je nenadmašan majstor (to su noževi posebne izrade sa drškama od kosti i oštricom dugom 5,5 incha sa izbočinama s doljnje strane blizu drške da protivnikov nož zapne o njih u borbi noževima), Mod se odlično snalazi sa vatrenim oružjem. Od oružja često koristi i KONGO ili Yavara štap – oružje od tvrdog glatkog drva sa drškom veličine dlana dok su na obje strane stisnute šake vire krajevi u obliku gljive, to je oružje dobila na poklon od Willija još iz doba Mreže.

Osim što su stekli mnogo ogorčenih neprijatelja, stekli su i isto mnogo prijatelja svojim nesebičnim pomaganjem slabijima, i ogorčenom borbom posebice protiv trgovaca drogom, jer rasparčavanje droge ni u kriminalnoj fazi svoje karijere nikad nisu tolerirali. Osim već spomenutih prijatelja neki od važnijih su Rene Vobois, šef Deuixieme Bureaua – francuske kontraobavještajne službe koji će im postati jednako odani prijatelj poput Tarranta i kome će oni pomoći u nekoliko teških slučajeva pa i spasiti život (Death in slow motion, Our Friend Maude), Sivaji – učitelj joge koji je podučavao Willia i Mod svojim tajnama o čemu se dosta govori u epizodi neobjavljenoj kod nas Kali's Disciples – gdje je opisan prvi susret između starog mudraca i Modesty – a mnogo puta su ona i Willie s uspjehom primjenili znanja koja im je prenio stari mudrac i bila su ona mala prevaga koja je na vazi života i smrti odlučivala u njihovu korist – dobar primjer za to jeste epizoda Gallow Birds (Ucjenjivači).

kongo.gif

30-ak godina tvorac naših junaka Peter O'Donnel bacao ih je iz jedne avanture u drugu, iz jedne opasnosti u drugu i najzad je i tome došao kraj. U zadnjoj knjizi Cobra Trap – i jedan i drugi pogibaju u jednoj akciji u nekoj zabitoj afričkoj zemlji štiteći zaleđe cijelom vlaku izbjeglica koji su bježali u sigurnost. Zajedno kako su i proveli veći dio svojih života, vjerojatno ni ne bi mogli podnijeti pomisao da jednog od njih više nema, a uz to prije odlaska na tu akciju Modesty saznaje da ima još samo šest mjeseci života jer joj je dijagnosticiran tumor na mozgu. Time je spuštena zavjesa ove neobične predstave a vjerni čitaoci su ostali zatečeni – izgubili su nekog svoga, poznatoga s kojima su se družili preko tri desetljeća. Ostala je uspomena na neustrašivu, inteligentnu ženu uvijek spremnu pomoći ugroženima ali koja je unatoč tome što se nije libila izlagati vlastiti život pri tome, često bi na kraju akcije našla utjehu na ramenu svoga vjernog Williea i nije se stidjela pustiti suzu – pokazujući nam da se je iza sve te fasade junačnoga borca ipak tu krila nježna i osjetljiva duša žene koju su okolnosti odvele na put kojim je do kraja svog života nepokolebivo kročila.

Projekat sa Modesty Blaise ujedno je bio i prvi multimedijalni projekat uopće – pojavila se na sva tri tada postojeća medija: na filmu, u stripu i u knjigama. Film je prošao relativno loše mada je imao dobre preduvjete za uspjeh – radio ga je poznati režiser Joseph Losey, glumačka ekipa bila je jaka: Monica Vitty kao Mod, Terence Stamp, kao Willie i u ulozi Gabrijela bio je Dirk Bogarde i Harry Andrews kao Sir Gerald Tarrant – scenarij je rađen upravo prema prvoj O'Donnelovoj knjizi, ali to jednostavno nije bilo to, čak ni najzagriženiji ljubitelj stripova i knjiga o Modesty Blaise neće nikada reći nešto pozitivno o tome filmu.

vitti.jpgdonnel.jpg

Unatoč neuspjehu na filmu i knjige i stripovi imali su velikog odjeka kod publike. Čak štoviše, unatoč tome što su se u crtanju Modesty okušali nekolicina autora sa većim ili manjim uspjehom kvalitet O' Donnelovih scenarija je ostao neupitan. Što se samih crtača tiče nepodijeljeno je mišljenje da je razdoblje rada Jima Holdawaya – dakle početno razdoblje ujedno i najbolje. Njegova smrt prilikom rada na epizodi Feniksovi gospodari rata bila je veliki i nenadoknadivi gubitak. Epizodu će na kraju završiti Španjolac koji u to doba nije znao niti riječi engleskoga a postati će jedan od najdugotrajnijih crtača Modesty – Enrique Badia Romero, koji će uz jedan prekid kada rad na Modesty preuzimaju John Burns, Patrick Wright, te najbolji od njih Neville Colvin, po povratku ostati crtati Modesty do (trenutno, nadajmo se) zadnje epizode stripa.

izvor: klik na link

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Jao Modesti ...:)

Dobro , ne kazem , imala je taj izgled , seksipil je izvirao iz nje ,

pa sva ta eksplozivnost , temperament , vatra , zelja za avanturom ,

mislim ......sveukupna harizma.

Ali Ana 4 pistolja Brate !!:)

Dobro , nije imala neki stajling , imala i malo nezgodan karakter ,

ali sto je pucala iz pistolja !!

Ostala mi je uzor i dan danas.

Neprevazidjen.:jok:

Ana o Ana !

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...