Mia 6,075 Posted October 8, 2015 Report Share Posted October 8, 2015 I prolaze dani,,, brinemo.. o bližnjima, egzistenciji... Usput možemo da natovarimo sebi još milin ''brigica'', koje mogu, a i ne moraju da se odraze konkretno na naše zdravlje. Život me je naučio sledećem: da za sve postoji rešenje, da se fokusiram na problem i projektujem ga sebi u smislu: da li će to da mi bude problem za recimo pet godina? Ako hoće, tražim, pronalazim rešenje. Ako neće - smejem se.. jer sve je tako prolazno, a smeh je univerzalni lek. Lm.. da li na svoje brige gledate na sličan način? Udarate li brigu na veselje? (smejem se, jer znam da kod većine nas fercera taj mehanizam - ne znam kako bih ga drugačije formulisala) Morpheus 1 Quote Link to post Share on other sites
luminica 2,120 Posted October 8, 2015 Report Share Posted October 8, 2015 E ne isteram ih ja tako lako I cak kad pokusam sa tvojim pitanjem,da bice mi problem i tad,bojim se da se ne uveca cak !?Jedino sto mi preostaje je da prihvatim to.. Morpheus 1 Quote Link to post Share on other sites
vesticara 6,022 Posted October 8, 2015 Report Share Posted October 8, 2015 Prvo razmislim koliko je ozbiljan problem i šta će biti ako se ne "bacim" odmah na rešavanje problema.Međutim obično pokušavam da predupredim mogućnost nastajanja problema.Ako to ne uspem onda vagam...nekada se smejem..nekada ostavim rešavanje za neko "pametnije vreme" a nekad se iskidam u rešavanju i koristim "sve mišiće". E takvi problemi mi najviše energije oduzmu!!Još ako samo nemoćna, ako rešavanje ne zavisi od mene...onda ginem od truda. A jaaaako sam uporna....neki kažu-dosadna... Mia and Morpheus 2 Quote Link to post Share on other sites
Morpheus 5,112 Posted October 8, 2015 Report Share Posted October 8, 2015 U duhu stoičke filozofije "daj mi snage da prihvatim stvari koje ne mogu da promenim, hrabrosti da promenim one stvari koje mogu i mudrost da ih razlikujem". Bukvalno. Ako mogu da promenim, daj da radim na promeni. Istina, ponekad taj rad ume da potraje duže nego što je planirano, ali me urođena upornost ipak gura ka cilju mic po mic. Ako ne mogu da promenim, a volim da mislim da to umem da procenim bolje od drugih ljudi, onda ne da "udaram brigu na veselje" nego ne posvećujem ni najmanju pažnju tom nepromenjivom stanju stvari - 'ladan kao špricer. Mia and vesticara 2 Quote Link to post Share on other sites
Mia 6,075 Posted October 9, 2015 Author Report Share Posted October 9, 2015 Možda sam malo pogrešila, jer sam u samoj formulaciji pomešala brige i probleme. Problem je konkretna stvar, koja se opet tretira subjektivno u smislu - ono što za mene nije problem, za nekog jeste (iz tog nekog njegovog ugla).Briga je opet subjektivna stvar, ali je naš stav - dejstvovanje. E sada sam napravila samoj sebi ''problem'' jer ne znam šta sam htela da vam kažem Kolika i kakva je razlika između briga i problema... odoh malo i u filozofiju... Quote Link to post Share on other sites
luminica 2,120 Posted October 9, 2015 Report Share Posted October 9, 2015 To mi je vec lakse za odgovor.Problem je trenutno stanje,pokusam da ga resim na sto bolji nacin,ne libim se da isprobam svemoguce kombinacije,da ga resim ili svedem na prihvatljivu meru.Briga je nesto sto ne mogu ponekad da prestanem.Evo,neprestano brinem jer moj mladji bezuspesno trazi posao,brinem jer vidim da je sve vise razocaran,besan.Juce je bio tako poletan,gotovo siguran da prolazi posle nekoliko intervjua,krugova,onda paaaffff,cim sam mu videla lice znala sam.Iako sam mu dizala samopouzdanje,to je nesto zbog cega ne mogu da prestanem da brinem. Quote Link to post Share on other sites
Morpheus 5,112 Posted October 9, 2015 Report Share Posted October 9, 2015 Ja sam spojio jer su brige i problemi kod mene uzročno-posledično povezani, problemi stvaraju brige pa ih ja onda rešavam ili ignorišem u zavisnosti od mogućnosti mog uticaja na njih. A brige-brige tipa "šta će reći....", "šta misli...", "šta ako...", "jao, da li sam/je/smo/ću...", "jao, kako ću..." i slične nemam. Smatram ih pre uzročnicima nevolje nego opravdanim razlozima za brigu. Evo, imao sam nešto što bi mnogima bilo briga s kojom bi se teško nosili. Mati mi je bila smrtno bolesna, čekale su je operacije i hemoterapije... i često bi ljudi, posetioci, pitali "kako ti podnosiš..."? Moja reakcija je, kontam, bila jako čudna. Šta ja tu ima da podnosim? Ona podnosi, ona trpi bolove, njoj život visi o koncu. Ja nemam pravo ni vreme da brinem. Moja briga bi njoj natovarila još veću brigu. Moja uloga je da olakšam tu njenu brigu, zato sam unosio i unosim celog sebe u to da joj pomognem konkretnim aktivnostima, da joj razvedrim duh, da prosto budem tu kad god i za šta god treba. neobarocco, Adrijan and Mia 3 Quote Link to post Share on other sites
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.