Idi na sadržaj

Da li problematična deca treba da imaju lične pratioce?


Preporučene poruke

Šta mislite o ovome?

"Naime, u svetu je odavno prihvaćena praksa da deci sa nekim fizičkim poteškoćama poput kretanja bude dodeljen lični pratilac koji bi im pomagao u obavljanju svakodnevnih zadataka. U Italiji, na primer, sistem je uređen tako da u školama postoje specijalizovani nastavnici, koji u redovnom odeljenju rade zajedno sa redovnim nastavnikom.

U Srbiji, pravo deteta na dodatnu podršku regulisano je Pravilnikom o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu i učeniku koji su zajedno doneli ministri prosvete, zdravlja i rada i socijalne zaštite. U praksi to izgleda tako da postoji komisija sa predstavnicima sva tri sistema koja u saradnji sa roditeljima i ustanovama predlažu dodatnu podršku koja je potrebna detetu.

Oni se vode klasifikacijom po kojoj tri grupe dece imaju potrebu za dodatnom podrškom. To su, dakle, deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, deca sa teškoćama u učenju i deca iz socijalno-ekonomski ugroženih sredina.

Na pitanje da li u tu klasifikaciju spadaju i deca bez fizičkih smetnji ali sa problematičnim ponašanjem, nema jasnog odgovora.

Iz Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja kažu da oni u svakom pojedinačnom slučaju procenjuju da li je detetu potrebna dodatna podrška i u skladu za mišljenjem i zaključcima donose odluku.

"Potrebe svakog učenika za dodatnom podrškom procenjuje najpre Stručni tim za inkluzivno obrazovanje na nivou predskolske ustanove ili škole, a ako su potrebne dodatne podrške iz ostalih sistema, procenu radi komisija, koja na osnovu Pravilnika, daje mišljenje o potrebnoj dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj ili socijalnoj podršci za svako dete", navode iz Ministarstva.

Da li bi lični pratioci koristili deci sa problematičnim ponašanjem ili bi ih možda još više izolovali od druge dece, nije siguran ni profesor Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Branislav Brojčin. Smatra da bi inkluzija postala besmislena ako bi lični pratilac na neki način odvajao učenika od druge dece.

"Nekoj deci su oni neophodni i to uopšte nije sporno, ali treba imati u vidu da oni mogu ograničavati detetov kontakt sa okolinom. Ako se druga deca obraćaju tom detetu preko asistenta ili čak ako im se nastavnici obraćaju preko asistenta dok zadaju zadatke, onda oni prave zid oko deteta i socijalnu izolaciju i onda se postavlja pitanje čemu inkluzija ako dete ostaje izolovano", ocenjuje Brojčin.

Njihova primarna uloga je, kaže, da pomognu deci sa fizičkim smetnjama u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, kao što je penjanje uz stepenice, da mu spakuju ili raspakuju knjige, da mu pomognu ako ima problema u hranjenju, ali nikako da oni nečemu uče dete.

Šta bi i da li bi uopšte lični pratilac mogao da pomogne detetu koje ispoljava problematična ponašanja, Brojčin kaže, nije siguran.

"Ja ne vidim šta bi on mogao da uradi. On nema kompetencije da spreči neka problematična ponašanja, a da fizički sputava dete, to nije prihvatljivo. Ne vidim svrhu sem u slučaju da tim koji se bavi tim detetom, formira program pa da se onda lični pratilac pridržava smernica", objašnjava profesor Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.

Sistem u Srbiji ovakav kakav je nije loše uređen, kaže, a idealna situacija, prema njegovom mišljenju, bila bi formiranje tima koji bi ustanovio problem koji postoji u funkcionisanju nekog odeljenja.

"Savremeni pogled na tu problematiku ne vidi dete kao problem, već se bavi time kako da se problem reši i kako da se pomogne tom odeljenju i toj deci i tim roditeljima", rekao je Brojčin."

izvor

 

 

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Naslov me u startu odveo u pogrešan zaključak i u želju da napadnem. :lol: 

Pratilac koji bi detetu pomagao prilikom prevazilaženja prepreka s kojima se suočava, a samo ne može da ih prevaziđe - to mi je u redu. Ako bude ozbiljno isplanirano i sprovedeno u praksi.

Ova druga mogućnost, "pomaganje kod problematičnog ponašanja", bi pokazivala dramatično zabrinjavajuću nesposobnost kreatora propisa da prepozna mehanizme u porodici i okolini koji dovode do problematičnog ponašanja deteta i bila bi jedna od većih ludorija naše birokratije u poslednje vreme. Prethodnu rečenicu sam razblažio koliko god je bilo moguće, a da je pritom potpuno ne razvodnim. Inače ih počeo da psujem. :uredu: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ono što je mene bacilo u brigu i očaj je što su kompletno pobrkali ulogu ličnog pratioca i "obezbeđenja" dece sa problematičnim ponašanjem. 

LIčni pratilac je osoba  deci kojoj je potrebna dodatna podrška. Sada se to tako zove. Nekada se to zvalo -deca koja zaostaju u psiho-motornom razvoju. 

Deci sa problematičnim ponašanjem treba obezbeđenje!! :grr:  
Roditeljima dece sa problematičnim ponašanjem treba psihoterapeut!! Nisu deca kriva što su roditelji propustili onaj deo koji se zove-vaspitavajte dvoju decu!! U ovom slučaju rečenica:
"Bolje 5 minuta u ćošku nego 5 godina u zatvoru. Vaspitavajte svoju decu da ih ne bi drugi prevaspitavali!"- sve kazuje.

Kada bi roditelji prihvatili postojanje problema u svojoj porodici i kod svoje dece ovakih "problema" ne bi bilo! Na žalost sve se poremetilo. Dečija prava su se otela kontroli i pretvorila se dečiju anarhiju koju roditelji  pravdaju da bi sakrili svoju nemoć, čekajući da vreme prođe, da deca odrastu i odu od kuće kako bi problem "otišao"....Neće "problem" ni otići ni nestati. Tu je u njihovoj kući samo im je uvek neko drugi kriv-ili vaspitač, ili učitelj, ili nastavnih, ili loše društvo...a oni sami-nikada...na žalost!

Ne jednom sam dobiljala odgovor-jaoooooo kakav sam ja bio kada sam bio mali, on/ona je sjajan!

Ili -ja sam bila ista takva...dobro ne baš takva, ali prepoznajem sebe u njemu...

Zar je to razlog za pravadanje? Ne to je po meni još jedan razlog više da vaše dete ne bude "takvo dete"!!

Što bi rekao Duško Radović-počnite da tučete vašu decu čim primetite da liče na vas! 

U takvim slučajevima primenjujem pravilo-Moj je samo 4 godine a njihov je ceo život!
Problematičnu decu držim na "rukohvat" , ne dozvoljavam im ni sekundu praznog hoda kako ne bi drugo dete stradalo..i )do)čekam da odu. 
I uvek, ali UVEK sam dobijala povratne informacije kako " dok je bio u vrtiću,vi ste ga držali pod kontrolom a u školi?.... se sve otelo kontroli...."

Rečenicu-roditeljima se otelo kontroli nisam do sada čula....

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...