Idi na sadržaj

Da li je Hristos "vaskrsao", "voskresao" ili "uskrsnuo"?


Preporučene poruke

Hristos vaskrse, voskrese ili uskrsnu? Da li je „vaskrese” pravilno? Ta pitanja često se mogu čuti u narodu. Šta je pravilno, kako se u stvari pozdravljamo na uskršnje jutro?


Piše: Ivana Vujanov Izvor: Dnevnik.rs 

Na to pitanje mogu da odgovore lingvisti, teolozi – i učenici osmog razreda osnovne škole koji baš ovih dana uče istoriju jezika i spremaju se za malu maturu. 

Dakle, otkud tri oblika jednog istog glagola? Od srpskoslovenskog, ruskoslovenskog i savremenog srpskog jezika, tačan je odgovor. Zašto, kompleksnije je pitanje. 

Prvi književni jezik koji su Srbi koristili bio je staroslovenski – jezik kojim su govorili Sloveni, i čiji prvi pisani tragovi su ostali iz perioda između 9. i 11. veka. 

Pošto se pisana komunikacija odvijala isključivo u bogoslužbene svrhe, nema podataka o tome kako se njegova govorna verzija menjala, ali zna se da se, makar u početku, gramatički i leksički nije isuviše razlikovao od tadašnjih srpskih i drugih slovenskih narodnih govora. Ipak, kako je vreme odmicalo, govorni jezik se sve više razlikovao od pisanog, nepromenljivog zvaničnog, a prepisivači svetih knjiga nesvesno su počeli da greše, ubacujući reči iz narodnog govora. 

U najstarijem srpskom lingvističkom spomeniku – Miroslavljevom jevanđelju, pisanom početkom 11. veka, počinju da se prepoznaju i pojedine glasovne crte srpskog narodnog jezika. 

Od tada pa sve do 17. veka prepisivači su sve više unosili u osnovni tekst osobine svog narodnog govora, stvarajući tako pisanu srpsku redakciju staroslovenskog jezika, odnosno srpskoslovenski jezik. 

Na srpskoslovenskom, osim crkvenih tekstova, pisani su i poslovni dokumenti, ugovori, odredbe i naredbe vladara i feudalaca, proglasi i zakoni, a crkvena služba odvijala se na, sad razumljivijem, srpskoslovenskom jeziku. 

Hristos vaskrse! – glasio je tada uskršnji, tačnije, vaskršnji pozdrav, pre nego što se početno „v” s poluglasom pretvorilo u današnje „u”. 

U međuvremenu, desili se ratovi s Turcima, zbog kojih je deo Srba spas potražio preko Save i Dunava, Velikom seobom pod vođstvom patrijarha Arsenija III Čarnojevića. No, na prostorima tadašnje Južne Ugarske nisu dočekani raširenih ruku, već su, naprotiv, bili izloženi velikom kulturnom, verskom i političkom pritisku. 

Među njima, najveći je bio zabrana štampanja udžbenika i crkvenih knjiga na srpskoslovenskom jeziku na teritoriji Austrougarske. 

Srbi zato pomoć traže kod Rusa, koji im, uz crkvene knjige na ruskoslovenskom jeziku, šalju i učitelje. 

Ruskoslovenski jezik brzo potiskuje dotadašnji srpskoslovenski i postaje novi književni jezik srpskih pisaca, i seli se u srpske crkve, gde je ostao sve do danas. 

Otuda „Hristos voskrese” i Voskresenije umesto Vaskrsa. 

Do početka 18. veka ruskoslovenski i srpski narodni jezik toliko su se razlikovali da je bilo teško pratiti i razumeti službu, a postavilo se i pitanje pisanja književnih i drugih tekstova jer, šta vredi nositi knjigu na štampanje čak u Italiju, kad niko ne može da je razume. 

Zato su književnici počeli da obilato zahvataju iz izvora narodnih govora, unoseći ga u ruskoslovensku osnovu i kreirajući ono što danas zovemo slavenosrpskim – mešavinom ruskoslovenskog jezika i tadašnjih narodnih govora. 

Naravno, tu pravila nije bilo, a pokušaji da se postave pretrpela su neuspeh. 

Sve do Save Mrkalja, Đure Daničića i Vuka Karadžića koji su, reformom srpskog književnog jezika, postavili osnove za savremeni srpski književni jezik. 

Tako su narodni novoštokavski dijalekti – šumadijsko-vojvođanski i istočnohercegovački, ušli u osnovicu književnog jezika, narodna usmena književnost postala pisana, a reforma je donela otvorenu riznicu lingvističkog blaga narodnih govora. 

Sve to odrazilo se i na crkvu, koja je, iako se i dalje držala ruskoslovenskog jezika i pisma, u službu postepeno uvodila i narodne verzije molitvi. 

Te nam otud i pozdrav „Hristos uskrsnu” i Uskrs. Ipak, reforma jezika značila je i zvanično uvođenje ruskoslovenskih izraza u naš savremeni jezik, naročito onih vezanih za duhovnost, religiju, filozofiju. 

Jer, srpskoslovenski smo izbacili iz pisane književnosti, u narodnim govorima tih izraza nije bilo, te smo usvojili ruskoslovenske izraze, koje i danas koristimo. 

Među njima su i oni vezani za Uskrs „voskrese” i „Voskresenije”, koji su opstali u crkvi, ali i u narodnom pozdravljanju, do dana današnjeg. 

Narodno „Hristos uskrsnu” nije zaživelo, najviše zahvaljujući jakom uticaju crkvene službe na ruskoslovenskom jeziku. 

Tako se danas pozdravljamo s „Hristos voskrese” (ruskoslovenski) i „Hristos vaskrse” (srpskoslovenski). 

Ostale varijante, kao što su „Hristos vaskrs”, „Hristos voskrse” ili „Hristos vaskrese” nepravilna su i nesrećna mešavina i pokušaj da se snađemo između Srbije, Rusije i istorije.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...