Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Ne znam kako se vama čini ona poznata rečenica, kada vas upitaju koliko vam dete ima godina, vi odgovorite, a onda vam kažu : ''Ala je to proletelo...'':uredu:

Kada me upitaju za momke koliko imaju godina i kada mi uzvrate ovom poznatom rečenicom, obično kažem : ''Da, vama sa strane...''

Danas su moji momci veliki, uskoro će napuniti 9 godina,a kad zaspu i dok ih pokrivam i gledam, razmišljam da je vreme stvarno proletelo...

Sećam se cele trudnoće, odlaska u porodilište, kada su mi ih prvi put doneli, muževljevih suza i poljubaca nakon što ih je video... njihovog odrastanja... prvih koraka,reči... prvog dana u vrtiću... ma, svega...:uredu:

Sad su to već veliki momci... Vrlo su samostalni, jedan drugom dovoljni u igri, ne traže moju prisutnost u svemu...:(

Onda stvarno pomislim da je vreme proletelo... Da je jedno njihovo doba prošlo i da će biti sve samostalniji i zreliji...:uredu:

I stvarno, ima nešto u onoj ''ala je to proletelo...'' :ces:

Ovde, na tavanu, među njihovim stvarima, pronašla sam njihove prve čarapice :)

Fotografija0063.jpg

Ne čini li se i vama da kada se osvrnete na detinjstvo vaše dece, zaista sve to nekako brzo prođe...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pre godinu i po dana napravio sam film starijem sinu za 18. rodjendan.

Prelistavajući slike, snimke, papire sa prvim crtežima, pisma Deda Mrazu često mi je što od miline, što od sreće, što od smeha, što od nostalgije..."upadalo nešto u oko" i izdajnički izazivalo vlagu u istim...

Prvi koraci...prve reči...tepanje...antologijske scene koje se i danas prepričavaju u porodici, rodjendani...ljudi kojih više nema, a bili su deo njegovog odrastanja su me često "razbijali" najstrašnije...

Film je premijerno gledala najuža familija i kumovi. Vladala je tišina, propraćena smehom, ponekim tihim šmrcanjem mame ili bake...Sin nije progovorio ni reč čitavih sat i po.

A ja sam prečesto "imao baš nešto u kuhinji da obavim ili sipam piće ili ispraznim pepeljare..."

Upravo ovih dana čeka me repriza istog za mladjeg sina....u fazi sklapanja "priče" kroz montažu... Ako sam na forumu, a "ćutim" znajte da mi "nije ništa....i SVE mi je..."

Izmenjeno od strane člana gresan
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Jedna od dobrih stvari razlike u godinama medju decom, je bas ova...:)

Sin za koji mesec zavrsava osmi razred..od septembra je srednjoskolac..vislji je od mene, siroka ramena, stopalo ogromno, noge dlakave..glas sve dublji..prvi brkovi su vec tu..postaje muskarac..

Sa druge strane gledam cupavu mrvicu od pet godina koja po citav dan plese po kuci i jos uvek mirise na bebu..

I zelim da uzivam u svakom trenutku dok i ona ne poraste..a to ce biti jako brzo..

Ali ko zna, mozda se tada odlucim da rodim jos jedno..:lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

... brzinom svetlosti ...

zato... upijam svaki trenutak... i verno zapisujem...

... jedna od scena ...

Prošlog leta, smo kod dede u divljini, brali boraniju... u kasnim poslepodnevnim satima...

već ošamućeni od Sunca... zreli za tuš i spavanjac...

noćne frajle, nigde tako lepo ne mirišu, kao u našoj divljini...

''Kikac, ako si se umorio, idi... operi ruke.. sada ćemo mi''...

''Mama.. malo me bole leđa''...

(čuj, leđa... )

i nije odustao... seo je na zemlju :lol: ljubi ga majka... i nastavio sa ''teškim'' poslom...

Kako ta naša malena bića, pružaju, i, ili potvđuju neke važne životne lekcije... savladane odavno...

Sada... gledamo na sat... vezujemo pertle... obožavamo matematiku... a tek vožnju bicikla... skoro odvažno idemo kod zubara... i pripremamo se... za nova učenja... uspone i padove...

Kao da je juče bilo... utorak... 22.02.2005-e... kada mi je babica u naručje donela... čupavu mrvu mrvastu... garavu... takva nam sorta... znala sam... ma nije zato što je moj.... da imam na nedrima nekog... ko je kao nebrušeni dijamant... onaj najvredniji... baš onaj... kojim se seče staklo... (by Uriel)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Prednost kad postanete mlad roditelj,je u tome sto vase dete mozete Vi prvi da izvedete u grad :lol:

Ah,nisam ni bila svesna koliko brzo odrastaju dok u jednom razgovoru sa svojim prisvojenim sinom nisam razgovarala na temu "razlika u godinama".I u jednom momentu ja njemu kazem(nesvesno):"Pre mi mozes zet biti nego decko":blink:

"Auuuuuuuuuuuuuuuuuu,pa ti si Lazare samo par godina stariji od moje Andjele":blink:

Na tome smo zavrsili pricu i rekli smo nikad vise o tome:jok:

Rastu,kao iz vode...Ni ne okrenes se oni su vec svoji ljudi!Ali tako i treba da bude!Mada bih volela da jos uzivam u njihovom odrastanju,ali ne ostvaruje se svaka zelja ...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

13.10.2008. (zapis)

Baš smo juče komentarisali sa prijateljima,

dok smo se fotografisali,

kakav je Kiki bio u maju o.g. ,

a kakav je sada.

Bez obzira što sam uvek uz njega,

svaki put se nađem u nekom čudu,

kada vidim da ''moja beba'', više i nije beba.

Sada je mali - veliki dečak, koji zna da šarmira,

izgovara smislene rečenice, postavlja zilion pitanja,

izvodi zaključke,

koji su u skladu sa njegovim godinama...

Sretna sam, hvala Bogu, što moje dete raste, napreduje...

Posmatram ga...

i trudim se da maksimalno uživam u njegovom odrastanju,

bez ikakve želje da od Kikija napravim ''maminog sina''.

Nadam se da ću uspeti u tome... smile1.gif

Kao i u svim ljubavima, držim se gesla

''Ako nekog voliš, oslobodi ga...'' uredu.gif

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Prisetilo me jedno milo biće u večerašnjem tel. razgovoru,

da smo se zvanično upoznale, kada je Kiki imao 3,5 godina...

NS... maj... Baby EXIT...

Tako mali... snalažljiv u prostoru... znam da smo bili u centru grada, na piću...

nas između 10 i 150 :lol: ...

krenuli smo prema Dunavskom parku, u kom smo se našli...

Svom malenom dečaku sam samo dala ruku, a on me je poveo na željeno mesto.

Najlepše ljuljaške i tobogani su baš tu...

Ovih dana...

Vežbamo... Pevamo... Recitujemo...

Završetak ''male škole'' je blizu...

U vrtić sam ga upisala kada je imao 19 meseci...

mislila sam da se nikada neće adaptirati...

dok se nije pojavila vaspitačica, za koju se emotivno vezao...

Posle je sve nekako išlo laganini... nekim svojim sledom...

Znam da će tako da bude i u malo većoj školi...

Samo da je zdravlja...

Moj, pre svega svoj... veliki dečak... :srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Meni bas danas palo na pamet....*proletelo vreme*....jer danas je moj sin imao maturski ples.

Jos danas se secam sta sam imala obuceno kad sam krenula da se porodim.

Na danasnji dan je prohodao....

Prvih zubica....

Boginja...

Prvi razred...

Domacih zadataka....

Kao da juce je bilo...a on danas covek.Skoro.

Za mene ce uvek biti dete.Moje dete.:srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Leti.. bas leti. Malo-malo pa uzmem u ruke album sa slikama najdrazi od svih.

Prvih par fotku su slike mene sa stomacinom do zuba i bas to vece mi puce i vodenjak... Pa onda slike iz porodilista.. klasika, izlazak iz istog, cvece... i ostatak fotki je moje cedo od rodjenja pa do polaska u prvi razred osnovne skole.

A za mesec dana zavrsava sa skolom i od septembra krece na koledz. Svoj covek...

Al’ sam matora :lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Meni je sve to neka cudna mesavina sete i ponosa.

Ali i da se ne lazemo ima i "zal' za mladost".

Mnogo bre brzo lete ove godine.

I istina je da uz decu to jos brze prolece. Samo sto su posli u skolu, vec kraj VIII razreda...

Dok se okrenes od obaveze do obaveze, od brige do brige....prodje godina!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja sam toliko provela uz svog sina da uopste nemam taj dirljivo romanticni trip :Ej,kad se setim kad sam ga rodila,kad je posao u vrtic,kad....

uopste

danas kazem mojoj majci: Znas,do skoro sam zelela da imam jos jedno dete,A sad.....nema sanse da bi razmislila o toj opciji ...ponovo sve da prolazim? fala...

mislim da ga za dvanaest godina drugi nisu ukupno cuvali (kad se saberu sati i minuti) ukupno pet dana

izuzev one dve nedelje kad sam bila na operaciji,koje se ne vaze,jer,je l te,lezala sam polumrtva,nisam se provodila...

vreme leti...

e da

kao juce se secam: Zima,napolju sneg,a ja lezim zbog virusnog zapaljenja pluca.1981. Na radiju slusam Doziveti stotu i Elizabet Dade Topica...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

Bas je proletelo...

... a gde smo mi bili sve vreme?

Bas nesto razmisljam, biti sa decom i rintanje na poslu se smenjivalo danonocno, godinama... Sada je cudno, maltene ih ni hraniti vise ne treba, sami se snalaze... Da nema novcanika, mozda mi ne bi ni navracali? :(

Ona``mala`` sva se otima, ne da se vise zagrliti, poljubiti... Bas joj pricam, dok si bila beba, nisi znala ni da se pomeris, ljubili smo te i grlili satima a ti ni da pisnes, ni ruku da pomeris! :astasad:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

moja cerka ce sledece godine napuniti 18...:).Kad je pogledam ovako vitku,lepu sa prelepim osmehom i biserno belim zubima setim se svakog trenutka dok je odrastala i pola zubica nije imala.:kez:Setim se prvih reci i prvih nespretnih koraka kada je svaki treci korak padalana guzu i govorila"ju ja paja".Sada je savrsena plesacica latino plesova,devojka koja obecava,a kojoj ja nisam potrebna da je podignem ako padne ali cu uvek biti tu pored nje kao njen oslonac i jak vetar u ledja.:andja:Stvarno vreme leti a sve mi se cini kao da je juce bilo!!!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Vreme leti...

ooo, daaaa...

moji dečaci rastu u velike momke

polako i sigurno razvijaju neke svoje stavove,

mišljenja, sklapaju poznanstva, gaze kroz život

i ja se samo nadam da će biti zadovoljni u životu,

ja sam tu da ih podržim i pomognem ako zatreba :uredu:

Ovih dana polako pripremam proslavu 11. rođusa

i svake godine sve više razmišljam o tome

kako rastu u velike ljude :srce:

A onda, tako ponekad...

vidim neku mladu majku sa duplim kolicima u gradu

kako ponosno šeta i sve slike mi se očas vrate...

ufff!!!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...
  • 1 mesec kasnije...

5j8z.jpg

Kao da je bilo juče... :srce:

A sada.. nosimo isti broj patika,

i dalje se igramo, dok ne dobijem šut kartu :lol:

čim se okupi ekipa mangupa sa Naselja.

A sada sa nestrpljenjem čekamo našu mrvastu princezu,

ljubi je kuma :uzbud:

kraj novembra je blizu... :srce:

Izmenjeno od strane člana Morpheus
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...

Vreme zaista leti...

porasli su u momčiće koji imaju svoje društvo

samostalno idu na treninge i do igrališta,

sa drugarima šetaju i idu u bioskop,

a juče,,,

eh, juče sam imala vatreno krštenje sa jednim sinkom....

Jedan je bolestan i dva dana sam uz njega, 

a drugi se sprema na put Karlovaca na rođendan :huh: 

Prvi put, put do tamo sa drugarima, boravak u Karlovcima,

i povratak večernjim busom kući... živa nisam bila :ajme: 

Kad se pojavio sinoć na vratima sa onim Ćao i zadovoljnim osmehom,

čulo se samo jedno TUP! pao mi je teret sa srca.

Eto, još malo i počeće da šetaju po gradu sa društvom, 

a ja ću brinuti i čekati ih... :beyond: 

moji dečaci :srce:  :srce: 

 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 5 meseci kasnije...

Komšija... rastu nam deca... 

Neka, samo nek' su zdravi i srećni sa svojim izborima... dovoljno je :) 

Mi smo tu da im damo podršku, pomoć, ako zatreba, da damo vetar u leđa...

Moji su dečaci od danas osmaci :srce: 

Veliki momci, stasali za generaciju malih maturanata :) 

Vreme leti, zaista... 

a ja sam jedna velika plačljivica, ponosna na njih :srce: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Kako nas puca, kada su bitniji datumi u našim životima, ili početkom školske godine. 
Gledam malca danas, skoro da me je prešišao, kada je visina u pitanju - što i nije neki problem :lol:  razvijen, leđa.. a od 03.09-og postaje mali maturant. Često se zakačimo, ali kako je i sam rekao: ''Mama, a najviše volim kada nam se ohlade glave.. i pričamo''. Satima pričamo. 
Možda pričamo i o ''muškim temama'', ali je došlo takvo vreme, da nema podela.. bitna je komunikacija. 
Pre neko veče, nevreme.. a ja sva bitna izašla na terasu da gledam kako pada kiša, seva.. usput ispalim cigaretu. On je ostao u sobi, nije više mali.. i ne plaši se. 
Kada je šibnuo grom, samo mi je zasijalo pred očima par sekundi i podiglo adrenalin na zilion.. a on je u momentu samo povikao: ''Mamaaa!!'' :aaa: 
Onda smo se smejali, kaže: ''Ti i ja, kao dva ludaka'' (aj' nije baš za pohvalu, ali volim tu njegovu slobodu) 
Tako da od septembra imam dva maturanta - tačnije. Jedan glavni.. a drugi ispraća još jednu generaciju.. 
Baš me nešto.. eto.. a ja ću da plivam u svojim.. novim.. ili starim vodama.. jer.. nismo više mali.. kao što rekoh.. ili ''mantram'' da nismo više mali :srce: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...

Pretprošle subote sam doživela emotivni udarac od mladunca, koji me još uvek drži. 
Mesec dana je radio u jednoj poznatoj firmi, na svoju inicijativu, dakle niko to nije tražio od njega. 
Lm.. vraća se kući.. podigao je svoju prvu platu. Rekao je sledeće: ''Majko, ti meni uvek daješ od svoje plate..'' Kao prvo, bila sam zatečena, da li da uzimam čast.. ali nisam želela da umanjim bitnost njegovih osećanja. Toliko ponosa i sreće kako kod njega, tako i kod nas, kao roditelja. 
Nije bilo lako ustajati pre 05h.. a prethodno leći oko ponoći.. suočavati se sa svetom ''odraslih'', samim tim i donekle surovih. 
Želeo je da ide biciklom na posao, da ne bi zavisio od nekoga.. e to mu nisam dozvolila. Zbog saobraćaja, koji je zagušen.. znam da sam rodila spretnog dečaka.. ali sa nekim stvarima se nije igrati. Bilo je mnogo lomova.. pozitivnih, kako se to uvek ispostavi na kraju.. ili na početku. Mnogo rada na sebi.. obostranog, jer smo se našli u novoj situaciji u kojoj predaja nije bila opcija. 
Posle par dana naručio je patike, koje je toliko želeo. I vidim biće, koje se raduje.. koje je sebi priuštilo nešto što je želelo :srce: i biće toga još, pri sledećem obračunskom periodu. 
Da.. kada sam uzela čast (novčanu od njega) sve se nekako nameštalo, želeo je da promeni masku na mobu.. dam mu svotu, kojom me je častio.. i kažem mu da mi kupi futrolu.. onu.. pravu.. a od srca.. jer je takvo dete ''dete''. Otišao je u prodavnicu mob. telefona.. slao mi fotke preko vibera, da vidim da li mi se sviđa.. mislim se.. ''maleni moj, a veliki dečače.. hvala ti, što si beskrajno pažljiv'' To su sitnice - krupnice za koje se živi. Kada vidiš.. da rad sa detetom urađa plodom. 
Ne u materijalnom.. već u onom ljudskom smislu. 
A nije što je moj :srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ova tema me posebno pomera. Kad smo se počeli družiti moji dečaci su bili đaci prvaci, a sad ih u oktobru ispraćam na fakultet. I ne, nisu više dečaci, već mladi momci... Bože, koliko vremena je prošlo i svako doba je nosilo neke promene, a ovo su sada velike, životne promene. 

Jedan sinak ide u Beograd, a drugi ostaje u Novom Sadu. Sad tek razumem moju majku i ono leto '90. kada sam ja odlazila.... 

U poslednja dva meseca, sve me je emotivno potresalo i pomeralo, od mature i prijemnog, trudim se da ne pokažem pred njima koliko mi je teško, koliko brinem, čuvam svaki osmeh i zagrljaj kad mi krene nedostajanje... :srce:

Baš sam onjanjavila... stigle me godine... :uzdise:

I da, vreme leti... treba se boriti i čuvati za sebe lepe trenutke sa decom... :srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...