Idi na sadržaj

Mudrost vaspitanja


Preporučene poruke

Ove reči...stihove...mudrost...kako god...znam već dugo.

Kada sam ih prvi put pročitao "smrz'o" sam se koliko su jake i istinite misli.

Pročitajte, zapamtite i komentarišite.

Ovo je moje zlatno pravilo u vaspitanju moje dece (pardon NAŠE..... )

Vaša deca nisu vaša deca.

Oni su sinovi i kceri života

koji žudi za sobom.

Oni postižu, ali ne preko vas.

I mada su sa vama, oni vam ne pripadaju.

Dajte im ljubav, ali ne vaše misli,

jer oni imaju svoje vlastite.

Možete udomiti njihova tela,

ali ne i njihove duše,

jer one borave u kuci sutrašnjice do

koje vi ne možete cak ni u snovima.

Možete se truditi da budete kao oni,

ali ne tražite da oni budu kao vi,

jer život ne ide unazad, niti stoji.

Vi ste lukovi sa kojih se vaša deca,

kao žive strele, bacaju u buducnost.

Strelac vidi znak na stazi vecnosti,

i on vas savija svojom moci,

da bi njegova strela otišla daleko i brzo.

Neka vaše savijanje u strelcevoj

ruci bude radost;

jer mada on voli strelu koja leti,

On voli i luk koji je postojan.

Halil Džubran

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

I šta sada ja posle ovog da kažem?

Nemam reči...

Mislim da svaki roditelj, svakog minut u svojoj glavi, ima jednu misao, a to je - da li postupam ispravno?

Roditeljstvo ne može da se nauči. Ono živi u srcu. Slušajte i gledajte svoje dete, i ono će vam sve reći.

Ne smemo zaboraviti da je svako dete jedinka za sebe. Svako dete, ma koliko ih imali, neće biti isti. Poštujmo njihovu individalnost i imajmo strpljenja za sve, na tom odrastanju.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

A šta tek ja da kažem?

Mogu samo da se nadovežem, na ono, što je Veki napisala.

Jednom prilikom sam razgovarala sa starijom vaspitačicom, koja mi je mnogo draga.

Podelila sam sa njom, sve svoje dileme i trileme oko Kikijevog vaspitavanja.

Naravno da ja, kao majka, najbolje poznajem svoje dete, znam kako diše... ali uvek i iznova sebi postavljam pitanje, da li ga vaspitavanjem usmeravam prema ''pravom putu''.

Mada je i kategorija ''pravi put'' relativna stvar, od roditelja do roditelja.

Smatram, da dokle god sebi postavljam to pitanje, ne mogu samouvereno da kažem da smo na ''pravom putu'', ali... da je dobro... samo da je zdravlja :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kod ove i ovakvih tema uvek mi prvo padne na pamet "Primalni Krik"...

štivo koje sam iščita(va)la u vreme kada bi za intervencije i korekcije po mnogim stavkama form(at)iranja*.. i vaspta(va)nja možda već bilo kasno.

Srećom, shvatila sam (i odahnula) kada sam videla da bitne greške nisam pravila.

I to samo pukom srećom, rekla bih.. jer mudrost vaspitanja sa 19 godina nisam mogla imati.

S' druge strane, mislim da starosna dob roditelja u svemu tome i nije najbitnija.

Jer nisam sigurna da je garant sveznanja po pitanju vaspitanja, mogao baš biti podatak.. što sam u nove vaspitavajuće pohode ušla po drugi put sa 41 godinom.

To što sam prvi put bila "premlada", a drugi put "prestara".. bile su u oba slučaja koliko olakšavajuće, toliko i otežavajuće okolnosti.

Ni jednu varijantu ne vidim kao prednost. Niti pak kao nerešivu enigmu.

Svakako stoji to, da je svako dete bilo priča za sebe.

I da sam za obojicu azbuku mudrosti vaspitanja savladavala zajeno s'njima ... od A.

Nema tu univerzalne mudrosti.

Ako mudrosti ima, onda je ona sigurno u tome da "osetiš" dete.. da mu napipaš "puls"

i da onda, zajedno s'njim/njom (detetom) izmudruješ sve što sledi.

Ipak.. mislim da je najbitnija potka. (dom, ličnost, odnosi, vrednosti)

Umreženo tkanje.. pancir.. a ustvari temelj koji ćeš detetu kao konstrukciju postulata (u)da(hnu)ti..

da ima na čemu uvek čvrsto da stoji..

sa obe noge

i da se ne boji

ni dok gradi sprat po sprat svog životnog "nebodera"

a.. ni kada mu se neki zidovi zaljuljaju.. ili ne dajBože ob/na/s/ruše.

I dok smo sa njima i uz njih.. i kada to fizički više ne budemo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne postoji mudrost... ne postoji proveren recept kojeg se pridržavaš i vaspitavaš decu...

Možeš da se savetuješ sa starijima, možeš da potražiš uzor u svojim roditeljima ili nekim bliskim ljudima oko sebe, možeš da konsultuješ razne knjige, emisije, doktore, stučnjake...

Ali... svako dete je posebna priča, svako dete je posebna individua za sebe, tako ista, a tako različita od drugih i baš po tome jedinstvena...:uredu:

Umeće roditeljstva se ne može pročitati i naučiti unapred, ono se uči zajedno sa svojom decom... uz njih... i svaki svoj potez i postupak posle važeš da li je dobar ili ne... preispituješ se i nadaš se da je upravo tako najbolje...

Važno je poštovati svako dete kao posebnu ličnost za sebe, negovati i podržavati njegove potrebe i biti tu za njih kao podrška i pomoć kada je to potrebno.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 8 meseci kasnije...

Znam kako se osecaju kad ih pogledam.

Skoro razgovaram sa sinom,pita me kako znam da je neraspolozen,da se nesto desilo ruzno ili lepo....

*Eh dete moje zna majka kako disete*

Moja deca su razlicita.

Sin je kao mali bio jako nemiran,sad je miran kao neka devojka.

Cerka bila poslusna,mirna kao mala,sad postala buntovnica mala.

Prilagodjavam vaspitanje uzrastu.

Nikako batine.

Grdnja da.

Nagrade da.

Kazna da,ali ne batinom.

Nisam mudra.

Gresila sam u nekim vaspitnim merama.

Ali mislim da je najvaznije uociti kao roditelji da smo pogresili i kad to ispravimo.

Tada postajemo mudriji.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...
  • 10 meseci kasnije...
  • 1 mesec kasnije...
  • 1 mesec kasnije...

SJAJAN TEKST!!

Ovim je sve rečeno!!

..Попустљиво васпитавања је отишао у супротност –стално се показује љубав, а избегава се дисциплиновање детета. Данас знамо да се из једне грешке отишло у ону супротну. Разлог је што деца сваки покушај дисциплиновања погрешно доживљавају као негацију љубави, одбацивање и као „трауму”. Попустљиви родитељи су немоћни да мупоставе границе и да га терају да ради непријатне, а корисне ствари, управо због осећања кривице што га „трауматизују”...

I onda me pitaju-"Kako vi uspevate da izađete na kraj sa njih toliko???"

Lako-znaju gde je granica.

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Čitala sam i ja ovaj tekst na netu :ok:

Odličan je i za preporuku svim roditeljima.

Sinoć na druženju sa tatama, njih 26-oro i ja,

a tate gledaju šta smo sve naučili...

Pri tome, usput rešavam tekuće probleme (pertle, malko gurkanja, toalet, kikice i dr)

a tate gledaju...

Danas, dolaze i čestitaju mi, kako izdržavam sa svom tom decom bez problema,

kako oni slušaju i šta su uz sve to oni savladali i naučili :wtf:

Nije im jasno...

Ne razumeju, da detetu treba granica u svemu,

jer kada zna šta, kako i dokle sme, šta se od njega očekuje,

tada ume da usmeri i svoje ponašanje :uredu:

Kad god nema pred sobom tačan cilj i tačan zadatak koji treba da ostvari,

ono u svom lutanju promaši granice i ponaša se upravo tako kako i roditelji opisuju svoju decu:

nemajau mere i sva priča koja tada nastupa je uglavnom kasna i uzaludna,

jer si prvo pustio dete, a onda mu odjednom nešto ograničavaš...

Ja zaista puno pričam i puno objašnjavam deci

i svojoj i tuđoj,

u svemu ima dogovora i razgovora i možda ponekad zvučim kao pokvarena ploča,

ali samo uz mnogo priče i verbalizacije svega onog što dete očekuje,

ono može da se ponaša u skladu sa granicama :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

I televizija je veliki deo vaspitanja. Izbor programa koji dozvoljavamo da gledaju, je više nego bitan za njihov dalji razvoj.

http://www.youtube.com/watch?v=jXJ9qYPZHvk

Koliko vi vodite računa o tome šta vaša deca gledaju? I da, sram vas bilo šta ste pomislili na početku ovog videa! :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

sad kad gledam tekuce roditelje koji i ne znaju sta ih sve ceka

ispada da sam bila kao Gestapo ...

kad mi deca pricaju,bem ti misa, sve mi ih dodje zao :)

doduse, malo i preteruju, i obavezno nakaleme i sto jeste i nije..

ali jedno znam...vaspitane su da zive i rade posteno

da vole ljude i zivotinje

da moraju svojim snagama i znanjem da se izbore za sebe

i sve sad to izgleda pogresno..jer bi im zivot bio laksi da su isle precicom , da su muljale i bile beskicmenjaci , clanovi bitnih partija ... ali se ne kajem

u dobre ljude su izrasle...pardon devojke :)

pametne i spremne za zivot (ako je to ikako moguce...jer ko je danas spreman na sve ovo sto nas snalazi) :D

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

samo da dodam u prilog prethodnog posta

mladja cerka, prvi razred, svaki dan donosi 5 iz citanja

-pa sta toliko citas, kad ti daje te 5. ? pitam ja sumnjicavo

-bukvar-

jaoooo, sunce li ti decje, pa bukvar si sa 5 godian znala napamet, sto ne kazes uciteljici, nego se foliras???

zaglavimj a sutra dan do skole,nabrusim uciteljicu kako moje dete bukvar zna naizust i da cita od svoje 5. teze stvari ....

dolazi mi dete nadrndano iz skole, nosi pod miskom Tik tak (ne bombone, nego caspois)

a ja sa osmehom od uva do uva..e nes' ti meni jaran biti, ima da se razvijas, a ne da stagniras i ubires poJene i 5.

to mi nikad nije oprostila :)

a ja se i nisam jedila :)

Izmenjeno od strane člana baba ljubinka
ne vidi baba sine :)
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 5 sedmica kasnije...

Zvoni mi telefon malo pre, zove koleginica.

"Ćao...šta radiš? Imaš malo vremena, JAKO mi trebaš?!"

"...'ajdeeeEeeee, odmaram, kaži, znaš da ja uvek imam vremena"

"Sad me zvala T. (bivši roditelj, čije starije dete je išlo kod nas, a sada imaju mlađeg-sin, 4 godine)

OČAJNA JE!! Sramote je da tebe zove a više ne zna šta da radi. (onda sledi opis detetovog ponašanje...)

Smem li ja da joj dam tvoj broj telefona da joj pomogneš svojim savetom? Kaže više ne zna gde ga nije vodila, sa kim se nije posavetovala i kaže ti si joj poslednja nada."

-Slatka moja, rado ću joj pomoći, ali ja nisam psiholog. Njoj treba psiholog praktičar, koji radi sa decom. Njenom sinu nedostaje granica! Granicu je on uspostavio svima. I mami i tati i sestri i babi i dedi i SVIMA!! I svi "igraju" po njegovim pravilima.

Zašto sve ovo pišem.

Ova porodica je konkretno izuzetno fina porodica!!

Svi nežni, pažljivi, brižni ( čak i previše) i nakon divne i dobre ćerke rodi im se sin-pustahija. Ne naviknuti da moraju da imaju granicu prema detetu, nastavljaju prema njemu da se ponašaju kao prema ćerki. Mali snima i odmerava. Shvata sa 4 godine da je svet ON!! Da će sve biti po njegovom.

Nikada prema njemu nisu povisli ton, nikada ga nisu izgrdili, sve se "rešava" pričom. Tata je, malo štrožiji, ali obzirom da je čovek veliki deo vremena odsutan od kuće (specifičan posao) sve je palo na mamu, setru (5 razred) babu i dedu.

Vaspitačice su "digle ruke", mama je očajna...svi su očajni....samo je dete zadovoljno.

Šta im sada reći? Vaše dete je pusto..? Izmaklo vam je..? Umesto da vi postavite granicu, on je postavio vama..?

Najzanimljivije je što je malac pametan i upravao zato im i radi to što radi!!

U ova moderna vremena i "pamuk" pegadogije, ovake dece biće sve više i više.

Toplo ću joj prepročuti psihologa Ivanu Mihić. Ona će zaista moći da im pomogne.

Ivana će im kao "super nanny" pokazati kako se postavlja granica.

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

I televizija je veliki deo vaspitanja. Izbor programa koji dozvoljavamo da gledaju, je više nego bitan za njihov dalji razvoj.

http://www.youtube.com/watch?v=jXJ9qYPZHvk

Koliko vi vodite računa o tome šta vaša deca gledaju? I da, sram vas bilo šta ste pomislili na početku ovog videa! :kez:

nikad nista nisam branila

ali on ionako gleda samo histori,nacionalnu iponekad diskaveri

i tako oduvek

osim najranijeg perioda,kad smo gledali crtane do iznemoglosti i igrane Diznijeve

znaci,nemam problem s tim...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Njenom sinu nedostaje granica! Granicu je on uspostavio svima. I mami i tati i sestri i babi i dedi i SVIMA!! I svi "igraju" po njegovim pravilima.

Svako dete, bilo ono 'nestašno' ili poslušno,

svejedno...

voli granice :uredu:

Da zna dokle može i dokle sme.

Naravno,

kao i svi i ono će probati da prekorači granicu,

da ispita naše reakcije i da vidi koliko smo spremni da odstupimo

od onog prvobitnog dogovora koji smo uvažili

a na nama je da pravilno odreagujemo :)

Pisala sam o jednom mom posebnom dečaku

sa kojim se 'družim' već dve godine

i čekaju me još dve dok ga ne ispratim u školu.

Polako, ali sigurno sam došla do toga

da shvata da imamo granice u ponašanju

koje se moraju poštovati i zna da ja ne odstupam od toga

jer je u pitanju bezbednost svih :)

Juče sam samo svratila na posao

da se javim nekim poslom

i psiholog mi se žali (?!?)

kako ju je izgrebao, išutao i ne znam ti ni ja

šta sve uradio...

i zaključila je da samo mene sluša :wtf:

To što oni rade deci,

što poštuju njihova prava na uštrb svojih i od druge dece

ne pije vode, definitivno...

samo, nije moje da joj ja to govorim...

umesto toga, ona je rešila problem tako što je savetovala

da dete ne dolazi dok nema mene :ajme:

Međutim, to nije moj problem,

jer sam ja svoj problem rešila

a njoj i roditeljima ostaje da postave granice

i da budu dosledni u poštovanju istih :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

....i zaključila je da samo mene sluša :wtf:

To što oni rade deci,

što poštuju njihova prava na uštrb svojih i od druge dece

ne pije vode, definitivno...

samo, nije moje da joj ja to govorim...

umesto toga, ona je rešila problem tako što je savetovala

da dete ne dolazi dok nema mene :ajme:

Međutim, to nije moj problem,

jer sam ja svoj problem rešila

a njoj i roditeljima ostaje da postave granice

i da budu dosledni u poštovanju istih :uredu:

Upravo tako!

Svi naši, nazovi stručnjaci su jako jaki i dosledni sa propagiranjem svoje teorije koja ne pije vodu u praksi.

Kada treba oni da primene tu istu svoju teoriju, nastaje kolaps!

Tada ih gledam sa posebnim uživanjem i zadovoljstvom. Doduše onim zlobnim, ali ogromnim. I sve mi drago što se ne snalaze!!

Negde sam sam već opisala situciju jednog tate...

Rođendan, oni u eufroriji, luduju, galame i na moje jedno, "deco, samo malo me poslušajte" nastaje tajac i sve oči i uši su okrenute prema meni. Nastavljam istim, normalnim glasom da se obraćam deci, kojih je tada bilo 28!

Tate i mame gledaju...zanemeli..i jedan tata izjavljuje onako iz srca." Kada bi mene samo 50 % slušao (jedno dete ima) kao što ONI slušaju nju, ja bi bio najsrećniji!!"

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

:lol:

Veco, nakon 15-minutnog mučenja i grebanja

pustila me da priđem i

priznala je sama da je samo stajala sa strane i gledala

kako to rešavam problem...

ona je mislila da zagrljaj rešava sve :ajme:

A posle je išla kod patronažne da joj

dezinfikuje ogrebotine po rukama...

nije mogla doći sebi...

Džaba im sve nauke i teorije :blabla:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...