Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Odlazimo na posao sa jasnim ciljem, a to je keš.

Verujem da među nama postoje i entuzijaste,

kojima keš nije glavni motiv, ali svakako nezanemarljiv.

Na stranu novac, entuzijazam i sve ostalo.

Ono, što me zanima je koliko se zadovoljni međuljudskim odnosima u Vašoj firmi?

Da li Vam se dešavalo, da imate radnog kolegu, zbog kog Vam je ''na nos'' izlazio svaki radni dan?

Koliko ste se, vremenom, iskalili, ili prekalili, kada su loši kolegijalni odnosi u pitanju?

Verujete li uopšte u kolegijalnost? :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Novac mi nije bitan, tu sam da bih služio narodu. :sunce:

Elem, nikad nisam imao problema s kolegama. Štaviše, i van posla smo tu jedni za druge, što mi je više no ok. Imam od pre par godina neke klince kao poštare, i maximalno sam ih istrenirao i super su. Upravnica mi je familija.

Onako, prilično se volimo, što me ponekad i razneži. Ali uspešno prikrivam. :lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Trenutno blisko sradjujem (svakodnevno) sa 4 koleginice i jednim kolegom.

Svi su potpuno ok i vrlo kolegijalni u svakom smislu, a ono sto je najvaznije, u smislu da se posao dobro odradi i niko ne trpi zbog necijeg zabusavanja.

Umemo timski da radimo.

Ono sto mi se posebno dopada je moja pozicija iskusnog kolege, koga oni cesto pitaju za savet koji im vrlo rado dajem, ali ne volim da pametujem, nego sve sto im kazem kao predlog predlozim im da podvrgnu sumnji i obrade u svom iskustvu.

U pauzama posla pricamo o svemu i svacemu i cesto se smejemo i relaksiramo jedni druge.

Sa kolegama sa posla se privatno ne druzim.

Jednom sam kum...i dosta! :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nemam problema niti konflikata sa koleginicama.Ona sa kojom radim "rame uz rame" pokriva mene,kao i ja nju.Posao ne sme da trpi.A samo od nas zavisi kako ćemo da nam olakšamo.Privatno se družim sa par koleginica,i to se "izrodilo" spontano,i veoma mi je drago zbog toga.Naravno da ima onih koleginica za koje "ide ruka u vatru",ali ima i onih koje mi ne pada na pamet da "izvlačim",jer su se pokazale kao nekolegijalne.I prvo što učim mlade koleginice kada mi dođu na obuku,jeste kolegijalnost,i ograđivanje,kao i to da naše privatno druženje(uopšteno) nema veze sa poslom.Posao je jedno-slobodno vreme drugo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ono, što me zanima je koliko se zadovoljni međuljudskim odnosima u Vašoj firmi?

:beyond:

Kad radiš kao ja u 99% ženskom kolektivu, teško da se može govoriti o dobrim međuljudskim ( međuženskim :smeh: ) odnosima... al' nailazila sam i na dobre kolektive, mada je više loših iskustava...

Sada, u današnjem okruženju je sve ok. Svi smo još novi i navikavamo se jedni na druge, a i pri svemu tome ne upuštam se previše u dijaloge sa koleginicama :jok:

Da li Vam se dešavalo, da imate radnog kolegu, zbog kog Vam je ''na nos'' izlazio svaki radni dan?

:dry:

Takvih na žalost uvek ima i svagde... ali se trudim da ih zaobuilazim u širooookooom luku...

Koliko ste se, vremenom, iskalili, ili prekalili, kada su loši kolegijalni odnosi u pitanju?

Verujete li uopšte u kolegijalnost? :)

Verujem u kolegijalnost i veoma se vežem i za prostor i za ljude sa kojima provodim pola svog dana. A u ljude i dalje verujem. Dok me ne razočaraju.

Na poslu, na samom početku rada sam upoznala moju najbolju prijateljicu... za čitav život :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja sam na svakom dosadasnjem poslu imala sjajnu ekipu. :ok:

Apsolutno bila zadovoljna medjuljudskim odnosima.

Ne moramo biti nerazdvojni prijatelji, na kraju krajeva to i nismo.

Ali mozemo da popijemo kafu nekada

i da to vreme bude sasvim prijatno i meni i drugima.

Mislim da je to ok.

ALi, na svakom poslu postojala je jedna, ali jedna osoba, koja je sama po sebi dovoljna, i vise od toga, da napravi totalni haos i poremecaj svima ostalima.

Da, dovoljna je samo jedna da stvori totalno nezdravu atmosferu i da te boli mozak.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ima nas svakakvih i to je dobro.

Ne kažem da poštujem različitosti, bilo bi previše, čak i za mene :kez:

jednostavno, ne obraćam pažnju.

Znam da sam tu, gde jesam, i da ako želim da opstanem u džungli, htela to, ili ne moram - aka želim da se adaptiram.

Radim svoj posao, uzmem kintu, i kažem ''Ćaos glupanos...''

Okružena ženama, sa sjajnim šefom, kog' mi je često vrlo, veoma i mnogo žao,

jer treba sa nama izaći na kraj.

Ne mogu da kažem da sam izgubila veru u kolegijalnost, žensku osobito jer postoje dve ženske, za koje bih stavila ruku u vatru i sa kojima delim... lepo i manje lepo...

(iako sam u samom startu imala gard, da neću da mešam, privatno i poslovno).

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

Davno je proslo vreme kada sam mislila da svi trebaju da mi se svidjaju, i da se ja svidjam njima. Porasla sam, naucila da drzim distancu, ne toliko zbog nekih losih odnosa, koliko zbog bezbroj promenjenih kolektiva, zbog vecitog adaptiranja na nove kolege, na zblizavanja - pa rastajanja. U proslom kolektivu sam osetila i lose kolegijalne odnose,na tezi nacin, ali jbg, i to je iskustvo. Tada sam ukapirala i nesto kod sebe - potrebna mi je makar jedna osoba koju mogu nazvati pravim kolegom, gde se obostrano ispomaganje i postovanje podrazumeva. U ovom sadasnjem, cisto zenskom, ima i lafica, i ljigica. ........i ne znam da li da spomenem, ali 'ekipa puSaCica' je ona laFoFska :strikeraj: :lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

omatorio sam, omeksao, poceo sam cak i magacionere da podnosim...

dal` zbog moje sede kose ali cak me i administrativne radnice postuju i izlaze u susret bas u svemu...

zapravo, krije se tu jedna istina:

prgave, odvratne, dosadne, glupe, zle i na drugi nacin nepodnosljive kolege imaju oni koji rade u drzavnim institucijama i ostalom monopolu.

u privredi su ljudi primorani da budu dopadljivi, kooperativni i efikasni u ime zajednickog cilja i pod zajednickom pretnjom otkaza. takve stvari priblizavaju ljude...

:uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

E, shumice, ja sam sada iz tvog posta shvatila da se sav šljam skupio u državnim institucijama i monopolima, a privreda izvlači ono najbolje iz ljudi. Mislim... što nam privreda propada kada su tamo svi dopadljivi, kooperativni i efikasni?

Izvali ti baš glupost.

I među kolegama imam raznih. Neke bih možda izabrala za prijatelje, a kao saradnici mi nisu favoriti. Opet, ima onih sa kojima sasvim dobro poslovno sarađujem, a teško da bih van posla potrošila i minut svog vremena na takvu đubrad. Retki su oni sa kojima nikako ne mogu da radim. Sa takvima se uspešno izbegavam na obostrano zadovoljstvo.

Kolegijalnost se može različito poimati. Ja sam, npr. vrlo kolegijalna. To ne znači da pored smeška i pomoći, ne umem nekom, onako na finjaka (ili malo manje na finjaka) i da jebem mater. Ono što sam naučila je da odvojim ličnu notu u komunikaciji sa ljudima od onog što moram da trpim jer smo na istom platnom spisku. Naučila sam da se čuvam ničim izazvane preterane bliskosti, širokih osmeha bez povoda, sitnih ustupaka koji nisu traženi i glupih komplimenata.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Naučila sam da se čuvam ničim izazvane preterane bliskosti, širokih osmeha bez povoda, sitnih ustupaka koji nisu traženi i glupih komplimenata.

Sa svim ostalim se slažem, zato nisam ni citirao, i kapiram da možeš da se čuvaš od preterane bliskosti finim distanciranjem, ali kako to radiš kod ove tri stvari koje si nabrojala? Ja ne vidim način pa, ako nisam u pravu, hoću da naučim nešto novo. :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nisam bila dovoljno jasna. Čuvam se ljudi koji iniciraju i/ili nameću bliskost (jel, to se desi ili ne, ne može se nametati), onih koji mi se mnogo smeju, kojima sam osobito draga i super i najbolja, koji nudeći sitne ustupke pokušavaju da me kupe, oni koji na meni primete odlične (stare tri godine) cipele, kojima nikad bolje nisam izgledala (a ja stigla ispijena posle neke pijanke u po radne nedelje)...

Čuvam se interešdžija, lobista, uopšte lažnjaka, na poslu kao i u životu. Takvi u ruci drže nož da ti ga zariju čim okreneš leđa, a oni, malo inteligentniji, čekaju da taj nož bude zariven, pa ga još par puta dobro okrenu da provere jer posao dobro obavljen. A to čine onima koji to dozvole. Eto, zato se takvih čuvam. I leđa su mi još uvek neizbodena.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

E, shumice, ja sam sada iz tvog posta shvatila da se sav šljam skupio u državnim institucijama i monopolima, a privreda izvlači ono najbolje iz ljudi. Mislim... što nam privreda propada kada su tamo svi dopadljivi, kooperativni i efikasni?

Izvali ti baš glupost.

Ako nisi videla sarkazam u mojim redovima, ja ti tu nista ne mogu objasnjavat.

No ne volem kada neko smatra da izjavljujem gluposti. Upravo mi se takvih kolega smucilo, koji smatraju da drugi izvaljuju gluposti a oni samo cute i cekaju da zariju noz, dok radno vreme sebicno trose na sebe a ni priblizno ne ostvaruju radni efekat kao neki drugi, cija se kreativnost smatra gluposcu...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Hmm... vidiš, to je očigledna razlika između nas dvoje. Meni se smuče oni koji nisu kadri meni reći kad sam lupila glupost, već se istom oduševljavaju do god im ne okrenem leđa.

Da, i uglavnom ne smatram kolegijalnim one koji su toliko radni da imaju vremena još i da odmeravaju ko radi manje od njih i rezultate izmerenog još dobro prokomuniciraju sa ostalim pajtašima. :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Vidi, problem u tvojem izrecenom je u sledecem:

1. ja ne lupam gluposti na poslu, u svojoj uzoj struci sam bio jedan od najboljih na nivou Vojvodine, i znam to, uprkos nepriznavanja gazde i adekvatnog nagradjivanja. moji radni rezultati dovoljno govore...

2. nije problem kada neradnici komuniciraju sa pajtasima. problem je kada vise kod direktora i tako blamiraju druge, dok ovi drugi rade.

naravno, ovo pod 2 rade u cilju:

u privredi su ljudi primorani da budu dopadljivi, kooperativni i efikasni u ime zajednickog cilja i pod zajednickom pretnjom otkaza. takve stvari priblizavaju ljude...

:uredu:

Elem posao je posao i kada malo bolje razmislim, jednu stvar ne trpim.

Kada neko odredjuje sta je njegovo posao, a sta nije, pa tako nastanu poslovi koje nece da odradi kompetentna osoba, a koje u firmi niko drugi nece/ne zna da uradi, uprkos opstoj steti koja nastane time. Karakteristicna pojava u drzavnim institucijama. Kod privatnika (negde) je sve to malo drugacije...

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Vidi, problem u tvojem izrecenom je u sledecem:

1. ja ne lupam gluposti na poslu, u svojoj uzoj struci sam bio jedan od najboljih na nivou Vojvodine, i znam to, uprkos nepriznavanja gazde i adekvatnog nagradjivanja. moji radni rezultati dovoljno govore...

Izgleda se nismo razumeli. Ja nisam rekla da si ti lupio glupost na poslu, nego na forumu. A tu već tvoji radni rezultati nisu od nekog značaja za određivanje mere gluposti, moje ili tvoje. ;)

2. nije problem kada neradnici komuniciraju sa pajtasima. problem je kada vise kod direktora i tako blamiraju druge, dok ovi drugi rade.

Ovo je najpre problem direktora koji trpi da mu neko visi kod njega i druka kolege. Time blamiraju sebe, a ne druge.

Ali, slažem se sa sobom, ovakve likove sigurno ne bih nazvala dobrim kolegom.

Elem posao je posao i kada malo bolje razmislim, jednu stvar ne trpim.

Kada neko odredjuje sta je njegovo posao, a sta nije, pa tako nastanu poslovi koje nece da odradi kompetentna osoba, a koje u firmi niko drugi nece/ne zna da uradi, uprkos opstoj steti koja nastane time. Karakteristicna pojava u drzavnim institucijama. Kod privatnika (negde) je sve to malo drugacije...

Takvom određivanju/odbijanju poslova pribegavaju upravo oni nekompetentni i neodgovorni. A može im se jer im je supervizor takođe nekompetentan i neodgovoran. A takvih ima svuda, u državnim institucijama i privatnom sektoru, sem ako pod privatnim sektorom ne smatraš samo preduzetnike i one sa brojem zaposlenih manjim od 15.

Sorry, drugar, ne volim generalizovanja.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Danas sam saznala da neću više raditi od jeseni

sa mojom koleginicom, koja mi je nešto poput Cvrleta u Pinokiu,

moja savest, glas razuma i podrška u svemu :srce: sve ove godine...

to traje i tako poklapanje i funkcionisanje se retko sreće u ženskom kolektivu

a nas dve smo upravo to bile :uredu:

Prvo smo bile u šoku

potom smo plakale

na kraju smo počele da razmišljamo

kome da se obratimo da nas ne diraju

Naravno,

odmah su nam mlatili ispred nosa sa raznim zakonima, uredbama i

ostalim pisanjima da to tako ne može i nema zakonskih osnova

i ja sam od jeseni u problemu....

velikom problemu...

Ne volim da menjam okruženje, koleginice i prostor

a sve me to čeka od jeseni

a što je najgore,

do 25. avgusta verovatno neću ni znati na čemu sam :dry:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Radim u pJur ženskom kolektivu,a od pre 2 godine dana imamo i mladog kolegu,mnogo fino dete..Dosta godina smo u smeni sve zajedno,kolega se lepo uklopio,i sve fercera veoma lepo..Čak smo počeli i privatno lepo da se družimo,krenulo je spontano,nekim seminarima,pa izlascima,a sada jedva čekamo neke zajedničke izlete.Godine provedene u zajedničkom radu doprinele su da od kolega polako postajemo veoma dobro društvo..Nadam se da će tako i ostati...Počele su svadbe,rađaju se dečica..Mi se još dr(u)žimo..:roll:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Eeeee kako ja razumem Smucu..:(

Ja sam vec mesec dana na drugom radnom mestu..drugo selo, drugo okruzenje, drugi ljudi..cudni ljudi, sa kojima se ja nikako ne uklapam..ne mogu da gresim dusu i kazem da su mi kolege lose, ali mi jednostavno niko nije legao..nisu oni moji i to ti je..

Jedino sto se ja nadam da cu od avgusta ponovo biti na Mom starom radnom mesto, sa Mojim najdrazim kolegama..

Ali bolje da cutim, da mi se nade ne izjalove..:dry:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 8 meseci kasnije...

Da vam priznam nešto?

Koliko god imali problema na poslu,

meni je lepo :uredu:

Moja koleginica :srce: je uvek tu, kraj mene,

mada ne delimo istu radnu sobu,

a pored toga i moja kuma je tu :srce:

i kad god je vidim i sretnem na poslu,

meni se lice ozari :sunce:

Dve najdraže ženske osobe koje mi mnogo znače, viđam svaki dan...

mislim da nema lepše od toga :beyond:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Konacno da se i ja oglasim na ovoj temi i podelim moje utiske o novim kolegama tj. sobnoj koleginici (ove ostale me manje-vise ne doticu previse :lol: ).

Priznajem da sam imala tu pocetnicku frku gde cu upasti, kakav je kolektiv, kakva ce mi biti nova koleginica? Verujem da je i njima to isto bilo bitno...kakav lik im ulazi u zgradu.. kad ono ja! :crazy: Sto sam se ja njima obradovala sto sam ja njima dosla! :lol:

Mislim da smo se svi usrecili. :kez:

Kao sto vec rekoh "sobna" mi je super, savrsena za saradnju. Nije od onih nabedjenih i ubedjenih vaspitacica koje sve najbolje znaju i umeju a nisu spremne, voljne i zeljne da tu svoju pamet podele.

Ostatak kolektiva je isto ok... naravno koliko sam do sada uspela da primetim i procenim.

Sve, sve al' onaj osecaj kad bez mucnine u stomaku ides na posao je neprocenjiv!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...