Idi na sadržaj

Nagrada i kazna


Preporučene poruke

....u vaspitavanju dece.

U psihologiji je ova tema nasiroko opisana. Ali hajde da je malo prodiskutujemo onako "prizemno"...iz licnog iskustva kao necija deca, ili kao roditelji, ili kao buduci roditelji.

U jednoj temi malopre rekoh da su "nagrada i kazna" ravnopravni ucesnici vaspitanja dece. I to nije sporno.

Ono sto je najteze to je odabrati pravi momenat za to, a pogotovo odmeriti kaznu,jer u nagradama svi uzivaju pa one i nisu problem

Pre nekog vremena rece mi kuma..."Poludela sam zbog cerke popustila u skoli...kaznila sam je da nema izlaska mesec dana, ukinula dzeparac, uzela mobilni, zabranila treninge..."

Nasmesih se i poceh..."Draga moja kumo...poslusaj sad ti mene......."

Cesto roditelji iz najbolje namere ne reaguju na vreme a onda ljuti odmere prejaku kaznu...ili kaznu koju ni sami ne umeju da ispostuju kako su rekli, sto je tek naopako...

Interesuju me vasa iskustva...mislljenje...

PS.Kuma je ostala pri svom....ali vec posle 10 dana cerka je dobila sve nazad kada je ljutnja prosla, a jedva da je samo jednu ocenu popravila....

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kada su deca u pitanju, ja sam za velike nagrade i male, ali funkcionalne kazne..

Nekako su se nagrade i pohvale pokazale boljima, pa ih mnogo vise i upotrebljavam..a kazne samo u izuzetnim slucajevima..ali zato kada je kazna, onda je kazna..i tu sam dosledna do kraja..

Najlakse je kaznjavati, za sve i svasta..ali prvo se treba zapitati zasto dete radi to sto radi..mozda je to odgovor na nase greske, na nase pogresno ponasanje, na nase nemanje vremena za njih..kad god neko od moje dece napravi glupost, ja prvo gresku trazim u sebi, ne u njima..jer, najcesce i jeste u nama samima, samo to treba i priznati..:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Cesto roditelji iz najbolje namere ne reaguju na vreme a onda ljuti odmere prejaku kaznu...ili kaznu koju ni sami ne umeju da ispostuju kako su rekli, sto je tek naopako...

:uredu:

Sada već jučerašnji slučaj sa Kikijem.

Pisala sam na biserima o Kikijevom bliskom susretu sa daskom.

Jesam čitavu priču svela na šalu, ali mi u samom startu nije bilo smešno.

Mogao je da povredi glavu... nije svejedno...

Prošlo je, kako jeste, sa pričom zašto mu se to desilo, kako...

da nije ništa strašno, ali da misli svojom glavom.

(mada, kada se setim, kakva sam ja bila kao mala... Kiki je super)

Da se vratim na jučerašnji dan.

Izašao je, sa drugrima... Posmatrala sam ih povremeno...

Deca, kao deca, sitne čarke... ali sve je to ''borba za opstanak''.

Tačka, na kojoj sam ''pukla'' (elementarno vaspitanje) je bila, kada sam videla

svoje čedo i dvojicu drugara, kako skaču po klupi, mahnito... kao huligani,

rekoh ja, kao majka, jednog od njih.

Brzinski razmišljam, pa gde se zadenulo, ono osnovno, što je detetu usađivano godinama,

da nije lepo stajati, a kamoli skakati po klupi, na koju će neko kasnije da sedne...

Izbrojim do 10... i krenem prema njima... sa ciljem da Kikiju na lep način kažem, da to, što rade nije lepo...

(a psihologija mase, šta god da je, čini čuda)

U momentu, kada sam bila 10-ak m. od njih... na sto, pored klupe skače, jedan... pa drugi... :wtf: ...

daska se odvaljuje i udara dete u glavu, sa sve šrafom...

Odvela sam drugara kod njegove majke...

Vratila se sa Kikijem kući...

Pranje ruku.. sve po redu...

E.... sad, majstore.. idemo ispočetka...

Prepričam mu događaj od nedelje...

Pitam ga, zar mu to nije bila škola, koju je zamalo skupo platio?

Dobijem odgovor... da... jeste...

:cesces:

''Jesi li video šta se desilo sa Dušanom?''...

Naravno, pustim ga da mi ispriča sve... što sam već videla..

Sada je Kiki pod kaznom, i znam da će da zapamti... lekciju...

Šta je velika, a šta mala kazna je relativna kategorija.

Za Kikija dovoljna.

Možda zvučim, kao roditelj, kakvog samo ne/poželeti možeš, ali sam jezivo dosledna, i ne popuštam.

Ovu školu će da plati skuplje.

Što se tiče nagrada, ono što je dogovoreno, ispoštovano, uvek se nagrađuje :uredu:

Izmenjeno od strane člana Goga
edit
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Nagradu vole, a nagrada je sve sto dobiju nenadano!

A kazne... Nema sanse, ne deluju... Odrobijaju oni cutke, ali... Mislim da ponekad razmisljaju o tome, zasto im je zivot sada toliko okrutan?

Zabrane? Nema sanse, opet ne deluju... Izvezbani su, uvek nadju stranputicu, smisle nacin da ublaze sebi patnju a ja nisam pravnik pa da pismeno predvidim sve moguce verzije triblinga.

Neka, neka, imacete i vi svoju decu! Ja cu da ih kvarim namerno da sto pre osedite! Proturat cu im zvake pre rucka, branit cu ih od vas, mazit cu ih u inat! Onda cete shvatiti!:sutoguz:

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Hm...već sam negde pisala na ovu temu...ali hajde opet da kažem koju. Smatram da kazna mora postojati. U vidu zabrane naravno, mada sam umela da pljesnem po guzi mog sina, dok je bio mali. E to je bio đavo i po...:lol:

Ono što sam primenjivala dok su bili mali, a i sada-moram priznati je, tvrda principijelnost. Ono što ne može-ne može nikad i nigde! Ni kod kuće, ni na ulici, ni u gostima, ni kući kad su gosti prisutni. Kad kažem nikada-to je bukvalno tako.

Ono što je dozvoljeno, dozvoljeno je uvek i svuda. To su moja deca dobro naučila i kasnije nije bilo problema. To važi i sada. Kad je zabrana na snazi, ni ne pitaju da li može? Znaju da moraju do kraja izdržati.

Nikada nisam popustila. Takođe nisam obećavala nešto što nisam mogla da ispunim. Već su znali-ako kažem "možda" to je pola-pola. Ako nešto obećam-dobijaju sigurno. Ako sam rekla-NE! Nisu ni pokušavali da me ponovo pitaju. Dobili su obrazloženje zašto je to "NE" i tu je bio kraj priče.

Možda ovo zvuči malo prestrogo, ali u mom slučaju roditeljstva se pokazalo kao dobro.

Taj princip primenjujem i na poslu i tu se isto pokazao kao dobar.

Samim tim logično je da usledi nagrada kad je zaslužena. Nikad nisam preterivala u nagradama, i nikad nisam ucenjivala decu nagradom za njihov rad. Sve što su radili, radili su sebi i za sebe. Moje je bilo da pohvalim ili poklonim neku stvar za uspeh.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Imam utisak da svi vaspitavamo po nekim motivima, koje smo pokupili od nasih roditelja.

Obzirom da smatram da du moji roditelji bili cesto prestrogi prema meni i previse dosledni u nagradjivanju i kaznjavanju, te je moja osetljiva i bogata dusa stradala u tim doslednostima, ja sam odabrao drugaciji put.

Izuzetno sam fleksibilan roditelj ali cesto menjam i pravac.

Pravila su prosta, osnovni moral i etika ne trpe kompromis.

Sve ostalo je liberalno, cak predmet dogovora, cesto i cenkanja (tata, molim te, dopusti mi to, za uzvrat cu uraditi to i to...)!

Nikada nisam zabranjivao deci njihove zelje, osim ako su bila ekstremna. Uvek smo nasli kompromis. Nikada nismo imali zabranu igre, druzenja, upadanja u blato ili pesak, za sve smo nekako nasli meru.

Zasto sve ovo pisem? Jer mislim da deca ne uce pravila, ne priznaju je i ne zele biti dosledna! Ona zele biti deca. Da bi nesto dobili, spremna su da glume, da se prave dobre, da sluze za primer. Kada i urade nesto lose, rade to zato sto nisu shvatili da je to lose, ili jednostavno im je zlo vredno rizika. Deca su ipak deca i ponasaju se u skladu sa zahtevima decijeg copora. Svet odraslih je za njih samo kocnica i sredstvo za ostvarivanje zelja. Kada dete dovoljno naraste da pocinje da smatra decije ponasanje neprikladnim, pocinje sazrevati, paziti sta okolina misli o njemu, ono ce se samo postaviti svoje ponasanje u odnosu na ocekivanje svoga drustva.

Mislim da, nezavisno od nasih vaspitnih mera,ona ce na kraju izrasti u jednako kvalitetne ljude, mozda samo sa razlicitim pogledima na svet! Na kraju krajeva njima je potrebna samo nasa ljubav i onda ce se sama znati postaviti.

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mene su moji vaspitavali suvisnim zabranama,kaznama koje ponekad kao dete nisam ni razumela zasto sam ih dobila i cime zasluzila.

Kad sam ja majka postala zelela sam da moju decu vaspitam na drugi nacin.

Nije mi bilo lako,ali uspela sam.

Dobijala sam kritike na racun mog vaspitanja da to nije u redu,da previse dozvoljavam deci,da su razmazena.....

Sad su porasli....uglavnom resavamo dogovorom.

Dogovorimo se,pricamo zasto nesto je dobro a nesto nije dobro za njih.

I postuju to .

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pošto sam ja odrastala uz vrlo stroge i strikne roditelje, negde se i moj stav vezan za ponašanje moje dece, sveo na slično...

Često mi kažu da sam stroga prema deci, da stalno nešto branim i ograničavam, da ih ne puštam dovoljno, a oni su baš dobri dečaci u odnosu na njihovu decu... Moj odgovor tada je obično, da su oni upravo takvi, dobri dečaci, jer sam ja takva...

Nikada ih nisam tukla, lupala i pravila scene zbog nekih grešaka... ali zato umem da pričam, drobim - što bi rekao moj muž satima... ne ostavljam nijedan problem na pola... sve rešavamo razgovorom i dogovorom.

Obično im objašnjavam da su neka pravila ponašanja i vladanja bitna poput saobraćajnih pravila... znači, ako svi voze desnom stranom jer je to ok i jer je to stvar dogovora, onda i mi poštujemo pravila ponašanja jer je to u redu...

Pre neki dan, deca su došla da pitaju da li smeju da idu kod komšije da igraju igrice na kompu i ja sam rekla da je bolje da ostanu napolju, da koriste lepe dane i vreme, a kad ne bude lepo za igru napolju, onda će se zatvarati po kućama. Na to je mali komšija rekao:

-Uf! Ala je vaša mama opasna! Sve vam brani!

Moj Naučnik je samo odgovorio:

-Nije naša mama opasna :jok: Ona nas nikada nije tukla, a tebe tvoja stalno tuče :uredu:

A nagrade i kazne postoje i kod nas. Prvo nagrade... obično se dogovorimo šta je to što žele kada postignu neki uspeh u bilo čemu: u školi, igri, sportu, nekom kućnom poslu :uredu: i onda se trudimo da svi to ispoštujemo. Naravno, njihove želje su vrlo skromne, nekada se i smejem kada čujem da žele jednog ''džombera'' ako završe sa primerenim vladanjem, al' to su njihove želje i to je :ok:

Kazne su uglavnom u vidu uskraćivanja nečega... nikada to nije lupanje ili neki sličan metod fizičkog kažnjavanja...

Pri svemu tome, najviše vodim računa da budem dosledna :uredu: Doslednost i u nagradi i u kazni je princip kojeg se svi pridržavamo jer je to nešto što daje prave smernice u njihovim i mojim očekivanjima. Naravno i poštovanje postupaka između mene i muža... znači, ukoliko je jedno od nas dalo zeleno svetlo (uz dogovor) drugi je tu samo da to podrži. Isto tako važi i za kaznu... znaju dečaci vrlo dobro da ako je jedno od nas dalo zabranu na nešto, nema šanse da mogu da se provuku kod drugog :jok:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Doslednost i u nagradi i u kazni je princip kojeg se svi pridržavamo jer je to nešto što daje prave smernice u njihovim i mojim očekivanjima. Naravno i poštovanje postupaka između mene i muža... znači, ukoliko je jedno od nas dalo zeleno svetlo (uz dogovor) drugi je tu samo da to podrži. Isto tako važi i za kaznu... znaju dečaci vrlo dobro da ako je jedno od nas dalo zabranu na nešto, nema šanse da mogu da se provuku kod drugog :jok:

Sva sustina je u ovome.

Deca od malena pokupe "mustru" sta "prolazi" kod roditelja, a sta ne, sta mogu kod bake i deke...sta kod tetke, ujke i sl.

Nedoslednost ih zbunjuje. Tako da je bolja varijanta strog ali dosledan roditelj, nego onaj koji u istim situacijama postupa razlicito.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...
  • 1 godinu kasnije...

Naravno  da  su imali  i  jedno  i  drugo.I  ne cudim se nimalo sto  su pokusavali da  izvrdavaju.Strasno bi   me pogodilo  da  su bili  slepo   poslusni,to  bi mi  bilo znak  da sam tiranin,da me se boje.Ovako  su  koristili  inteligenciju,probali  granice i vrlo brzo ucili  koji  su  principi  kod  kojih nema  prolaza.A  mora  da  ima  i  takvih.I nijenista  strasno  sto radimo  odredjene stvari   koje smo  pokupili  od  roditelja,nista se  kod  nekih  stvari  ne menja  vekovima,ma kako  pokusavali da  do  njih  dodjemo,cilj nam  je isti.Da  stvorimo sposobne mlade  ljude  spremne za  zivot.A da  bi  to    ppostali   moraju  znati  da  se  nose  i  sa  porazom  i   pobedom,kaznom,kao   posledicom  svojih  postupaka.Dok  su  mali,moraju  da  nauce  kakav  osecaj   izaziva  i  jedno  i  drugo.:nempojma:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...